U DUBROVNIKU, 30. Januara 1904. 830. Januara 19080 RVATSKA Godina XIV. Cijena je listu unsprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem 4 kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu * ovinu s poštom: sa godiru 10 krupa, na po godine 6 kruna. Za inosemstvo tarski troškovi. Ko ne vrati polugodište. list, kad mu pretplata wine, smatra se da je predbrojen i za došasto : 10 kruna i po- Izlazi svako subote. Pojedini broj 20 para. ve, priopćena, zahvale plaća skaju po Pretplata i oglasi laćaju se upravi ,Crvese H:vatske* u Dubrovnišu gdje se 40 para po retku, a za pogodbi i uz razmjerau fraukirana pisma zo primaju se. sa otužljivi, Za izja- oglase 20 para. Oglasi koji se više pota t- Rukopisi se ve vraćaju, & ne- popust. Dopiši sslju se Uredništva Sv. Vlaho*) Eto nam i opet svečara dubrovačkog. Pozdravlja nas on svaki dan sa gradskih mi- ra; biskupskim svojim štapom blagosivlja on Du- brovčane danas, kako im je blagosivljo djedove i pradjedove kroz više od tisuću godišta. A zahvalan Dubrovnik radosno vraća milo za drago biižljive- me svome zaštitniku. Davno je to, kad Dubrovnik za prvi put spo- zna blagu raku svoga sveca. Bijaše to 871. g. po spasenju — veli stura kronika. Mietsčko brodovije od 112 ratnih dženii- ja šuljalo se oko Dubrovnika željno ugrabit nje- govu slobodu, a Dubrovčani, bezbrižni, još darovi- ma časte nezvanoga gosta. Već sve bijaše sprem- no, da noću Mlečići sa svojih katarka uspou še na nečavane gradske zidine. Slavna knjiga dubrovač- ke slobode bila bi rastrgava iza prvih svojih ispi- samih listova — da ne bi zaštite moćnog sveca, ko- ji se ukaza pobožnom župniku crkve sv. Stjepana Stejku i javi mu: što li lukavi Mlečić snuje ua zator Dubrovniku. I ne zaboraviše toga nikad gospari dubrovač- ki. Sv. Vlaho zaštitnik je Dubrovnika do dava da- našnjega. - I probujsše vijekovi 01 onda: više od deset dugih stoljeća, više od jednog tisućlijeća. Šta li se sve gradilo i razgrađilo u to vrijeme! Koliki naro- di otad procvaše i ocvaše, kolike države nastaše i propadoše! Al Dubrovnik održa se — hvala za- štiti svoga sveca i hladnom razboru svoje vlastele — održa se on neznatan gradić s 30.000 duša kao slobodna republika u svim burama sredujega i novoga vijeka, održa se, kako se očuva savijajuć se i ona trska iza oluje, koja je oborila stoljetne dubove, održa se da kroz mnoga stoljeća kao ,W- točište, proganjane slobode, i ,Atina slovinska“ sjije nad Beikanom zastrtim turskom pomrčinom. Čudna li je ta povjest Dubrovnika. Njegov kro- ničar prispodablja ga s orlom, koji je raskrilio svo- ja krila podoo hercegovačkog krša : sad na, misliš, vinut će se nebu u visine. Dubrovačka povi :st po- kazuje nam, da se i ; mao uzvinut Dubrovnik do takovih visokih pogleda, kakovi u ono vrijeme bi- jahu čovječanstvu mal ne sasvim nepoznsti. Orluj- sko oko njegovih diplomats predvigjalo je doga- gjaje dva tri vijeka unaprijeda i prema tomu ude- žavalo svoju politika; oštri um njegovih učenjaka nalazi nove pute na znanstvenim poljima, gdje ih drugi jedva naslućuju ; bujna i vidovita mašta nje- govih pjesnika pjeva hvalospjeve slavenstvu dva stoljeća prije Kolara i Preradovića. Dubrovačka čo- vjekoljubnost borila se proti ropstvu u vrijeme, kad je Engleškoj sramotna trgovina s robljem bila zlatan rudnik. U doba, kad su humanitarni zavodi bili rijetkost i u najprosvijetljenijim državama, Du- brovnik podiže svoju bolnicu, svoje nahodište, bri- ga se za svoju sirotinju i