Br. 6. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa Hi i tom: na godinu 10 kruna, na po garski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, polugodište. jem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i godine 5 kruna. i smatra se da je U DUBROVNIKU, 6. RVENA Za inozemstvo : 10 krun& i po- predbrojen i za došasto HRVA Izlazi syake subote, \ Pojedini broj 20 zara. Februara 1904. ve, priopćena, zahvale plaća se 40 frankirana pisma ne primaju 8e. Godina XIV._ F Za para. Oglasi koji se više puta ge 90-godišnjica Strossmayera. U četvrtak je dostigao slavni mecena naroda hrvatskoga devedesetu godinu života. Starost za- mjerna. Poštegjuje ga i vrijeme, kao što će po- štegjeti i njegova djela. Prkosi smrti, kao što je prkosio i drugim neprilikama. Ostaje nam živim simbolom onih vremena zanosa i rada, vremena 0- nih u kojima se udariše temelji današnjem narod- nom životu i napretku. Po imenu njegovom poznaje nas Hrvate još i danas mnogi svijet, koji inače nas ne spominje. A i ovom prigodom haran narod polaže lovor vije- nac na njegovu glavu. Zašto? Za to jer_je Strossmayer shvatio u punoj mjeri svoj zadatak i kao čovjek i kao sve- ćenik i kao Hrvat. Bio je odvažan i ponosit, bio je svećenik širokih vidika i široka srca, bio je Hr- vat rada i kao Hrvat Slaven. Neko vrijeme se oko njegove pojave bili bo- jevi megju nama. Ali i ti bojevi su prestali. A ti bojevi nastaše za to, jer se pitalo tko je veći Hr- vat, Neispravno je to bilo. Svatko imađe svoje vr- line i svoje mane. Za to već danas spada i Stros- smayer megju velike duhove našega roda baš kao i Starčević i drugi. Svak je učinio svoje, svak je nešto doprinio, a ni jedan ne iserpljuje sve. Bez jednoga od ove dvojice i bez njihovih sudrugova ne bi mi danas bili ono što jesmo. Ne bi bili i o- sjećali kao pravi Hrvati, a time i kao Slaveni. Ne bi plamtila tako jaka narodno-politička svijest, a ova ne bi bila uprta u čvrsti temelj narodne pro- svjet :. Spor nije prestao za to, jer su svojedobno pružili ruku jedan drugome Strossmayer i Starče- vić, nego za to, jer je narod uvidio, da se oni ne isključuju, nego popunjuju. I za to danas nema spo- ra, on spada u žalosuu prošlost. J danas svati Hr vau slavi Strossmayera kao onoga koji još živ po- punjuje galeriju naših velikana. Slavi se devedesetgodišnjice priključujemo i mi iz Dubrovnika, čije tradicije su nadahnule veli- kom biskupu ideje i potakle ga na čine, kojima je prodičio i zadužio Hrvate'i rad kolih ga slavimo. Živio još dugo megju nama! — tat zu Obrat katoličke politike u. Italiji. (Primili smo ovaj i još par članaka od jednoga uglednoga svećenika te ih rado uvršćujemo. Da bude jasnija tendencija ovih članaka navesti ćemo nekoliko riječi iz privatnoga pisma, kojim je pisac popratio ove članke. On nam piše: ,U nas kao da je sada prva bri- ga da se izazove boj izmegju liberalizma i klerikaliz- ma. Meni ta borba nikako ne ide glavu. A ma pita- nje da li su tu po srijedi i čiji tug$i prsti, reći ću Vam, da je dandanas sve moguće! 