Br. 36. U DUBROVNIKU, 7 . Septembra 1905. Godina XV, Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni. Za inozemstco: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. u: Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Pojedini broj 20 para. zlazi svakog Četvrtka. O BAVENA KRVATS | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku i i | puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. a za oglase 20 para. Oglasi koji se više Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pasarića. Dubrovnik, 6. septembra 1905. Kost. — Kako se približuje 15. septembra, kad bi se imao sastati ugarski sabor, položaj u monarhiji postaje napetiji i neizvjesniji. Očito je naime, da se nalazimo pred krizom. 'To po- kazuju ministarska vijeća u Išlu* dugi saslušaji, koje kruna+podjeljuje ministru Fejervary, trčka- renje megju Bečom i Poštom, žurba koalicije, miništarski sastanci i sve drugo, po čem bi se i u normalnijim prilikama moglo naslućivati, da se sprema nešto veliko. U ovakim časovima Hrvatima su bacili kost, da nahripe na nju kao rulja pasa ogla- dnjelih. To je afera Supilova. Urednik je ,No- voga Lista“, prije nego se upustio u opće po- znatu akciju za sporazuman rad sa madžarskom koalicijom, stupio u dogovore sa opozicijonalnim Srbima u Banovini. On se je trknuo i do Beo- grada, da se upozna s ondješnjim političarima. U tomu nema ništa osobita, obzirom na promi- jenjene odnošaje megju Hrvatima i Srbima. Bilo je dapače potrebito stupiti u doticaje sa onim, koji su nam najbliži. Samo ,čista“ i kleri- kalna reakcija mogla je u tomu ponašanju g. Supila vidjeti izdaju hrvatstva i slavno nasjesti — 6. k. policiji. Ona je svojim miljenicima do- dala dokaze, koji mogu vrijediti samo u očima Frankovih mameluka. Eto kako se divno snovi“, čistih“ i farizei- zam Posilovićeve garde pokrivaju s idealima e. k. policije. G. Supilo je davno upozorivao na to srodstvo, on je pokazivao, kuda Frank vodi svoju marvu, na njega su stoga najprvo braća naperili svoje strijele. Za njim će doći red na druge, na sve one, koji hrvatstvo lioće neodvisno od tugjinskih utjecaja, koji se ne mogu zado- voljiti, da bude mostom za tugje pohlepe. . Srećom je broj ovih tako porastao, da se unaprijed ovim pokušajima :može prereći pot- puni neuspjeh. Kost bačena megju Hrvate pro- mašila je. Pošteni ljudi na nju se ne osvrću, : ako je koga megju .čistim“, kojega je u to kolo domatala frazerija i deklamacija, poslije ovoga mora da progleda. Frank nije mogao bo- lje da kompromitira sama sebe nego ovim otkri- ćima. Sto su ljudi slutili, na što je g. Supilo neprestsno upozorivao, sada je dokazano. Oko Franka mogu se okupljati, koji ne znadu mi- sliti i gledati. Megju ljudima on je svoju odigrao. s Merry del Val.... # ,Dan“, — ,Prava Crvena Hrvatska" govoreći o ukoru Franjevci ma u Dalmaciji, držala se je one a papa male informato ad papam molius informađum. Tko pozna ,bezbožnike“ oko ovog lista, isključit će a priori da je u pisanju ,Prave“ moglo biti što nedopušteno. Ipak joj ,Dan“ dijeli najsvečaniji ukor. On poručuje tobožnjem dopisniku iz Dubro- vnika: ,Potpuno se s Vami slažemo, da je od- govor nesočan i neumjestan. No najneumjesnije, da što gorega ne rečemo, učinio je onaj, koji je ono pismo, skroz privatne nutrnje redovničke naravi, u javnost dao. Žalosno!