Br. 48. U DUBROVNIKU, 30. Novembra 1905. Godina XV. _GRVENA IRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa a dondšanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i m: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Ža inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi, Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra so da je predbrojen i za do- Hercegovinu s pošto šasto polugodište. Izdavatelj i odgovorni urednik Dr. Ivo DeGiulli. Pojedini bi 20 para. Izlazi svakog Četvrtka. puta tiskaju po Za izjave, prizpiena. zahvale plaća se dbi i uz razmjeran ćaju, & uži pisma ne primaju Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. : Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje osu utužljivi 40 para po retku, a za oglase 20 para. glasi koji se više pes: Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Prigodom zadnjih rasprava dalmatinskog sabora. Dne 18. studenoga rasprava o proračunu zemaljske zaklade promella se je kao uvijek u pravu političku raspravu. U doba rekriminacijone politike t. j. sve do nazad tri godine tom bi prilikom zastu- pnici dalmatinski iznašali svoje tužbe i na vladu i na sistem. Autonomaši bi plakali, što se zatire talijanska: kultura, a Srbi, što je na njih uperen sistem, kojim se vlada u Dalmaciji. 1 jedni bi i drugi krivili za to većinu, a većina pravije pogagjajuć činila odgovornu vladu. Te tužbe bi zamrle u sa- bornici, za njih nitko mario, verba, verba.. Ovaka politika nije dovela do nikakve realne koristi, ona nas je samo naučila, kako se nemamo ničemu nadati, dok traje stanje, u koju su Beust i Deak rinuli Dalma- ciju. To je uvjerenje dovelo zemlju do god. 1903., pa redom dalje sve do riječke reso- lucife. Ona doista ima protivnika, ali to po- kazuje, da je pogodila u živo. Tizavica ljudi, koje je sistem sebi uzgojio, da se ma njih osloni, dokazuje, da je ona prvi ozbiljni ko- rak, koji hrvatski narod čini tamo od 79-tih godina, da zlu doskoči. U zadarskom saboru sjede začetnici toga odlučnog čina, kojim je označen kao pogra- ničnim kamonom politički preporod hrvatskoga naroda. 'To su Dr. Pero Čingrija i Dr. Ante Trumbić, Dr. Čingriju je prožela narodna misao te mu diktirala riječi: ,Svaki narod ima pravo, da slobodno i neodvisno odlučuje o svome biću i svojoj sudbini“, a tko s toga stanovišta prosugjuje borbu Madžara proti njemačkom narivavanju, može lako da opazi dodirne tačke megju hrvatskim interesima i madžarskim. Ovo su nazvali politikom srca, ali po- vjest o njoj inače sudi. Ona je ujedinila Ita- liju i Njemačku, a ono, što su krstili politi- kom razuma, darovalo je Hrvatsku ropstvom. Čingriji i Trumbiću uspjelo je u ime narodne ideje okupiti oko sebe cijelu Dalmaciju, izve- sti je iz mraka i zabiti. Ta ideja, koju su oni, da tako rečemo uskrisili, drma sada susta- vom u monarhiji; ona je pažnju i simpatije Europe svratila na Hrvatsku, te je učinila faktorom, preko kojega se ne može preći. Podlistak. Slike iz austrijskog školstva. Slika današnjeg školstva českoga žalostna je, jer manje-više škole među Česima osnovane su na nezdravu temelju i sistemu. Sistemi škol- ski, na kojem se osnivaju škole, poradio je oko toga, kako će čim više biti u prilog Njemcima. O češkim školama u.Moravskoj statistika nam podaje žalosnu sliku, da o onima u Šleskoj i ne govorimo. Tu se pokazuju takovi abnormalni odnošaji, da se ne osudujem o njima ni govo- riti. Ovome članku namjera je, da pokaže kako centralni školski aparat. posvema zapostavlja Slavene a osobito, kako od njega ponajviše trpe Jugosloveni. Gdje bude pak potreba osvrnut ću so na razmjer škola u Českoj i na naše prilike. U sferi visokog školstva Nijemci imadu svo, dok se Česi do sada nijesu mogli domoći