Br. 41. U DUBROVNIKU, 12. Oktobra 1905. (šodina XV. .GRVENA AR IMSMA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i + na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruni i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- Hercegovinu s šasto polugodište. Pojedini' broj 20 para. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. u Dubrov niku gdje s su utužljivi 20 para. Oglasi koji se više Izdavatelj i Donašamo je u ejelini: »Povodom političkoga stanja, u koje je do- spjela monarhija uslijed krize u Ugarskoj, hrvatski zastupnici sastadoše se u svrhu, da zauzmu stano- vište prama tome stanju i da označe pravac poli- tičkome radu hrvatskoga naroda u pitanjima, koja su neprijeporna i svima zajednička, a ne prejudici- rajući načelnom stanovištu, na kojem vojuju u par- lamentarnom životu, bilo kao pripadnici klubova, bilo kao pojedinci. »Hrvatski zastupnici drže, da su današnje jav- ne prilike u Ugarskoj nastale uslije l borbe, koja ide za time, da kraljevina Ugarska dogje postepeno do potpune državne samostalnosti. ,Hrvatski zastupnici smatraju tu težnju oprav- danom već s toga, što svaki narod ima pravo, da slobodno i meodvisno odlučuje o svome biću i 0 svojoj sudbini. ,Hrvatski zastupnici uvjereni su, da su oba naroda hrvatski i ugarski, ne samo s obzira na svoje historičke oduošaje, već još više s obzira na činjenicu neposrednoga susjedstva i ma realne po- trebe svoga života i megjusobne samoobrane, upu- eni jedan na drugoga, te da se s toga ima izbje- gavati svaki povod i uzrok megjusobnom trvenju. »Polazeći s tih pretpostavaka, hrvatski 4#a- stupnici smatraju, da je njihova dužnost boriti se naporedo sa ugarskim narodom za ispunjenje svih državnih prava i sloboština, u uvjerenju, da će re- čena prava i sloboštine biti od koristi hrvatskomu i ugarskomu narodu; a time će se udariti temelj trajnomu sporazumljenju obaju naroda. »Postignuće te svrhe, namijenjene obostranoj koristi, uvjetovano je najprije reinkorporacijom Dal- macije kraljevinama Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, kojima već virtualno i pravno pripada. Da se uzimogne pristupiti k ostvarenju rein- korporacije Dalmacije, treba najprije, da se odstra- ne današnji nesnosni parlamentarni i upravno-poli- tički odnošaji u Hrvatskoj i Slavoniji i da se uve- du takovi odnošaji, koji će odgovarati potrebama kulturne zemlje i zahtjevima ustava i slobode, za- jamčenim slobodoumnim ustavn'm uredbama, kao što su poglavito: izborni red, koji će omogućiti i obezbijediti bira- nje takovoga narodnoga zastupstva, koje će biti vje- ran izražaj nespriječene i slobodne narodne volje; potpuna sloboda štampe, ukinućem objektivnog postupka i uvedenjem porote za štamparske i poli- tičke delikte; sloboda sastajanja, udruživanja i izraživanja misli; ostvarenje sudačke neodvisnosti, zajamčene sva- komu suću nepomičnošću i neodgovornošću za svo- ja sudačka djela; ustrojenje vanrednih inštancija upravno-državnoga suda na zaštitu interesa i političkih prava gragjana proti upravnoj samovolji; ustrojenje posebnoga suda za karnostnu odgovor- nost svih javnih činovnika radi kršenja zakona. «Hrvatski zastupnici uvjereni su, da se trajni sporazumak izmegju naroda hrvatskoga i ugarskoga može postići najprije točnim i strogim vršenjem prava hrvatskoga naroda, sadržanih u postojećoj hrvatsko-ugarskoj nagodbi, te promjenom odnošaja, što spadaju u područje posala, koji su danas Hr- vatskoj zajednički sa Ugarskom, kao i sa zapadnom polom monarhije na način, da hrvatskomu narodu