Br. 46.

U DUBROVNIKU, 16. Novembra 1905.

DRVENA HRVATSKA

| — Pretp plata i oglasi plaćaju se upravi "Crvene ije * u Dubrovniku gdje su utužljivi

Cijena je 3 listu u' unaprijeda: : za a Dubrovnik sa donašanjem \ u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegorinu 8 poštom

šasto polugodište.

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo

m: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po-
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

DeGiulli,

Pojedini broj 20 para.

_Izlazi svakog Četvrtka.

Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 |
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-

Godina XV.

jara. Oglasi koji se više

čaju, & nefrankirana pisma ne primaju se.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

 

Dubrovnik, 15. novembra 1905.

Izbori u Koprivnici. — Dogođaji u Ko-
privnici na dan izbora takovi su, da se ni ne
možeš srditi na njihove začetnike. Oni pokazuju
nekakvu nervoznu plahost. Vidi se, da ih je
kandidatura Potočnjakova pogodila u živac, da
su od boli izgubili glavu te ne znadu, što čine.
Ona sredstva naime, koja je vlada upotrebila,
da Dr. Potočnjak ne iziđe, dolaze opoziciji kao
naručena. Njima se je narodna stranka istina
držala kroz toliko decenija na vladi, ali Toma-
šić kao da još ne razumije, o čemu se u Hr-
vatskoj sada radi.

»Narodna stranka“ hoće da se uzdrži po što
po to na vladi. Ona ni sad ne uzmiće od nika-
kvih sredstava, ali vremena su prošla, kada je to
mogla nekažnjeno raditi. Ona tjera opoziciju iz
sabornice, ali neka se ni malo ne čudi, ako se
opozija uteče drugim sredstvima, da svijet dozna
istinu. Odgovornost za to nositi će Tomašići.
Svaka sila za vremena.

 

K. k. priv. Credit — Anstalt u Dalmaciji.
— Iz Spljeta dolaze glasovi, koji moraju da
uznemire Dalmaciju. Njemački kapital hoće da
zemlju osvoji, te je uharači svojim interesima.

U ovim pokušajima drže se Nijemci unapri-
jed utanačene osnove. Što se je uradilo u Bosni
pa dalje na Balkanu, sada se kuša u Dalmaciji.
Najprije se je širio njemački jezik, sada, tobože
da Dalmaciju ekonomski podignu, navrvjet će
njemački kapitali u nju. Njima će se koristiti u
prvom redu njemački kolonisti, koji će uz za-
lede njemačkog kapitala pohrliti u zemlju ,obe-
ćanja“, da domaće ljude istisnu, a kad jednom
bude kolonista, biti će i škola njemačkih. Tako
će njemački jezik postati zemaljski jezik, a Ni-
jemeci se smatrati u Dalmaciji domaća čeljad.

Ovako su nastale sve njemačke kolonije
širom Balkana, pa bi ovaj pogled na budućnost
morao naše ljude ujediniti, da se opru invaziji,
koja prijeti. Ona će doista s početka donijeti i
po kojemu domaćemu čovjeku kakvu korist, ali
je i to sasma prividno. Jer što će ti kapital,
koji cijeniš, da si kakvom korisnom prekupnjom
spasao od propasti, kad si na taj način dozvo-
lio tudinskom kapitalu, da zasjedne na tvoje
mjesto, te nas s vremenom istjera i iz onih po-
zicija, otkle i ne bismo htjeli.

Ne možemo zahtijevati od pojedinca da ne
gleda svoju korist. Za to nijesmo mogli zamje-
riti ni domaćim parobrodarima, da su pristali
uz fuziju, koja njima donosi velike koristi. Zlo
je u nas to, što nas ova invazija njemačkog ka-
pitala zatječe u časovima, kad još nijesmo eko-
nomski organizirani, jer samo ta organizacija
mogla bi se nadom u uspjeh opirati. To i Nijemei
uvidaju pa za to kušaju, da prekupe domaća
poduzeća, neka uništu i ono malo organizacije u
zemlji, što je ima, eda poslije njima bude slo-
bodno polje.

