Bi. 49.

U DUBROVNIKU, 7.

Decembra 1905.

Godina XV.

DRVENA NRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrorenik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i
M m: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruni, Za inozemstvo; 10 kruna i po- |
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- |

Hercegovinu & poštom

šasto polugodište.

Pojedini broj 20 para. |
|

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi
Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust: Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-
ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se.

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo DeGiulli.

Dubrovnik, 7 decembra 1905.

Zagrebački sabor. — Malo je ko tako zgo-
dno ocrtao djelovanje zagrebačkog sabora u
opće, kao zastupnik Zagorac riječima: , Nemamo
ma niti jedne zakonske osnove, niti jednog pri-
jedloga od strane vlade i od strane većine, koji
bi išao za tim, da život hrvatskoga naroda po-
digne“. Iz zagrebačkoga sabora mješte da na-
rodu sine sunce, koje će ga ogrijati, zijala je
kroz triestak godišta tmuša grđba, gdje bi ser-
vilizam zakopao svaki poticaj, da se narodu
pomogne.

Riječka resolucija oživila je malo ovo mr-
tvo tijelo. Čuli smo Vrbanića i Rubetića. Nji-
hovi su govori bili stvarni, što najbolje dokazuje
smušeni odgovor Tomašića. Ali oni nijesu znali
zagrijati. To je uspjelo tekar zastupniku Zagorcu.
Njegov govor teška je obtužba na režim u Hr-
vatskoj, a ujedno najbolje opravdanje riječke
resolucije, koje smo čuli iz zagrebačke sabornice.

Zastupnik Zagorac zahvatio je iz daleka,
da svoju optužbu dokaže, nu skora budućnost,
sudeći po svim znakovima, dati će materijala
još više. Sudbeni progon Harambašića, Vinko-
vića i Tuškana, pa sve ono, što će iza 'ovoga
još narodna stranka poduzeti, da zamukne opo-
ziciju, daje pravo onim, koji Hrvatsku nazivlju
zemljom političkog nemorala. Slična sredstva,
u koliko se sjećamo, upotrebljavao je i Na-
poleon Ill. da svojoj samovladi dade izgled
volje naroda, ali je budućnost pokazala, da je
ono 5 zastupnika pariških zbilja predstavljalo
francuski narod, a ne one stotine zastupnika,
koja je sila nametla izbornicima iz provincije.

e

Za opće pravo glasovanja. — Javljaju iz
Spljeta i iz Zadra, da su na 28. pr. mj. bile
skupštino za opće pravo glasovanja. Slična će
se skupština, kako doznajemo, prirediti i u Du-
brovniku.

Ovaj pokret potpuno odobravamo, jer ci-
jenimo, da je potrebito, da i sami izbornici po-
dupru votum dalmatinskog sabora u prilog op-
ćeg i jednakog prava glasovanja. Samo bi tre-
balo' nastojati, da takove skupštine budu složne
manifestacije volje puka, pa izbjegavati sve, što
bi moglo u njih prenijeti stranačka trvenja.

Izgledi za opće pravo glasovanja u Au-
striji nijesu baš najbolji. Sama vladina osnova
tako je sastavljena, da osigurava u monarhiji
prijevlast njemačkom narodu, jer će se broj za-
stupnika, koji spada na "pojedine krunovine,
odregjivati ne po broju pučanstva, nego po po-
reznoj snazi. Tako bi Dalmacija doživjela novu
nepravicu, da joj se prikrate politička prava za

stanje, kojemu ona nije kriva, jer ako je Dal-
macija pasivna, pasivnom ju je učinila austrij-
ska uprava. i

Proti ovakovoj vladinoj osnovi bune se svi
Slaveni, koji traže opće i jednako pravo glasa,
a rote se i konservativni krugovi, koje bi osje-
tljivo pogodilo ukinuće izbornih kurija. Pa i
kad bi Gautschu uspjelo proturati svoju osnovu u
zastupničkoj kući te sakupiti okolo sebe dvije
trećine zastupnika, potrebitih, da zakon prodre,
teško će na nju pristati gospodska kuća. Tako
su barem izjavile sve tri stranke, u kojo su se
članovi gospodske kuće podijelili.

so.
Veleizdaja?!

U Ugarskoj vojništvo i oružništvo pro-
valjuje u županijske zgrade te se instaliraju
veliki župani uz njihovu asistenciju. Ministar
suspendira nepoćudne županijske činovnike; a
državno odvjetništvo ih tuži sudu zbog zlou-
porabe vlasti. Zašto ta sila? — Jer nema_
novca, nema novaka bez županija, Nu u Hr-]
vatskoj te potrebe na prvi pogled nema.
Tamo se i porez plaća, i dolaze novaci, a
ipak vlada, dok ponosno izjavljuje, da se za
sebe ne boji, jer je narod za njom, poseže za
sredstvima, koja dokazuju, kako su valovi uz-
bugjenja došli i do njezinih visina te joj je
počelo biti neugodno.

