Br. 40.

U DUBROVNIKU, 5. Oktobra 1905.

Godina XV.

 

BRVENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za a Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bos:

nu
Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine & kruna. Za inozemstco: 10 kruni i po-
pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu
šasto polugodište.

Pojedini broj 20 para.

= Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatsko“ u Dubrovniku. gdje : su utužljivi

 

S Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo

Dubrovnik, 5 Oktobra.

Srbi neće megjustranačke akcije. — Čitamo
u ,lubrovniku“, a danas prenosimo na drugom
mjestu, vijest iz Zadra, da je klub zastupnika Srba
na Dalmatinskom saboru u dogovoru sa upravnim
odborom srpske stranke na Primorju odlučio ne
ići na sastanak zastupnika na Rijeku.

Razlozima, koji su ga na to nagnali, ne ćemo
odricat svakog temelja. Ima i hrvatskih stranaka,
koji neće gdje su ,čisti“, a i mi smo u više na-
vrata pokazali pogibelj, koja bi prijetila cijeloj ak-
ciji hrvatske oporbe i dalmatinskog zastupstva, kad
bi se te stranke spustile na popuštanje zahtjevima
jednog Franka. On je htio sve svesti na gravimi-
nalnu politiku, kakvu Hrvati vode ma veliku radost
Madžarona već trideset godina, a da nijesu baš
ništa postigli, ako se u uspjeh ne ubroji, što su
Tomašići pokazivali na sebe, kako na jedne ljude
sposobne za vladu.

Isto tako ima i megju Hrvatima jako ozbiljnih
političara, što žale — premda bi to bilo izazvalo
novih neprilika — da na sastanku nijesu zastupane
stranke, koje je sistem iz sabora isključio. Istina
je i to, da megju Srbima i Hrvatima odnošaji još
nijesu sasvim sregjeni, a sasvim je razumljivo, što
se Srbi u lalmaciji osvrću na Srbe u Banovinu.
Jedno su samo srpski zastupnici zaboravili: poziv
Srbima na sastanak na Rijeku, kazivao je, da ih
oni, koji su im ga upravili, smatraju u zemlji
elementom, na koji se Hrvati moraju obazirati, kao
na one, koji su im najbliži i kojih su interesi ne-
razdjelivi od naših. Bilo se je nadati, da će ova,
nazovimo je susretljivost sa strane Hrvata postići
od Srba barem to, da uhvate prigodu te svojim
pristupom dokažu zajednicu interesa. Ne odazivljuć
se pozivu otešćali su zaunaprijed suradnju Srba i
Hrvata, a olakotili posao hrvatskim ekskluzivistima.

Tobožnji klerikalizam , Hrvatske Stranke“.
— Čitamo u ,Slobodi“ lošu prognozu za ,Hrvat-
sku Stranku“, Ona boluje od klerikalizma. Stražičić
je prvi to kazao, a ,Sloboda“ eto sada potvrgjuje.

Do ovih zaključaka može ,Sloboda« doći sa-
mo, tumačeći neke pojave kod zadnjih općinskih
izbora na način, koji više odgovara tajnim željama
nekolicine u Lalmaciji, nego samom stanju.

pllrvatska Stranka“ nije nastala nikakvim
umjetnim kombinacijama, nego ju je stvorila potreba
časa, u komu živimo. Pred pogibli, koja nam je vječito
prijetila iz Beča i od drugovdje, trebalo je u jedno kolo
okupiti sve ljude, voljne raditi i žrtvovati udobno-
sti, koje pojedincima daje u zemlji stranačka po-
cjepkanost. Kako je s druge strane iskustvo samo
pokazalo, da je u Dalmaciji ,pravaštvo“ i ,narod-
njaštvo“ ogranak istoga debla, ljudi se nijesu htjeli
skrivati za načelne razlike, kojih faktično nije bilo.
Jer niti je ,narodna stranka“ nigda batalila hrvat-
sko državno pravo kao podesno orugje u borbi

kodlistak.