onemogle. U doba, kad —4/ Orai nam je članak poslao prijatelj listo. PODBLIŠTA K. ,Mal-paga“ "Irovo scritto, & tempi de' nostri avi essersi anche mantenuta |' usaoss tra i galeotti venesiani, che nel pasiar per Ragusa, all' srrivo sottogla foriezsa di $. Lorenzo, gridassero; Mal paga, quasi diceudo quella fortesza essere state causa della diminuzione del loro salario. — Chronica ragosica Junii Resti: — Kontarini dušd je prognao iz Zadra Bana Stjepka Praske četicu vojnika, A sada je biele razapeo jadra : Put bedema plovi grada |Dabrovnika. Pobjedom će novom vojnu tu dovršit 1 slobodni barjak svetog Vlaha skršit. Vozi vapno, grede i gradivo svako. Sazdati će kulu ća Dubrovnik bije. Na vrhuncu Srdja gledati će kako Zastava se hola svetog Marka vije Sto galija plove niz to sinje more. — Ej, zamuke za nas! galeotti zbore. — Dužd nam već duguje po četir dukata, = ž i i 2 je ljudsko samoljublje izrabljivalo državu z& SV0- ju ličnu korist, Dubrovnik visoko diže,svoj barjak slobode i pod njim gradi svoju malu ali skladnu državicu, u kojoj javno dobre svakom? gregjaninu bijaše najveća svetinja. Visoki su miri dubrovački, goleme i tvrde njegove kule, silne njegove tvrgiave. Al topovska zrna ne okušaše svoju snagu na ovim bedemima. Kuda ćeš veće pohvale Dubrovniku !' Ne_ bijaše li u tom Dubrovnik predteća vremena, koja dolaze? Uz onakove svoje susjede, : poblepae Miečiće na moru i grabežljivog Turčina“na kopnu, bez većeg rata umije da oćuva republika sv. Vlaha svoju slo- bodu, pače proširi ju i uveća Čudom li se moramo da začudimo uad tolikom političkom. vještinom du- brovačkih diplomata, mi \judi XX. vijeka,škad us- prkos haškoj mirovnoj konferenciji potoci ljudske krvi natapaju i natapat će*ovu ,dolinu suza“ s ne- razbora diplomata il prkosa otimačkog. Kršćanski bijaše Dubrovnik,taj grad! relikvi- ja i crkava, grad samostana i pobožnih zadužbina. Al pjegovo kršćanstvo od njega nikad? ne učini fa- patika. Na samrti gospar dubrovački oblačio ruho redovničko; kao senator pobožuo, koracao uz stoti pu i toliko dragocijenih svetačkih moći s duplijerom u ruci; al kao političar, kao vladika svoga grada u Turčinu i u židovu vidio čovjeka, u čovjeku sva- čije narodnosti brata svoga. Evala starim gospari- msa u ono doba vjerske nesnošljivosti i krvavijeh vjerskih ratova. Cvao je Dubrovnik i ocvao je. Devetdeset i šest je tom upravo godina, što je na 31. januara 1808 godine opora riječ franceskog pukovnika D e- lorta u dvorani senata pavjestila viasteli konac njihove vlade. Ne stužimo se rad toga. Opća je to sudbina, kojoj ne izbježe pijedna ljudska ustano- va. Tješimo se tijem, da Dubrovnik jošte živi: ži- vi u uspomeni jednoga 0 dvojakog ime- ča, uaroća hrvatskog | srpskog, komu nekad bi) zlatna kopča, koja je spajala rastrgane udove jed- noga tijela : književnošću svojom vezan Wž hrvat- sku Dalmaciju, politikom svojom vezao se Dubrov- pik čvrsto sa povjesti srpskijeh država u svome zslegju. Dodjoše vrewena, kad se ova zlatna kopča raskinula, a rastrgana ona uda još jače 8e razdvo- jiše. Daj bože ne vratila se, a došla“ nova vreme- na, kad će o stogodišajici pada repubiike, sv. Vla- ho blagoslovit svjetlije dane uskrsnulom no- vom Dubrovniku, onom Dubrovniku vi- sokijeh pogleda, širokog obzorja i da- lekovidne umne narodne politike. tE ERE U zaštitu uljarstva: Klauzola br. 2. Prijatelj nam šalje ove retke na koje naročito ' upozortjemo : U Dalmaciji se je opet pojavilo pitanje klauzole, obzirom na poznate