Nas tješi, da se nijesmo prevarili u pro-
sugjivanju odnošaja u banovini, Predvidjeli
smo i pokret i progone, da se pokret uguši.
Samo nas je iznenadilo, da većina u ovakim
časovima ne znade naći načina, da se barem
pred svijetom sakrije. Gazenje svakog prava
i zakona, koje sino doživjeli na izborima u
Koprivnici, pa eto sada sudbeno proganjanje
zastupnika za riječi izuštene u saboru, svje-
dedžba su istinosti teškim optužbama podi-
gnutim a riječkoj, resoluciji, kakvu nijesmo
mogli u ovo doba očekivati.

Ljudi, koji ovako poštuju prava izbornika,
nijesu kadri poštovati ni prava naroda. Oni
ih gaze, kad ih spominju. U ime prava na-
roda ruše temelje, na kojim država počiva,
te je izručuju na milost i nemilost tugjinu. Od
njega naime ne možemo zahtijevati, da nam
poštuje prava i A i narodna, kad ih

Izlazi svakog Četvrtka

sami sinovi naroda ne poštuju. Stranka, koja
krsti veleizdajom nastojanje za zakonitom
promjenom u državi, sama sebi zatvara put,
da postigne ono, na što kaže, da nastoji. U
njezine riječi i obećanja s toga ne možemo
vjerovati.

Ovaj sud o , narodnoj stranci“ potvrgjuju
riječi bana o veleizdaji, a još više prilika, u
kojoj su izrečene. Upaci u govor zastupnika
Tomea sa strane Vinkovića, Tuškana i Haram-
bašića, koji su dali banu Pejačeviću povoda da
prosvjeduje i najavi progone, nijesu bili takovi,
da su sami po sebi mogli izazvati to ogor-
čenje. Oni nijesu bili upravljeni proti ,prag-
matičkom sankcijom u osobi premilostivog
kralja posvećenoj zajednici zemalja krune
ugarske i ostalih kraljevina i zemalja zastu-
panih u carevinskom vijeću“, nego im je taj
smisao dao ban, da uzmogne pročitati svoju
već prije sastavljenu izjavu. A mne će biti
slučajno ni to, što je uvrebao zgodu poslije
govora tobožnjeg opozicijonalca zast. Tomca.

U riječima Dr. Vinkovića, Tuškana i Dr.
Harambašića odrazuje se sud opozicije o da-
našnjem sustavu u monarhiji. Izrazi su oštri,
ali oni nijesu ništa drugo kazali nego ono,
što i leader narodne stranke. kad piše , Egye-
tertesu“, da bi trebalo težište austro-ugarske
monarhije prenijeti ovamo. Samo zast. Tuškan
misli, kako govori, a Tomašić se igra željama
naroda, da sebi osigura položaj. Tu mu svje-
dodžbu izdaje sam ban Pejačević, kad Tuškana
krsti veleizdajnikom, a njega miluje i gladi.

Ali što je njima stalo, da sami sebe po-
bijaju? Nova veleizdajnička afera samo je
nastavak Argusove kampanje proti ,Novom
Listu“, da se pristaše riječke resolucije pre-
kažu ilojalnim i nevjernim. Argus je imao
zadaću, da klevetu posije, a kad je nikla,
nharodna stranka“ hrani njom svoje gospo-
dare. Pejačević od najvišeg hrvatskog dosto-
jastvenika prometnuo se u policajnog povje-
renika, koji valja da izmišlja urote, jer su ga
za to i poslali.

Ljudima poput Tomašića i Pejačevića
zaludu je govoriti, da se mane ćorava posla,
ali bi oni, koji ih uzdrže, mogli razumjeti
pogibli, koje prate izrabljivanje vjernosti i lo-

_Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. “Gracića. i dr

jalnosti cijeloga naroda u sebične svrhe ne-
kolicine ljudi. Ta sredstva rijetko kada štogod
postignu, ali za sobom ostave uvijek trajna
traga.

oja
Želimo razjašnjenja.