OLDLAO

»Ulica i povlašteni“.

Vijest, da je , Hrvatski Klub“ zatražio opće,
jednako, izravno i tajno pravo glasovanja ne
mogu nikoga iznenaditi, Program, koji je za-
stupnike ujedinio u jedan klub, već govori o
promjeni izbornog zakona prama zahtjevima
vremena, na temelju pravičnosti, a kad riječka
resolucija traži izborni red u banovini, koji bi
omogućio biranje takovoga narodnoga zastup-
stva, koje će biti vjeran izražaj nespriječene
i slobodne narodne volje, pod tim se riječima,
zanago moralo razumjeti opće pravo glaso-
vanja. 'To je već zast. Harambašić jednom
prilikom izjavio na odgovor ,Slobodnoj riječi“,
organu socijalno-demokratske stranke.

Za to nijesmo mogli očekivati, da će
»Prava“ u zadnjem svomu broju onako pi-
sati o ovom načelno već riješenom pitanju.
Slučaj je htio, da je primila odgovor , Hrv.
Kluba“ na čudan izaziv, još prije nego je

 

ona i došla do njega. To bi je moglo naučiti,
da se drugi put na prazno ne džilita, ali
se bojimo, hoće li koristiti. Jer ona upada
uvijek u stare grijehe, pa premda bi imala
već uvidjeti, kuda je zabasala, uvijek gudi
svoju i stvara na silu u našem puku nekakve
socijalue razlike, kojih niti ima, niti može da
bude.

Već sam naslov njezina članka kaže tu
namjeru. Razlikujuć ,ulicu“ i , povlaštene“ po-
dmeće nam, da ulicom nazivljemo ,šire slo-
jeve puka“. Koliko ima u tomu istine, najbo-
lje kaže nastojanje , Hrvatskog Kluba“, neka
i ,širi slojevi puka“ preko općeg prava gla-
sovanja učestvuju u javnom životu. Ako je u
domaćim listovima kadgod bila spomenuta
nulica“, ,Prava“ je imala prilike, da vidi,
što se pod tim razumijeva, ako igda, a ono
za skorašnjih dogogjaia u Rusiji, kad se je
nulica“ stavila u službu policije, da u za-
metku uguši djelo ruskih radnika te kad je
inaugurirala borbu proti socijalnom i politič-
kom preporodu procesijama, pred kojim su se
nosila sveta znamenja i slika careva.

»Ulica“ dakle postoji. Ona je svačija,
tko se spusti do nje. Za nju ima svugdje
elemenata, pa će i u nas izmiljeti sličnih stvo-
rova, kad se komu prohtije ulicom“ pobijati
poštene trudbenike na narodnom polju. Ali
od tih bića treba razlikovati, i dobro razli-
kujemo poštene ljude, koji se bore za jednu
ideju, pa kojemgod stališu pripadali. To nije
nulica“, to je puk, iz koga je , Hrvatska
Stranka“ nikla i u komu žive.

Oslon, koji ,Hrvatska Stranka“ ima u
narodu, ,Pravoj“ ne će biti ugodan, ali su
uzaludni njezini pokušaji, da ga odstrani. Iz-
borni sistem u nas dosada nije bio istina
najbolji, ali kad iz toga list dubr. , pravaša“
izvodi, da ,sabor onakov, kakav je danas,
nije prava slika narodne volje pa zato i ne
pozna narodne potrebe i želje“, valjalo bi,
da navede barem jednu činjenicu, iz koje bi
proizlazilo, da je sabor nametnuo zemlji ono
što ona ne će, ili ne učinio nešto, što je ze-
mlja tražila, a mogao. Samo ga upozorujemo,
da sebe ne miješa s narodom. Pojedinci
mogu biti nezadovoljni, a slobodno im to
izraziti, gdje hoće i kako hoće, samo neka
čine u svoje ime, a ne u ime naroda.