“ »Dan“ nas je pustio na miru od vremena, kad su poznati dogogjaji doveli u Dubrovni- ku do. nesloge izmegju Hrvata. Ne ćemo ka- zati, da nas kroz to doba nije spomenuo, jer nemamo pri ruci sve brojeve ,Dama“, da to konstatujemo, ali svakako nije nam dao prigo- de, da se napose njim bavimo. Prvi broj ,Da- na“, pošto se je pročulo, da će , Hrvatska Stran- ka“ u Dubrovniku na izbore skupa sa ,prava- šima“, imao je članak ,Crvena Hrvatska“, a na- stajni broj nosi evo ovaj ođgovor uredništva, u kojem reflektira na pisanje ,Prave“. Sada čekamo, što će u trećem broju apo- stoli mira i ljubavi, te su se: oko +, Dana“ sa- kupili! Cudno veselje. — ,Dubrovnik“ silno ve seli, što je izašlo na vidjelo, da ,Crvena Hr- vatska“ g. 1903. nije priznavala političke Srbe u Istri, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Opazit ćemo mu, da riječi, koje je ,N. L.“ upotrebio, sno priznavati Srbe kao narodnost“ i ,neprizna- vati političke Srbe“, što smo mi kazali, nijesu baš sve isto. Prvo je i za god. 1903. bila glupost isto kako je glupost i za god. 1905., a drugo i za godinu 1905. može imati svoju opravdanost u toliko, u koliko srpskoj politici ne bi mogli ni sada priznati opravdanost, kad bi bila nape- perena u prvom redu proti Hrvatima, mješto da se jedni bore uz druge, da što postignu proti trećemu. Velika razlika dakle izmegju našega stanovišta sada i prije nije u tomu, što onda ni- jesmo priznavali političke Srbe u Istri i Dalmaciji, nego što ih 1903. nijesmo priznavali ni u Bosni i Hercegovini, a sada se je , Hrvatska Stranka“ stavila na to stanovište, da sami stanovnici tih zemalja odluče, na koju će stranu. Ako , Dubro- vniku“ riječ ,nepriznanje“ ne zvuči po slozi, neka upotrebi drugu riječ, ali će se uvijek mo- rati povratiti na to, da je uvijet sporazumna rada izmegju Hrvata i Srba taj, da se oni za Banovinu, Dalmaciju i Istru kane svoje osobite poiitike, a potpomažu Hrvate, da na jugu mo- narbije dogje do jake samostalne grupe hrvatske. 'To jo najkraći i hajprirodniji put, da je- dinstvo naroda postane činjenica, a ne ostane uvijek pusta riječ, a i za sada to je jedino pa- metno, na što Srbi i Hrvati mogu nastojati. Spominju se toliko snovi njemačkih imperijali- sta, jednako pogibeljni Srbima, kako i Hrvati- ma, ali u političkom stanju, u komu se sada Hrvati nalaze, slaba korist Srbima od njih. To su dobro razumjeli Srbi u Banovini te ih sada vidimo kao prve pobornike financijalne i poli- tičke samostalnosti Hrvatske. Srbima pak u Dalmaciji, u koliko je dopušteno suditi !po pi- sanju ,Dubrovnika“, te ne ide nekako u glavu. Mješte da razmisle, kako bi se najlakše mogle ukloniti razmirice izmegju nas i njih, njih ve- seli, što nam mogu dobaciti, da g. 1903. nijesmo priznavali političkih Srba u Bosni i Hercegovi- ni. Ako im se ta igra svigja, mogu zagrabiti iz daljega, te prekapati brojeve ,Crvene“ deset ili petnaest godina natrag, kako .Hrvatska Kru- na“ čini s ,Narodnim Listom“, ali ta muka zai- sta ne će ni nama ni njima sadašnjost učiniti bolju, nego je. Odmah u početku, kad se počelo raditi o slozi megju Srbima i Hrvatima, mi smo svoje stanovište rekli iskreno, kako se pristojalo sa- mom pitanju. Proti sebi smo imali pok. Fabri- sa, koji naša razlaganja nije dočekivao s hinje- nint nerazumijevanjem, kako sada , Dubrovnik“. Falšiisova je riječ, da se ne radi sada o Srbima ili Mrvatima. To valja ostaviti za budućnost, a sada je pitanje kako Srbi i Hrvati mogu upo- rede živjeti jedan uz drugoga. Mi smo to onda prihvatili, a toga se još uvijek držimo. Htjeli smo da dogje u Dubrovniku do sporazuma, koji će biti osnovan na tvrdom temelju, a koji ne će dati protivnicima sloge uzroka, da ga potkopa- vaju, dok ga ne lagumaju. Ako obične nevolje nijesu dale, da naši odaslanici