druge Universe, Rusini, Slovenci, Hrvati i Srbi, Vlasi i Rumunji ne imadu visokih škola. Na- rodnošti te, koje broje preko 6, miliona duša brojniji su i jači, nego dvije trećino ukupnog Njemačkog stanovništva, "brojniji nego Česi, a skoro za polovicu brojniji nego Poljaci. Medu I oni, koji su pazili samo vanjske pojave ovog znamenitog preokreta, moraju da spo- znadu, da je golem, te da elementarnom si- lom s dana na dan raste i zahvaća sve šire krugove. Dalmacija je bila spočetka skoro osamljena, za tim je pritegla k sebi zagrebačku opoziciju, danas bilježimo osobitim zadovoljstvom resoluciju istarskih Hrvata, a ima znakova, da se i u Bosni miče. Dalma- cija je ujedinila Hrvate i Srbe, ovi su k sebi privukli i talijansku manjinu u zemlji. Njezin se glas čuo u Novom Sadu. Iz Beograda o- čekuju s našeg primorja zoru bolje budućnosti za austrijske južne slavane. Zagreb u njoj nalazi moralna oslona u teškoj borbi proti sili. Slavonija se u nju ugledala . .. Ćovjek, koji je za sve to založio svoj upliv, može slobodno kazati: ,To je za mene najčasniji i najsvjetliji momenat moga života, kojim ću se ponositi do posljednjega dana“. On je na svijetlim dubrovačkim tradicijama zapalio luč, da razgoni tmušu; a Dubrovnik ponosan svo- jim načelnikom kao da se budi na njegov glas. Sjeća se svoje historičke misije: Oko tebe s oba kraja Slovinska je sva država! *o* * U ovakovim časovima morala je i politič. ka rasprava u dalm. saboru da poprimi osobito obilježje te bude odjek vrenja u zemilji. Riječka resolucija bila je kao os, oko Koje se je sve vr- tjelo. Rasprava je bila o zemaljskom proračunu samo po imenu, a govorilo se o svemu, samo no o njemu. Ona je bila namijenjena narodu, nek čuje i vidi, koji su uzroci potakli njegove zastupnike na ovaj korak; bila je namijenjena Beču, da upozna, kako Dalmacija misli; bano- vini, da joj u teškim časovima bratska riječ bude od utjehe i obodri je; svijetu, da upozna nepravdu, koju je sistem učinio Hrvatima, kad im je zemlju rastrgao za inad povjesti i sva- kom pravu. * * . U dalmatinskom saboru protivni su riječ- koj resoluciji zast. Perić, Korlaet i Prodan. Zast. Korlaet mučao je, ali je za to zast. Perić govorio — za dvojicu. Uza sve to ,oši- nulo nas je, da smo se triput prevrnuli“, što mu u govoru nijesmo našli ni jednog razloga, koji se no bi dao upotrebiti proti njegovoj tezi — savezu s Bečom. Što li sve nismo pretrpili od Madžara u 800 godina? — pita se on, da dokaže, kako nam jo pogibeljan svaki sporazum sa Madžarima, pa navagja gravamina iz one tim [auta Rusini su | ototupani u Bukovini u pr. sa 230.963 duša, proti 159.486 Nijemaca. A ipak u Černovicam bila je osnovana njemačka univ.rsa, što je veoma karakteristično za austrij- ski školski aparat, koji zaštićuje Nijemce, a prema Slovenima ne pokuza do sada nikada svoju zaštitu. Treba ovdje napomenuti, kako školski si- stem ide za tim, da pokaže, da je Beč čisto nje mački grad sa dvije trećine slavenskoga življa i na taj način, kako bi oteli glavne gradove od upliva Slavenskog življa. I na taj način Česi u Beću (kojih ima preko 100.000) ne mogu postignuti ni jednu običnu pučku školu, dok Njemci u svim glavnim gradovima, i ako u manjem broju, u pogledu tome uživaju tolike povlastice, da im ljepše ne može, da bude od onoga kako im je. Primjeću- jem ovdje da Česi, prema svome broju u Beču morali bi imati i njekoliko srednjih zavoda kao i stručnih i obrtnih škola. Dokaz mojoj drugoj tvrdnji, povlasti naime, koju Nijemci uživaju, neka budu visoke, srednje, i obrtničke školo u Pragu i Brnu, srednje i obrtne u Opavi, Lju- bljani, Trstu i Gorici. Zaustavimo se časom na Pragu. U Pragu su dvije česke a dvije nje- x poznate Frankove resolucije, koju je