Br. 50. U DUBROVNIKU, 14. Decembra 1905. Godina XV. _GRVENA MRVATSK U Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro-Ugarsku, Bosnu i poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: 10 kruna i po- | Hercegovinu s štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- šasto polugodište, Pojedini broj 20 para. puta tiskaju po pogodbi i uz razmjer Pretplata i oglasi plaćaju se uj pravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više Izdavatelj i odgovorni urednik Dr, Ivo Primamo: Gospodine Uredniče! Molim Vas, da u Vašem listu iznesete ovo malo redaka. Na 9 tek. u večer iznenadio nas je glas, da je stigla naredba, da se Tribuno prenese izvan grada u novu kuću Jelićevu na putu od Danača ispod Gradca. Netom sam to doznao, na ime općine obratio sam se brzojavno na Ministarstvo Pravde, na (predsjedništvo Prizivnog Suda, na dalmatinske zastupnike u Beču preko gosp. Dr. Ivčevića, i na gosp. Upravitelja Namje- sništva, koji se tamo slučajno nalazi. Na 11. tek. od ovog posljednjeg primio sam, okolo 7. u večer, odgovor, gdje mi kaže, da je bio kod gosp. Ministra i referenta i postignuo, da se stvar zaustavi, ako je još na vrijeme. Na 12. paka odgovorio mi je gosp. Dr. Ivčević, da je prekasno. Mislim, da već na vrijeme nije, jer je dotična najamna pogodba potpisana još na 10 0. m. u jutro. A na vrijeme samo moglo je biti, da se dalmatinska sudbena upravna vlast mojoj molbi odmah odazvala i učinila u Zadru nešto slična onomu, što je gosp. na- mjesništveni Upravitelj u Beču postigao, da se učini, biva naredila svome odaslaniku, kojeg je amo naročito bila poslala, da sklopi pogodbu, neka sklopjenje iste suspendira. Nego sve izgleda, kako da se to ne sa- mo nije hotjelo, dapače da se iskalo izbjeg- nuti svaku javnost u ovom poslu, koji, neda se poreći, da je bio izveden s nekom osobi- torh tajinstvenosti, kako da se znalo, da kad bi ga općinstvo bilo samo naslatilo, bio bi istodobno neizvedivim postao. Jer je ovdje sva- komu poznata tajna, da bi svak u interesu grada u opće, a i same javne službe, bio proti takoj, da ne rečem drugo, čudnovatoj nakani ustao. Dok ovo iznosim na javnost, da se o- pravdam pred mojim sugragjanima, ne mogu da-ne požalim bezobzirnost, koju je upravna pokrajinska vlast pokazala prama općini du- brovačkoj u ovom poslu, kad je nju mimo- išla, dapače potpuno ignorirala, kako da je nema, u stvari, koja u glavne interese našeg grada tako duboko zasijeca. Ja mislim, da što slična ne može se dogoditi, nego kod nas samo, Pak se ljudi čude kad Dalmacija od- govara, kako treba, to jest bezobzirnost sa zasluženom bezobzirnosti nagragjuje ! Primite gospodine uredniče u ovoj pri- godi osobiti izraz moje zahvalnosti. Dubrovnik, 12. decembra 1905, Vama odan Pero Čingrija. načelnik dubrovački. Dubrovnik, 14. decembra 1905, Yulež. — Imunitetni odbor zagrebačkog sabora držao je sjednicu da odluči o molbi su- da, kojom se je tražilo izručenje zastupnika Harambašića, Tuškana i Vinkovića. Izvjestitelj Egersdorfer predlagao je da, se zahtjev odbije pozivom na zakon u imunitetu, a primljen je prijedlog Tomašića, da se prijedlog odbije, jer nema subjektivne krivnje. Proti njemu glasovao je jedino Egersdorfer, Subjektivno i objektivno — to su dvije riječi, koje igraju veliku ulogu u javnom životu Hr- vatske. Po njima svaki zakon ima dvojako tu- mačenje prama tomu, da li je stranka opozici- jonalna, ili mađaronska. Dr. Potočnjak n. pr. štampava svoju brošuru; ,Aus dem Lande der DeGiulti, 3 Rechtlosigkeit und