formalno zastu- paju sve Hrvate u Dubrovniku, oni su se mo- rali osvrtati i na one, koji ,Hrvatskoj Stranci“ no pripadaju, jer se nije radilo o izbornoj po- godbi izmegju jedne hrvatske stranke i Srba, da nam je bilo dopušteno činiti što hoćemo, Pošto smo se tako založili i izložili, čujemo sada od Dubrovnika“: ,U osobama, koje su u liu- brovniku s nama u općinskim izborima prego- varali, nijesmo nikad vidjeli oličen Hrvatski bratski narod, nego prostu političku stranku, koja nema pred očima gotovo drugo, nego to, politička stranka, a kako naš rad ravna uvje- renje, da pravo radimo, nije rlikakvo čudo, da bi željeli pobjedu onih nazora, koje iskreno is- povijedamo. S toga uzroka i krstimo svako pi- sanje, da nas sebične svrhe vode, hrpom insi- nuacija i pogrijanih osvada. Zborovanje čistih“ u Spljetu“. — Pred nama je priopćenje ,Prave“ o ovom sastanku, koje donosimo na drugom mjestu. Po njemu iz- gleda, da je došlo do novog preokreta kod ,pra vaša“ u Dubrovniku. Kao da su uz neke reser- ve stupili u ,čiste“. Mi im se puno radujemo ,Moralna sveza sa Starčevićevom strankom pra- va u Banovini“ neka im pamet prosvjetli. Sastanku su prisustvovali Dr. Frank, Dr. M. Starčević i Dr. A. Pavelić. Ovaj izlet ,či- stih“ korifeja trebalo je da bolje označi sastan- ku znamenitost, a Franku eto prigode da se sakrije za Prodanom i Bakotom pa javi svijetu, kako je stranka prisilila njega i drugove mu, da ne pristupe na riječki zbor zastupnika, To je u ostalom od njih jako pametno, a ,Hrvat- ski Klub“ može sebi čestitati na — neuspjehu. Način, kako je spljetsko gragjanstvo do- čekalo klevetnike i tugjinske izmećare, koji su iz Zagreba pohrlili, da i u Dalmaciji šire svoj moral, dostojan je odgovor na sve one infamaci- je, kojim .Hrvatsko Pravo“ obasiplje svakoga, koji ne će da se pokloni usrećiteljima Hrvatske. Dalmacija je baš teren za ove pokušaje. Spljet je to najbolje dokazao. sA. Izbori u Šibeniku. Prijatelji načelnika Stojića hoće da im zemlja dade pravo i odobri sve, što su ura- dili, da se uzdrže na općini. U tomu nijesu sretni. U borbi su pustili bili s oka prilike u pokrajini, a to im se sada osvećuje. Ze- mlja naime ne može gledati dobrim okom, da su ignorirali fuziju te da su se ponašali prama protivnicima, kao da se u Dalmaciji u zadnje dvije godine nije ništa dogodilo, već da smo još u jeku borbe izmegju na- rotinjaka i pravaša. Nijesmo prijatelji one politike, koja bi htjela, da se jednom kabanicom ogrnu u Dalmaciji svi Hrvati. Lokalne borbe i lični Podlistak. Složnoj braći u Kotoru prigodom izboru Jedinstvenom misli sloge, mira, Slobodno se stjjeg ljubavi vije, Što rasprša natražnjačke tmine Opet Kotor sunce sreće grije! Prve zrake čistog ideala Na oltaru domovine sjaju Pradjedova snove ostvariste Nek je primjer svjesnom naraštaju. U današnjem ozbiljnom trzaju Otačbina složnog rada želi, Rodoljubnog duha vjemi sinci Vjenac slave uspjehom ste spleli! Dubrovnik, Septembra 1905. Bokelj. Sam im sudio. Istinita pripovijest. Napisao I. B. (nastarak) Barica se sasvim povukla i živjela sa svo- jom djecom u tihoj osamljenosti, vodeći «svoje malo gospodarstvo kako je najbolje znala i umjela. Ispočetka joj bilo teško, nešto zbog ža- losti za Jvanom, a nešto jer je u kući ostala bez muške glave, pa je morala dvostruko više raditi nogo li prije, jer nije imala novaca, da najmi težaka, pošto je Ivan i zadnji novčić so- bom ponio. Naskoro se javio Ivan i poslao nešto no- vaca, Pisao je redovito svaki mjesec, a svako bi pismo popratio sad s manjom, sad s većom svotom novaca. Kako