Khuen pre- ko njega htio nametnuti opoziciji, ali još teža gravamina moglo bi se podignuti proti Beču, koji je sve to dopustio, a uz to dodao od svoga, koliko je više mogao. Loš je dakle put zastupnik Perić odabrao, da opravda svoje neprekrivane simpatije prama Beču. [ mi vidimo u prošlosti mnogo i mnogo stvari, koje ne bismo htjeli vidjeti u budućno- sti, a baš za to srce nas nigdje ne priteže, pa možemo slobodnije suditi, gdje nam je manja pogibelj te prama tomu i birati sredstva, da se dočepamo cilja. Nije sretniji bio Perić ni onda, kad je sli- kao madžarski fior. U Bosni imamo primjera, da nam madžarski imperijalizam nije ni iz da- leka tako pogibeljan, kako njemački. Madžari su upućeni na druge, da se uzmognu odupri- jeti njemačkoj navali, a Nijemei su tako jaki, da im pomoći malenih slavenskih naroda u Au- striji ni ne treba. I ako su prošla vremena, da nas mogu odnaroditi, oni nas ekonomski čupa- ju, dok nas ne očupaju. To osjećaju i Madžari, vido u Banovini, okušala je Bosna, trpi Dal- macija, i baš nas ova svijest zajedničke pogi- belji okuplja u skupinu, koja ima da brani ne- što, što je u interesu svijeh. Moguće je doista, da u nadama ostanemo prevareni, ali podupi- rući Beč nemamo ni nade, da se iskupimo. Mi ćemo uvijek ostati njemački ,,Absatzgebiet“. » Madžari ne će htjeti iznijeti pitanje sje- injenja, da ne kompliciraju spor. A kad bi den tio bi mogli, jef Kruna ne će nikađa pri- voljeti. Neka nam ragje vrate Rijeku i Megju- murje, uklone magjarske škole i činovnike, pro- mijene tarifalnu politiku“. Perić je riječima: do ut des, digao dvije prve, te je ostalo samo des. Kad Li se i inače zast. Perić držao tega načela, u malo bi vremena postao milijunar. To mu od srca želimo, ali je u politici to načelo prosti + besmisao. Politikom Perića i Korlaeta teško bi se igda Hrvatska dočepala onoga, što takim pa- tosom traže. Dobar je drug zast. Periću bio zast. Pro- dan. Kad je spomenuo, da i carevinsko vijeće ima da odluči o sjedinjenju, zast. Trumbić pre- kinuo ga je riječima: ,Žalosno je, da to jedan Hrvat -može kazati!“, a te riječi mogle bi se primijeniti čitavu govoru. Zast. Prodan hoće da sudi Madžarima po Pattayu. Kako bi oni imali suditi Hrvatima po Prodanu?! Misle li ovako i izbornici njihovi? Imamo razloga da sumnjamo. Na Rijeci je bilo i dru- gih, koji nijesu htjeli potpisati sprvg resolu- ciju, ali kad su vidjeli, kako ju je: Dalmacija dočekala, ili su se podvrgli, ili ustegli. Sam Pe- rić i Korlaet -gone svoju i sekundiraju Prodanu. Mi im ne zamjeramo kao osobama, jer je svak gospodar misliti kako hoće, ali zamjeramo- kao mačke državne visoke škole, pet českih držav- nih gimnazija a četiri njemačke, na akademiji Stranskoga odjeljenja su česka i njemačka, četiri českoe a tri njemačke državne realke; česka i njemačka preparandija za učitelje i učiteljice, na konservatoriumu i akademiji slikarskoj po- dučava se česki i njemački. U svim praškim pregradima ima i njemač- kih škola tako na Žižkovu. Na MHarlinu nje- mačka realka, na Smickovu gimnazija; i na- pokon Kralj. Vinohrady imadu njemačku gim- naziju, koja je bila podignuta za vlade Badeni-a. Pred njekoliko godina na Celskoj gimna- ziji osnovale se paralelke, u kojima su se nje- koji predmeti predavali na njemačkom a njekoji na slovenskom jeziku, a odmah sve njemačko stranke složilo se u jaki otpor proti vladi čda bi se njihovu jeziku dala prednost. Podignuće pak njemačkog gimnazija na Kralj. Vinohradym provolo se bez ikakove buke. I dok u samom Celju živi 22% Slovena (1450, prama 4940 Nje- maća), dotle u političkom čeljskom okružju živi 129.368 Slovenaca a, tek 30962 Njemaca. Na Kralj. Vinohradym pak i u njihovom političkom okružju živi 192.864 Čeha i 5229 