faze u pregovaranju za povi trgovački ugovor sa Italijom. I to se privezalo za veliko zvono pa udri da se lupa — & Sve više i više. — Mlečići se jede, Rogobore, reže — al ne smiju bliže. Već se vije povrh tornja kamenoga Zastava Stjepana, kralja hrvatskoga. I satnik hrvatske pomoćne posade, Kliče sa bedema: — Dužde Koatarini! Galeottim tvojim duge rastu brade : Ne mogu ih bladni ogrijat cekini. Kontarini dužde ! Bogu kradeš dane, A veslačim novce davno obaćane — Na lakim se drievim galeotti bune; — Plati! drugče ćemo vesla polomiti — Kontarini, netom sjeverojak zaduhne Odjedri; tobože, put Istoka hiti; Na debelom moru okreće gjemije. Plovi. Već grad rodni gleda sa galije. Galeotti kliču: — Dužde, vožnju plati! A dužd kipi, mrmlje: — Prokleta tvrdjava! Galeot je drzak, luda, tvrda glava. Uz vesla se drču: Plati, dužde, plati! Ne ćemo te drugče na žal iskrcati. Mi ti krivi nismo — daj, što možeš dati. Ladje stanu. Jadni |dužd se laća kesa. — Plaćam, al od sade, znajte, momci moji. Rad tvrdjave one godina ne broji Dvanacst, već traje četrnajst mjeseca Veslač_ misli : Bolje išta, nego ništa. I mrk put ladjinih vozi Za koce mornari svezaše brodove. Puk sve tiska, kliče: Što ste osvojili? Koje ste bogate vesi oplienili ? A kako se ona grdna kula sove Što sazdaste protiv &ćavonskoga vraga? — A veslač medj zubma odvraća: ,Mai pagal* — : V. N. osobito Vinarska Udružba te pozivlju sve općine dalmatinske da Svake je a za koju na žalost niko se i ne miče. Istina je, da je pokrajina, ali Dalmacija, ducira i priličnu kolikoću ulja osobito gornja i donja, A kad se promisli gada se vrti izmegju 60 i najviše 70 kruna. plakati na one, koji su nas na to doveli — & naš vječni nemar; jer premda nas ova mora od niskih cijena na ulju tišti otrag 10-15 godina glabo se je čulo o tom govora, a naše novine i ne bave se tijem. U Trstu n. pr. i tala našega ulja neprodata — i dalo se je arbanaškog ulja 1500 imadu izobilja — & carina od 6 kruna ulje ima krupna takmaca u pamučnom ulju, radi i kad masline ne- prerode svugdje, gšem ulju podigla da ju ne zadavi pamučno ulje, pam je napokon otelo i naravno starinsko naše tržište su naši stari u mješinama, Sarajeva i dalje. Pak nam Bosnu i Hercegovinu, gdje na margama gonili ulje do je i to tržište odneseno — & sve radi nesretne zole broj 2. Ako glasine ne lažu, čitali smo lika galama radi klauzole vina Poljizi. koji nešto žilavije te trgrvačke interese od nas, kane, ugo ora s našom polikšica za uvažanje njihovog ulja . + - - > Mi stavljamo na srce ma i ovu klauzolu broj 2 ulje metne carina barem od 20 kruna od čega bi država za toliko i cijena poskočila. Mičimo 8se!L. M. ,Tršć. Lloydu“ izašao dopis iz mo, jer je u savezu 8% onim na njim pokrajinama u Italiji izdašna i brojna. obećaje mnogo cio pojas jestima, koje dobivam iz pog ploda u obilnoj količini. Tako isto lija dobro kaže. Ovdje čine za uspješnu uljnu trgovi van granice Italije, osobito u sku, Njemačku i nih ponuda. A dolaze proizvoda. Sva je nada, da lijep posao u izvozu dezertnih ulja u bočićama.