Proti ovim nezadovoljnicima, koji —
»može biti i u dobroj namjeri“ — cijene da
bi oni drukčije, i bolje radili, kad bi bili
zastupnici, stoji ogromna većina naroda, koja
u zastupnike ima povjerenja, te promjenu u
zastupstvu želi sigurno manje, nego se možda
,Prava“ nada. Povjest zadnjeg šesto godišta
saborskog rada ima dosta svijetlih stranica,
da dokažu odlačnost i promišljenost naših
zastupnika. Oni su Dalmaciju probudili na
nov život, njihov primjer uči narod, da se ne
klanja nikomu. Istina je, da su oni nesmilje-
nom rukom strgli narodu s oči koprenu, koja
mu je dalje vidike zatvarala, ali je prvo
iznenagjenje davno prošlo te se oko naučilo
na nov svijet, koji se pred njim otvara.

Reklo bi se, da , Prava“ ovaj silan preo-
kret još ne dohita. Ona sudi pojedine dogo-
gjaje svaki za sebe, a ne vidi onu tajnu nit,
koja sve veže, te vodi od god. 1903. do
proglašenja sveopćeg prava glasovanja. Njoj
su još uvijek dogovori sa Srbima i Autono-
mašima u Zadru ,neprirodne, sveze, da se
očuvaju mandati“, ali tada neka se ne čudi,

 

da dožive još koje iznenagjanje poput onoga
od subote, kad je počela lomit koplje za opće
izborno pravo, a hrvatski zastupnici bili se
već za to odlučili.

ORCA

San Dr. Petra Deškovića.

Svi pod Beč! Kad svi Slaveni budu tamo,
Austrija će bit slavenska, mi ćemo se dovinuti
toliko željkovana narodnoga jedinstva“.

To bi zaista bilo jako lijepo, ali koliko mi
znamo, jedan put se obistinila riječ: ,fiat lux,
et lux facta est“ i to negdje davno, kad se je
svijet stvarao. Od toga vremena pustila je pro-
vidnost neka ljudi sami sebi kroje sudbinu i
urede život. Čudesa se više ne dogagjaju, premda
bi ih možda i mi skupa sa Dr. Deškovićem
više puta poželjeli. Kako bi to bilo krasno, kad
bismo svi mogli bataliti ovaj neharan zanat,
što ga zovu politikom, u probuditi se jednoga
dana rano u jutro ujedinjeni, slobodni....

Dr. Deškoviću eto dokaza, da i mi znamo
snijevati, ali kad pogledamo zdravim okom u
zbilju, ne možemo nikako da dijelimo optimizam
njegov u pogledu te njegove slavenske A-
ustrije. Jer je lako napisati: ,Česi, Hrvati,
Srbi, Poljaci, Slovenci, Bosna-Hercegovina, i
naše je narodno jedinstvo gotova stvar, bez
ikakve pogibelji, kad smo složni, sa strane Ni-
jemaca, a još manje Madžara“, ali sve te narode,
sve te zemlje, kojih su interesi često puta di-
ametralno oprečni, složiti u jedno, hie Rho-
das, hie salta. Megju nama i sjevernim Sla-
venima uvijek će biti Nijemci i Madžari, dok
Dr. Dešković svojim čudotvornim štapom Ni-
jemce ne prenese gdjegod na pol, a Madžare u
Aziju. A kad su Nijemci i Madžari tu, s njima
volja računati, oni su nam i kao prijatelji i kao
neprijatelji po mjestu bliži, pa po tom i pogi-
beljniji, dotično korisniji, nego Česi i Poljaci
i Rusini, koje od nas dijele i ljudi i priroda.

