Br. 50.

 

U DUBROVNIKU, 14.

Decembra 1905.

Godina XV.

 

 

_GRVENA MRVATSK

 

 

U Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i
poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruna i po- |

Hercegovinu s

štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

šasto polugodište,

Pojedini broj 20 para. puta tiskaju po pogodbi i uz razmjer

Pretplata i oglasi plaćaju se uj

pravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi

Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više

 

 

Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo

Primamo:
Gospodine Uredniče!

Molim Vas, da u Vašem listu iznesete
ovo malo redaka.

Na 9 tek. u večer iznenadio nas je
glas, da je stigla naredba, da se Tribuno
prenese izvan grada u novu kuću Jelićevu
na putu od Danača ispod Gradca.

Netom sam to doznao, na ime općine
obratio sam se brzojavno na Ministarstvo
Pravde, na (predsjedništvo Prizivnog Suda, na
dalmatinske zastupnike u Beču preko gosp.
Dr. Ivčevića, i na gosp. Upravitelja Namje-
sništva, koji se tamo slučajno nalazi.

Na 11. tek. od ovog posljednjeg primio
sam, okolo 7. u večer, odgovor, gdje mi kaže,
da je bio kod gosp. Ministra i referenta i
postignuo, da se stvar zaustavi, ako je još
na vrijeme. Na 12. paka odgovorio mi je
gosp. Dr. Ivčević, da je prekasno.

Mislim, da već na vrijeme nije, jer je
dotična najamna pogodba potpisana još na
10 0. m. u jutro. A na vrijeme samo moglo
je biti, da se dalmatinska sudbena upravna
vlast mojoj molbi odmah odazvala i učinila u
Zadru nešto slična onomu, što je gosp. na-
mjesništveni Upravitelj u Beču postigao, da
se učini, biva naredila svome odaslaniku,
kojeg je amo naročito bila poslala, da sklopi
pogodbu, neka sklopjenje iste suspendira.

Nego sve izgleda, kako da se to ne sa-
mo nije hotjelo, dapače da se iskalo izbjeg-
nuti svaku javnost u ovom poslu, koji, neda
se poreći, da je bio izveden s nekom osobi-
torh tajinstvenosti, kako da se znalo, da kad
bi ga općinstvo bilo samo naslatilo, bio bi
istodobno neizvedivim postao. Jer je ovdje sva-
komu poznata tajna, da bi svak u interesu
grada u opće, a i same javne službe, bio
proti takoj, da ne rečem drugo, čudnovatoj
nakani ustao.

Dok ovo iznosim na javnost, da se o-
pravdam pred mojim sugragjanima, ne mogu
da-ne požalim bezobzirnost, koju je upravna
pokrajinska vlast pokazala prama općini du-
brovačkoj u ovom poslu, kad je nju mimo-
išla, dapače potpuno ignorirala, kako da je
nema, u stvari, koja u glavne interese našeg
grada tako duboko zasijeca. Ja mislim, da što
slična ne može se dogoditi, nego kod nas
samo, Pak se ljudi čude kad Dalmacija od-
govara, kako treba, to jest bezobzirnost sa
zasluženom bezobzirnosti nagragjuje !

Primite gospodine uredniče u ovoj pri-
godi osobiti izraz moje zahvalnosti.

Dubrovnik, 12. decembra 1905,

Vama odan
Pero Čingrija.

načelnik dubrovački.

 

Dubrovnik, 14. decembra 1905,

Yulež. — Imunitetni odbor zagrebačkog
sabora držao je sjednicu da odluči o molbi su-
da, kojom se je tražilo izručenje zastupnika
Harambašića, Tuškana i Vinkovića. Izvjestitelj
Egersdorfer predlagao je da, se zahtjev odbije
pozivom na zakon u imunitetu, a primljen je
prijedlog Tomašića, da se prijedlog odbije, jer
nema subjektivne krivnje. Proti njemu glasovao
je jedino Egersdorfer,

Subjektivno i objektivno — to su dvije riječi,
koje igraju veliku ulogu u javnom životu Hr-
vatske. Po njima svaki zakon ima dvojako tu-
mačenje prama tomu, da li je stranka opozici-
jonalna, ili mađaronska. Dr. Potočnjak n. pr.
štampava svoju brošuru; ,Aus dem Lande der

DeGiulti, 3

Rechtlosigkeit und Demoralisation“. U njoj dr-
žavni odvjetnik ne nalazi objektivne krivine,
ali za to, jer je nju napisao Dr. Franko Po-
točnjak treba; da sudac istraži, ima li subjek-
tivne krivine. Takovih bi primjera mogli naći
sijaset, ali ni jedan ne pokazuje trulež tako,
kako ovaj slučaj u imunitetnom odboru.