“ Evelina. Nacrt novele. nad skorom višekrat i pri taj svečani ćas da izloži Ona duga i sramotna srednjega vijeka znala prekriti i najljepše vrline, tila je i u grudima grofa V. izvor tome morao %0 obiteljskim borbam; pa niti Eugenija, zadnjeg potomka Algheri, kod starog grofa V. Algheri — proti kojom se njegovi djedi urotiše. Evelina, jedina grofova kćerka, bila Eugenija, & ovaj joj je ljubav i je odlučno opirao njihovome v&zu, ga, bez ikakove nade u budućnos. Evelina je bila uvjerena, da izgubljen ; tješila se je jedino idejom, drugi njezino srce prisvojiti. staroga grofa, i iz daleka čak buduće sreće, nadajuć se, gaokruživaše njegovo srce. Grof je obolio — On, nad ponorom groba, sa glasom. sove k sebi svoju kćer, i od nje traži gakletvu, da neće svoju Evelina, drhćuć, blijeda i shrvana na izgovara svečane riječi, i Spljetske Općinsko Vijeće, pripomognu. hvale vrijedno to budno stražarenje i zapomaganje rad ukinuća nesretne klauzole — ali mislimo da bi se ono veliko zvono moralo maknuti i za drugu našu klauzolu sto od davna tišti Dalmaciju, Dalmacija eminentno vinorodna maslinovog. Dapače za neke, predjele maslina je i jedina uzdanica pučanstva. da otrag triesetak godina naše obično ulje se je prodavalo po 100 i dot120 kruna kvintal & Bogu je danas leži nekoliko stotina kvin- nemože da se proda više od 68 kruna — dok same pretprošle sedmice pro- kvintala po kruna 88-60 dok Algir i Tunis nude i još jeftinije — jer ga po kvintalu dozvoljava im da utiru cijenu' našemu ulju., Naše jadno te bi se cijena na- da je u Italiji ve- da naša braća promiču svoje ekonomske i pri sklapanju novog državom. uz ostale, tražiti osobitih našoj štampi i zastupnici: — e bi izradili da se na po kvintalu — više koristi crpala, a našemu ulju bi Mi ćemo na ovo dodati, da je baš ovih dana u Genove, koga prenosi- što naš prijatelj upo- zoruje: ,Ovogodišnja jematva maslina bit će u središ- Osobito primorja kod Genove. Po vi- Ligurije, i ondje bit će lije- i sva južna Ita- se već priprave nu. Poslalo se iz- Austro Ugar- Norvešku mnogo poslov- već i upiti o cjenama novog će se i ove godine učiniti 6a većim dijelom republikanskih država u Južnoj Americi Obećala je svome otcu prije nego je izdahnuo ; bol ju je na to prisilila, ustnice zakletvu izrekoše & srce nije imalo dijela — jer očajavalo i snebivalo se smrti miloga roditelja Neoprezan čovjek! zadnjem času, na smrtnoj postelji zataji ili se igra najčistijim i pajnježnijim čuvstvima. zlorabi svoje dijete najv: ćoj nesreći. mržnja, koja je višekrat sa ,. proti obitelji Algheri: je tražiti u starim antipatijam i dug niz godina, niti vrline uspjele su ublažiti ,. prezir i osvetu prama obitelji strastveno je lju- uzvraćao ; grof se i dvoje nesretnih zaljubljenika morelo je živjeti daleko jedno od drugo- je Eugenij za nju da neće nitko Eugenij nasuprot sokolio se je nadom skore smrti sinuo bi mu kad i kad tra- da po: grofovoj smrti ištesnuti će i stare antipatije i negdašnja mržnja, koja bila je zadnja njegova bolest. gotovo već umrlim svečanu ruku pružiti potomku Algheri-a boli, zatravlje- [< pod pritiskom svojega otea;i 7% da bi naši uljati promet rafiniraju. bi za sada u kratko upozorili na to, morali nastojati, da ulje što više za pa bi ono moglo tako i bolje konkurirati. Ait. Potreba trgovačke škole u Dubrovniku. U njekim slojevima trgovaca i gragjana dubro- vačkih potaknulo se pitanje, dali je potrebno, da se osnuje u Dubrovniku čim prije trgovačka škola. Mižodgovaramo da jest — pače dodajemo da je prešna potreta. Kušat ćemo, da tu svoju tvrdnju i dokažemo. Koji dubrovčanin ne pozna prošlost rodnoga grada; kojemu dubrovčuninu nije jasno, da je Dubrovnik svoj ugled i bogatstvo samo trgovinom stekao. Premalen i preslab da junaštvom na bojuom po- lju proslavi svoje ime. stekao je častan ugled oštrou- mnošću i smjelošću svojih trgovaca. Lijepo je i pravo sjećati se