Slavensku Austriju nije dakle ni moguće
promisliti bez Nijemaca. I za tu nepriliku da-
kako ima Dr. Dešković svoju čudotvornu for-
mulu. On kaže, da bismo bili većina te da bismo
mi zapovijedali. Ali ako nas aritmetika ne vara,
Hrvati, Srbi, Slovaci i Rumunji činili bi i u
Ugarskoj većinu, i to još prama narodu, koji
nema za sobom drugih 50,000,000, kako što
imadu austrijski Nijemci. Ako napustimo austrij-
ske Slavene — kaže g. Dr. Dešković — oni će
prije, ili poslije utonuti u moru nijemstva; to
mi ne smijemo učiniti u ime Slavenstva. —
Neka bude! Ali neka nam Dr. Dešković odgo-
vori, što će se dogoditi od ugarskih Slovaka i
Srba i Rutena, ako njih ostavimo Madžarima?
Zar se i tada ne ćemo bit ogriješili o slavensku
uzajamnost?

U ostalom nama je vrlo milo, da g. pisac
brošire ,Madžarska politika u Dalmaciji“
izričito spominje pogibiju od nijemstva, koja
prijeti austrijskim Slavenima, jer da nije kazao,
ne bi nitko promislio, da tu pogibelj i on uvigja.
On vojuje proti ,madžarštini, koja se na Rijeci
na našemu moru toliko vidi i ćuti, i što sva-
koga Slavena do dna duše silno ogorčava i
smućuje“, ali nas barom isto toliko do: dna
duše, silno ogorčava i smućuje, da ovo more,
koje smo cijenili naše, nije više naše, nego nje-
mačkog ,dranga“. Zar se je uho Dr. Deškovića
priučilo na zvučnu njemačku riječ, koja odje-
kuje širom naše Dalmacije, zar se je više svi-
kao na činovnike, kojim nas plavokosa Germa-
nija usrećuje, kad za sistematično njemčenje
naše zemlje nema izraza, da ga dostojno osudi?

Nu tako Dalmacija ne misli, Nije, elaris-
sime, riječka resolucija ,nagli i neumjesni korak“,
kako Vi to mislite, nego je ona djelo ljudi, koji
su posegnuli za šamoobranom. Nije nju stvorila
težnja mladih ljudi, ,da stvore za Dalmaciju nešto
nova, da se osjeti, kako smo mi tu“, nego što
smo opazili, da nam zemlju pod nogama grabe
tugjinci. Ona nije nikoga u Dalmaciji zabe-
zeknula, tko je imao oči, da vidi stanje zemlje
i plodove austrijske uprave.

 

Kao da će nam u Ugarskoj biti bolje?
pitate nas. Dakako, ako nam dadu, što traži-
mo. — Ali će nas prevariti? — A kad nas
Beč nije prevario?! Nije li samo stanje, u kojemu
je danas Dalmacija, plod varanja, koje se već
čitavo stoljeće konsekventno provagja? Ta Vi
sami kažete: ,Zapuštenost, u kojoj se Dalma-
cija nalazi, krivnjom austrijske vlade, opravdava
naš otpor i ogorčenje proti toj vladi“, Nadoda-
jete istina, da su tomu Nijemci krivi, pa da bi
ih za to trebalo istjerati iz njihovih privilego-
vanih pozicija, ali dopušteno nam je sumnjati,
bi li nam i tada bilo bolje. I Česi i Poljaci pri-
tezat će i tada, kako i sada, pokrivalo na sebe.
Kako se nijesu do sad nikad svojski zauzeli,
da nam se ispravi besprimjerna krivica, već su
želje dalmatinskih zastupnika susretali neshva-
ćanjem, ne će se zauzeti ni u Vašoj slavenskoj
Austriji, ako Hrvatska sama to ne izvojšti.

