g) , py + E < VRMENA TA 1448. Br. 47. U DUBROVNIKU, 23. Novembra nan mv sagene mnmeEvM 1905. nata s RREagoRrEPROP m RREETP TT REMO Godina XV. DAVENA IMSMA lijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; če s poštom: na godinu 10 kruni šasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo i, na po godine 5 kruni. Za inozemsteo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- za Austro- Ugarsku, Bosnu i Pojedini broj 20 para. Pret tplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglas puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Gaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. o 20 para. Oglasi koji se više DeGiulli. Izlazi. svakog Četvrtka. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Zapisnik. sastavljen u uredu Zemaljskog Odbora u Zadru, dana 14/1 novembra 1905. Prisutni: Klubovi Hrvatske Stranke i Srpske Narodne Stranke u Dalmatinskom Saboru. Klubovi Hrvatske Stranke i Srpske Na- rodne Stranke sastadoše se u svrku da stave na čisto ona pitanja politično-narodna, koja izmegju. Hrvata i Srba nijesu do sada bila odregjena ili su u javnom životu bila povo- dom nesporazumijevanju i prepiranju. Oba kluba stoje na stanovištu, da su Hrvati i Srbi jedan narod, da su jedni pra- ma drugima ravnopravni i da, osobito danas, kad se u svijetu a poseblce u ovoj Monar- hiji pojavljaju na vidiku znameniti sudbono- sni dogogjaji, koji zasijecaju ravno i u nji- hove životne narodne interese, treba okupljati snagu i marodne redove e da ih dogagjaji ne zateku nepripravne. Stoga Hrvati i Srbi u Dalmaciji radiće rame uz rame kao jednakopravna braća u narodno političkim pitanjima, a posebice na- stojaće složnim silama, da se što prije oži- votvori sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, kao glavni preduvjet obezbjegje- nju bolje i zajadničke narodne budućnosti. I ako se ne mogu nabrojiti sva pitanja na koja se ima primjetiti načelo ravnopra- vuosti, ipak potpisani, da uklone mogućnost kasnijega nesložnoga shvaćanja i time povod trvenju u narodu, navešće nekoje primjere, po kojima će dati izgled, kako se ima poji- mati načelo ravnopravnosti. Što se tiče naziva narodnoga jezika koji je Hrvatima i Srbima jedan te isli. Hrvati i Srbi držaće se nepomično zaključka dana 21. jula 1883. dalmatinskoga sabora, u kojem se naš zajednički jezik nazivlje hrvatskim ili srpskim, i za koji su zaključak, u ono vri- jeme, složno glasovali svi zastupnici hrvatski i srpski. Usljed toga sve zakonske osnove i svi zaključci, koji budu glasovani u dalma- tinskom saboru, a u kojim bude spomenut naš narodni jezik, isti će se i u na- prijed nazivatt hrvatskim ili srpskim. Obje stranke nastojaće i poradiće, da zakonske osnove i svi zaključki, koji budu glasovani u carevinskom vijeću, a u kojem bude spome- nut naš narodni jezik, budu nazivali naš jezik hrvatskim iii srpskim, kao takogjer da isti naziv budu upotrebljavati sve državne vlasti i uredi. U svim zajedničkim izvanparlamen- tarnim manifestacijama stranke hrvatske i srpske, i njihovih klubova, narodni jezik na- zivaće se uvijek hrvatskim ili srpskim. Na- ravno je pak, da u posebnim manifestacijama jedne i druge stranke i njihovih klubova, slobodno je svakoj strani da nazivlje narodni uam jezik samo hrvatski ili samo srpski, kako je jednomu ili drugomu dijelu naroda prirodnije. Što se tiće javnih škola u Dalmaciji, obe će stranke nastojati i poraditi, da imenu hrvatskome i imenu srpskomu buda odre- zjeno dostojno mjesto, da u odnosnim skol- skim tekstovima bude