Br. 7. SSS CRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 13. Februara 1904. MREEREEETO OO 0 00 Godina XIV._ VNIKU, 10. F9 — Cijena je listu unaprijeda: za Hercegovinu s poštom polugodište. ik sa donašanjem u kuću, #4 Austro- Ugarsku, Bosnu i ; pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za # štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra 8e da je predbrojen i za došasto \ ; 10 kruna i po- Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene llivatske* u Dobrovniku gdje gu utužljivi, Za izja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. U ki ? ._. eq1.... ski i širi vidici. Na skrajnjem se istoku sukobila bijela i žuta rasa u svojim danas najmoćnijim pretstavnicima. Su- kobiše se dva maroda, koja razmjerno tek od kratko- ga vremena zauzeše u svijetu prva mjesta. Žutu ra- su pretstavlja pomladjeni Japan, a bijelu pregnutlji- va Rusija. Ali Rusija ne zastupa u ovom slučaju u stin? čitavu bijelu rasu, jer proti njoj tajno ili javno rovare i Nijemci i Englezi ili barem žele da izadje iz rata oslabljena. A nije nevjerojatno ni to, da je sukob sa Japanom došao do ove oštrine baš po že- lji i mahinacijama tih vlasti. Same se ne htjedoše sukobiti s njome, ali njima je već dosta, da ona bu- de oslabljena, bilo s koje strane. Rašta? Nešto radi nje same i njenoga napredovanja. a nešto radi toga što je ona slavenska vlast, a s njome izravno ili nei- zravno raste ili pada upliv. ili barem odvažnost i u- zajamne nade u podupiranje kod sviju Slavena. Istok pliži i istok skrajnji, Balkan i daleka Azija, ovo su točke u kojima se u prvom redu križaju interesi i Slavenstva i Germanstva. Engleska ima glavni inte- res u dalekom istoku a Njemačka na Balkanu. Ne kažemo, da nama Rusija baš izravno poma- že, a možda to ni neće učiniti. Isto tako držimo, da se na takovu pomoć osobito mi Hrvati ne možemo ni zanesti, niti ju zatražiti. A još manje da o nama O- vise daljnji koraci Rusije ili ćak da bi joj naše sim- patije na istoku azijskom mogle pomoći. Aližipak uza sve to moramo sa živim saučešćem pratiti razvoj stva- ri. Poraz Rusije bio bi i za nas veliki udarac. Mož- da ovo neće nekoji pojmiti, ali ipak jeste tako. Rusija se bori sa Japanom za čisto svoje trgo- vačke interese u Aziji. Ali njezin poraz na Istoku dje- lovao bi u velikoj mjeri na njen položaj u Evropi. Doveo bi možda i do znatnog unutarnjeg kraha u europskoj Rusiji. Ona bi svakako izgubila i onaj čar gorostasa i snagu unutarnju, a što je glavno za nas — pred njom bi izgubili njeni neprijatelji rešpekat i strah, te bi osjetili lagodniji položaj i slobodnije ru- ke. Ne bojeći se Nijemci oslabljene Rusije ,ne bi se toliko bojali ni Francuske. Dobili bi slobodnije ruke na istoku i zapadu i mogli bi se glavnom snagom baciti na Balkan, k Maloj Aziji, za čim oni i teže. Pritisak na Austriju bi bio veći, a ova ne bi više to- liko pazila na to, što će Rusija i bila bi manje pri- siljena da s njome dijeli upliv i ;sleru na Balkanu. Ona bi tako postala prava avantgarda Berlina i kro- čila na Balkan, a preko nje upliv Nijemaca i Nje- mačke. | eto tako i ako dopustimo tvrdnju da se Ru- sija za nas ne brine i neće brinuti. — strah Nijema- ca pred njom i dvojnim savezom, koji visi 0 snazi Rusije — brani Nijemcu da sa svom snagom