a. Br. 52. U DUBROVNIKU 29. ORAVENA M Decembra 1905. | 'Godina XV. IATSMA . tu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i | om: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- | Cijena Hercegovinu $ Ko štarski trošk, šasto polug ne vrati list, kad mu pretplita mine, smatra se da je predbrojen i za do- Izgatelj i odgovorni urednik Dr Ivo DeGiulli. Pojedini broj 20 para. Izlazi svakog č 'etvrtka. | ćaju, & Pretplata i oglasi plaćaju so upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi Za izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- nefrankirana pisma ne primaju se, Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iroz godinu dana kod. 1995. za hrvatski je narod osobito zagenita. U Dalmaciji bilježi ona uziju sthaka, u banovini koaliciju izbornu Do gh grupa moglo je samo doći u pevodu A onim znamenitim pokretom hrvatskin po- inatim pod imenom ,novi kurs“, koji & po- čeo osjećati već god. 1903. a ove je gidine pronio plodove u riječkoj i zadarskoj r&olu- ciji, pa u proglasu koalirane hrvatske i srp- ske oporbe u banovini. Možda ćemo imati prilike, da se Iš sve ove pojave narodnog života još jedna o- bazremo. Danas nam je namjera sam to, da se osvrnemo na našu ,odiseju“ kra ovu godinu dana i uzroke, koji su doveli do tog, da su ,Orv. Hrv.“-oj kidisali oni, koji su naj- manje imali tomu razloga. Crvena Hrvatska“ utemeljena je — sa- mo joj ime kaže — da širi u južnim zraje- vima Dalmacije hrvatsku svijest. Kao tikova ona ima i sada svoj raison d tre, jer oš u- vijek postoje prilike, koje su je pok+nule. Hrvatski narod još nije osviješten tab, da mu ne bi trebalo vjerna savjetnika. J6 ima ha narodnoj njivi ledine, da je narodi trud- benici izoru i prekgpaju. Ali iz toga b mo- že se izvoditi, da ,Crv. Hrv.“ treba 4 piše još uwijek onako, kako je pisala u jekuborbe megju Srbima i Hrvatima. Onda je oakovo pisanje imalo smisla, u neku ruku bb je i potrebno“ s gada bi bio prosti zloči, po- grješka,»koju kad bi narod tražio, ni bi je smio počiniti nitko, koji i malo ćutitežinu sodjgovornosti, te je na sebi nose oni, oje je narodno povjerenje uzdiglo na narodi vod- stvo. Uz potrebu, da se traži modus jvendi sa Srbima, osjećala se još jedna, mala još življe. Sporazum megju sinovima isla na- roda trebalo je da dade snagu naslu za akciju, koju je trebalo stoprv otediti. Svi hrvatski programi isticali su jlinstvo naroda te pravo, koje narod ima, d&o po- stigne, ali na tomu je sve i svršavaltTo je u svom programu imala i stranka pva“ i narodna stranka“ u banovini, na tsu se kleli i ,pravaši“ u Dalmaciji i n ali uz Franke i Tomašiće nije moglaljedna neka joj je program bio hrvatski, Korlaet i Prodan dokazaju, da je ciji-bilo ljudi, koji bi drage volje pdi program, u kojem je aneksija bila nbrvom mjestu, a nijesu htjeli potpisati akt, oji je jedini to odlučno tražio i kazao pukla se \o postigne. ,,Obziri“, kojijem su kongo oni podlegli, okužili su bili više, ili man cijeli naš javan život. Njima je ,aovi kurs navi- jestio rat, a mi smo odmah uza nj pitali. To je bio onaj ,istočni“ grijeh, oji je u očima ,nekih“ prekazao cijeli našid or- nim, Na nas su tada zagraktali € smo bezvjerci, što smo kazali, da se 1 smi- je vjera miješati u politiku. Korili | nas, da smo se iznevjerili svomu progra, da smo batalili hrvatsko državno pravaizdali hrvatstvo Dabrovnika. Da nas upote na krivi“ put, učestali dopisi u ,Hatskoj Kruni“, U njima je prvi put pala ječ o gosparima“, koji hoće da tlače praika“, u njima su se naši ljadi