Mo eTo name U DUBROVNIKU, 2. rrRRO NETTIE IT NI O Novemibra 1905. OMX OMEN DC PORTO. GO > NR M" M Godina XV. i 44. BNIEMA sd Ih M Cijena je listu unaprijeda: za Dubrornik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegocinu .s poštom na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruni i po- šjarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu protplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Dubrovnik, 2. novembra 1905. Sto hoće? — Zabilježili smo vijest milan- skog ,Corriere della sera“ o namjerama rimske kurije u pogledn naše 'glagoljice. Sada dolazi druga. Iz Rima brzojavljaju, da su po izrazitom papinom nalogu otposlane dalmatinskim bisku- pijama nove instrukcije u svrhu, da odluke kon- gregacije izvanrednih eklezijasnih poslova vrhu latinske liturgije bude strogo provedene. Nekoji pobornici !glagolice biće pozvani u Rim ,ad audiendum verbum“. : Htjeli bismo znati, što hoće Rim od nas. Jako su loše njegove informacije, ako.misli, da će Hrvaćani i Dalmatinci napustiti svoje davno pravo na glagolicu. On ga može smatrati, što hoće, za nas ije to uvijek narodna povlastica koju ćemo čuvati i kao svetinju, baštinjonu od otaca, i kao narodnu potrebu. Na udaru rimskog i gormanskog svijeta ne znamo, što nas čeka, a u tim prilikama zapustiti glagolicu bila bi od nas neoprostiva pogreška. Rim stavljajući nama taj zahtjev stavlja se očito na stranu naših narodnih protivnika. Kad nam kaže, da to zahtijeva . jedinstvo crkve“, mogli bismo ga pitati, zašto nas nazivlje ,uvijek vjernim sinovima svete matere crkve katoličke“. Ako bi sada postali nevjerni sinovi tim, što bra- nimo glagolicu, tad . zaista nijesu bili vjerni ni naši pradjedovi, koji su nam je očuvali. Dirajući na ovaj nesmiljeni način u osje- tljivost naroda, Rim dokazuje, da mu nije do sklada između njega i Hrvata. Ako njemu nije do toga, zaista nije“ni nama. Hrvatski će narod, uvjereni smo, odgovoriti na izaziv onako, kako mu kao narodu dolikuje. Dalmatinski sabor. — Malo se kada tako tiho radilo a mnogo uradilo kako ove godine u našoj sabornici. Rasprava skoro ni nema, a to je najbolji dokaz, kako su se opreko izmegju pojedinih grupa našega sabora jako ublažile. U općem akordu distonira samo Prodan. Malo je živahnije bilo u raspravi predra- čuna pokrajinske poljodjelske zaklade, a tomu je dalo prigode optimistično prikazivanje rada vladine poljodjelske podružnice. Čitajući iz- vješće vladinog izvjestitelja namjesništvenog sa- vjetnika Golfa, izgledalo bi, da je vlada potro- šila miljune u meljoracije zemljišta. Nu tih mi- ljuna mogu vidjet samo vladini naočali. Prama onomu, što bi se imalo uraditi, ono što se je uradilo, jednako je skoro ništici. "Toga mnijenja reklo bi se da je i ministar poljodjelstva Buquoy. Čujemo naime, da se je izrazio, kako bi u Dal- maciji trebalo ipak nešto učinito. Od drugih predmeta, koji su do sada do- šli na dnevni red, osobitu pažnju treba da po- vučo naumljeo ustanovljenje mjesta tajnika s pravničkim naukama i računarskog preglednika kod Zemaljskog Odbora. Ovo je prvi korak, da se Zemaljski Odbor opskrbi bolje činovništvom te olakša odbornike, da ovi uzmognu veću pa- žnju posvećivati potrebama zemlje. Njima je do sada odviše vremena zobalo birokratsko riješa- vanjo pojedinih spisa, tako da su se od uprav- nika bili prometnuli u prave činovnike. Tako nije smjelo dalje da ide. Zemaljskom Odboru kao vlasti, u kojoj se usredotočuje autonomni život cijele Dalmacije, treba dati sredstva, da toj svrsi udovolji, pa cijenimo, da se sabor neće zaustavati na onomu, što je sada uradio, nego da će se pobrinuti, da Zemaljski Odbor uzima svojih tehnički izobraženih činovnika. Tako će samostalno moći suditi o potrebama zemlje. ODA »Gross-Osterreich“. Kad