upre proti nama i eto to nas bar nešto zaštićuje. Ovako stoji s nama tHrvatima, koji smo prvi na udaru. A da su za Rusiju upravo izravno intere sirani Srbi i Bugari o tom mislimo da ne treba ni govoriti. Njih ona uz to i izravno zaštičuje. (Ali bez te zaštite oni ne bi mogli odoljeti tako lako ni sa- moj Austriji, a još manje Njemačkoj i Austriji. Zar bi im mi osamljeni, slabi mogli pomoći. Bi li mogli mi Hrvati i Slovenci zaustaviti sjeverozapadnu buji- cu?! Bi li to mogli učiniti mi Hrvati ako nas slabe i ne podupiru ti naši istočni susjedi? Naš pad je nji- hov pad. Hrvati sačinjavaju kordun Balkana, padne li taj kordun — zar će biti bolje Balkanskim Slave- nima?! Jesu li oni toliko jaki i unutarnje spremni, da odole silnom prodiranju. Možda bi mogli za čas osujetiti ili omesti oružano prodiranje. Junaštva još imade. Ali ovo prodiranje je u prvom redu ekonom- sko. A bi li mogli tome balkanski Slaveni odoljeti kad se jednom saspe ua njih? 1 za to bi trebalo da opet dozovemo u pamet staru formulu, da s€ budućnost balkanskih Slavena, a u prvom redu Srba, riješava u Hrvatskoj, da će tu budućnost riješiti baš Hrvati. Ovo je svojedobno rečeno u Biogradu, pa bi trebalo da se ovo i shvati i prema tome — radi i ponaša. Danas je jasno za čim Magjari idn: za što ve- ćom neovisnošću i za pomagjarenjem Ugarske. Ojača nje i pomnožanje Magjarskoga naroda za njih je jamstvom i podlogom za ojačanje Ugarske. Ojačanje naroda ovisi o razmahu magjarske trgovine, 4 OVO o posjedu hrvatskoga naroda. Do mori se ne može bez Hrvatske, za to treba najprije njemu autonomi- ju uništiti i spriječiti ojačanje njeno. lli drugim rije- čima: budućnost Ugarske ovisi 0 budućnosti Hr- vatske. Nego ni to šije dosta. Tu je i Beč, koji nerado gleda jačanje m Oni se zato moraju i od nje- ga emancipirati. ijom pomoći? Hrvatskom, Slaven- skom? Ne — jer jačanje Slavena slabi njih u njiho- voj kući. Ali ima još netko, koji radi proti staroj Austriji; a to je Berlin preko svojih pangermana. Leto — u taj_Berlin gledaju Magjari. U Berlin su gledali 1848. Berlinovom zaslugom došlo je do du- alizma, a danas se po Magjarskoj šire na tisuće fo- tografije jednoga od imena Vilima II. koji i sam za- lazi Češke u Magjarsku. Uz to Magjari misle, da će Njemačka uništiv Austriju tako njima pomoći. Rusi- ja pako opominje ih 1848. i oni žele njeno oslab- ljenje iz istih razloga iz kojih ga se mi imamo bo- jati, jer oni žele akciju Njemačke u Austriji. A šta Nijemci ? Oni se služe Magjarima, da slabe Austriju, služe se njima, da ovi oslabe Hrvate i priprave put na Balkan. A onda se nadaju i Magjare ili privući u svoj ,Zoliverein“ ili ih pritisnuti o zid i preko njih ići k svome cilju, jer dobro vide, da se ne tre- ba bojati ovakove nagle i umjetne veličine kao što bi bila ta buduća Magjarija. I sada eto vidimo da su Magjari tek avantgar- da Njemačke. Al kako su nam oni najbliži i naj- aktualniji susjedi i protivnici, danas u prvom redu o našoj otpomoj snazi prema njima ovisi naš ops- tanak i prema tome obrana slavenskoga Balkana. | eto nas pred drugim sukobom mongolske sa bije- lom rasom, i to u Srcu Europe. 