Naši nacodni vezovi.

Piše Jelica Belović-Bernadzikowska

O ljepoti i važnosti narodnih vezova.
(Svršetak).

Lalmatinske čitme bili su od 12. pa do
šestnaestog i osamnaestog vijeka na _ svjetskom
glasu. Te su se čitme kadkad plaćale s toliko
zlata, koliko su teške bile. Stekle su dično ime
po svim vladarskim dvorovima, dok Louis XIV,
nije oštro zabranio uvoz i mošenje dubrovačkih
čitmi, Taj modni edikt franceskog dvora bijaše do-
voljan, a da se taj krasni obrt sasvim uništi baš u
najbujnijem svome cvatu. Danas mu je gotovo i ne-
stalo spomena u pameti dalmatinskog puka. Pa
kao što na hrvatske i srpske narodne vezove po
stranim časopisima često udare tudjinsku etiketu i
kriva firmu 4 la ,orientalische Stickkunst“, Mor-
genlandskuust“ itd., tako je bilo i s čitmama u
Dalmaciji. Odavna, pa sve do u dan današnji pu-
tovali su i putuju talijanski trgovci Dalmacijom, da
kupuju i ugrabe starinske čitme i da ih ture u
svijet pod svoje. Ali svjestne Dalmatinke ne vaju,
da se tako i nadalje čini. One su uvidjele, da im
se narodna dragocjenost u ludo razmeće, One da-

DeGiulli.

 

proti tugjinima, niti se je ,pravaštvo“ nigda bilo
odmetlo od narodne misli. Ko nam iznosi kao pro-
tivan dokaz borbu proti Srbima, nek spomene i to,
da je ona u Dalmaciju unesena s dvora, te da je
Dalmacija prva pokušala dokrajčiti je.

Srbofobija me može se pripisati ,Hrvatskoj
Stranci“ i ako dogovori za općinske izbore u ne-
kim mjestima nijesu uspjeli. Razlozi su tomu lo-
kalni, a iz toga ne bi smjeli praviti kapital za sebe
ljudi, kojima je zbilja do sloge.

Pobjedu klerikalizma dokazali su po mišlje-
nju Slobode“ i izbori u I ubrovniku. Ne znamo
otkle to izvodi. Uzroke, koji su doveli do toga da
se sa Srbima nije mogao uglaviti nikakav sporazum,
često smo puta ponovili, a kad ,Sloboda“ voli vje-
rovati ,N. Jedinstvu“ nego mama, neka slobodno
na njegovim osvadama dalje gradi. Na takovim te-
meljima neće dograditi.

 

Fuzija parobrodarskih društava. — Uzbugje-
nje, koje je obuhvatilo javno mnijenje u Dalmaciji, da
iz fuzije ne bi nastale zemlji nove neprilike, odje-
klo je i u Beču. Dalmatinski su zastupnici interve-
nirali kod upravljača ministarstva trgovine grofa
Auesperga, a njihovoj intervenciji treba već sada
zahvaliti, da će službeni jezik u novom društvu biti
hrvatski, te da se ne će prepustiti financjalizovanje
Kreditu i banci Union, a da će se vlada zauzeti,
da novo društvo osigura starost svojim mornarima
i pomorskim časnicima. Jedino reklo bi se da ni-
jesu uspjeli u zahtjevu, da novo društvo bude imalo
svoje sjedište“ u Dalmaciji, Parobrodari su se izja-
vili za Trst u samu korist društvenog poslovanja,
a za osječne direkcije u Dalmaciji.