iznašanje ovoga fantoma u ovim ča- sovima ne bi bilo proračunano, morali bismo smatrati lugjacima one, koji su nešto slično zamislili. Velika Austrija može naime samo bit začetak bolesne mašte, a u nas se ipak nahodi ljudi, koji ovako bulaznenje sinuuraju znakom osviještenja u visokim krugovima. »Hrvatsko Pravo“ i svi njegovi trabanti shvaćaju — barem tako kažu — nastojanje Sehwemhagena et comp. kako zdravo pojima- nje hrvatskog pitanja i na tomu grade kule u uzduhu, s kojih će topovima na riječku resoluciju. Po onomu, što je izbilo na javu, moglo bi doista biti, da se iza ,Gross-Osterreich“ krije i tko drugi, osim redaktera lista istoga imena. Poziv njihov Hrvatima govori o bečkim za- stupnicima, a komu je poznat odnošaj izme- gju Luegera i nekih krugova, može doći do zaključka, da je ovaj pokret ili tamo potaknut, ili rado vigjen. Nu u tomu je baš dokaz neiskrenosti ono- ga, što sada Hrvatima obećavaju, jer nije | Pojedini broj 20 para. | Za izjave, priopćena, zahvale Izlazi svakog Četvrtka. o potrebito biti upućen u tajne bečke , visoke“ politike, da vidiš kako se ovaj zakulisni rad nikako ne slaže sa oficjelnom Austrijom i njezinim težnjama. Punovlasti date Fejerva- ry-ju ne idu za tim, da promijene današnji sistem, otrgnu možda Hrvatsku od Ugarske, pa učine na jugu hrvatsku grupu, kako ustuk Madžarima. On je pozvan, da stvori u Ugar- skoj većinu, koja će pošto po to sistem uz- držati, a da se u buduće ne dogagja ono, što i sada, kušat će se stvorit u Ugarskoj prilike slične, kao u Austriji. Bečki je parlamenat nemoćan, jer mu snagu piju narodnosne bor- be. On ne može da dade parlamentarnu vla- du, a ako je dade, ne može da joj dade direktivu, jer nema većine, koja bi je pod svaku cijenu podupirala. Do toga bi po mi- šljenju Fejervary-jevu moralo doći i u Ugar- skoj, kad bi se jedna narodnost izrabila proti drugoj, a tada bi Beču bile slobodne ruke, da radi što hoće. Ne ide se dakle za tim, da se marodnosti u Ugarskoj nagode, nego nauckaju jedna proti drugoj, a na razvalina- ma parlamentarisma zasjedne reakcija. Ovo, što Beč radi, swxsma je protivno onomu, što nam Gross-Osterreich obećava, a kako je Beču do svoje premoći, a ne do Velike Hrvatske, sasvim je prirodno pomisli- ti; da se za Fejervary jem krije pravi Beč. ,Gross-Osterreich“ je ma prosto Eridina ja- buka, bačena ovaj čas megju Hrvate, da se kod kuće zabave, te osujeti njihov eventualni sporazum sa Madžarima. Znamo, što Franka priječi, da se ovim pokušajima opre, ali nas čudi, da se je Pro- dan pustio zavesti od Franka, te ne uvigja, kamo bi nas dovela podmukla radnja beč- kih dvorjanika! Ako je hotio zabaviti ri- ječkoj resoluciji, imao je birati dostojui- jeg načina, a mne pozivati se na ,Hr- valsko Pravo“ i ,Dnevni List“, a napokon i na ,Gross-Osterreich“. Odjeća, koju mu hoće, da navuku, može pristojati Franku, ali Prodan u njoj izgleda čudno. Šarenilo od- više upada u oči, a da se to Prodanu do- godilo poslije dvadeset godina političkog rada, | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene. Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi i aća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. ' Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. ne može začuditi nimalo nikoga, ko je taj rad pratio. / Prodan je živio uvijek u ambijentu, do koga nijesu dopirale zrake života. Sve se je micalo okolo njega, a on je ostao uvijek isti. Spominjuć tu dosljednost ne hvalimo ga, jer po našem mišljenju to je u političaru naj- gora pogrješka. To dolikuje asketi, koji za sebe živi, ali tko hoće da živi za drugoga, treba da živi životom drugoga. Voditi može samo onaj, koji pozna potrebe i snagu onih, koje hoće da vodi. To Prodan nije nikad znao. Zbilju su njemu nadomiještale fraze; tko