1 u tom sukobu igraju glavnu ulogu — treći, baš kao i na dalekom istoku. Planovi tih trećih ovise tamo o pobjedi Ja- pana, a ovdje o pobjedi Magjara. Isti uzroci, ista si- tuacija, tamo u velikom, a ovdje u malome. I ovo bi eto morali shvatiti: i mi i ostali bal- kanski, a i sjeverni Slaveni. * «# + O pogibelji Magjarskoj bilo je dosta govora, 4 nedavno je u hrvatskom saboru u Zagrebu zast. B. Mažuranić iz današnje situacije zaključio, da do kon- flikta mora doći, te nadodao: ,niti čekanjem, niti po- puštanjem ovomu s€ konfliktu izbjeći neda, pa ja držim da je pametnije neka do njega dogje čim pri- je, dok je razmjer naših sila i naše 'snage prema Magjarima još uvijek bolji nego što će biti recimo nakon deset godina, ako ovako uznapreduju Magie- ri, a mi ostanemo na mjestu ili uznazadujemo.“ Ove riječi citira i zadnji ,Dubrovnik“ i piše uvodni čla- nak o tome. Ali kako je tamo shvaćeno to pitanje? Reći ćemo otvoreno i bez zamjere: nevjerojatno tjesnogrudno i nelogično. Oboje se nalazi u ovom zaglavku: ,Ne može se od nas zahtijevati, da bu- demo veći hrvatski rodoljubi od hrvatskijeh opozi- cionalaca u zagrebačkom saboru, s toga dok se spo- menuti konilikt ili ti sukob ne razbistri, dok se po- litičko pitanje Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj ne razčisti, niko pametan ne smije srpskoj narodnoj stranci na Primorju zamjeriti, što je za sada i zbog toga protivna sjedinjenju Dalmacije, Dubrovnika i Boke Kotorske Hrvatskoj i Slavoniji, jer zamijeniti zadarsko-njemačku guberniju magjarskom mamuzom nije nikakva dobit.“ U oči takove pogibelji koja prijeti cijelome sla- venskome Balkanu na temelju skroz ispravnih pret- postavaka, koje je ,D.“ naveo, reći da treba čekati dok se sukob ne razbistri“, dakle dok se ne izvrši životno pitanje za Balkan — čekati i promatrati, to nije nikakova politika, jer ona_u svakom slučaju traži akciju. Spoznati takovu pogibelj i staviti se na re- servno, pasivno stanovište nije logično. A napokon pocijepati se i tom zgodom u sfere interesa i ne misliti na budućnost, nego gledati samo hoće li na čas dva biti nama u jednome kutu botje ili gore — to je vrlo tijesnogrudno. To je isto tako, kao da susjedova kuća gori, a ti umjesto da ju poinogneš gasiti, da i ivoja ne izgori, kažeš &iiueideš, jer bi se mogao opeći, a iz svoga bunara ne daješ ni vo- de, jer da bi za tvoju kuću mogla trebati. Sukob o kome je govora nije akademske na- ravi i on se neće rasčistiti teoretskim raspravama, a da bi mi mogli mirno čekati rezultat. Sukob in- teresa se čisti mjerenjem snage bilo u boju, bilo u radu, a svakako u borbi. Ko je slabiji onaj podliježe. Ako li je kome do toga da neko podlegne, taj će ga slabiti, ako li mu je do toga ea se održi, taj će ga poduprijeti. U govoru B. Mažuranića i u članku ,D.* je govor o razmjeru snage. Pogledajmo dakle o če- mu ovisi naša snaga, snaga Hrvatske. Banovina je prva na udaru. Nju zastupaju Magjaroni, koji slabe njenu otporu snagu. Nje treba najprije maknuti. A to mogu danas učiniti samo složni Hrvati i Srbi s ob- zirom na njihov broj u pojedinim kotarima. Dok ne- ma te sloge sukob će se odvlačiti, Magjari jačati, a mi slabiti. Ali kad i dogju u većinu oporbeni ele- menti, onda istom nastaje pravi sukob, onda istom počima pitanje o razmjeru snage. Zar da tu borbu mi mirno motrimo?! Zar se nas ne tiče? Zar se ne tiče Srba kao i Hrvata? Ako Banovnina podlegne i padne pod