prošle časti i ugleda rodnoga si grada, sli je tim žalosnije motriti sadašnjost. Gdje je nekadanji trgovački ugled. gdje je nie- kadašnje bogatstvo: Dubrovnika? Koji su razlozi skrivili, da je Dubrovnik od vre- mena kada je izgubio svoju slobodu pak do danas po- stepeno padao? Promotrimo malo tok stvari. i Kada je Dubrovnik potpao pod tugju vlast, po- soje vuklo se je plemstvo, nenaučno na tugju ZApO“ jest, sa poprišta, da u apatiji polagano izgine. Vodstvo. koje je bilo do onoga vremena kom pogledu pa i u trgovini u rukama plemstva, mo- rali su naravno pojedini slojevi porazdijeliti. Jedsn sloj pučanstva, koji se je ćutio - sposobnim preuzeo je trgovinu u svoje ruke, pa se tek danas vi- de posljedice njihovog krivog samopouzdanja, koje je urodilo time, da je trgovina postepeno ali konsekventno padala, te spala 5a one niske grane na kojima danas stoji. Krivnja leži u tom, daje time ijudima kraj sve nji- hove dobre volje manjkalo na potrebitim sposobnostima. Za napretkom drugih naroda, za napretkom dru- gih gradova, zaostajali su naši trgovci, ostajući uporno kod svojih tradicija sve više i više. Dubrovnik je prem po svojem naravnom položaju na trgovinu upućet, počeo gubiti onu trgovačku važ- nost, a time i bogatstvo, koje je u prošlom vremenu imao. Samo do čvrste i nepokolebive volje dubrovčana stoji. da se trgovačka važnost Dubrovnika opet podig- ne, &a time da se umnoža i blagostanje njegovog pučanstva. Prvi bi korak imao time učiniti, da se Što prije osnuje trgovačka škola, da ju se svim silama podupre, te se tako trgovačkom podmlatku dađe danas upravo neophodno potrebita strukovna naobrazba. Time bi našim budućim, ai sadanjim trgovcima bilo u veliko pomoženo, jer nebi bili samo na svoj naravni razum, u sklapanju poslova i razvitku trgo- vine, upućeni, već bi imali i strukovna temelja, bez kojega se danas u nijednoj struci nemože naprijed. pro- i pa čega, u Sva- klau- Još a možda je nesretnica u plemenitom svome srcu misli- la, da se radi jedino 0 celibatu. Ali, ovdi_se neogra- piči okrutni roditelj. Zahtjeva od kćerke i drugu za- kletvu, da će odmah po njegovoj smrti postati zaruč- nicom markiza S. Evelina oklijeva, okrutni joj otac prijeti. Ona ne vidi već otca, i (nesretnica) zakletvom obećaje svoju ruku markizu S. Starac je preminuo, veseo da je tako stvar udesio. — Bog. u svome milosrgju. biće oprostio njego- vome fanatizmu, kao što mu je znala oprostiti i golu- binja duša, njegove kćerke. Okrutni markiz, saznavši za zadnju grofovu želju i zakletvu Eveline, pobiti odmah k njoj, po otčevoj smrti, i zapovjeda nekim sarkastičnim posmjehom svo- joj zaručnici, da %e namah spremi za udaju. Markiz je stupao u vezu 8a onim angjelom lje- pote i dobrote. jedino stoga, da se osveti Evelini na preziru i da zaposjedne bogatu ostavštinu staroz« grofa. Nesretna Evelina, shrvanijem duhom ca boli, nije namah shvatila zle namjere ovog zlobnika ; a možda i ne misleć na zakletvu i dužnost koju je sama sebi na- metaula, nadala se je, da će ipak markiz popustiti i dozvoliti 30), koji dan podpuna mira i razmišljanja. Uzaludna nada. Niti jedan dan — vena u svilenu odoru, nije imala niti vremena cijelome og ZA ip buk- do markiz; silom je odje- i k žrtvoniku povedena, & da miloga Eugenija obavijestiti 0 da je Eugenij nesretne Eveline. n sebe, nije znao bi li povjerovao govijem grudima u kojima je prije rić poregniek srdžba pajokrutniji način raskidahu nje- u. “markiz je tako radio, surt i za udatbu