1 tu nema drugoga izlaza, nego da se slože svi umjereniji elementi i tu borbu po što po to onemoguće. Svećen- stvo u opće od te borbe zazire. Nu pošto se PODBLIŠTAK. Josipu Jurju Strossmayer-u prigodom 90.godišnjice rogjendana. Svud slavenske gdjegod slovo slovi, $vud kud Slaven krepkom stopom stupi, Sad hotio da slavu obnovi, Sad da vragu nasilje otupi, Ime Tvoje svud se slavno čuje, Ime kojem slava dolikuje. Sav svoj život na korist naroda Uloži si, e bi sretan bio, Te uz blago i um svoj mu poda, O bok drugim e bi ga smjestio, U mrtvilu da ne zgine mukom, Žilavom si prenuo ga rukom. I gle! šajka hrvatska se spusti, Tamo dolje u crno valovlje, Koju oblak taj čas skvači gosti, Da ju.skrha jal turi u roblje, Al čim stravu oko Tvoje vidi Spasi nam je, ile i Raridi. Pa danaske ako nestrašivo Vale stječe, trobojnicu vije, Ako svoje sačuva odivo, Rodoljublja na vatri se grije Tvom geniju zafaliti mora, Jer nam spasi značaj izmegi gora. sada na sav mah upelo, da mu se što moguće više suži dosađdanji prilično široki hori- zont mišljenja, treba uprijeti, da mu 50 natrotiv taj horizont što više raširi; jer princip katolički nije tako neplodan i uzak kako neki misle ili kako bi neki htjeli. Za tim ciljem idu i ovi članci, a naravski da tu treba susretljivosti i s druge strane.“ Posvema se slažemo. Ovo je pravi put. Mi i- mademo odviše briga za narodni opstanak a da bi se išli još i tako cijepati. 1 do sada smo u par navrata suzbijali pokušaje od strane ekstremnih fanatika, da se ta borba uvede, a dolazile nam te bilješke baš sa sve- ćeničke strane. Drago nam je za to da i ove članke, koje ćemo donijeti nepromijenjeno, piše svećenik, da naša javnost ne nasjedne ratobornicima oko »Dans“, Hrv. Straže“ i ,Vrhbosne*“). Pod tim naslovom donio je Obzor“ koncem No- vembra jednu vijest, koju je prenio iz ,N. Fr. Presse“, a u kojoj najavlja novi smjer crkvene politike u Ita- liji ; koji novi smjer da se najače pokazao na katolič- kom ovogodišnjem sastanku u Bologni, gdje da je bila uz odobravanje kardinala Svampe, primljena adresa ,u kojoj se mukom prešlo preko pitanja svjetovne vlas- ti papine, koje je pitanje do sada u sličnim izkazima igralo glavnu ulogu. a mjesto toga postavljena je lo- zinka, za Boga, za Italiju, za narod.“ Onda nastavlja, da je papa izjavio jednom kardinalu, da je podpuno zadovoljan s rezultatom tog kongresa, da katolike neće priječit, da sudjeluju kod izbora 1t 4 1 mi žalimo, što naše novine ne samo o talijan- skim stvarima, nego više puta i 0 našim domaćim mo- raju crpsti vijesti iz bečkih židovskih novina; nego to- me nije sigurno kriv Obzor“, pa zamjerka , Vrhbosne“ ovog puta nije na pravom mjestu. To nam je pak bilo osobito čudno, kad je , Vrhbosna“ iza gotovo dva mje- seca poslije tog sastanka oborila se na ,Obzor“, jer da je tu vijest tendencijozno“ prenio; vače i piše na takav vačin, kao da'bi ,Chzor" zbilja bio počinio ve- liko zlo, što je to donio. Obzor“ je dnevnik, o tom su sastanku pisale sve novine ovog svijeta; mi smo vidjeli novina, koje ne izlaze svaki dan, nego tek svako osam ili petnaest da- na, pa su se na taj kongres navraćali po dva, tri i više puta. ,Obzor“ je prema svojoj dužnosti čitatelje o" tome izvijestio, ne sa uvodnim člankom, što bio i mogao, nego jednom kratkom vijesti, & Vrhbosna“ mu onda predbacuje da je radio tendencijozno !