Zahtjevi su zastupnika, po našem mišljenju
bili jako umjesni. Uvjereni smo, da bi fuzija paro-
brodarima imala biti od velike koristi, Oni dobivaju u
akcijama novog društva ekvivalenat materijala, koji
sada pojedinci i manja društva posjedaju. Uz dobru
subvenciju i jedinstveni vozni red novo bi društvo
imalo muogo bolje uspijevati od današnjih manjih
poduzeća, ako se u njemu ne ugnijezdi i u national-
nom i u ekonomskom pogledu — Lloydwirtschaft.

To prijeti novom društvu, a zahtjevi zastup-
nika mogli \bi to zlo isključiti barem u toliko, u
koliko bi Dalmacija uacijonalno mogla št tovati,
Zadaća je samih akejonera, da se pobrinu, da im
uložena glavnica me propane, a to će biti samo mo-
gaće, ako Dalmacija bude
društva.

Zahtjevi sastanka sazvana od Dr. Mihaljevića
u Spljetu idu dalje od zahtjeva zastupnika. Sasta-
nak je uopće protivan projektu parobrodara, a za-
govara projekat, kojim bi bila ,zajamčena poštar-
ska i prijevozna služba, bolja kvalitativno i kvanti-
tativno, jeftinija uz stalno odregjenu tarifu“, a ujedno
očuvano plaćanje prireza u Dalmaciji.

Ne znamo postoji li već takav projekat, ili se
stoprva ima izraditi, pa nam se na prozno ne da

zadovoljna  poslugom

nas znadu cijeniti tu pojavu, što su njihove jedno-
stavne žene iz puka rodjene umjetnice u vezenju i
u čitmarenju, jer su tu umjetnost baštinile od svo-
jih matera, Dalmatinke su živo prionule, da se
domaći posao opet pridigne do starog sjaja i dična
glasa. Blago njima! [ vlada im ide u pomoć u tom
nastojanju i narodni zastupnici (Vuković) zauzimlju
se za tu granu narodne privrede i narodna ponosa;
pače i naše vrle spisateljice i oduševljene pozna-
vačice čitmi i vezova (Belović i Auffenberg) pomažu
im perom, zborom i tvorom tu divnu i smjelu ideju,
da se uzkrisi industrija čipaka u Dalmaciji! Ima
četiri godine, što se oko toga plemenitog nauma
živo radi, a nedavno se je otvorio i prvi tečaj za
čitmarenje u Dubrovniku. Osim toga poslana je
jedna učiteljica iz Dubrovnika na bečki središji
tečaj, a i sam predstavnik c. k. ministarstva za bo-
goštovlje i nastavu otići će, kako javlja ,Smotra
Dalmatinska“ (6, apr. 1904. broj 28), u Dalmaciju,
da bolje prouči ovaj posao.

Eto, što moga Dalmatinke, zar ne bi mogle
svuda Hrvatice i Srpkinje? Hoće li čekati da s
neba u krilo pane koja njemačka ili francuska spi-
sateljica, pa da ih upozori na to, kako su nam
krasni naši narodni vezovi i kako je do neba gre-
hota, da ih ne umijemo cijeniti?!.,, Za što ne
cijenimo svoje?

Izlazi svakog Četvrtka.

 

 

Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, ogi
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi Balju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-
Gaju, a a nefrankirana pisma ne primaju se

e 20 para. Oglasi koji se više

 

kazati svoje mišljenje. Sudeći onako u opće, stalne
tarife mogu koristiti, ali mogu i štetiti. Baš po njima
mogla bi Dalmacija biti služena skuplje, nego kad
bi tarifu odregjivala utakmica. O tarifama bilo je
govora i na sastavku parobrodara i zastupnika. Što
se je uglavilo, do ovoga časa nije. nam poznato.
I a
Zastupnici na Rijeci.

Dok ovo pišemo odluka će bit već pala.
Znati ćemo za tajnu, koja je iznimno bila
dobro sačuvana.