Njemaca. — Kako se ovaj razmjer dovodi u sklad? Bude li zastupnicima, koji bi se više imali osvrtati na svoje izbornike. x s x Uspjehe ovogodišnjeg saborskog zasjeda- nja treba prosugjivati kako jednu cjelinu, a ne svaki po napose. Da nije bilo riječke resolucije, po svoj prilici ne bi bilo došlo ni do votuma za opće pravo glasovanja, ni do sporazuma megju Srbima i Hrvatima, ni do svih onih zaključaka, u kojim se izrazuje složna volja cijele zemlje. Sve je skupa poteklo iz zdrava pojimanja na- šeg stanja i uvjerenja, da nam politiziranje ne će koristiti, ako politika ne bude osnovana na narodnoj i demokratskoj osnovi. Ta vidimo u drugim zemljama u monar- hiji, gdje se narodne borbe nijesu utišale, na koje poteškoće udara zahtjev općeg prava gla- sovanja. A eto primjera u austrijskom parla- mentu, kako se zbog narodnih borba gubi svaki politički upliv, a jenja rad na socijalnom i eko- nomskom polju. Na ovaj nerad bio je osugjen i dalmatinski sabor, a zasjedanje, koje je eto prošlo, otvorilo mu je put, da se lati posla u svim granama javnog života. Dalmacija je odveć malena ze- mlja, da bi se ozbiljno mogla dati na ekonom- sko nastojanje, dok su je ubijale narodne borbe, pa s toga riječka resolucija, kad ne bi za so- bom donijela druge koristi do te, da su ove borbe nestale te da se je narod okupio oko je- dnog političkog programa, bila bi za Dalmaciju dogogjaj ogromne znamenitosti. Gledajmo samo “ove' doistk Ijudi; ga hoće omalovažiti, ali se neke činjenice ne mogu zabašuriti. Sporazum izmegju Srba i Hr- vata i opće pravo glasovanja svijetli su pojavi novog doba, koje je riječka resolućija inaugu- rirala. Ono je u Hrvatskoj dalo Hrvatima i Sr- bima ,zajedničku domovinu“, kako se je zast. Vukotić izrazio. . . Zast. Trumbić dotakao se u svojim govo- rima i bolesna stanja u Banovini. Glasilo ,Na- rodne stranke“ : ,Dnevni List“ i glasilo ,Star- čevićevo Stranke Prava“; ,Hrvatsko Pravo“, pa i pobožno ,Hrvatstvo“ smatrali su shodno, da na to reagiraju. Njima izgleda, kao da bi Dalmacija htjela davati banovini lekcije. Pa da bi i bilo! Zar u Dalmaciji ne živu Hrvati, koji imadu isto toliko prava baviti se hrvatskim stvarima, kako i oni u Banovini? Zar je Zagreb cijela Hrvatska a Tomašić i Frank jedini Hrvati? Nu ne radi se o tomu! Mi neku gospodu dobro razumijemo, i za to nam ovo nenadno probugjenje ponosa izgleda jako komično. Kad je trebalo da banovinu brane od ,liberalne“ Ugarske, tada ove junake nije bilo čuti, kako im je lijepo dokazao zastupnik Vrbanić. Sada ići ovako dalje, Prag, koji je živio u vječnom trvenju za kulturu s Nijemcima neće se moći nazvati českim gradom, dok nad njim vrši svoj upliv školski sistem. U južnim zemjama pak, najveću nepravicu trpe Slovenci, U Kranjskoj*) gdje živi 942%, Slovenaca oni nemadu čisto svoju gimnaziju. U Ljubljani na prvim državnim gimmazijama nastavni jezik u višim razredima jest njemačni a u nižim pak imadu odjeljenja za njemački i slovenski. Na dru- gim gimnazijam uči se jednako slovenski i nje- mački među: narodom čisto slovenskim. U Ru- dolfovu (Novom Mjestu) u nižim razredima je- zici se uče njemački, a oštali predmeti slovenski a u višim razredim bez iznimke sve njemački. Jedina dojavna realka u Kranjskoj (u Lju- bljani) jest čisto njemačka, I na jedinoj djevo- jačkoj školi, koja je u Kranjskoj, a koju uzdržava mjesto Ljubljana, podučava se samo njemački jezik. Na državnom učiteljskom zavodu (u Lju- bljani) podučava se njemački i slovenski, eko- nomnom zavodu Uršulinskoga reda za ravna- juće učitelja, i na skromnom zavodu za učiteljice, plarbuch des liiheren Uterrichtwesen in od dr. 4. Diviša ,Oosterreichische *) Uzeto iz Oosterreich 1905*; Statistik“. koji“ "wo NHRIINJISENSSNNSNSE