“ U čemu se dakle sastoji ta tendencijoznost ? Ili valjda ,Obzoru“ ne bi bilo dopušteno, da želi ono, što evo pokazaše da žele toliki i tako edlični talijanski katolici. na kongresu u Bologni ? I što dapače od ni- kud nije bilo osugjeno? U jednom bečkom skroz i skros katoličkom listu, čitali smo i ovu vijest: , Osservatore Romano“ donosi ovu izjavu: Da se uklune nesugla- gice, koje su se ovih dana pokazale megju katolicima, ovlašteni smo izjaviti, da su se na najvišem mjestu podnešeni predlozi za gastanak u Bologni unaprijed ta- čno ispitali, te se ujedno i dopustilo, da se na tom kongresu o njima razpravlja. Stoga je vijest, da je grof Grossoli (presjednik kongresa) prekoračio granice Da tvoj narod ne smje već da gmiže, Već da srče na svojemu vrelu, Divnim slikam novi Dom ukrasi Kist hrvatski Ti nam tako spasi, Sveslavenstvo na svoje si srce pozivao, jednokrvnu braću, Svoje bi ih napojio krvce E bi samo kroz putaju kraću Rastrgnutu tu tvrgjava sabro Podignuo na koljeno hrabro. Stog i danas milena Hrvatska Tebe slaveć, samu sebe slavi, Jer si srca uskrisio bratska U svijetu nam ime, čast pribavi Da buduće pokoljenje — Bože! Tlačitelje prezirati može. Marni vidar svog života tijekom Sve si naše pregledao rane Uspješnim nas izl'ječio l'jekom Srce zdravo, da nam opet plane, Nad Hrvatskom Ti se genij vije. Što je dobra to bez Tebe nije. Ko zaplaka i ti da ne plače? Prije tebe ne sori se niko Na dušmane kad htjeli da tlače, Red tvoj, koji u patnji naviko, Rod Tvoj hrabri koj na maču glasi, Europu što od ropstva spasi. Po dva puta svećenik si rodu, A dobrotvor, da ti premca nije, Jer Hrvati kud god svjetom idu svog ovlaštenja bez temelja, jer grof Grossoli uživa i nadaljs potpuno povjerenje Svete Stolice.“ Zašto dakle kazat da je , Obzor“ tendencijozno pisao? I da se ne misli, da ovo pišemo ,Obzora“ radi, moramo istaknuti, da pisac ovih redaka nije pi u politici pristaša ,Ob- zora“, pa da bi mu se nametnuo Za branitelja; pače ćemo reći otvoreno, ,Obzor“ u vjerskom pogledu više puta postne. Ali da ga u tome vodi stalaa tendencija, to ne, absolutno ne. A Vrhbosna“ kako se je ona ponijela prema tom kongresu ? I sama veli sada o njemu ovo: ,Novine su po svijetu pisale s najvećim zanimanjem o tom pitanju.“ Pa gle baš o tom katoličkom sastanku, o kojem su novine s najvećim zanimanjem pisale, nije » Vrhbosna“ donijela — ni slova! Nego kad je izašao papin Motu-proprio o kršćan- skoj demokraciji, onda ga se tek sjetila i napomenula ga — ali na takvi način, da čitatelj dobiva utisak, kao da je taj Motu-proprio upravo i naperen proti tom sa- stanku; premda se u tom Motu-proprio čitaju i ove papine riječi: ,Skoro u Bologni držani katolički kon- gres; oko kojega smo i mi mastojali, kao što smo ga i odobrili.“ A zašto sve to? I onaj dosadanji muk, i ovo kru- ženje oko tog Motu-proprio ? Eh zašto ? Zato jer ,Vrh- bosna“ nije bila zadovoljna sa rezultatom tog kongresa ! Taj je kongres naime porazio onaj smjer megju tali- janskim katolicima, koji ide za tim, da papa i katoliš- tvo bude svoju moć ponajpače osnivalo na diplomatskoj imamo na umu i zapreke, koje će na tom putu star- ljat nepomirljivi zastupnici drugog smjera. Što se pak napose tiče prve Enciklike i prve Alokucije, moramo pazit, da od pape ne možemo tražit ništa nemoguće, & ni sama talijanska vlada, u koliko nije pod isključivom direktivom sekta, ne traži od pape, da se odrekne svo- je slobode i svoje nezavisnosti. U zadnjem pak Motu-proprio 0 kršćanskoj demo- kraciji, rekosmo već da se nalaze i riječi