Demoralisation“. U njoj dr- žavni odvjetnik ne nalazi objektivne krivine, ali za to, jer je nju napisao Dr. Franko Po- točnjak treba; da sudac istraži, ima li subjek- tivne krivine. Takovih bi primjera mogli naći sijaset, ali ni jedan ne pokazuje trulež tako, kako ovaj slučaj u imunitetnom odboru. Tumačenje Dr. Tomašića lišava hrvatski sabor prava, koja mu kao saboru ,regni socii“ pripadaju, da radi uporede sa mađarskim sabo- rom. On naime priznava sudu pravo, da može tražiti izručenje jednoga zastupnika za riječi izuštene u saboru, te tim indirektno priznaje eksekutivi, koja može biti zemlji nametnuta od ugarskog ministra presjednika, da krsti veleiz- dajom čin svakog pojedinog zastupnika, pa i cijeloga sabora. Ljudi, koji na ovaj način izdaju prava svoga naroda, usuduju se druge krstiti izdajicama. Frank i ,Crvena Hrvatska“, — Iz govora zast. Harambašića u hrvatskom saboru dozna- jemo, da se je Frank junačio po Zagrebu, kako on ne može pristupiti na riječki sastanak za- stupnika zbog pisanja ,Crvene Hrvatske“ i ,Na- rodnoga Lista“. Kad bi to bilo tako, mi bismo; bili jako zadovoljni, da je naše pisanje odvra- tilo od riječkog zbora kugu, koja bi bila sve okužila. Ali tako nije! Pisanje naše i pisanje »Narodnoga Lista“ dalo je Franku samo izliku, da ne pristupi na zbor, jer se nadao da će na taj način onemogućiti svaku akciju. Sebe je: precijenjivao, a sad vidi, da su “ga nade prevarile, pa siplje svoju žuć na Dalma- Unce. Kad nije imao što drugu, da reče, slikao je, uz burno povladivanje mađarona, tobožnje nezakonitosti pri izborima u Dalmaciji, pa je slavodobitno pitao, kako se Dalmacija usuđuje kritikovati izbore u Banovini, kad su se u Dal- maciji iste stvari događale. Povjest Dalmacije bilježi istina izborne ne- zakonitosti, ali bilježi i to, da je marodno ogor- čenje otpuhalo sve stranke, koje su se usudile latiti se toga sredstva, da se održe. Taj se je grijeh u Dalmaciji skupo plaćao, pa ne bi bilo loše, da se Banovina u tom pogledu u nju ugleda. Narodno vijeće. — Pod tim naslovom .Prava C. H.“ donosi uvodnik. Ona kaže da bi trebalo po primjeru Čeha, ustanoviti narodno vijeće, u kojemu će biti zastupane sve stranke. .1 kod Čeha je još viša stranačka rascjepka- nost, pa ipak se oni znadu naći zajedno, kad se radi o općim narodnim interesima. Zašto nebi mogli i mi? Pokušajmo, a mi smo unaprijed uvjereni da ćemo dobrom voljom i malenim tru- dom uspjeti“. Suvišno je, cijenimo, kazati, da bismo na tu misao sa svim srcem pristali, kad bi bila izvediva. Sama ,Prava“ kaže, da su riječkom resolucijom porušeni mostovi, koji vode na drugu stranu“ a mi ćemo tomu nadodati, da su porušeni mostovi i između nas te onih stra- naka, koje bi litjele na ,drugu stranu“, U sa- boru dalmatinskomu čuli smo Prodana, pa je preveć optimistički misliti, da je moguća ikakva suradnja izmegju njega i zastupnika, koji su riječku resoluciju potpisali, Kad bi on promi- jenio svoje stanovište, suradnja š njim stvar je, koja se sama od sebe nameće. Kako sada stoje stvari, ,narodno vijeće“ mi već imamo, i to ne samo po imenu, nego fak- tično. Svim strankama, koje pristaju uz resolu- ciju, osiguran je dotičan upliv u narodnoj politici. Ostali sami sebe isključuju svojim ponašanjem. Uporegjenje sa Česima ne vrijedi. U njih je doista pocjepkanost moguće još veća, nego u nas, ali u glavnom su ipak stranke sve složne. Oni nemađdu ni Tomašići, da se ruga sa suve- renosti hrvatskog sabora, ni Frank, da pobije zahtjeve za čistoću izbora onim, što se je gdje- kad