Br. 48.

U DUBROVNIKU, 30. Novembra 1905.

Godina XV.

 

_GRVENA IRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa a dondšanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i
m: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Ža inozemstvo: 10 kruna i po-
štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra so da je predbrojen i za do-

Hercegovinu s pošto

šasto polugodište.

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli.

 

 

Pojedini bi 20 para.

Izlazi svakog Četvrtka.

puta tiskaju po

 

Za izjave, prizpiena. zahvale plaća se
dbi i uz razmjeran
ćaju, & uži pisma ne primaju

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

: Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje osu utužljivi
40 para po retku, a za oglase 20 para.

glasi koji se više
pes: Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-

 

Prigodom zadnjih rasprava
dalmatinskog sabora.

Dne 18. studenoga rasprava o proračunu
zemaljske zaklade promella se je kao uvijek
u pravu političku raspravu.

U doba rekriminacijone politike t. j. sve
do nazad tri godine tom bi prilikom zastu-
pnici dalmatinski iznašali svoje tužbe i na
vladu i na sistem. Autonomaši bi plakali,
što se zatire talijanska: kultura, a Srbi, što
je na njih uperen sistem, kojim se vlada u
Dalmaciji. 1 jedni bi i drugi krivili za to
većinu, a većina pravije pogagjajuć činila
odgovornu vladu. Te tužbe bi zamrle u sa-
bornici, za njih nitko mario, verba, verba..

Ovaka politika nije dovela do nikakve
realne koristi, ona nas je samo naučila,
kako se nemamo ničemu nadati, dok traje
stanje, u koju su Beust i Deak rinuli Dalma-
ciju. To je uvjerenje dovelo zemlju do god.
1903., pa redom dalje sve do riječke reso-
lucife. Ona doista ima protivnika, ali to po-
kazuje, da je pogodila u živo. Tizavica ljudi,
koje je sistem sebi uzgojio, da se ma njih
osloni, dokazuje, da je ona prvi ozbiljni ko-
rak, koji hrvatski narod čini tamo od 79-tih
godina, da zlu doskoči.

U zadarskom saboru sjede začetnici toga
odlučnog čina, kojim je označen kao pogra-
ničnim kamonom politički preporod hrvatskoga
naroda. 'To su Dr. Pero Čingrija i Dr. Ante
Trumbić, Dr. Čingriju je prožela narodna
misao te mu diktirala riječi: ,Svaki narod
ima pravo, da slobodno i neodvisno odlučuje
o svome biću i svojoj sudbini“, a tko s toga
stanovišta prosugjuje borbu Madžara proti
njemačkom narivavanju, može lako da opazi
dodirne tačke megju hrvatskim interesima i
madžarskim.

Ovo su nazvali politikom srca, ali po-
vjest o njoj inače sudi. Ona je ujedinila Ita-
liju i Njemačku, a ono, što su krstili politi-
kom razuma, darovalo je Hrvatsku ropstvom.
Čingriji i Trumbiću uspjelo je u ime narodne
ideje okupiti oko sebe cijelu Dalmaciju, izve-
sti je iz mraka i zabiti. Ta ideja, koju su oni,
da tako rečemo uskrisili, drma sada susta-
vom u monarhiji; ona je pažnju i simpatije
Europe svratila na Hrvatsku, te je učinila
faktorom, preko kojega se ne može preći.

Podlistak.

Slike iz austrijskog školstva.

Slika današnjeg školstva českoga žalostna
je, jer manje-više škole među Česima osnovane
su na nezdravu temelju i sistemu. Sistemi škol-
ski, na kojem se osnivaju škole, poradio je oko
toga, kako će čim više biti u prilog Njemcima.
O češkim školama u.Moravskoj statistika nam
podaje žalosnu sliku, da o onima u Šleskoj i
ne govorimo. Tu se pokazuju takovi abnormalni
odnošaji, da se ne osudujem o njima ni govo-
riti. Ovome članku namjera je, da pokaže kako
centralni školski aparat. posvema zapostavlja
Slavene a osobito, kako od njega ponajviše trpe
Jugosloveni. Gdje bude pak potreba osvrnut ću
so na razmjer škola u Českoj i na naše prilike.