omili, što; imali snage, da se ne plaše klevde. »Hry.rani“ pridružio se spljetski ,Dan“, da upozori na . Yuka u ovčjem runu“; naše bezboštvo do- šlo i do slavnog ,Hrvatstva“. ,Osvit“ nas korio, da Bosnom pazarimo..,.. A kad to nije pomoglo, došlo je do sastanaka, gdje su nas medenim riječima u ime sloge pozi- vali ljudi, koji nijesu htjeli ništa žrtvovati, da žrtvujemo svoje uvjerenje te se stavimo u službu reakciji. Iza toga eto poznatog pisma dubrovačkog svećenstva g. Dr. Peru Čingriji. Kad nije ni to pomoglo, došlo je do prijeloma. ,Orv. Hrv.-oj“ bilo se seliti iz štamparije, koja je bila za nju ustanovljena, jer nije htjela pristati na zalitjeve, koji su išli za tim, da svaku iskrenu i nezavisnu ri- ječ uguše. Slobode potrebite svome zvanju našla je — kod Srba. Od toga je doba prošlo devet mjeseca, a već to kratko doba dalo nam je zadovolj- štinu, kakvu nijesmo mogli očekivati. Ona načela, koja smo imali snage i ustrpljenja zastupati već od prvoga početka, s dana na dan stiču privrženika. Ona su dovela do naj- sjajnijih afirmacija narodne misli — do ri- ječke i zadarske resolacije. Što megjutim rade naši pvotivnici, koji su na nas u ime vjere i hrvatstva podigli bili kuku i motiku? — Pokrenuli su , Pravu Urvenu Hrvatsku“ Digli su na nas križarsku vojnu u ime vjere; istakao se nekakav demokratizam proti to- božnjem našem aristokratizmu; narodnu misao, koju propagiramo, htjeli su da u zametku uguše plemenskim separatismom .......... A što su doživjeli? — Nas su korili bezvjer- ništvom, a ,Hrvatstvo“ i ,Dan“ sada napa- daju na njih, kako na bezbožnike; njihov de- magoški demokratizam, čezne pred prirogje- nim demokratismom ,, Hrvatske stranke“ ; slavodobiću narodne misli, koja je dovela do toga, da se Srbi i Hrvati bore za isto, ne- madđu drugo da suprostave, do pitanja zastave. Uzaludni ovi napori naših protivnika, da nas prikažu kao protivnike vjere, hrvat- stva i puka, riječiti su dokaz, da ,Crvena Hrvatska“ crpe svoju snagu iz naroda. Ljudi, koji se oko nje kupe, poznadu potrebe na- roda, a to je prvi uvjet, da se ne poremeti toliko znameniti saobraćaj izmegju lista i njega. Ni nemamo što da branimo do inte- resa njegovih. Mogu li to kazati o sebi ljudi, koji su tolikom bukom i uz zvonjavu zvona pokrenuli u Dubrovniku ,Pravu Crvenu Hr- vatsku“, to će razjasniti još bolje skora bu- dućnosti. Vjera u pobjedu onoga, što zagovara- mo, vodila nas je kroz ovu godinu dana. Trebalo nam se je boriti sa stotinama za- prjeka, koje nam je ljudska zloba metala na put. Prebrodila ih je naša ustrajnost, požr- tvovnost naših prijatelja i povjerenje naroda. Na tomu gradismo i gradit ćemo i unapri- jeda svoj rad, uvjereni da ako je , Crv. Hrv.“ bila potrebna nazad petnaest godina, da brani hrvatstvo u ovim krajevima, još je potreb- nija sada, kad treba da se hrvatstvo uzdrži čisto od težnja, koje se nikako ne mogu slo- žiti sa narodnom misli. To je naš cilj, prama tomu je i list uregjen. Od njega ne ćemo da učinimo ni ognjište prepiraka i svagja, ni drugu ediciju »Prave“, Neka se ona vrti po kutovima gradskim i kupi, gdje što nagje. Takova se Kao ustuk našem radu. zanimljivost odviše skupo plaća, da bismo je mogli slijediti na tom putu. Naša je zadaća upozorivati puk na dogogjaje, koji se zbivaju u našoj domovini te zaslužuju svu njegovu pašnju; upoznavati ga sa prilikama; sjećati ga. da Hrvata osim u Dubrovniku ima i drugovdje: nek se ne dogodi, da iz sićušnih lošalnih obzira spasti s vida bitne narodne koristi. Uz to je ,Orv. Hrv.