bude obezbijegjen samostalni politički, kulturni, fi- nancijski i opće gospodarstveni opstanak i napredak. »Naravnim tečajem dogagjaja odrazit će se po- voljno svaki napredak naroda u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji takogjer i na odnošaje našega pučan- stva, koje živi i u drugim zemljama, posebice u naj- izloženijem kraju, biva u posestrimi Istri. Da se uzmognu provagjati i do ostvarenja do- vesti ovdje istaknuta načela, težnje i zahtjevi, iza- bire se odbor od 5 zastupnika, koji “će imati još i daljnji zadatak, da promiče i za riješenje pripravlja odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli. Izlazi s akog Četvrtka. Resolucija riječke konferencije. ina pitanja, koja su našim zemljama zajednička, ili su od koristi općoj narodnoj dobrobiti.“ Iz sastanka hrvatskih narodnih zastupnika. Rijeka, 3 listopada 1905. Predsjednik: Dr. Pero Čingrija. Dr. Roko Arneri — Dr. ivan Banjavčić Erasmo Barčić — Lovro Borčić Dr. Me.ko Čingrija — Dr. Ante Dulibić — Dr. Eduard Grgić — Dr. August Haram- bašić — Dr. Nikola Katnić — Milan pl. Kiepach. — Dr. l'ero Klaić — Dr. Ivan Klaić — Dr. Ivan Majstrović — Dr. Ivan Mangjer — Dr. Ivan Marović — Vieko Matas — Vicko Milić — Antun Radić — Mato Radimiri — Nikola Ribičić — Cvjetko Rubetić — Ivan Šašel — Dr. Ivan Štambuk — Dr. Ante Tresić-Pavičić — Dr. Ante Trumbič — Grga Tuškan -— Ari- tun Ucović — Dr. Fran Vrbanić — Dr. Adam Verona Dr. Božo Verona — Stjepan Zagorac. Ovako moga govoriti svomu narodu sa- mo ljudi, koji vjeruju u konačnu pobjedu ljudskih svetinja. Iz ovih erta izbija duk, koji smo uzalud tražili u svim dosadašnjim: sličnim enuncijacijama. Kazivio ih je u pero hladan razbor, a opojnu im je toplinu dala čovječnost. Čednijega zahtijeva ne može biti, nego kad zsatupnici zahtijevaju, da se uzakonjena obećanja ispune te sjedini, što je duh i priroda spojila. Hrvatski narod ima pravo da traži, nek mu .,bude obezbijegjen samo- stalni politički, kulturni, financijski i opće gospodarski opstanak i napredak“. 'Toga se prava on nije nikad odrekao i ne može se odreći. Četrdesetipet godina, koje su eto pro- šle od marodnog osviješćenja, tomu su za Dalmaciju svjedoci, a bilo je jako naivno o- čekivati, da će se (dalmatinski zastupnici po- vući sa poprišta baš onda, kad ti sve kaže: mili sada, ili nikada“. Interesi naroda viši su od interesa po- jedinaca, pa ma kako visoko ovi bili. Ovo je istina, koja se je teškom mukom probijala kroz okove tradicija“, koje bi svaki čas tugjin kovač mlatom pričvrstio, dok ih nije iskustvo rastrgalo. Nju je sastanak zastupnika prigrlio, u ime nje zove narod u borbu za svoja prava i kaže mu pute, da izide pobje- dnikom. Novo doba — novi puti! Prije smo od tugjina tražili jamstvo, da će nam poštivati prava. Sada ga tražimo u sebi, ,Treba naj- prije da se odstrune denašnji nesnosni par- lamentarni i upravno-politički odnošaji u Hr- vatskoj i Slavoniji i da se uredu lakovi od- nošaji, koji će odgovoriti potrebama kulturne zemlje i zahtjevima ustava i slobode, zajam- čeniin slobodoumnim uredbama“. Tako je megjustranačka konferencija navijestila boj reakciji i njezinim predsta- vnicima. Resolucija ih ne spominje, ali upire prstom na njih. Iznaša pred svijet sliku ži- vota u Hrvatskoj, gdje nema ni ,izbornog reda, koji će obezbijediti biranje takovoga narodnoga zastupstva, koje će biti vjeran izražaj neapriječene i slobodne narodne volje“, gdje nema slobodne štampe, gdje je udušena svaka sloboda sastajanja, udruživanja i izra- živanja misli, gdje nije