U sferi visokog školstva Nijemci imadu
svo, dok se Česi do sada nijesu mogli domoći
druge Universe, Rusini, Slovenci, Hrvati i Srbi,
Vlasi i Rumunji ne imadu visokih škola. Na-
rodnošti te, koje broje preko 6, miliona duša
brojniji su i jači, nego dvije trećino ukupnog
Njemačkog stanovništva, "brojniji nego Česi, a
skoro za polovicu brojniji nego Poljaci. Medu

 

I oni, koji su pazili samo vanjske pojave
ovog znamenitog preokreta, moraju da spo-
znadu, da je golem, te da elementarnom si-
lom s dana na dan raste i zahvaća sve
šire krugove. Dalmacija je bila spočetka
skoro osamljena, za tim je pritegla k sebi
zagrebačku opoziciju, danas bilježimo osobitim
zadovoljstvom resoluciju istarskih Hrvata, a
ima znakova, da se i u Bosni miče. Dalma-
cija je ujedinila Hrvate i Srbe, ovi su k sebi
privukli i talijansku manjinu u zemlji. Njezin
se glas čuo u Novom Sadu. Iz Beograda o-
čekuju s našeg primorja zoru bolje budućnosti
za austrijske južne slavane. Zagreb u njoj
nalazi moralna oslona u teškoj borbi proti
sili. Slavonija se u nju ugledala . .. Ćovjek,
koji je za sve to založio svoj upliv, može
slobodno kazati: ,To je za mene najčasniji
i najsvjetliji momenat moga života, kojim ću
se ponositi do posljednjega dana“. On je na
svijetlim dubrovačkim tradicijama zapalio luč,
da razgoni tmušu; a Dubrovnik ponosan svo-
jim načelnikom kao da se budi na njegov
glas. Sjeća se svoje historičke misije:

Oko tebe s oba kraja
Slovinska je sva država!

*o*
*

U ovakovim časovima morala je i politič.
ka rasprava u dalm. saboru da poprimi osobito
obilježje te bude odjek vrenja u zemilji. Riječka
resolucija bila je kao os, oko Koje se je sve vr-
tjelo. Rasprava je bila o zemaljskom proračunu
samo po imenu, a govorilo se o svemu, samo
no o njemu. Ona je bila namijenjena narodu,
nek čuje i vidi, koji su uzroci potakli njegove
zastupnike na ovaj korak; bila je namijenjena
Beču, da upozna, kako Dalmacija misli; bano-
vini, da joj u teškim časovima bratska riječ
bude od utjehe i obodri je; svijetu, da upozna
nepravdu, koju je sistem učinio Hrvatima, kad
im je zemlju rastrgao za inad povjesti i sva-
kom pravu.

* *
.

U dalmatinskom saboru protivni su riječ-
koj resoluciji zast. Perić, Korlaet i Prodan.

Zast. Korlaet mučao je, ali je za to zast.
Perić govorio — za dvojicu. Uza sve to ,oši-
nulo nas je, da smo se triput prevrnuli“, što
mu u govoru nijesmo našli ni jednog razloga,
koji se no bi dao upotrebiti proti njegovoj tezi
— savezu s Bečom. Što li sve nismo pretrpili
od Madžara u 800 godina? — pita se on, da
dokaže, kako nam jo pogibeljan svaki sporazum
sa Madžarima, pa navagja gravamina iz one
tim [auta Rusini su | ototupani u Bukovini
u pr. sa 230.963 duša, proti 159.486 Nijemaca.
A ipak u Černovicam bila je osnovana njemačka
univ.rsa, što je veoma karakteristično za austrij-
ski školski aparat, koji zaštićuje Nijemce, a
prema Slovenima ne pokuza do sada nikada
svoju zaštitu.

Treba ovdje napomenuti, kako školski si-
stem ide za tim, da pokaže, da je Beč čisto nje
mački grad sa dvije trećine slavenskoga življa
i na taj način, kako bi oteli glavne gradove od
upliva Slavenskog življa.

I na taj način Česi u Beću (kojih ima
preko 100.000) ne mogu postignuti ni jednu
običnu pučku školu, dok Njemci u svim glavnim
gradovima, i ako u manjem broju, u pogledu
tome uživaju tolike povlastice, da im ljepše ne
može, da bude od onoga kako im je. Primjeću-
jem ovdje da Česi, prema svome broju u Beču
morali bi imati i njekoliko srednjih zavoda kao
i stručnih i obrtnih škola. Dokaz mojoj drugoj
tvrdnji, povlasti naime, koju Nijemci uživaju,
neka budu visoke, srednje, i obrtničke školo u
Pragu i Brnu, srednje i obrtne u Opavi, Lju-
bljani, Trstu i Gorici. Zaustavimo se časom na
Pragu. U Pragu su dvije česke a dvije nje-

x

 

poznate Frankove resolucije, koju je Khuen pre-
ko njega htio nametnuti opoziciji, ali još teža
gravamina moglo bi se podignuti proti Beču,
koji je sve to dopustio, a uz to dodao od svoga,
koliko je više mogao.