ih je znao bolje sipati, za njega je bio bolji patriot. Tako je on došao do toga, da dok se bori za Veliku Hrvatsku, očijuka sa ,dr- žavnim odborom Velike Austrije“. Obećanje kojekakvog probisvjeta, njem su albo si- gnanda lapillo, a ne vjeruje ni Košutu, ni Appony ni drugim, koji što govore, govore -u ime stranke, koja faktično zastupa javno mnijenje Madžara. U Prodanu je to prirodno: ta prvi govore o Velikoj Hrvatskoj, a drugi o nagodbi. On bi jamačno perhorescirao ure- gjenje odnošaja s Ugarskom i onda, kad bi tim zbilja došlo do ,Velike Hrvatske“, — ako bi se državni akt, kojim bi se to utvr- diio, naživao “,iagodii< > Ovakovi političari kvare narod. Može- mo pomislili stranku, koja bi išla, da sa- čuva ono, što imamo. Ali Prodan znade, da nemamo ništa, a prama tomu imali bismo očekivati, da nam kaže način, da ne- što postignemo. Ako ga nešto ne za- dovoljava, već hoće sve, neka kaže, kako ćemo sve postić, Ali o tomu D, Ivo muči, on samo zna pobijati riječku resoluciji i vi- kati ,ni tamo ni amo“, a razlog je megju ostalim, što nije vjerovat Ugarskoj a — na- dodat će kao za milost — ni Beču. Ali u tomu ,nevjerovanju“ uključeno je priznanje s nje- gove strane, da nemamo snage, da sami nešto postignemo. Jer nevjerovati znači bojati se da te ne prevare. 'I'o se doista i ovoga puta može dogoditi, ali strah od toga uzimati kao Podlistak. Naši narodni vezovi. Piše Jelica Belović-Bornadzikowska Iz spisa ove književnice smatramo za korisno, da donesemo i ovaj odlomak. Praktična korist naših narodnih vezova, Šireći ovolikim zanosom ileju oko podizanja i boljeg ocjenjivanja naših narodnih vezova, još ću navući na se prigovor jednostrano škrapoloznih ljudi, e sam pošla širiti i braniti sujetu (taštinu), gizdu i kićenje. Tako nije, Ja u narod ne želim unijeti ništa novo i neprirodno, ništa što mu nije na dobrobit. Ama svakom je poznato, koliko je u na- šega naroda jaka potreba za uživanjem u ljepoti, i da on tu potrebu svakako hoće da podmiruje; pa ako to ne čini najljepšim i najzdravijim putem na- rodnih vezova, onda će to činiti glupim i štetnim ki- ćenjem ,u svili i kaditi“. Nikoji narod nema toliko riječi u milovanju, koje izrazuju težnju za ljepotom, kao naš. Čuste li ga, gdje šapuće: «liepo moje!“ «Dobro moje!“ = Ljepotice moja!“ ,Liepa zoro moja !*?... A gledajmo samo one naše krajeve, gdje na- rod više ne mari da veze, Je li tu prestala kitnja ? Gledajte ,lijepi naš kićeni Srijem“, tu su snaše i djevojke ,u teškoj svili, koja je — kao i u Slavo- niji — podkopala mnogi krepki i pošteni domaći krov. I u Dalmaciji nije bolje, Kud na seljakinji svila i kadifa nije ni na mjestu, nego stoji na njoj kao ironija, tud je porad zlatna pisa mnoga izgu- bila svu cijenu svoga dobra glasa. Nije li onda i bolje i prirodnije, da je sva njezina ambicija i dika u kitnji i vezu iz wlastite ruke, u košulji samotkanoj, a bijeloj kao snijeg, i u sniežnim skutama, ,što se bijele kao čista duša djevojačku 2* Djevojana, koja sama veze svoje halji- neta je kao ona, koja pjeva, ,jer zla ne misli“. Nije li i bolje, i ljepše, da narod njeguje svoje staro tradicijom posvećeno narodno obilježje, po čem se megju pućcima poznaje kao ptica po liepu perju, da pazi svoju narodnu umjetnost, svoje vezove i nošnju; nego da udara u zahtjeve ,mode“, kako to već u mnogim krajevima čini. ,Ne genmja se više djerdjef“* u nas veli seljanka naša, a i ne zna što time čini. Moda je i za činovničke krugove okrutna aždaja, koja je proždrla već mnogu bračnu sreću, a što je tek za seljaka našeg, koga i onako od svakale ,bijeda bije?