zajamčena sucu neodvi- snost, a gdje su otvoreni puti administra- turnoj samovolji. Takav sistem zahtijevalo se od nas da podupiremo, slikajuć nam madžarsku baha- tost kao kakvo strašilo, koje bi mas imalo natjerati u ruke Beču. Ali ,svaki narod ima pravo, da slobodno i neodvisno odlučuje o svome biću i svojoj sudbini“. Taj narod može biti samo pogibeljan drugomu uz To- mašiće i Franke. Neka oni našem narodu dadu, što mu mogu dati već u granicama autono- mije, koju sada Hrvatska ima, pa nam se Madžara nije bojati, Tada dakako drugi će ljudi upravljati našim zavičajem. Da'se to ne dogodi, Khuenova će družina podići kuku i motiku, a Frank će oviljeti za hrv. idealima i proklinjati nagud- benjake. Ali su vremena prošla, kad je sila krojila narodu košulju po bečkoj mjeri, a promakao je glas narikačama, koje je Frank bio unajmio, da nariču nad ,grobom“ Hr- vatske i proklinju ,grobare“. Narod -ido u borbu svijestan sobe i svoje snage. Ne čuje se šapat očajnika: »Hljeba, hljeba, gospodaru“, ne tražimo ni da nam Beč,_ni Pešta stvore Hrvatsku. Stvorit ćemo jo mi, kad preporodimo narod u slo- bodi za slobodu. Vršenje zakona! Sloboda izbora! — u tomu eto znaku započela je borba. Na nas ne gleda više svijet, kako na kakve robijaše. Narod, koji je podigao tu zastavu, vrijedan je štovanja. Ne će mu ga nitko zakratit ni ako bi pod pritiskom prilika klonuo. Et volu'sse sat est! Domaći glasovi o konferenciji. Hrvatsko neodvisno novinstvo pozdravilo je najusrdnje resoluciju. U njoj se općenito nazire zora boljih dana, pa nije čudo, da su na nju zagraktali crne vrane. ,Hrvatsko Pravo“, ,Drau“ ,, Agramer Zeitung“ udružilo se otvoreno sa ,,Pester Lloydon“ i drugim hrvatskim prijateljima“. Što smo očeki- vali, dogodilo se. Upoznati ćemo danas naše čitaoce sa mišlje- Pokreta“, osječke ,Narodne Obrane“, ,Ob- zora“, Novog Lista“ i ,Novog Srbobrana“. .Narodna Obrana: Hvala Bogu, ipak se mi- če! Tko sa strane motri stranačku našu tragikome- diju, kao što mi to činimo, izgubi katkad i nadu u preokret na bolje. Tako smo i mi već počeli zavajati, a podržavala nas je utjeha, da bar po našoj ravnoj Slavoniji još neima toga ludog i ne- dostojnog stranačkog nadmudrivanja. "Tim više se radujemo riječkim zaključcima, mi ih iz svega srca pozdravljamo. U hrvatskoj politici već davno nije bilo takve znamenite manifestacije. Važnost njezina ne leži samo u stvarnoj strani zaključaka, nego i u činje- nici, da su te zaključke stvorili pravi zastupnici naroda hrvatskoga iz Banovine, Dalmacije i Istre. To im daje historičku vrijednost. Poslije tolikih i tolikih i tolikih go ina ja- love muke i Sizifovog napora postavlja se napokon politička naša borba na zdrave noge: izpunja se ono, za čim smo mi u ovom kraju uvijek težili, prelazi se ma zdravu stvarnu politiku, kojoj je glavna zadaća narod izvesti iz današnjeg nesnosnog ropskog položaja, te ga ojačati i ujediniti. Novi List; Već sam fakat, da su hrvatski narodni zastupnici sa svih strana naše domovine pohrlili na sastanak skoro u potpunom broju, do- kazuje da je važnost predmeta i momenta našla njem Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. kod njih potpuna uvaženja. A dva dana dugotraj- nog vijećanja, na kome su se izmijenile i trijezne i žestoke rasprave dokazuju i to, da se je stvar sa njihove strane primila s najvećom skrupoloznošću savjesnih ljudi, koji u svom uskom i nikom dru- gome pristupnom krugu raspravljahu iskreno i otvo- reno, kako dolikuje ljudima, koji znadu što je u- vjerenje i koji uvažuju situaciju i