Loš je dakle put zastupnik Perić odabrao,
da opravda svoje neprekrivane simpatije prama
Beču. [ mi vidimo u prošlosti mnogo i mnogo
stvari, koje ne bismo htjeli vidjeti u budućno-
sti, a baš za to srce nas nigdje ne priteže, pa
možemo slobodnije suditi, gdje nam je manja
pogibelj te prama tomu i birati sredstva, da se
dočepamo cilja.

Nije sretniji bio Perić ni onda, kad je sli-
kao madžarski fior. U Bosni imamo primjera,
da nam madžarski imperijalizam nije ni iz da-
leka tako pogibeljan, kako njemački. Madžari
su upućeni na druge, da se uzmognu odupri-
jeti njemačkoj navali, a Nijemei su tako jaki,
da im pomoći malenih slavenskih naroda u Au-
striji ni ne treba. I ako su prošla vremena, da
nas mogu odnaroditi, oni nas ekonomski čupa-
ju, dok nas ne očupaju. To osjećaju i Madžari,
vido u Banovini, okušala je Bosna, trpi Dal-
macija, i baš nas ova svijest zajedničke pogi-
belji okuplja u skupinu, koja ima da brani ne-
što, što je u interesu svijeh. Moguće je doista,
da u nadama ostanemo prevareni, ali podupi-
rući Beč nemamo ni nade, da se iskupimo. Mi

ćemo uvijek ostati njemački ,,Absatzgebiet“.

» Madžari ne će htjeti iznijeti pitanje sje-
injenja, da ne kompliciraju spor. A kad bi
den tio bi mogli, jef Kruna ne će nikađa pri-
voljeti. Neka nam ragje vrate Rijeku i Megju-
murje, uklone magjarske škole i činovnike, pro-
mijene tarifalnu politiku“. Perić je riječima: do
ut des, digao dvije prve, te je ostalo samo des.
Kad Li se i inače zast. Perić držao tega načela,
u malo bi vremena postao milijunar. To mu od
srca želimo, ali je u politici to načelo prosti

+ besmisao. Politikom Perića i Korlaeta teško bi

se igda Hrvatska dočepala onoga, što takim pa-
tosom traže.

Dobar je drug zast. Periću bio zast. Pro-
dan. Kad je spomenuo, da i carevinsko vijeće
ima da odluči o sjedinjenju, zast. Trumbić pre-
kinuo ga je riječima: ,Žalosno je, da to jedan
Hrvat -može kazati!“, a te riječi mogle bi se
primijeniti čitavu govoru. Zast. Prodan hoće da
sudi Madžarima po Pattayu. Kako bi oni imali
suditi Hrvatima po Prodanu?!

Misle li ovako i izbornici njihovi? Imamo
razloga da sumnjamo. Na Rijeci je bilo i dru-
gih, koji nijesu htjeli potpisati sprvg resolu-
ciju, ali kad su vidjeli, kako ju je: Dalmacija
dočekala, ili su se podvrgli, ili ustegli. Sam Pe-
rić i Korlaet -gone svoju i sekundiraju Prodanu.
Mi im ne zamjeramo kao osobama, jer je svak
gospodar misliti kako hoće, ali zamjeramo- kao
mačke državne visoke škole, pet českih držav-
nih gimnazija a četiri njemačke, na akademiji
Stranskoga odjeljenja su česka i njemačka, četiri
českoe a tri njemačke državne realke; česka i
njemačka preparandija za učitelje i učiteljice,
na konservatoriumu i akademiji slikarskoj po-
dučava se česki i njemački.

U svim praškim pregradima ima i njemač-
kih škola tako na Žižkovu. Na MHarlinu nje-
mačka realka, na Smickovu gimnazija; i na-
pokon Kralj. Vinohrady imadu njemačku gim-
naziju, koja je bila podignuta za vlade Badeni-a.

Pred njekoliko godina na Celskoj gimna-
ziji osnovale se paralelke, u kojima su se nje-
koji predmeti predavali na njemačkom a njekoji
na slovenskom jeziku, a odmah sve njemačko
stranke složilo se u jaki otpor proti vladi čda
bi se njihovu jeziku dala prednost. Podignuće
pak njemačkog gimnazija na Kralj. Vinohradym
provolo se bez ikakove buke. I dok u samom
Celju živi 22% Slovena (1450, prama 4940 Nje-
maća), dotle u političkom čeljskom okružju živi
129.368 Slovenaca a, tek 30962 Njemaca. Na
Kralj. Vinohradym pak i u njihovom političkom
okružju živi 192.864 Čeha i 5229 Njemaca. —
Kako se ovaj razmjer dovodi u sklad? Bude li

 

zastupnicima, koji bi se više imali osvrtati na
svoje izbornike.
x s x

Uspjehe ovogodišnjeg saborskog zasjeda-
nja treba prosugjivati kako jednu cjelinu, a ne
svaki po napose. Da nije bilo riječke resolucije,
po svoj prilici ne bi bilo došlo ni do votuma za
opće pravo glasovanja, ni do sporazuma megju
Srbima i Hrvatima, ni do svih onih zaključaka,
u kojim se izrazuje složna volja cijele zemlje.
Sve je skupa poteklo iz zdrava pojimanja na-
šeg stanja i uvjerenja, da nam politiziranje ne
će koristiti, ako politika ne bude osnovana na
narodnoj i demokratskoj osnovi.