papine, ko- jima veli da je on oko tog kongresa nastojao i odo- brio ga. Kako je dakle moguće, da je proti njemu na- peren ? Mora dakle da je nešto drugo proti čemu je taj Motu-proprio upravljen, a to je valjda znala i ,Vrd- bosna“, ali je vješto išla na okolo — nego to bi nas predaleko dovelo. Eto to dakle na ,Vrhbosnin“ komentar tom Mo- tu-proprio! Njezinom pak : ,Prenimo se“, odgovoriće- mo s papom. Govoreći on u prvoj svojoj Enciklici o praktičnom kršćanskom djelovanju zaključuje ovako : Sjajni takovi izgledi tolikih Kristovih boraca daleko će više moći da ganu i osvoje srca. nego li riječi i praz- ne rasprave“. Nijesu li te papine riječi uprav kao u- pravljene na adresu naših ,gromopueateljnih“ reforma- tora sa katedre? A onda malo niže nastavlja ovako : »Doista, kad se u gradovih, kad se po svih selih vjer- no uzdrže zakoni Božji, kad se ge i na ostalo bude pazilo, što vljenje : tad neće trebati ništa se spada na kršćansko ži- dalje truditi, da se sve obnovi u Kristu“. Da, dajte nam djelotvornog kr- vještini i političkom djelovanju, te činio da nasuprot jako poskoče dionice (a bi još i više, da ne bude bilo nekih kršćanskih demokrata, koji dosta ) onog smjera koji veli, da su se vre ila, te traže nove pute ! jaravski padaju dionice i ovom , Vrhbosni- nom“ poduzeću, da i hrvatski katolici mo- raju temeljit svoju snagu ponajpače ma politici, te po-' švu po 4 osnovat jednu katoličku političku stranku. 'Tek što se čini, da je ovoga puta zakasnila, pa se zato tako silno i žuri! Evo dakle zašto je ,Vrhbosna“ naj- prije mučala o tom kongresu, a onda ga u , Obzorovoj“ vijesti napala! 'Tko je dakle radio tendencijozno ,Obzor“ ili ,Vrh- bosna“ ? Ovog puta, tako se bar nama čini, , Vrhbosna.“ Da, u Italiji se pojavlja novi smjer ! To nam do- kazuje baš ovaj katolički kongres, na kome je bilo baš vrhovnog mjesta dopušteno ono, što mu 1902. kako to proizlazi iz ondjašnjeg pisma kardinala Rampole na Milanskog nadbiskupa, nije bilo dopušteno. Da nema smisla primjetba »Vrhbosne“, kad veli: ,premda se ni- je ništa odlučno zaključilo“, jer oni i nijesu tražili dru- go za sada, nego da se Rimskom pitanju sada ne go- vori. To nam dokazuje i cijelo dosadanje papino dje- lovanje A papini spisi, pitat će te? Upravo iz papinih spisa provijava novi smjer, jer ne moramo uzet spise samo kao takove, nego što je glavno način, kako se oni izrazuju. CO est le ton qui fait la musique, veli otvoreno svoju ćanstva. a takvi će kršćani ispovijedat i ukući, i na putu, i u općinsk gja! — Katolik sa strane. NINO ININIM Iseljivanje 1 prosvjeta. U ,Tršćanskom Lloydu“ napisao je S. Karsman dva članka o iseljivanju, na koji osobito upozorujemo. Donosimo nekoja mjesta: Izselba u izvanevropejske zemlje tako se je & ovo posljednjih desetak godina razvila i preuzela mah u Dal- maciji, da to mora neizmjerno zabrinuti ne samo vladu, Francuz. A ne moramo zaboraviti mi to, da se ukori- jenjeni odnošaji ne mijenjaju preko noći, moramo da Kog si srcem rodu darovao, Da potlačen u njemu oživi Crkva Ti je koje slava ne će Vijekom svenut, dok se zemlja kreće. S krasnog žala Jadrana vilena, Gdje no poje vile osveštene, A uz žamor tog mora silena, Srca Tvoga slike premalene, Pozdrav Tebi Veleume mili, Godišta Ti život ne skršili. P. Jorićević. tS TO Ženska vijernost. Iz starostavnih