Novine, uvijek u lovu za novostima i
vijestima, ovoga puta nijesu imale, što da
jave. Za to se o sastanku na Rijeci tako malo
govorilo. A ipak on može imati veliku zna-
menitost po razvitak dogogjaja o Hrvatskoj,
a donekle i u cijeloj monarhiji. Prolazimo
kroz teška vremena, narodu se hoće upute
i kažiprsta, da znade, što treba da radi. To
on očekuje od svojih zastupnika, zato su ovih
dana uprte oči Hrvatske na njihov zbor.

Zamislimo svoj položaj, kakav jest, a
nemojmo se pustit zavesti od varavih nada. U
banovini je na vlasti stranka, koja crpe svoju
moć iz milosti Geča. U Beč gledaju i ,čisti“,
u nj su se upiljili i braća Radići, a iz pri-
krajka vrebaju i redaktori i inspiratori ,Hr-
vatstva“, da uhvate zgodi, te privedu u to
kolo ione ljude, koje na žalost predrasude
čine i u političkom vjerovanju ovisne o migu
Rima.

Ova čisto — klerikulna — seljačka po-
moć Madžaronima je došla u dobar čas, jer
im može dovesti u službu masu, koju je lako
zavesti agitatorima poput Franka, braće Ra-
dića, kad im još u pomoć priskoči i propo-
vijedaonica. Tako bi se u odlučnom času u
banovini mogla promijeniti ,službena“ većina
u faktičnu rećinu, na koju bi se Beč oslanjao
u borbi proti Madžarima, a kojoj bi se osi-
guralo na nedogledno vrijeme pašovanje u
Hrvatskoj, kad bi Beč konačno pobijedio.

= U tomu slučaju pobjeda Beču ne bi bila
za nas nikakva sreća, sve i kad bi postigli
proširenje autonomije. Prošlost nas uči, što
je autonomija, kad nema ljudi, da je brane.
I proširena autonomija uz Tomašiće ne može
nas približiti onomu, što svi hoćemo. Da se
može uživati autonomija, treba imati jamstva,
a to nam može dati individualna sloboda. Od

U Ri vljaka t tako 'jer živo rade oko toga zaista
modernog narodnog pitanja. U Lavovu i u Krakovu
našla sam po svim muzejima, izložbama i javnim
zavodima te ruke narodnih vezova, slika iz narodne
ornamentike i narodne nošnje, a i osobito krasne
zakopanske čitme. Sa zakopanskih rezbarija vade
motive za vezove i za dekorativnu umjetnost u po-
ljačkom narodnom stilu. Pa koliki je zanos tamo
za sve te stvari! To se ne da kazati! Ali dok sam
tamo bila, stajala sam tako pod sugostijom toga
lijepog zanosa, da mi se je činila sažaljenja vri-
jedna svaka ženska glava, koja se nekiti zakopan-
skim čitmama. Danas znadem, da su i naše narod-
ne čitme dostojne sestre onih poljačkih toliko omi-
ljelih narodnih proizvoda"). Ondje nijesam našla
nijedne Poljakinje u inteligentnim krugovima, koja
ne bi namah na široko raspredala o ljepoti narod-
nim poljačkih vezova, čim joj se za to prilika desi,
Isto su tako opširne i razgovorne, kad se govori o
stilu tih vezova, o cijeni njihovoj, o starini njihovoj
i o svakovrstnim detaljima te struke, Svaka kao
da je bila stručnjak, svaka je govorila ne samo
s velikim temperamentom, nego i s velikim razu-
mijevanjem. Pa da se ne sjetim mojih Hrvatica,

') Tehnika, a i ornamenti gotovo su isti u naših i u
poljačkih vezova, samo su naši bogatiji sašarcima,

 

_ Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i i dr.

ljudi, koji u ovome času poriču narodu spo-
sobnosti, da je uživa, koji imadu hotentotske
nazore o slobodi štampe, ne možemo se na-
dati ničemu.