Ta vidimo u drugim zemljama u monar-
hiji, gdje se narodne borbe nijesu utišale, na
koje poteškoće udara zahtjev općeg prava gla-
sovanja. A eto primjera u austrijskom parla-
mentu, kako se zbog narodnih borba gubi svaki
politički upliv, a jenja rad na socijalnom i eko-
nomskom polju.

Na ovaj nerad bio je osugjen i dalmatinski
sabor, a zasjedanje, koje je eto prošlo, otvorilo
mu je put, da se lati posla u svim granama
javnog života. Dalmacija je odveć malena ze-
mlja, da bi se ozbiljno mogla dati na ekonom-
sko nastojanje, dok su je ubijale narodne borbe,
pa s toga riječka resolucija, kad ne bi za so-
bom donijela druge koristi do te, da su ove
borbe nestale te da se je narod okupio oko je-
dnog političkog programa, bila bi za Dalmaciju
dogogjaj ogromne znamenitosti. Gledajmo samo

“ove' doistk Ijudi;
ga hoće omalovažiti, ali se neke činjenice ne
mogu zabašuriti. Sporazum izmegju Srba i Hr-
vata i opće pravo glasovanja svijetli su pojavi
novog doba, koje je riječka resolućija inaugu-
rirala. Ono je u Hrvatskoj dalo Hrvatima i Sr-
bima ,zajedničku domovinu“, kako se je zast.
Vukotić izrazio.
. .

Zast. Trumbić dotakao se u svojim govo-
rima i bolesna stanja u Banovini. Glasilo ,Na-
rodne stranke“ : ,Dnevni List“ i glasilo ,Star-
čevićevo Stranke Prava“; ,Hrvatsko Pravo“,
pa i pobožno ,Hrvatstvo“ smatrali su shodno,
da na to reagiraju. Njima izgleda, kao da bi
Dalmacija htjela davati banovini lekcije.

Pa da bi i bilo! Zar u Dalmaciji ne živu
Hrvati, koji imadu isto toliko prava baviti se
hrvatskim stvarima, kako i oni u Banovini?
Zar je Zagreb cijela Hrvatska a Tomašić i Frank
jedini Hrvati?

Nu ne radi se o tomu! Mi neku gospodu
dobro razumijemo, i za to nam ovo nenadno
probugjenje ponosa izgleda jako komično. Kad
je trebalo da banovinu brane od ,liberalne“
Ugarske, tada ove junake nije bilo čuti, kako
im je lijepo dokazao zastupnik Vrbanić. Sada

ići ovako dalje, Prag, koji je živio u vječnom
trvenju za kulturu s Nijemcima neće se moći
nazvati českim gradom, dok nad njim vrši svoj
upliv školski sistem. U južnim zemjama pak,
najveću nepravicu trpe Slovenci,

U Kranjskoj*) gdje živi 942%, Slovenaca
oni nemadu čisto svoju gimnaziju. U Ljubljani
na prvim državnim gimmazijama nastavni jezik
u višim razredima jest njemačni a u nižim pak
imadu odjeljenja za njemački i slovenski. Na dru-
gim gimnazijam uči se jednako slovenski i nje-
mački među: narodom čisto slovenskim. U Ru-
dolfovu (Novom Mjestu) u nižim razredima je-
zici se uče njemački, a oštali predmeti slovenski
a u višim razredim bez iznimke sve njemački.

Jedina dojavna realka u Kranjskoj (u Lju-
bljani) jest čisto njemačka, I na jedinoj djevo-
jačkoj školi, koja je u Kranjskoj, a koju uzdržava
mjesto Ljubljana, podučava se samo njemački
jezik. Na državnom učiteljskom zavodu (u Lju-
bljani) podučava se njemački i slovenski, eko-
nomnom zavodu Uršulinskoga reda za ravna-
juće učitelja, i na skromnom zavodu za učiteljice,

 

plarbuch des liiheren Uterrichtwesen in
od dr. 4. Diviša ,Oosterreichische

*) Uzeto iz
Oosterreich 1905*;
Statistik“.

koji“

"wo

NHRIINJISENSSNNSNSE