knjiga. Josip Onyszkiewica Življaše u Efezu neka gospogja. Njezina krepost i ljepota bijaše toliko na glasu, da je pobugjivala ču- gljenje ćak i u dalekim gradovima. Dogodi se, da joj umre muž. Toliko ga ona ljub- ljaše, da joj ne bijaše dosta ići razdrpana za njego- vim sprovodom, već hotijaše ostati u grobu pokraj lje- šine. Ni svojta, ni prijatelji ne mogahu je od te uamisli odgovorit. Već svanjivaše treći dan od kako stajaše u grobu a ništa ne htjede jesti, jer bijaše odlučila tu umrijeti. $ njome stajaše i jedna vijerna djevojka, koja joj po: magaše kukati i lelekati i koja nalijevaše svijeću, da ge ne ugasi. Cijeli grad nije 0 drugome govorio, nego ob ovome. Svak veljaše, da se još na svijetu nije vi- dio sličan primjer bračne ljubavi. Taman u to doba upravitelj pokrajine naredi, da se razapnu na križ dva lupeža. Ovi bijahu razapeti ba& u blizini ovoga groba. Vojnik, koji je čuvao razapeta tjelesa, kad se smrklo, opazi u grobu svjetlost. Znati- željan što bi moglo biti, sagje u grob. Vidje dvije žen- ako, te, misleći da su vukodlaci, skameni 8%. Nu čujući ih da nariču za mrtvacem, koji tu ležaše, razumije da nije nikakvo prikazanije, nego gola zbilja. Izagje da nego i sve posjedničke razrede. uzme večeru. Kad se povrati, stade tješit gospogju. da prestane uzaludno naricat, jer svak, meko prije neko poslije, mora umrijeti i slično, kako se običava, kad komu kogod umre. Ali gospogja ne će ni da čuje, već kuka i nariče i grli i ljubi mrtvaca. Vojnik je i nadalje tješio, dok je napokon nije nagovorio, da se malo založi. A pomogla mu je dje- vojka, koja udišući vonj lijepog vina, ne mogaše odo- ljeti, a da se ne napije i ne založi. ,Boja ti je korist živa se zakopat i umrijet, prije nego ti sudbina do- sudi? Ili misliš, da ćeš oživjet mrca ? Osvijesti se, w- živaj život“. Ovako djevojka govoraše gospogji- Teško bijaše gospogii da se opre volji za živo- tom i gladu. Popusti i najede se se i napije %. Kako je vojnik umio lijepo tješit, tako je umio i da izrasi ljubav. A bijaše mlad i lijep. Gospogia ga slušala i šutila je. A puk je žalio jadnicu.ljer je mislio, da će bit u grobu od gladi i žegje pokraj mrtvog muža — Vojnik, mješte da čuva razapeta tjelesa, i drugo i treće večer silazaše u grob noseći sobom svake lijepe hrane. Dogodi se, da se svojta jednoga od propetih aje- ti, da vojnik po noći ne čuva gtražu, te jedno večer ugrabi tijelo. Kad vojnik u jutru spazi, da je ukradeno, promisli da je izgubljen, te pogje u da pripovidi gospogii, nadodavši, da će se ubit, voli poginut od svoga mača, nego pod batinama vim. I zgrabi mač, da će se na mjestu ubit. bogovi“, zaviče nenadano gospogja, ,da vidim jice meni najdražih. Jedan barem neka se spasi. E: E3436 z ga oni pokopali, opet u jutru = ISKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje su utažljivi. para po retku, & sa 20 skaju po pogodbi i uz rđamjerau popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & je ,Vrhbosna* : ,U ostalom dok nije sino za zgodnu pouku nego za polemiku“ ; a onda: JA opet sa svakom rgjom ne htjeti hvatati se u koštac, misli- mo da to nije nikakvo žacanje.“ Sad bi pak hotjela, da se i za grlo uhvatimo! Odkud ta promjena u malo mjeseci? Stoga nam i jest jako žao, što dok dir. skoj Kruni“ prigovara, da nosi odgovore bez potpisa,