Magjare, zar će biti bolje za Bosnu ako graniči sa pravim ,Magyar-orszagom“? A šta će on- da biti sa Dalmacijom? Ponajprije je jasno, da neće se više moći od Dalmacije otcijepiti tako lako ni Dubrovnik ni Boka, kao posebna tijela, jer to neće NAT bila pretstavnica klerikalizma, pak je Starčevićeva stran- ka bar iz svoje ratobornosti proti njoj mogla da otvori kampanju i proti klerikalizmu, mislimo da su tome najviše doprinijeli oni i toliki svećenici, koji su se u Starčevićevoj stranci već u prvim redovima borili, pa ne dopustili, da se na tom putu pogje daleko. Je li to bilo i zato, jer kako je pisala Hrvatska Kruna“: današnji moderni liberalizam i klerikalizam kako ga modernjaci shvataju nije hrvatska biljka -.-- ono je tugja importacija, tugja i. Za nas Hrvate ne- prirodna biljka“ — ne znamo. dati ni Austrija, ni Njemačka, ni Magjari. Nijemci će ili poduprijeti Magjare da sjedine cijelu današnju Dalmaciju, ili će ju sami cijelu ponijemčiti. I onda će Bosna graničiti ili sasma sa Magjarijom ili još sa jačom Austro-Njemačkom. A izlaza k moru — nika- kovoga! Zar bi dakle sa sjedinjenjem čekali dok to bude? Onda će nas ili silom sjediniti Magjariwa ili silom germanizovati. Ali može se dogoditi, da se Banovina opre. Dopuštamo, ali samo u tom slučaju ako bude imala toliko snage. Ona bi se mogla oprijeti samom sna- ia gom Hrvata ili u slozi sa Srbima. U prvom slučaju Nu kako bilo, da bilo, to je već istina, da se da- bi nakon uspjeha radili svi Hrvati za sjedinjenje nas o tome na sav mah, pače i svim, možda kadgod i Dalmacije i niko im ne bi zamjerio kad se na Srbe nelealnim sretstvima radi; te da smo danas u najzgod- nebi ni osvrtali. A takova struja bi mogla porasti | nem momenta, kad bi se našlo pripravao tlo, da bor- ako bi Srbi pasivno gledali borbu i ako bi se ona |%* izmegju liberalizma i klerikalizma glasno odjekne izvojevala i bez njih. U drugom slučaju bi vrlo čud- sa ovim onim s000M008%, koje ju obično prate, gdje no bilo to, da se banovinski Srbi bore za Banovinu, | *! to dvoje navijesti jedno drugomu rat; i to ate a njihova braća na primorju šutke gledaju kako će Jem, kako piše ljubljanski »Katolički Obzornik“ (koji se razviti stvar za koju se bore njena braća i 0 ko- [18] rat iz bliza poznaje, Pa Bio u. vrijedi ze jedna : joj ovisi i budućnost Dalmacije i Balkana. .A onda drugu stranu) mlako se dogodi, da kboii SN pm da dogju lijepo na gotovo. ciljeve, De načela, sa S MI Ši zom : Eto ovako izgleda situacija kada se operira sa agi preše a. u M raia ile vana samim reservama i sa čekanjem dok. se spor riješi. \arne težnje, odvažnost sad u drskost, sad u zavajanje“. Rekli smo ovo bez trunka animoziteta, ali bilo 3 Rakosmo ako znakovi ne varaju, da smo blizu nam je do toga, da_se diskusijom ovo pitanje razbistri 3 ka mao bocbe i iu liberali i i da se pravo u cijelom domašaju shvati ovaj sud- klerikalizma mogla odjeknut sa svim , koje bonosni sukob. Uvjereni smo za to na temelju toga, ju obično prate; a pri tom smo mislili na novi pokret, da onaj koji želi pobjedu Rusije na dalekom Istoku, (novi kurs kako neki vele, novi duh, kako hoćete, koji se iz istih razloga mora željeti pobjedu Hrvata na vra- | općenito pojavlja e a načinu mišljenja, u našem tima: Balkana. Razlika je samo ta, da u ovom