u selu ne bijaše pošte, dolazili su listovi i druge pošiljke na općinu, a ona ih je strankama uručivala. Bilježniku Božu bila je Barica osobito na srcu, pak joj je on osobno uručivao svaku po- šiljku, koja je na nju upravljena bila, a usput se raspitkivao, kako joj je, ima li kakovih želja, kakovu tužbu itd. Barici no bijaše pravo, da k njoj zalazi, ali susretala ga ipak s dužnim počitanjem. Že- lja nije imala, a ni tužaba, koje bi trebale bi- lježnikovo posredovanje. Sve svoje gragjanske dužnosti obavljala je zdušno, pa tako nije nikad imala nikakva prigovora sa strane oblasti, a opet nije bilo ni potrebe, da steće njihovu naklonost. da se održi sama na vladi“. Mi jesmo doista U tom protekla godina dana. Ivan jo pisao da prilično služi, ali posao da je jako težak. Inače da je dobroga zdravlja. Još joj javlja, da namjerava se nekolicinom svo- jih drugova otići u Kaliforniju, jer, veli, vijesti, koje odanle stižu od njegovih drugova i odvi- še su zamamljive, a da tamo i sam ne pogje. Poslije ovoga pisma nastao je zastoj u do- pisivanju Ivanovu. To je Bariću silno zabrinulo. i tražila sve moguće razloge s kojih se on više ne javlja. Al kad je već nekoliko mjeseci pro- teklo, da još uvijek ne dobi nikakve vijesti o svom mužu, e, bome, zdvajala je. / Plakala je dan i noć tim više što sad već nije mogla naći nijedan razlog, kojim bi sebi protumačila njegovu šutnju. Dala je u svoje ime već nekoliko pisama napisati na njegovu pri- jašnju adresu, ali ne dobi nikakva odgovora. Što joj preostade ino već da se u svom očaju obrati na bilježnika Boža... — (Gle! O pameti moja luda! Tek sad mi pada na um, da ugjem tamo, gdje bi me pri- jazno primili, gdje bi našla utjehu i pomoć. Baš sjeti se Barica lude svoje ravnodušnosti — i pri tom je nešto mrzlo progja... — Pravo vam budi — ko uvrijegjen će bilježnik, kad je doznao o šem se radi — vi ste htjeli samo što prije obogatiti! Zato ta gro- zničava čeznja za Amerikom!.,. Sad trpi!... Da si onda poslušala moj savjet, tvoj bi muž danas bio moguć čovjek, bio bi kod svoje djece. .. Htjeo sam vam pomoć s nekoliko sto- tina forinti, nu tvoj se muž upravo infamno o tom izrazio ... Misliš li ti, da ja neznam što je on o meni po selu razglasio prije nego je oti- šao!? Misliš li ti, da ja neznam kako me je osumnjičio, da se tebi narivavam — ja da hoću mutiti vaš mirni bračni život?!... — Ali, gospodine bilježniče! — plačući Sve se tješila: doći će pismo sutra, prekosutra... | prikinu Barica bilježnikovo predbacivanje. — Ja ne tajim, da je moj muž u ivelikoj tuzi i lju- | bomornosti krivo shvatio vaše poštene namjere, | i možda štogod nepromišljeno izbrbljao. Kad je odlazio ja sam mu, gospodine, ozbiljno govorila | o vašim čestitim namjerama i branila sam vaš pošteni obraz, ali što sam ja mogla uraditi?!... On je imao o vama krive nazore, i ja mu ih nijesam mogla izbiti iz glave... - Da, ima ljudi — upadne bilježnik — ima ljudi, koji su ga još učvršćivali u njegovim ludim mislima, a on je s još većom zagrizenošću prigrlio te svoje neopravdane objede ... Nakon kratke stanke opet će bilježnik s nekom ravnodušnosti : — Što da uradim za tebe? Kako da na- gjem tvog muža? Misliš li ti, da ću ga u Ame- rici isto tako luko naći, kao da ga je nestalo gdjegod ovdje u našem kraju?!... Traži druge ljude, koji će ti znati možda bolje svjetovati i lakše ti pomoći... Ja ga najviše mogu dati tražiti preko vlade, al — ne nadaj se prevelikom uspjehu! ... fu 3 zač, SEKA PRA DA 9 SD i SRO NAETZEH O ri EMO SRE POJE pre E: aime ei ai zmronisze tel PIMA