uzeta u obzir i hrvat- ska i srpska povjest tako, da učenici uzmognu naučiti poglavite dogogjaje iz jedne i druge povjesti, i da se oba pisma, latinsko i ćiril sko budu toliko i tako učiti, da učenici po- stanu vješti jednomu i drugomu pismu u či- tanju i pisanju. to se tiče zastava hrvatske i srpske, obe strane poštovaće ih kao obilježja jednoga i drugoga dijela naroda. Prema tomu obe strane nastojaće i poradiće, da u onim opći- nama, gdje su Hrvati i Srbi zastupani u op- ćinskome vijeću, budu općine izvješavati ne samo zastavu većine nego i zastavu manjine vijeća, ako ista iznosi barom trećinu uku- pnoga broja vijećnika. Obzirom pak na izhod zadnjih općinskih izbora, koji nijesu bili svugdje provedeni sporazumno, pak ako bi se to gdjegod obistinilo u budućnosti, spome- nuto načelo ima se protegnuti i na one općine a kojima ima znatan broj pučanstva hrvat- skoga ili srpskoga. Što se tiče upotrebljavanja latinskoga i ćirilovskoga pisma kod autonomnih vlasti u pokrajini, uključivši, razumije se, i Zemaljski Odbor, obe stranke nastojaće i poradiće, da riješenja svih podnesaka budu izdana onim pismom, kojim su podnesci sastavljeni. Obe strane nastojaće i poradiće da ova načela bratske sloge i ravnopravnosti nagju trajne uporabe i primjene ne samo kod na- rodnih predstavništava, nego svugdje u na- rodnom životu, posebice u javnoj štampi. Ovaj spis bi sastavljen u dva. izvori primjerka. Klub Hrvatske Stranke: Dr. Pero Čingrija s. r. — Dr. Ante Trum- bić s. r. — Lovro Borčić s. r. — Dr. Edvard Grgić s. r. — Dr. R. Arneri s. r. — Juraj Carić s. r. — Dr. Melko Čiugrija s. r, — Dr. Ante Dulibić s. r. — Dr. N. Kalnić s. r. — Dr. Fero Klaić s. r. — Dr. Ivan Marović s. r. — Vinko Matas s. r. — Vinko Milić s Antun Radić s. r, — Mato Radimiri s. r. — Ribićić s. rt. — Dr. Štam- Dr. A Tresić-Pavičić s. r, — Ucović s. r. — Dr. Verona Adam s. r. — Dr. Vicko lvčević s. r. — Dr. J. Zafron s. r. — J. Biankini s. r. — Dr. 1. Mangjer s. r. Klub Srpske Narodne Stranke: Gjuro Vukotić s. 1 Dr. Radoslav Kve- kić s. r. — Ar. Antun Pugliesi s r. — Vladimir Simić s. r. — Josip Kulišić 8. r, Dr. Krsto Kovačević s. r. buk 8. r. — i r. Pero Čingrija, predsjednik hrvatskog kluba kazao je u sjednici dalmatinskog sabora dne 18. 0, mj. ovo: Visoki sabore! Na 14. o. mj. Srpske narodne klub Hrvatske stranke i klub suranke na dalmatinskom saboru postigoše potpuni sporazumak glede onih polltičko- narodnih pitanja, koja do sada izmegju Hrvata i Srba nisu bila odregjena, ili su u javnom životu bila povoom nesporazumijevanju i prepiranju. Uslijed toga sporazumka, koji će biti objelodanjen u ejelini, čast mi je ma ime obaju klubova dati slijedeću Izjavu: Klubovi Hrvatske Stranke i Srpske narodne stranke na stanovištu, da su Hrvati i Srbi jedan narod, da su jedni prama drugima ravno- pravni i da osobito danas, kad se u svijetu, a po- sebice u ovoj monarhiji, pojavljuju na vidiku zna- meniti sudbonosni dogagiaji, koji zasijecaju ravno i u njihove životne naro 'ne interese, treba okupljati snagu i narodne redove, e da ih depoeleli ne za- teku ue pripravne. S toga Hrvati i Srbi u Dalmaciji radit će rame uz rame kao jednako-pravna braća u narodno- političkim pitanjima, a posebice nastojat će složnim silama da se što prije oživotvori sjedinjenje I 'alma- cije s Hrvatskom i Slavonijom, kao glavni pred- stoje - uvjet obezbjegjenju bolje im zajedničke narodne bu- dućnosti.