u Dalmaciji dogodilo. Prava“ ne zamjora, što se naša politika kreće u okviru najstrože legitimnosti, jer kaže, da su prošla doba, kad je mogla uspijevati Mazinijeva ideja, a da naš narod nije na nju ni Izlazi svakog Četvrtka. spreman. Ovo realno shvaćanje naših prilika dovelo je baš do riječke resolucije. Po mišljenju ,Prave“, sjedinjenje Dalnia- cije s Hrvatskom prama državnopravnom-ustroj- stvu monarhije zavisi od vladara. To nije isprav- no. Na nj treba najprije da pristane Dalmacija, a zahtjev za sjedinjenje stavlja hrvatski sabor u Zagrebu zajedničkom saboru u Budimpesti . i kruni, koji su na to već umaprijed pristali i vezali se, da će želje Hrvatske ispuniti. Prama tomu treba suditi i riječkoj resolu- ciji. Ona ide za tim, da u saboru zagrebačkom pravednim izbornim redom dogje do izražaja prave narodne volje, a u isto doba nastoji, da so izmegju Magjara i Hrvata urede odnošaji na taj način, da se ni Hrvatima ne bude potreba bojati za svoju narodnu i državnu individual nost, niti Magjarima plašiti, da će sjedinjenjem Dalmacije ojačati svoga neprijatelja. eo Nacijonalizam i socijalizam. Ova?se dva pojma stavljaju obično u protivnost. Htjelo bi se na silu stvoriti ne- kakav antagonizam izmegju prava pojedinaca i naroda. Taj bi mogao postojati samo onda, kad bi socijalizam isključivao patriotizam, ali proti tomu najodrješitije prosvjeduju i Jaures i Bebel. I jedau i drugi je internacijo- nalni socijalist«, ali ih njihov internacijona- lizanj,nimalo ne priječi, da budu jedan do- I saljrži sum a drugi dobar Nijomao Drukčije ne može ni da bude, jer na- cijonalnost nije nešto, što čovjek može zani- jekati, kad hoće i kako hoće. Ona je vezaha na mjesto i okolicu, u kojoj se čovjek rodio, mlijeko, koje je sisao. Nacijonalnost je dakle prirogiena, a s njome i osobiti način mišljenja i čuvstvovanja, koje opet tako djeluje, da se i ideje poprimljene od drugih treba da prilagode tlu i narodu, do koga dogju. To se dogodilo i sa internacijonalom, koja se podijelila prema tome u njemačku, franćdusku, rusku i t, d. Svaka od njih ima u sebi sve oznake naroda, kojemu pripadaju njezini članovi. Jaures je moguć samo u Francuskoj, Bebel u Njemačkoj, a plodove kojim socijalizam ragja u Rusiji, teško je zanisliti gdjegod drugovdje. Ruskoj socijal- noj revoluciji, koja je sada stoprva a zametku, nena slične u ostaloj Evropi. Moglo bi se dogoditi, da se nje prestraše i sami zapadno euripski socijalisti. Od socijalisma dakle nacijonalnoj ideji nena nikakve pogibli, lako je dapače moguće, daje ona osvježi i liši mahovine, koja je vrenenom uz nju porasla. Jer je žalosna istina, da ono, što se često sada krije pod, nacjonalnom idejom, nije drugo, nego nova kraiulja, koju su neki krugovi sebi natakli, da izmognu sebi i naprijed tjerati staru igru sa ludskim svetinjama. U takovu vrstu spa- da ijemački patriotizam visokih austrijskih krujova, koji se služe njime da, pogogjujući njenačkoj ekspansivnosti, preko nje prošire svou vlast. Njemački ,Junkeri“ misle, da su ijihovi interesi ujedno interesi Njemačke. Fracuski nacijonalisti htjeli bi u ime fran- cušog patriotizma vidjeti opet na prijestolu kakvoga Luja Filipa. Ruskom narodnom po- nou Pobjedonoscev je pokazivao autokrati- za1 kao čuvara moći Rusije, Sličnim se stodstvima u nas služe Tomašić i Frank, dauščuvaju u banovini oligarhiju. Borba socijalizma proti ovim izrodima naljonalnog patriotizma stiče mu u svijetu an popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- ćaju, a nefrankirana