Vraćamo se dakle uvijek na isto. Da nama
bude bolje, treba da sami imamo snagu, a uzi-
mamo li tu, tad nam ni madžarski imperijali-
zam ne može biti pogibeljan. Ne radi se dakle,
komu ćemo se privoljeti, nego kako ćemo lakše
doći do potrebite snage, da nas drugi budu pri-
siljeni poštovati. A za to hoće se rada, borbe,
treba barem znati, što hoćemo.

Dr. Dešković dakako drugoga je mišljenja.
»Bilo je bolje sastati se, vijećati, ako hoćete i
odlučivati, ali za sada nije se imalo sve obisiti ma
zvono“. Zašto? Zar da naše ,zvono“ ne pro-
budi iza sna Franka, Tomašića i -drugove? Ne
znamo, je li ti hotio ;/kazati Dr. Dešković, ali
čovjek mora na to promisliti, kad on kori dal-
matinske zastupnike, što se prte u hrvatske stvari.
,Neka se oni prenu, neka se jednom urede, pak
će i bez nas dobiti onu vladu, koju zaslužili
budu“.

Ovako poimanje hrvatske solidarnosti te-

ško je bilo očekivati od čovjeka, koji se uspeo

na visoki pijedestal slavenske solidarnosti i to-
bože govori u ime nekadašnje ,narodne stranke“
te se štiti auktoritetom Pavlinovića, Klaića,
Bulata i Vrankovića. ,Da su oni živi, riječka
resolucija ne bi se bila rodila, uz svu viku, uz
sve natezanje bivših i današnjih pravaša“ —
piše Dr. Dešković odmah u uvodu svoje brošure.
Mrtvi ga sigurno ne će poreći, ali u koliko mi
poznamo pokojnike, znamo, da uqDalmaciji ima
kompetentnijeh ljudi od Dr. Deškovića, da go-
vore u njihovo ime a njih ne bi bila svladala u
prosugjivanju sadašnjih odnoša antipatija i sim-
gatija, kako njihova tobožnjeg učenika Dr. Deš-
kovića. Jer što nam on iznosi, nijesu razlozi, to
je naprosto diktat mržnje na Madžare, koja ga
tako daleko zavodi, da mu i Nijemci izgledaju
bijeli prama ernome , Attilovu plemenu“. Takav
čovjek može pisati: ,Gdje je narodna korist, tu
moramo da budemo, drukčije bi bilo na porugu
svijeta“ — ali gdje je ,narodna korist“, ne može
da uvidi.
ORD

1 . .

Pismo iz Zagreba.

(Nasilje u Koprivnici — Dalmatinski dja-
ci utaniničeni — Krvave demostracije u Zagrebu).

Zagreb, 13 novembra 19065.

U Hrvatskoj je još uvijek sve po staru. Khue-
nov šistem još uvjek je tu, a taj se odrazuje u
Khuenovim miljenicima i nasljednicima, koji su u
političkom nemoralu tako duboko zagrezli. da u na-
silju i bezakonju čak i samoga Khuena nadvisuju.
Ima slučajeva svuda, da vlada upotrebljuje — pa
dozvoli će mo tu riječ —i nedopuštenu agitaciju, proti
jednom sebi ne počudnom kandidatu, ali da se kan-
didatu u lice ,a priori“ kaže, da ga se u sabor pu-
stiti neče, pa bio on/i velikom većinom glasova
izabran, takova šta ne događa se nigdje na svijetu,
ali se događa u zemlji iznimaka, događa se u Hr-
vatskoj. Jedan vladin pouzdanik otvoreno se izjavio
da će vlada sve poduzeti da Potočnjak ne dobije
većine, a bude li ju dobio, vlada će već naći, da
ga u sabor ne pusti. To je nas nekolicinu Dalma-
tinaca sklonulo, da osobno prisustvujemo pri izbo-
rima u Koprivnici, da na svoje oči vidimo, kako se
ti izbori ovamo provađaju. Ostali smo i vidjeli smo

i

PČ

TRN SZ

4