“ Zlo, od kojeg gorega nema! To je moda za njega. Eto, i ma taj važni socijalni momenat neka misle naše dame, koje se nerado oduševljavaju za ono, što je naše, jer rodoljubka, zbilja, naobražena i otmjena, koja si je svijestna o svojim dužnostima, ta mora divinatorskim načinom upoznati struje, duha svoga doba i suštinu narodnih potreba. S najtinijim će organima ona prisluškivati, kako kucaju žile ku- cavice modernoga doba i iz najdublje nutrinje ona će ispitivati zahtjeve i potrebe narodne duše, pa će nastojati, da sazna, koji su uvjeti života te drago cjene duše i koja je saština njezine snage. A u tom ju poslu ne smije pometati nikoje — ni studenije ni toplije — stanje sfera u političkom životu. Tu neka je politika Hrvatice i Srpkinje, a ne u ne- plodnim i praznim poklic'ma, koji se razbacuju obično baš tamo, gdje im je najmanje mjesta... Vezovi su kao i cvijeće, Tko ljubi cvijeće, ne može da ostane hladne duše ni naspram vezova, ni naspram ikoje umjetničke ljepote, a ipak može da kraj toga bude čeljade bez sujete i bez , taštine grješne“. ,U okrutnoj prirodi cvijet je utjeha“, krasno veli poznata misionarka mira Berta von Suttner. Njezine riječi mogu se prenijeti i na ve- zove, I oni su cvijeće, koje se rodi ispod ljud- ske ruke, a niče iz plemenitog sjemena ljudske Psihe. ,U svijetu evijeća ja vidim jamstvo za uvje- renje, da je umiljatost i ljepota integrirajući dio plana svesvjetskog“. ,Neka bude svjetlo“, to je re- čenica, koju je Stvoritelj izgovorio zapovjednim tonom; ali ,neka evate“, zapovjedio je s osmjehom samim na licu.*) »Na čijoj je kući evietak na prozoru, tu slo- bodno ugji, na kojoj je djevojci sitan vezak, toj slobodno vjeruj“, kazala je moja mama. Vezovi su cvijeće u perivoju**) narodne prosvjete. Neka evate!*, to mora da je i tu želja svakog, kome je stalo do blagostanja, kulture, sreće, pače i do mo- rala narodnog. To cvijeće nosi ćak i ploda kao znamenita grana narodne privrede, Ne velim, da narodni vezovi nuzgredice ne ugagjaju i ne laskaju i ličnoj sujeti; no nije li to s Berta von Suttner ,Briofe an einen Toten*., Dres- den 1004. **) Svi hrvatski listovi donijeli su oko 60 radnja o ve- zovima narodnim, samo ,Jedinstvo“ poručilo je, da za taj predmet nema mjesta, a veliku radnju mi bacilo uspr- kos trokratnoj molbi, da ju vrati, | već, da ta umjetnost. u obće eksistuje veliko-la- skanje po narod naš? Zola veli; Komu Sudba voli, tomu daje velike darove i liepe uspjehe“. To je zanimljiva rieč. Ele, naš narod zaista je dobio ve- like darove, a od ovih je zlata vriedna njegova ve- drina, dobra volja, prijazna ćud, plemenita težnja za ljepotom, kako se sve to očituje i u njegovoj nošnji i u njegovu kićenju. Tek da uzgoj više ra- čuna s tim marodnim kapitalom, s tim osebinama vriednim. Nema u našeg svieta ni izraza za ono svojstvo, koje si je Niemac zgodno krstio sa , Raun- zen“, nema toga, kraj sveg smola“ žalostivog, s ko- jim naše cure tako dražestno koketiraju. I u poe- ziji naših narodnih vezova niže se šfreni ,allegro*, vaseli ,seherzo“, bujni ,capricioso* uz prijazni ,an- dante“, a u svima napose kolo svi dobri dusi ve- drine i energije. Pravi pojam ,ljepota“ ne obuhvata nepotre- bne cifrarije, nego izrazuje nutrnju bit, nutavnju va- lutu i valjanost koje stvari: Čim podpunije koji predmet svojoj svrsi služi, tim je ljepši, Izrazi ,licp vez“, pliepa čitma“ isto su tako opravdani, kao po- hvala ,liepa košulja“. Košulja n. pr. mora da u nas pobudi osjećaj čestitosti i valjanosti, pouzdanja i lagodice, tako, da nam — gledajući u nju — bude kao da ju ču- jemo govoriti: ,Obuci me samo, dobar čovječe, pa da vidiš, kako ću te od studeni i nečisti braniti ! Da znaš, kako sam gladka i mekana, taman ću ugagjati tvojoj koži, a krojena sam baš po tielu tvom!“ 'Ta- kva je košulja liepa, kad ju gledamo, podigje nas o- sjećaj voljak i prijatan. Nije li tako! (seršiće se) Nr RR iS Žiro OAO * ža. sE kra ČANAK I SISE.