Tumačenje Dr. Tomašića lišava hrvatski
sabor prava, koja mu kao saboru ,regni socii“
pripadaju, da radi uporede sa mađarskim sabo-
rom. On naime priznava sudu pravo, da može
tražiti izručenje jednoga zastupnika za riječi
izuštene u saboru, te tim indirektno priznaje
eksekutivi, koja može biti zemlji nametnuta od
ugarskog ministra presjednika, da krsti veleiz-
dajom čin svakog pojedinog zastupnika, pa i
cijeloga sabora.

Ljudi, koji na ovaj način izdaju prava
svoga naroda, usuduju se druge krstiti izdajicama.

 

Frank i ,Crvena Hrvatska“, — Iz govora
zast. Harambašića u hrvatskom saboru dozna-
jemo, da se je Frank junačio po Zagrebu, kako
on ne može pristupiti na riječki sastanak za-
stupnika zbog pisanja ,Crvene Hrvatske“ i ,Na-

rodnoga Lista“. Kad bi to bilo tako, mi bismo;

bili jako zadovoljni, da je naše pisanje odvra-
tilo od riječkog zbora kugu, koja bi bila sve
okužila. Ali tako nije! Pisanje naše i pisanje
»Narodnoga Lista“ dalo je Franku samo izliku,
da ne pristupi na zbor, jer se nadao da će na
taj način onemogućiti svaku akciju.

Sebe je: precijenjivao, a sad vidi, da su
“ga nade prevarile, pa siplje svoju žuć na Dalma-
Unce. Kad nije imao što drugu, da reče, slikao
je, uz burno povladivanje mađarona, tobožnje
nezakonitosti pri izborima u Dalmaciji, pa je
slavodobitno pitao, kako se Dalmacija usuđuje
kritikovati izbore u Banovini, kad su se u Dal-
maciji iste stvari događale.

Povjest Dalmacije bilježi istina izborne ne-
zakonitosti, ali bilježi i to, da je marodno ogor-
čenje otpuhalo sve stranke, koje su se usudile
latiti se toga sredstva, da se održe. Taj se je
grijeh u Dalmaciji skupo plaćao, pa ne bi bilo
loše, da se Banovina u tom pogledu u nju ugleda.

 

Narodno vijeće. — Pod tim naslovom
.Prava C. H.“ donosi uvodnik. Ona kaže da
bi trebalo po primjeru Čeha, ustanoviti narodno
vijeće, u kojemu će biti zastupane sve stranke.
.1 kod Čeha je još viša stranačka rascjepka-
nost, pa ipak se oni znadu naći zajedno, kad
se radi o općim narodnim interesima. Zašto
nebi mogli i mi? Pokušajmo, a mi smo unaprijed
uvjereni da ćemo dobrom voljom i malenim tru-
dom uspjeti“.

Suvišno je, cijenimo, kazati, da bismo na
tu misao sa svim srcem pristali, kad bi bila
izvediva. Sama ,Prava“ kaže, da su riječkom
resolucijom porušeni mostovi, koji vode na
drugu stranu“ a mi ćemo tomu nadodati, da su
porušeni mostovi i između nas te onih stra-
naka, koje bi litjele na ,drugu stranu“, U sa-
boru dalmatinskomu čuli smo Prodana, pa je
preveć optimistički misliti, da je moguća ikakva
suradnja izmegju njega i zastupnika, koji su
riječku resoluciju potpisali, Kad bi on promi-
jenio svoje stanovište, suradnja š njim stvar je,
koja se sama od sebe nameće.

Kako sada stoje stvari, ,narodno vijeće“
mi već imamo, i to ne samo po imenu, nego fak-
tično. Svim strankama, koje pristaju uz resolu-
ciju, osiguran je dotičan upliv u narodnoj politici.
Ostali sami sebe isključuju svojim ponašanjem.

Uporegjenje sa Česima ne vrijedi. U njih
je doista pocjepkanost moguće još veća, nego u
nas, ali u glavnom su ipak stranke sve složne.
Oni nemađdu ni Tomašići, da se ruga sa suve-
renosti hrvatskog sabora, ni Frank, da pobije
zahtjeve za čistoću izbora onim, što se je gdje-
kad u Dalmaciji dogodilo.

Prava“ ne zamjora, što se naša politika
kreće u okviru najstrože legitimnosti, jer kaže,
da su prošla doba, kad je mogla uspijevati

 

Mazinijeva ideja, a da naš narod nije na nju ni

Izlazi svakog Četvrtka.

 

spreman. Ovo realno shvaćanje naših prilika
dovelo je baš do riječke resolucije.

Po mišljenju ,Prave“, sjedinjenje Dalnia-
cije s Hrvatskom prama državnopravnom-ustroj-
stvu monarhije zavisi od vladara. To nije isprav-
no. Na nj treba najprije da pristane Dalmacija,
a zahtjev za sjedinjenje stavlja hrvatski sabor
u Zagrebu zajedničkom saboru u Budimpesti .
i kruni, koji su na to već umaprijed pristali i
vezali se, da će želje Hrvatske ispuniti.

Prama tomu treba suditi i riječkoj resolu-
ciji. Ona ide za tim, da u saboru zagrebačkom
pravednim izbornim redom dogje do izražaja
prave narodne volje, a u isto doba nastoji, da
so izmegju Magjara i Hrvata urede odnošaji na
taj način, da se ni Hrvatima ne bude potreba
bojati za svoju narodnu i državnu individual
nost, niti Magjarima plašiti, da će sjedinjenjem
Dalmacije ojačati svoga neprijatelja.

eo

Nacijonalizam i socijalizam.

Ova?se dva pojma stavljaju obično u
protivnost. Htjelo bi se na silu stvoriti ne-
kakav antagonizam izmegju prava pojedinaca
i naroda. Taj bi mogao postojati samo onda,
kad bi socijalizam isključivao patriotizam, ali
proti tomu najodrješitije prosvjeduju i Jaures
i Bebel. I jedau i drugi je internacijo-
nalni socijalist«, ali ih njihov internacijona-
lizanj,nimalo ne priječi, da budu jedan do-
I saljrži sum a drugi dobar Nijomao

Drukčije ne može ni da bude, jer na-
cijonalnost nije nešto, što čovjek može zani-
jekati, kad hoće i kako hoće. Ona je vezaha
na mjesto i okolicu, u kojoj se čovjek rodio,
mlijeko, koje je sisao.  Nacijonalnost je
dakle prirogiena, a s njome i osobiti način
mišljenja i čuvstvovanja, koje opet tako
djeluje, da se i ideje poprimljene od drugih
treba da prilagode tlu i narodu, do koga
dogju. To se dogodilo i sa internacijonalom,
koja se podijelila prema tome u njemačku,
franćdusku, rusku i t, d. Svaka od njih ima
u sebi sve oznake naroda, kojemu pripadaju
njezini članovi. Jaures je moguć samo u
Francuskoj, Bebel u Njemačkoj, a plodove
kojim socijalizam ragja u Rusiji, teško je
zanisliti gdjegod drugovdje. Ruskoj socijal-
noj revoluciji, koja je sada stoprva a zametku,
nena slične u ostaloj Evropi. Moglo bi se
dogoditi, da se nje prestraše i sami zapadno
euripski socijalisti.

Od socijalisma dakle nacijonalnoj ideji
nena nikakve pogibli, lako je dapače moguće,
daje ona osvježi i liši mahovine, koja je
vrenenom uz nju porasla. Jer je žalosna
istina, da ono, što se često sada krije pod,
nacjonalnom idejom, nije drugo, nego nova
kraiulja, koju su neki krugovi sebi natakli,
da izmognu sebi i naprijed tjerati staru igru
sa ludskim svetinjama. U takovu vrstu spa-
da ijemački patriotizam visokih austrijskih
krujova, koji se služe njime da, pogogjujući
njenačkoj ekspansivnosti, preko nje prošire
svou vlast. Njemački ,Junkeri“ misle, da
su ijihovi interesi ujedno interesi Njemačke.
Fracuski nacijonalisti htjeli bi u ime fran-
cušog patriotizma vidjeti opet na prijestolu
kakvoga Luja Filipa. Ruskom narodnom po-
nou Pobjedonoscev je pokazivao autokrati-
za1 kao čuvara moći Rusije, Sličnim se
stodstvima u nas služe Tomašić i Frank,
dauščuvaju u banovini oligarhiju.

Borba socijalizma proti ovim izrodima
naljonalnog patriotizma stiče mu u svijetu

an popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-
ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. .