“ Visoki sabore! Da načela bratske sloge i ravnopravnosti iz- megju Hrvata i Srba u Dalmaciji nagju i trajne uporabe i primjene ne samo kod narodnog pred- stavništva, nego takogjer i u području vladine dje- latnosti kao i zemaljskoga odbora, čast mi je na ime obaju klubova predložiti, neka visoki sabor iz- voli primiti slijedeće zaključke: I. Pozivlje se e k. vlada, da se, u smislu zaključka od 21. srpnja 1883. ovoga sabora, postara, neka sve državne vlasti i svi državni uredi za naziv narodnoga jezika upotrebljavaju uvijek ,hrvatski ili srpski“; da u javnim školama u Dalmaciji imenu hrvatskomu i imenu srpskomu bude odregjeno do- stojno mjesto, da u školskim tekstovima bude uzeta u obzir hrvatska i srpska povjest; tako da učenici uzmognu naučiti poglavite dogagjaje iz jedne i druge povjesti i da se pismo latinsko i pismo ćirilsko budu toliko i tako učiti, da učenici postanu vješti jednom i drugom pismu u čitanju i u pisanju. II. Pozivlje se zemaljski odbor, da se postara neka rješavanja svih podnesaka budu izdana onim pismom, latinskim ili ćirilskim, kojim su podnesci na jlo Odluč: wn korak hrvatskih i srpskih za- stupnika, na koji ih je potaklo jedino uvjere- nje, da nas put, vodi u propast, dokrajčao je eto borbu, koja je Dalmaciju ervotočila. S marodnim izmire- njem otvaraju se Dalmaciji izgledi u bolju budućnost. Tko čita gornji spis i nehotice mu se otimlje usklik: ,Pa se je za ovo ovoliko htjelo!“ Tako nam sve igleda prirodno i ra- zumljivo samo po sebi. A ipak trebalo je, da godina 1903. stubokom potrese dušu narodnu, eda uzmogne opaziti, kako se je utugjila sama sebi. Velika je to nauka za budućnost. Godine potrošene u borbi ne će bit uzalud bile po- trušene, ako su nas dovele do spoznaje, da samo u sebi tražimo i sredstva i početak i svrhu svoga rada. i. Prigodom zadnjih rasprava dalmatinskog sabora. Rasprave u saboru u Zadru zadnjih dana postalo su tako znamenite, da smatramo svojom dužnosti upozoriti na njih naše čitaoce. Pitanja, koja su bila riješena, tako zasijecaju u život pokrajine, da će se njihovo posljedice osje- titi u svakom pogledu. Moguće nijedno zasje- danje dalmatinskog sabora nije u tom obziru natkrililo ovo, Slavili smo sabor god. 1903 kao početak nove ere, god. 1904 pokazala je svijetu, da Dalmacija znade samu sebe poštovati, a go- dine 1905. sjemena bačena u prijašnjim zasje- danjima rodili su obilnim plodem. Nove misli preobladale su javnim životom u Dalmaciji, a zaludu im se opire šaka ljudi, koji bi htjeli, da iznova uskrise pravaštvo. ,Neka je blagoslovena Dalmacija naša - kliče zagrebački Pokret“ — neka je blagoslo- ven čas, u koji ona ovako dično vrši veliku i svotu misiju, neka su blagosloveni plemeniti nje- zini sinovi, pregaoci na velikomu djelu ,Oni, koji su znali sve ovo doslije izvesti, znati će za cijelo naći i načina i sredstava, da stvore uslove mira i zajedničkom radu i sa oni- jem dijelom pučanstva, koje uz jedinstvo sviju ostalih interesa, odvaja se od nas svojim jezi- kom i kulturom. Dalmatinci pobornici su slo- bode, a sloboda no sprečava već razvija“. Dalmacija šalje nam svijetlo i toplinu. Mi te dare blagodarnošću primamo, uvjerenjem, da ćemo sjedinjenim silama i konačni uspjeh slaviti. Vjerujemo to tijem više, jer kolo vodi Dalmaci- kojim smo se bili zaputili, ja, zemlja narodne svijesti i ponosa, društvene nepokvarenosti i morala“. A Novi Srbobran“, govoreći o postignu- tom sporazumu Srba i Hrvata zgodno opaža: .Ideja, koja je došla do triumfa u Dalmaciji, neće se zadržati na velebitskoj gori, već će sebi pobjedonosno krčiti puta na čitavom našem na- rodnom teritoriju“. Znamo za riječ Nodilovu, da su ideje fran- cuske revolucije poput plaha neverina zausta- vile se na gorama, koje dijele naše primorje od kršnog zagorja, a poznati sociolog profesor Gumplowicz nazad malo dana u ,Novomu Listu“, govoreći o odnošaju izmegju l'almacije i Hr- vatske pravom je istaknuo, kako je Hrvatska u tomu slična Poljskoj, što u njoj vlada još duh plemstva. Nova misao dakle treba da osvoji tu zemlju, a za nju vojuje u Banovini opozicija. De- mokratizam slavi u Dalmaciji svoje triumfe, on kaže narodu, da snagu traži samo u sebi, a da se kani milostinje; demokratizmu je sugjeno, da preporodi i Banovinu te izbriše uspomene starih vremena, koje su u Banovini još uvijek tako jake, da kao mora pritiskaju cijeli narod. * x * Sjednice dne 14 i 15 ov. mj. ispunila je rasprava o školskom proračunu i predmetima koji su Bjim u uskoj svezi. Raspravu o škol- skom proračunu započeo je izvjestitelj zast. Borčić, ne mogući pritajiti svoje negodovanje prama pokr. škol. vijeću, što se oglušilo želji izraženoj od sabora, da se talijanski jezik uvede u preparandije kao obvezan predmet, i inten- sivnije uči. Tim su započele tužbe na zemaljsku školsku upravu. Dr. Tresić nanizao ih je či- tavu čitulju, a treba kazati, da smo te tužbe - često puta čuli. Pa što smo postigli? Nadzor- nik Strčll nije htio na njih ni odgovarati, jer da je već prije u saboru odgovorio. Ovo uzdiza- nje nad sabor bilo je dakako isti čas suzbijeno od zastupnika, ali po samomu se odgovoru do- bro vidi, kako se pokr. škol. vijeće osvrće na želje i potrebe zemlje. Ono se obično sakriva za zakonom i nastavnim osnovama, ali da mihi hominem — kazao je zastupnik Bian- kini. U školskom vijeću ne sjede ljudi, koji su kadri dati života zakonu, a to je gosp. Strill po- kazao odgovarajući Biankinu na njegove opaske, da se naukovna osnova preudesi prama realnoj potrebi zemlje i ulije u nju više agrarno — indu- strijalnog duha. Strčll kaže, da bi se tim pro- mijenio značaj škola, ali škola može imati sto- prva onda pravi značaj, kad odgovara po- trebi. Naše je dapače uvjerenje, da su sadašnje škole u opće bez ikakvoga značaja, jer značaj školi ne može dati birokratizam. Posljedica je na- ravska tomu, da se u nas uči dosta i dosta stvari, koje našoj djeci nijesu uprav potrebite. Ne razlikuje se gradsku školu, od seoske, djevojačku od muške, pa nije nikakvo čudo da škole ne odgovaraju svojoj svrsi onoliko, koliko bi mogle odgovarati. Birokratizam je učinio od učitelja proste mašine, otugjio ih je od puka. To vrijedi i za naše srednje škole, te je možda u tomu uzrok čestim sukobima izmegju profesora i učenika. Kad se tomu doda stanje naših gimnazija u zdravstvenom i gragjevnom obziru, preopterećenje i učitelja i učenika, nije so čuditi, da prekipi te dogje do onih žalosnih pojava, koje smo mi ovoga ljeta doživjeli u Dubrovniku. Samo tu nijesu krivi ni učitelji ni učenici. Kriv je sistem, a krivi su i oni, koji su pozvani, da zakon tumače, jer se obaziru više puta na slovo zakona, a zaboravljaju za- daću škole te ne znadu zakone i naredbe pri- lagoditi zemlji i narodu, gdje ih treba upo- trebljavati. * ? * Zast. Biankini iznio je pitanje i o grad- nji dubrovačke gimnazije, a na to je Dr, Pero Čimgrija razjasnio stvar saboru. On je iznio cijeli historijat dubrovačke gimnazije, ali nije iznio nikakova predloga, jer zna, da bi bilo uzalud. Ako je u namjeri vladi, da nešto učini, učinit će; ako nije, neće. Kad bi do predloga bilo, mi bismo ih morali mnogo učiniti i mnogo tužaba podići proti austrijskoj