“ vjeran tumač želja i namjera pristaša ,Hrvatske Stranke“ u“ovim južnim krajevima, branič interesa grada i okolice. Ovoj svrsi nadamo se odgovoriti još kad budemo u svojoj kući. jo . Dvožak contra Posilović. Iskustvo, koje katolička crkva ima sa svo- jin. načelom o katoličanstvu kao državnoj vjeri, pičralo bi je učiniti najliberalnijom od svih reli- gija. Jer baš to načelo, kad su ga protivnici njezini primijenili na svoju korist, otelo je njoj zemalja i naroda, koji bi inače za uvijeke ostali vjerni sinovi njezini, a pripadnike joj još uvi- jek. izvrgava svakojakim veksacijama u kraje- vuna, gdje imadu nesreću, da su manjina. Dr- živna vjera ostatak je vremena, kad je vladalo: cuius regio, illius religio, a u ime toga Henrik VIL odcijepio je od Rima Englešku, njemački sališi Njemačku, švedski kraljevi Švedsku ; Bg togu katolici su u Ruskoj trpljeni, + # Kitaju i drugovdje progonjeni. U sjevernoj A- merici naprotiv, gdje u vjerskim pitanjima vla- da snošljivost, koju stari svijet ne zna ni poj- miti, katolička crkva domogla se je takve slo- bode, kakvu joj mogu zavidjeti europski kato- lici. Država traži naime u naknadu za povlasti- ce, koje jedna erkva uživa kako državna, da se može služiti crkvom u svoje svrhe. Odatle na- staju sukobi, kojih je puna novija povjest, a svrše obično, da se sama država odreče net- godnog štitništva. Nešto slično se dogagja u Hrvatskoj. Mh- gjaronska stranka nalazi, da joj pomoć kato- ličke hijerarhije postaje tegotna, jer joj odbija pravoslavni dio našega naroda. Nalazeći se me- gju nakovnjem i koraćem htjela je zadovoljiti i jedne i druge, a nije zadovoljila nikoga. In- terkonfesijonalni zakon, koji je prikazala sabo- ru, diže katolicima, a ne dava pravoslavnim ono, što traže; on ne rješava, nego stoprva stvara sukob, a ovaj iznio je već dosad na vi- djelo takovih pojava, da im treba posvetiti naj- veću pažnju. Posilović, zagrebački nadbiskup, duša je i začetnik hrvatskog klerikalnog pokreta. :On daje novce za uzdržavanje .Hrvatstva“, on do- vagja u Zagreb Isusovce te ih novčano poma- ga, njegovim blagoslovom ustraja se u bano- vini katolička stranka prava, koje bi djelovanje imalo biti napereno proti svim strankama, a u prvom redu proti onim, koji zagovaraju preo- kret u hrvatskoj politici. Taj gorljivi katolik, hrvatski nfetropolita, zastupnik katoličke crkve, ustaje u zagr&bač- kom saboru i javno pristaje uz interkonfesijo- nalni zakon. Proti njemu, koji je uslijed svoga položaja prvi pozvan, da brani interese kato- ličke crkve, diže se dragi crkveni dostojanstve- nik, ustaje skoro cijelo hrvatsko svećenstvo. Glasnik biskupije djakovačke“ javno mu do- vikuje, da odstupi, a ,Hrvatstvu“ se oblo kaže, da služi ličnim interesima nadbiskupa. Ovaj nečaveni škandal daje pravo onima, koji se pitaju, kako biskupi mogu zahtijevati od nas, da ih slijedimo i u politici, kad u sa- mim crkvenim pitanjima jedan drugoga javno pljuska. Ubi veritas? Tko zastupa bolje inte- rese crkve? Posilović, ili Dvotak? Ovakovih bi upita mogli mi ,bezbošci* nanizati još nekoliko, ali nas više zanimaju unutarnji uzroci ovoga konflikta, nego vanjski pojavi. ,Oportet ut seandala veniant“ — govo- rimo i mi skupa sa ,Glasnikom. biskupije : dja- bolje unaprijed, ai kovačke“, potreba je, da se škandali dogode, da se vidi Y%u unutrašnju trulost klerikalnog hrvatskog pokreta, koji je tobože nas htio ,pre- poroditi u Kristu“. On je svemu ovomu kriv, ovo su sam« posljedice toga, što su Posilović i dični mu drugovi htjeli vjeru staviti u službu politike. . Posilović