Izmegju nas i Beča priječe tako svaki
doticaj — Tomašić i njegova družba. Godine
1848. i 1849. vodili su Hrvate ljudi naro-
dnog povjerenja — Jelačić i Gaj. Jedino se
tako da protumačiti jednodušnost, koju je
tada narod pokazao u obrani interesa Beča,
koji su donekle bili i interesi naši. Pa za
potoke krvi i sve druge žrtve što smo do-
bili? S onim, kojima smo bili grobari slo-
bode, trebalo je, da se kasnije udružimo, da
sebe oslobodimo centralizma. Madžari su od
dobiti sebi uzeli lavlji dio, nama je ostala
kost bez mesa.

Ovako je nastalo ovo stanje. Ovu po-
grješku, koju su onda počinili narodni ljudi
u dobroj vjeri, sada hoće da ponove Toma-
šići, Bgersdorferi, Kovačevići po Khuenovoj
naredbi.

Paralizirati rad ovih ljudi zadaća je za-
stupničkog sastanka na Rijeci, Oni treba da
pokaže svijetu, da su Tomašići u Hrvatskoj
nemogući, da ima u zemlji još ljudi, koji na-
rodno misle i osjećaju, te koji ne će prignuti
glave pred nikim, a najmanje pred ljudima,
koji cijene, da su im narodi podacije za nji-
hove umišljene veličine. |

. *

Slučaj je htio, da ovaj sastanak bude u
času, kad je krisa u monarhiji na svome vr-
huncu, te se mogu pregledati sve poteškoće
riješenja.

Tko je kruni dao toliko odlučnosti, da
se madžarskim zahtjevima opre, može se sa-
ino nagagjati, ali zaoštrenje odnošaja izmegju
Pešte i dvora pokazalo je Madžarima, da u
samom Beču mogu računati na saveznika,
komu se nijesu nadali.

Dok se je dvor naprezao s koalicijom,
da za Beč izmami kakvu korist i pogodnost,
dotole je mogao raćunati na dobrohotnost
njemačke pučke i napredne stranke. Sada,
kad je došlo do toga, da se prijetnjama do-
biju od Madžara koncesije, koje inače ne će
da dadu, a bilo je sumnjati, da će djela sli-
jediti prijetnje, bečke novine, a na čelu im
»Neue Freie Presse“, poredale su se uz bok

mojih Srpkinja? Kako njih malo zanima taj pred-
met. Ima ih zar nekoliko, koje će ti rado i milo-
guko otegnuti, kad se govori o našem razplitu ili
o pozlatinskom vezu: ,Ah, to vam je nešto krasno“,
Ali time je ujedno i rekla sve što je znala. l'alje
ju i ne pitaj. Zašto je to krasno? U čem je baš
zasebna ljepota? Gdje se veze od starine taj vez
originalnožu narodu? Na.kojim modernim predme-
tima može da se dekorativno upotrijebi? itd, itd
To je za mnogu sve ,ferra incognita“*) U tome
vidu je mnogoj point lace, ažur perzijski i stil ja-
panski mnogo bliži i poznatiji, Pa još si i ti ta-
kova umišlja, da je mođerna neobražena dama!?
U Čeha i Slovaka majvidjeniji umjetnici iz-
radjuju i ovjekovječuju narodne motive za vezove
i za čitme, Nemaju oni omolikog bogastva u toj
grani umjetnosti kao mi, ali imaju takogjer krasnih
stvari. Njihove ,narodopisne studie“ slika glasoviti
im umjetnik Joža Uprka, a štampanje i naklada
tih slika obavlja se o golemu trošku privatnika
Prekrasno im djelo ,Slovicke čepce“ dokaz je 0
posve drugoj narodnoj svijesti, o mnogo jačem u-
mjetničkom shvaćanju, nego što ga ima kod nas.
Njihovi su časopisi i modni listovi puni narodnog
veziva, puni ,price naših matek“ a ,ndrodni vyši-

?) Nepoznata zemlja.

 

 

s ia
nisi

ro