interese hrvatske nam domovine. U ovom važnom dvodnevnom go- vorničkom kreševu — važnijem od tolikih naših saborskih zasijedanja — padale su i oštre, vatrene riječi odlučnih vrelih temperamenata naše južnjačke krvi i hladni i poput olova teški razlozi, koji go- voriše za i protiv predloženog pravca nove hrvat- ske politike. Momenat je bio impozantan i historički. Još nikada nije u hrvatskom narodu bilo ovakova sd- stanka. Još nikada nijesu se našli skupa hrvatski zastupnici svih ustavno zastupanih hrvatskih zema- lja na jednom pravom marodnom saboru, da vije- ćaju o politici svoje domovine i maroda. Ovo je bio prvi put otkada postoji ustav i parlamentasi- zam, i ovaj prvi sastanak njihov bio je u svakom pogledu na visimi časa i dogogjaja. Vrlo dobro je opazio zagrebački ,Pokret“, da ,sastav konferen- cije daje nam razloga misliti, da se od juče po podne odigrava na Rijeci jak sukob izmegju dvaju pravaca savremene hrvatske -politike, a o odlaci konferencije zavisit će mnogo, vrlo mnngo o budu- ćem razvoju naših političkih odnošaja“. Tako je zbilja i bilo. Zaključci konferencije, koje u juče- rašnjem broju priopćismo, kažu nam jasno i ned- voumno, koji je pravac uz upravo preogromnu ve- ćinu sjajno pobijedio. Ali tu nema govora o pobi- jedi, jer nema ni pobijegjenih ni pobijeditelja. U- darena je direktiva hrvatskoj narodnoj politici za bližu budućnost saučešćem najboljih, najneodvisnijih i najpoštenijih narodnih elemenata, koji u saborima Zagreba, Zadra, Pule i Beča zastupaju hrvatski narod. Obzor od 5. o. mj. piše: Sigurno ne pre- tjerujemo ako kažemo, da je nječka rezolucija jedan od najvažnijih dogogjaja u posljednih dvadeset go- dina hrvatske politike. Ona je na stazi realne akcije sa koje su salazile naše državnopravne stranke, jedan očiti korak naprijed, korak tako odlučan i promišljen, da ne ćemo pogriješiti, ako riječkoj re- zoluciji damo mjesta uz one političke enuncijacije, s kojima se ona u većini svojih izvoda slaže, sa zakonskim člankom 42., sa adresom Račkoga g. 1871., te sa programom Vojnovićevim. Riječka rezolucija prekida s dosadašnjom praksom odviše dalekih pro- grama, te našoj najbližoj politici udara smjer i po- kazuje sredstva. Bit će potrebno, da se na pojedine tačke re- zolucije osvinemo i da je osvijetlimo, kako su u njoj održana ona glavna načela, koja su vodila sve naše trijeznije političare u poslijednjim decenijama prošloga stoljeća. U pojedinim odlomeima rezolucije izraženo su naše najpreće političke potrebe takovom odlučnošću, da ovu rezoluciju moramo smatrati ob- računom sa pasivnošću naše političke borbe u po- slijednjim godinama i pripravom za akciju, koja mora donijeti ploda, jer vodi računa o postepenoj izgradnji naših narodnih pozicija. Riječka rezolucija izriče opravdanost težnja Magjara u današnjoj krizi, Bit će kod nas glasova, koji će ovo tumačiti kao pristajanje uz koaliciju. Držimo, da bi to svaćanje bilo odviše široko, jer danas još nijesmo došli do toga, da saznamo mni- jenje pojedinih magjarskih stranaka o položaju Hr- vatske u sadašnjoj krizi monarhije. Čitav magjarski narod, sye magjarske parlamentarne stranke jednoga su mišljenja: da Ugarska ima pravo samoodluke u pitanjima proširenja nagodbe od g. 1867. U tom pogledu ove zapreke — u običnom novinarskom stilu zovu to Magjari: uplitanje Austrije — jednako suz- bijaju pristaše Tiszini, kao i radikalci u koaliciji. Što se kriza više zaoštruje, to se više približuju po- jedine parlamentarne stranke u Ugarskoj. Pitanja _ sg s. va =a zra; PELENE