tamo | ghvaćanju: & koji se sav temelji na realnijem načinu ne možemo pomoći, a ovdje možemo. Ili obratno, | shvaćanja naših političkih prilika. ko ne pomaže pobjedu Hrvata sa azijatima u Euro- Taj novi način mišljenja, koji velikom silom pro- pi, taj te pobjede i ne želi, a prema iome Su nje- | dire u sve stranke, taj je samo učinio, da se u nas gove simpatije za Rusiju tek platoničke i sentimen- | počelo najavljivat neko primirje“ izmegju stranska, & talne, a nipošto logički poslijedak stavenske političke | kojemu se čovjek i samu jednu godinu natrag pebi bio svijesti i historijskog shvaćanja sukoba izmegju sla- | mogao ni iz daleka nadat; pače je taj pokret, taj novi venstva i germanstva. Za to eto, ćemo završiti istim | način shvaćanja u svim strankam tako jak, da 8e čini riječima, kojima završuje i , Dubrovnik“ : e će mu i uspjet, da i one elemente, koji su se od _Mi se nadamo, da će u nedalekoj budućnosti | tog bratoubilačkog boja podigli i od njega živili, da će magjarska čežnja za morem i magjarski imperijali- | velim i njih prisilit, da bar donekle miruju. zam mnogo što razbistriti, samo ako logika, histo- Da, u našoj su politici danas prevladali koncili- rija i slavenski osjećaj budu prevlagjivali“. — M. M. | jantniji elementi! I dok ti budu išli jako oprezno i sia TI pod egidom rada za jasnim ciljem, nepomirljivi će ele- menti, bar prividno mirovat; poremeti li se pak ravno- vjesje, nepomirljivi će elementi u našoj politici opet vodit odlučnu riječ. Nagjosmo se tu nedavno nas nekolicina i razgo- varasmo o vrijednosti sadržaja jednog našeg provinci- jalnog lista. Taj je list začet u grijehu, pa i ne može da žive nego od grijeha, čulo se. U polemici se rodio, dok je bilo polemike od nje je živio; sad kad polemi- ke nema, nezna da se snagje i tko ga prima, prima 63 jedino da ga podupre. Takvih elemenata koje ili njihova narav sama ili činjenica da su se u borbi i polemici digli i od nje živili sili i čini, da se u tom novom stanju ne mogu snaći, ima dosta, pače i više nego li se i misli s ove i s one strane Velebita, ti bi se ako znakovi ue vara- ju, znali jako dobro snaći 1 u novo nejavljenoj borbi izmegju liberalizma i klerikalizma i najveći joj konti- genat vojaka dati. Jer ne moramo da zaboravimo, da je za te elemente prva stvar borba i polemika, & tek je nuzgredna stvar 0 čemu se ta borba vodi i dali na političkom, znanstvenom ili vjerskom polju. . .. . < Religijozno pitanje! 1. Zadnji put prigovorismo ,Vrhbosni“, što se na sav mah žuri, da pošto po to stvori jednu katolič- ku političku stranku; pače iz tona, kojim se sa više strana o potrebi te stranke govori, regbi da bi im bilo najmilije, da se ta stranka odmah i ,klerikalnom“ nazove. Mi u osnutku te ,klerikalne“ stranke nit vidimo sreće za katolištvo, nit vidimo sreće za hrvatstvo ; pače za hrvatstvo vidimo gotovu nesreću i s toga i jest, da prigovorismo Vrhbosni i njenom tonu. Nu time, što osnutak te katoličke političke stranke otklonismo, ne rekosmo ništa 0 stanovištu, što bi ga naše stranke uzele prema religijoznom pitanju. Jer i kad ne bi bilo istina ono, što je rekao jedan francuski revolucijonarac, da naime: na dnu svakog velikog pitanja stoji religi- jozno pitanje, danas tako pokreće svijetom, da nam je zaludno pravit