potaknut od strane, koju jako dobro pogagjamo, pokrenuo je klerikalni pokret kao ustuk struji u javnom životu Hrvatske, koja je htjela oduzeti zemlju ,nekim“ uplivima. Htjelo se ustrojiti stranku, koja će biti na ras- položenju, kad ustreba. To nije ipak bilo do- sta, da se spase Khuenovcima uzdrmana pozi- cija. Trebalo je u istu svrhu udovoljiti i Srbima. U tomu času Posilović izgubio je vlast nad svojim vjernicima. Strasti jednom uzbugjene ni- jesu se mogle smiriti na samu jednu riječ ,pa- stira“. ,Puče. kolan svečevoj kobili, okrenuše kola niza stranu“. Klerikalni pokret prijeti, da smrvi samog švoga začetnika. U ovakim prilikama možemo li, da budemo zahvalni Posiloviću, da je pristao uz konfesi- jonalni zakon? Možemo li hvaliti njegovo poji- manje modernog života, zdravo shvaćanje cr- kvenih interosa? — Ta toga u njega nema. Isti uzroci, koji su ga potakli da pokrene ,Hr- vatstvo“, potakli su ga, da i pristane na inter- konfesijonalni zakon. Ma keliko neodobravali otpor Dvotakov proti interkonfesijonalnom za- konu s uzroka, koje smo s početka naveli, nje- gov nam je instransigentizam ipak miliji od Posilovićeve t. zv. ,slaboće“. Proti njemu ćemo ga. boriti, ska proti otvorenom nenriiatelju, ali, pogibeljnijeg neprijatelja treba tražiti u nadbi- skupskoj polači u Zagrebu. Tu se trguje sa najvećim ljudskim svetinjama, tu se snuju osno- ve proti slobodi hrvatskog naroda. CSB JAO Korčulanske prilike., Dana 23. tekućega ovo općinsko vijeće dr- žalo je zadnju svoju sjednicu, u kojoj se je pre- tresao konačni račun za: prošlu godinu 1904. Tom priigodom prečasni kanonik Bodulić dao je prisutnome vijećniku Petru Berovcu takovu lekciju da ovaj neznajuć, što du odgovori, uzeo je svoju kapu i pobjegao je iz dvorane. Spomenuti kanonik Bodulić u svome go- voru dokazao je, da je Borovac neistinito tvrdio u dopisu od njega priopćenu i potpisanu u ,P. C. H.“, da nije naime nikada pozvan bio na sjednice novčanog *odbora, da nije znao za po- hvalu upraviteljstvu sadržanu u izvješću od na- čelnika tiskanu u ,Narodnome Listu* te napo- kon, da premda zamoljen nije htio potpisati izvješće godine 1904. Iznio mu je dokaznice u- ručbe godine 1902. i 1904. sa Borovčevim pot- pisom, kad ga še zvalo da na sjednicu rečenog odbora, pozvao se je na zapisnik sjednice općin- skoga Vijeća, kada se je gornje izvješće čitalo i u kojoj je Borovac prisutan bio te mu je napokon opazio kako godine 1904. isti Borovac radi ne- kih petlanija, šte je on imao sa kaznenim su- dom, sam je zamolio općinskog tajnika, da ga se za onu godinu pusti“ u miru. Stari i novi vijećnik Borovac, kada je općinski tajnik potvr- dio »navod Bodulića, digao se je te reče, da je on bio pod : kaznenom istragom do polovice Augusta: misleći 'tobožo da je poslije toga mje- seca bio pozvan ma sjednicu novčanog odbora te se nije niti usudio poreći tajnikovu tvrdnju, ali tada bje ustanovljeno, da je on bio pozvan na sjednicu dana 24 Jula 1904. i da dosljedno on radi njegovih petlanija nije smio prisustvo- vati sjednicama, niti izvješće podpisati. Pri koneu :ove sjednice načelnik Arneri pozdravi vijećnike te:im zahvali, što su ga po- dupirali kroz prošlo šestgodišnje, te odnoseći se na govor kanonika Bodulića i na zadnji dopis u Pi €. Hr; što su ga potpisali prisjednici Fažinić i Cvilićević opazio je, da nije sam Bo- rovae, koji neistinu putem javne štampe daje u javnost. Spomenuo je naime, da u onom dopisu biva istaknuto, kako je istinito, da je on naime načelnik zamolio prisjednike Fažinića i Depolo