pisma ne primaju se. . Srpska Dubrovačka Šiamparija Dr. M. Gracića i dr. simpatije svih onih, koji su prevareni u na- dama, kojim ih je bio ispunio liberalni po- kret tridesetih godina. U napadajima Bebe- lovim na politiku cara njemačkoga, mišljenju Adlerovu o njemačkom državnom jeziku, u že- stini Daszynskoga, kojom se obara na polj- sku šlahtu, oni vide glas ljudskog zdravog razuma i savjesti čovječanstva, koja se buni proti tomu, da je tirjanstvo pojedinih klasa iz najviših ljudskih ideala skovalo nove okove, da ljudskom duhu spriječe slobodu stvaranja. Tako treba tumačiti jačanje soci- jalizma, koji je u zadnje doba postao u dr- žavama faktor, kojim treba da računaju. Jakost mu davaju sami grijesi sistema, koji se preživio te ne može da odoli napadajima sa svih sirana. Primjer nam dava dualizam u našoj monarhiji. Umjetno osnovana hegemonija Ni- jemaca i Madžara mogla se donekle održati, dok su samo narodnosti tražile svoja prava. Sada se ta zgrada lomi, jer su s druge strane so- cijalisti udrili, da razruše stupove, na kojim je sistem počivao, a njima se pridružili svi, koje je sistem razvlastio, i svi, koji vide, da ovako ne ide naprijed, pa i ne vjerovali u ono, u što socijalisti vjeruju. Dan kad opće jednako izborno pravo stupi u krjepost, te nestane izbornih kurija, bit će dan, kad je dualizmu odzvonilo, Qnda će se i puk domoći prava, koja mu samovolja krati, a narodno- stima će u Austriji odlanati. ru. Premještaj suda iz grada na Gradac. Premještaj našeg suda na Gradac u novu kuću gogp. Jelića bilo je za svijeh pravo izne- nagjenje. U kratko doba ovo je drugi put da se je jedan ured premještio iz grada na Pile proti volji općine, tako da u tomu moramo vidjet sistematično zanemarivanje jedine prave pred- stavnice gradskih interesa. Kad se je radilo o premještaju pošte, onda su pro forma pitali, je li općina tim sporazumna. Ovoga puta nije ni toga bilo. Dogovori su bili obaviti takom tajnom, da se u gradu nije ni slutilo, što se sprema, a obaznalo se je stoprva onda, kad je ponuda gosp. Jelića bila prihvaćena. Poznato nam je, da je prizivni sud bio upozoren na nedostatke zgrade, u kojoj je do sada bio smješten naš okružni sud, ima već 5 godina te da mu nije bilo potreba čekati zadnji tren, da potraži zgodniju zgradu. Kroz to 5 godina ministarstvo pravde, ako nije htjelo sagraditi na državne troškove osobitu zgradu, kako je uradilo drugdje u Dalmaciji, moglo je naći u Dubrovniku ljudi, koji bi je bili na svoj račun sagradili po napucima samog ministar- stva, kad bi im ovo bilo zajamčilo najam, koji bi odgovarao uloženom novcu. Gosp. Srinčić bio je ponudio, da će tu zgradu graditi , iza Roka“, a Dr. Vlaho Matijević u ime gosp. Gracića, da će je podignuti na Pilama. Na te prijedloge ministarstvo nije pristalo, već je pustilo, da progje 3 godine ni ne odgovarajući na ponude, a sada, kad se više ne može dalje, sklapa po- godbu sa gosp. Jelićem te uzimlje u najam kuću, koja ni najmanje ne može odgovarati potrebama mjesnog suda. a je kuća smještena izvan ruke, a ima mnogo manje prostora nego ona zgrada, gdje je sada okružni sud. Za tu zgradu država će plaćati 12,000 K. najamnine, Ona se u slučaju potrebe ne može proširiti, tako da će erar bit prisiljen unajmiti i drugu kuću Jelićevu ondje u blizini plaćajući za obije kuće mnogo veću najamninu, nego bi bio platio, kad bi bio pristao na kojumudrago od gorispomenutih ponuda. Gosp Jelić čini dakle jako dobar posao, ali državni erar nije za to da štiti interese Je- — »=# : w