iluzija, kao da ga kod nas ne- ma. Pitanje o kršćanskom temelju obitelji i druš- tva, pitanja o utjecaju države u stvari savijesti i t. d. Vrijeme gradi niz kotare kule, vrijeme vrijeme razgragjuje. Za ,Obzor“ ge držalo sve do jučer, veli ,Vrhbosna“, da je u katoličkome duhu uregjivan. Onim koji su pak do jučer na Obzor“ prisizali, danas je na ustim (pače što je značajnije i nekim mla- dim kako oni vele ,klerikalcim“) Dr. Ante Starčević — kome pak i najžešći protivnik mora priznat, da je bio integer vitae, scelerisque purus. A ipak ,Obzor* nije bio ni prije drugčiji, nego uprav onaki kakvi je danas! 4. Malo dana iza izbora novoga pape, zatražio je jedan liberalni novinar ihterviev kod kardinala Cape- celatro, o programu novog pape. ji je naime kardinal Capecelatro biskup Kapue, jedan od najumnijih članova sv. kolegija, čovjek širokog pogleda, čvrst kao stanac kamen u svojim principima, ali u prak- tičnom životu skroz koncilijantan i pristupan potrebam i razvoju našeg vremena. Uz to je on jedan od onih, koji je iza kako je sam odbio papinsku tijaru, najviše kardinala Sarto, da ju on primi. Iza kako dakle on u tom intervievu odklonio pretjeravanj to su pitanja, koja se samim nijekanjem ne dadu skinuti s dnevnog reda. Zabašurivanjem se još nije po- voljno riješilo nijedno pitanje. Zabašurivanje može imat smisla kod moderne diplomacije, gdje je glavno, kako da se danas dan progje, & brigu za sutrašnji dan ostav- lja se za sutra. Nu gdje se radi 0 narodu i njegovoj budućnosti, tu je zabašurivanje od najveće škode. Lealno raspravljanje o tom pitanju ne bi hrvatstvu naškodilo, a prištedilo bi mu u buduće mnogu gorku. Nego i ovo stoji: Lealnog raspravljanja ne može da bude, gdje prevlagjuju skrajni elementi. 2. Upravo je 35 godina, kako je u Dalmaciji nad- biskupu Maupas bio predložen nacrt za program jedne katoličke stranke, ali ga je ovaj odbio. Ako promisli- mo, da je to bilo u eri Lapenne, daje nadbiskup Mau- as i sam talijanac bio, da je ta stranka i po svom predlagatelju i po svom bitstvu morala biti u diame- m. opreci s Lal minim sistemom, lako ćemo se domislit, zašto je Maupas tu osnovu odbio. Danas bi vlada tu akciju od srca pozdravila ! Pet godina kašnje s idejom osnutka te stranke ? bilo se u Zagrebu sve udesilo, da se pokrene jedan novite štampe, rekao je što bi se dalo skupit od prili- katolički politički list. Nu onda je od jednom sve 24- ke ovako: Crkva je velika i drevna ustanova, koja se polo, Zbilja nama Hrvatima kao da nije sugjeno, da čudnovato znala prilagodit svim vremenima i svim na- Pe provedemo. A i dobro je to! Što bi nam svakako | rođini ei ali nemojte zato od nje tražit nešto ne- ta katolička stranka amo i onamo bila donijela, to ne | moguće, pa ni nepromišljeno i prenaglo postupanje. 8 imo: ali so čini da ne bi bila pošla baš posve onim | Želite razvitak, (naravski u stvarima u kojima i i h putem, kojim ju neki sada najavljaju. je neka evolucija, Da pak ni kašnje nije odjeknula kod nas borba gaća?) Svo će doći u svoje vrijeme. Vrijeme izmegju klerikalizma i liberalizma, je neodvisna mnoge stvari vrijeme uklanja mnoge 3 i DNA REPUBĐLUIKA HRVA i ili obiorova stranka zastupala na neki način ili bolje | čini da se skupa nagju povoljne okolnosti. koje rTAaČA pIDIATECA 1 _ RE