Srpska Dubrovačka Šiamparija Dr. M. Gracića i dr.

simpatije svih onih, koji su prevareni u na-
dama, kojim ih je bio ispunio liberalni po-
kret tridesetih godina. U napadajima Bebe-
lovim na politiku cara njemačkoga, mišljenju
Adlerovu o njemačkom državnom jeziku, u že-
stini Daszynskoga, kojom se obara na polj-
sku šlahtu, oni vide glas ljudskog zdravog
razuma i savjesti čovječanstva, koja se
buni proti tomu, da je tirjanstvo pojedinih
klasa iz najviših ljudskih ideala skovalo nove
okove, da ljudskom duhu spriječe slobodu
stvaranja. Tako treba tumačiti jačanje soci-
jalizma, koji je u zadnje doba postao u dr-
žavama faktor, kojim treba da računaju.
Jakost mu davaju sami grijesi sistema, koji
se preživio te ne može da odoli napadajima
sa svih sirana.

Primjer nam dava dualizam u našoj
monarhiji. Umjetno osnovana hegemonija Ni-
jemaca i Madžara mogla se donekle održati, dok
su samo narodnosti tražile svoja prava. Sada
se ta zgrada lomi, jer su s druge strane so-
cijalisti udrili, da razruše stupove, na kojim
je sistem počivao, a njima se pridružili svi,
koje je sistem razvlastio, i svi, koji vide, da
ovako ne ide naprijed, pa i ne vjerovali u
ono, u što socijalisti vjeruju. Dan kad opće
jednako izborno pravo stupi u krjepost, te
nestane izbornih kurija, bit će dan, kad je
dualizmu odzvonilo, Qnda će se i puk domoći
prava, koja mu samovolja krati, a narodno-
stima će u Austriji odlanati.

ru.
Premještaj suda iz grada na Gradac.

Premještaj našeg suda na Gradac u novu
kuću gogp. Jelića bilo je za svijeh pravo izne-
nagjenje. U kratko doba ovo je drugi put da se
je jedan ured premještio iz grada na Pile proti
volji općine, tako da u tomu moramo vidjet
sistematično zanemarivanje jedine prave pred-
stavnice gradskih interesa. Kad se je radilo o
premještaju pošte, onda su pro forma pitali, je li
općina tim sporazumna. Ovoga puta nije ni
toga bilo. Dogovori su bili obaviti takom
tajnom, da se u gradu nije ni slutilo, što se
sprema, a obaznalo se je stoprva onda, kad je
ponuda gosp. Jelića bila prihvaćena.

Poznato nam je, da je prizivni sud bio
upozoren na nedostatke zgrade, u kojoj je do
sada bio smješten naš okružni sud, ima već
5 godina te da mu nije bilo potreba čekati
zadnji tren, da potraži zgodniju zgradu. Kroz
to 5 godina ministarstvo pravde, ako nije htjelo
sagraditi na državne troškove osobitu zgradu,
kako je uradilo drugdje u Dalmaciji, moglo je
naći u Dubrovniku ljudi, koji bi je bili na svoj
račun sagradili po napucima samog ministar-
stva, kad bi im ovo bilo zajamčilo najam, koji
bi odgovarao uloženom novcu. Gosp. Srinčić bio
je ponudio, da će tu zgradu graditi , iza Roka“,
a Dr. Vlaho Matijević u ime gosp. Gracića, da
će je podignuti na Pilama. Na te prijedloge
ministarstvo nije pristalo, već je pustilo, da
progje 3 godine ni ne odgovarajući na ponude,
a sada, kad se više ne može dalje, sklapa po-
godbu sa gosp. Jelićem te uzimlje u najam
kuću, koja ni najmanje ne može odgovarati
potrebama mjesnog suda.

a je kuća smještena izvan ruke, a ima
mnogo manje prostora nego ona zgrada, gdje
je sada okružni sud. Za tu zgradu država će
plaćati 12,000 K. najamnine, Ona se u slučaju
potrebe ne može proširiti, tako da će erar bit
prisiljen unajmiti i drugu kuću Jelićevu ondje
u blizini plaćajući za obije kuće mnogo veću
najamninu, nego bi bio platio, kad bi bio pristao
na kojumudrago od gorispomenutih ponuda.

Gosp Jelić čini dakle jako dobar posao,
ali državni erar nije za to da štiti interese Je-

 

— »=#

: w