Prava C. H.“ bavi se u osobitom članku
izborom općinske uprave. Već po njezinu pisanju
razumije se, da su vijećnici manjine znali i onda,
kad se je biralo vijeće, da vijećnici ,Hrvatske
stranke“ ne mogu pristati, da se u upravu bira
ona osoba, koju su oni kandidirali. Uzroke to-
mu nije uputno iznositi, ali možemo ih uvjeri-
i, da ga tu nije ni najmanje ulazio nikakav
osobni inad. Ne znamo što je ,pravašku“ ma-
njinu u općinskom vijeću nukovalo, da se in-
tači na kandidaturi g. Kovačevića, ali ako je
dopušteno pogađati, bit će to bili oni isti uzroci,
koji su većinu potakli, da kandidaturu odbije.

Ovo neka bude mimogred rečeno. Ne bismo
se na ovaj dogođaj bili uopće ni osvrtali, da ga
Prava“ nije popratila nekakvim čudnim ko-
mentom, koji trebuje svakako razjašnjenja. Ona
naime upotrebljava ovu prigodu, da se osvrne
pa riječku resoluciju, i to na takav način, da
njezine riječi moramo smatrati prijetnjom upra-
vljenom na zastupnike novoga, smjera hrvatske
politike. Ona piše:

Živa je istina, da su se odnosi tako zamr-
"sili, zgode tako priplele, utjecaji iznutra i izvana
tako prikrižali, da nije čado, je vrtoglavica
mnoge zamijela, a kad su takove prigode, gdjekad
i loša odluka, ako udesno (?) učinjena, može manje
kvara nanijeti, nego li krzmanje na dugo otegnuto;
ali opet po sebi dolazi, da kad se odluke stvaraju
u svoj hitnji, slučajno mogu na dobro ovarisati, nu
većinom, jer dobro ne promozgane, ili ne ispanu
tako dobro, kako su mogle ili dovađaju narod u
rasulo, u propast. Da su gospoda na Rijeci u naj-
boljoj namjeri stvorili svoju resoluciju, o tome dvojbe
nema, niti je može biti, da li su odabrali podesan
put, ne u daleko će dogođaji dokazati. Mi na to
čekamo, da suđimo ali nam baš ta neizvjesnost,
osim jur navedenih razloga nameće dužnost, da
bdijemo i da nas vrtlog ne zavede, e bi u slučaju,
kad bi se ti napori izjalovili i po zlu okrenuli, stu-
pili, da do zadnje brazimo rain ove svete grude,

koju sadi našom, hrvatskon
Jakle kako opozic ija stupili smo, kad su se

izbori raspisali ......

Ovdje je jasno rečeno, da ljudi okolo , Pra-
ve“ riječku resoluciju ne odobravaju i da su
oni spravni istupiti protiv svih onih, koji je
brane. Riječka se resolucija zove ,,loša odluka“,
koja je učinjena u vwrtoglavici. Ako uspije to
je samo slučaj. Ona nije promozgana, te je sva
prilika, da ili neće stvari ispasti onako dobro,

 

RPodlištak.
Prigodom sadanje bečke izložbe
za narodnu industriju.

Iz radova 4. Bernadzikowske.

Na 9 novembra o. g. otvorena je u Beču
takova izložba, u kojoj slavenske zemlje imadu
glavnu ulogu, a osobito i naša Dalmacija.*)

Jesu li se u to zamislili naši narodni eko-
nomi, naši književnici i urednici novina naši
govornici ,u interesu prosvjete narodne“ ?

Je-li svi rodoljubi, koji zvučno vele, ,da
ljube taj narod“ umiju cijeniti važnost i ljepotu
naših narodnih tkanja i vezova? Je li hoće bar
u duhu, da se poklone tom narodnom daru, je
li žele uz spasavanje narodnih interesa spasiti
i ono, što nas najviše karekterizuje i čuva kao
narod? Imađu li pieteta spram narodne “sveti-
nje, koju je naš narod iz pradavne sretne sla-
venske zajednice kroz stoljeća i stoljeća ne sa-
mo donio i sačuvao, nego još i do velike savr-
šenosti dotjerao?

Ej, kad bi naši muževi seljaci bili iako
radini i tako brižni za svoje — veli Cepelić —

*) Izvjestilac bečkog , Zeit“ -a veli ; ,Frauen und MD hen
sind die besten Schiitzer der Hausgowerb 8... die Vol.
kstrachten in Bihmen, Miihren die Klippe iopitesa i in Dal-

matien, Schlesien ete. sind alle da in priichtigen Erzeug-
nissen* i t, d,

 

kao što su to naše seljakinje u zekio, (ne u
svim krajevima), ne bi se trebali bojati za na-
rodno tkivo i vezivo, jer ono nikada, dok nam
je vlastitog krova nad glavom, propalo ne bi.
A kad bi opet naše gospogje, koje se inteli-
gencijom nad seljakinje dižu, imali toliko lju-
bavi i čuvstva za svoje, koliko ga imaju te
proste seljakinje, to bi mi u mnogomu pogledu
drugačije stajali: naše bi vezivo, naše bi na-
rodne narodnje ne samo poplavile naše domo-
ve, nego bi svojim ukusom, svojom samoniklom
umjetnošću slovile Evropom i dizale nas mo-
ralno i materijalno.

A ovako, kako je, bojim se: da će biti
domovine. ali bez hrvatskog naroda, bez hrvat-
skog obilježja. Eno nam donjega Srijema, eno
nam nekih krajeva iz srednje Slavonije i gornje
Hrvatske, pa reci tko da ne će biti tako. Evo
nam Srbije i Srijema, pa Dalmacije...

Prvi su pozvani, da rade oko podizanja
narodne privrede u vidu na pojedino grane
tekstilnog obrta hrvatskoga i srpskog naroda
učitelji i učiteljice, književnici i književnice,
književne i gospodarske udruge, pa onda sve-
ćenici, trgovci i inteligencija u opće. O da nam
je više Strosmajera! U velikom srcu našeg bi-
skupa nalazio je domaći obrt vazda ljubavi i
odziva. On ga je njegovao, širio i kitio njime

 

svoje dvore i svoje crkve, a narod je to znao

(u Gjakovštini), pa čim je u koga lijep komad
narodnje radnje, a on njime žuri u biskupske
dvore, jer su tamo najbolji kupci: biskup sam
i tajnik Cepelić i njegovi istomišljenici. Ganut-
ljivo je bilo gledati, kada bi biskup sv. misu
služio na oltaru krasni pisancem vezeni narod-
ni oltarnjak! Kako to ugagja srcu punu iskre-
nog narodnog idejalizlna, gdje gleda, kako tu i
crkva s nekim načinom posvećuje i blagosivlja
narodne radnje! Kako se oko, rosno od svete
zahvalnosti naspram takve crkve diže prama
gore, da se tu zaustavi blaženo i sretno na
jednoj od najuglednijih slika u prekrasnoj stol-
noj crkvi. I tu ugleda svoju ljepojku djevojku
u vezenim skutima i u šarenom kožuščiću, u-
gleda svog starca seljaka u gaćama slikovitim
od narodnoga beza i u priplitanim opancima.
kako iz svoje dražesne torbe vadi grožgje i
voće i njime dariva svog Spasitelja.
uBože živi blagoslovi...“

šapće sveti zanos. Koliko je ta sama slika uči-
nila dobra našemu svijetu! On ju gleda sa po-
nasom u sreu. — Stare bake vode pred nju
miljušne unuke, a ocevi nadobudne sinove, pa
se dugo, dugo u nju zagledavaju. Ona ih uči
rodoljubnoj svijesti, ona im govori, da nije na
odmet taj njihov narod, ni nošnja njegova, ni
vezovi domaći, kad ga eto glasoviti biskup ovje-
kovječuje u najljepšoj crkvi domovine!

 

Sva naša inteligencija valja da radi pod
naslovnim listom ove slike. Nije dosta, da knji-
ževnici narodu samo u knjizi i u povjesti uspo-
menu čuvaju, da mu folklorističko blago očitoj
propasti otimlju ispisujući u novije doba njime
debele knjige, nego intelingencija, književnici i
učitelji narodni valja da s narodom zajedno živo
zavole ono, što je narodu najmilije, što je prava
narodna dika, njegovo kućevno blago: narodna
dika i veziva. Cuvajuć narodnu poeziju i na-
rodnu karakteristiku, kako se ona u tim rado-
vima očituje, čuvamo i spašavamo narod sam.

Ne izgovarajmo se, da ne poznajemo na-
rodne radje, da ne možemo biti svi stručnjaci
u toj vrsti umjetnina! To je stara pjesma! Ba-
cimo u kraj stari nehaj i nemojmo se varati;
mi se nalazimo u očigled jasne činjenice, da
nas nestaje. (To vide naši rodoljubi ali ne haju).
U Zagrebu u palači trgovačke komore ima li-
jepa zbirka za muzej tekstilija hrvatskoga i
srpskog naroda. Neka se ta zbirka divno raz-
buja i razraste, kako bi se u njemu naša inte-
ligencija (i muška i ženska) učila poznavati naše
narodne radnje, a poznavajući ih ne površno i
jednostrano, nego svestrano i potpuno za cijelo
da bi se u lijepoj slozi Hrvata i Srba i mnogo
više zanosila za njima, a zanoseći se za njima,
iskrenije bi ih ljubila. Ta bi ju ljubav putila,
kako da to narodno blago privodi u život, ne