Br. 7.

 

SSS

CRVENA HRVATSKA

U DUBROVNIKU, 13. Februara 1904.

MREEREEETO OO 0 00

Godina XIV._

 

VNIKU, 10. F9 —

 

Cijena je listu unaprijeda: za
Hercegovinu s poštom

polugodište.

ik sa donašanjem u kuću, #4 Austro- Ugarsku, Bosnu i
; pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za #
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra 8e da je predbrojen i za došasto

\
; 10 kruna i po-

 

Izlazi svake subote.

Pojedini broj 20 para.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene llivatske* u Dobrovniku gdje gu utužljivi, Za izja-
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-

frankirana pisma ne primaju se.

 

 

 

 

U ki ? ._. eq1....
ski i širi vidici.
Na skrajnjem se istoku sukobila bijela i žuta
rasa u svojim danas najmoćnijim pretstavnicima. Su-
kobiše se dva maroda, koja razmjerno tek od kratko-
ga vremena zauzeše u svijetu prva mjesta. Žutu ra-
su pretstavlja pomladjeni Japan, a bijelu  pregnutlji-
va Rusija. Ali Rusija ne zastupa u ovom slučaju u
stin? čitavu bijelu rasu, jer proti njoj tajno ili javno
rovare i Nijemci i Englezi ili barem žele da izadje
iz rata oslabljena. A nije nevjerojatno ni to, da je
sukob sa Japanom došao do ove oštrine baš po že-
lji i mahinacijama tih vlasti. Same se ne htjedoše
sukobiti s njome, ali njima je već dosta, da ona bu-
de oslabljena, bilo s koje strane. Rašta? Nešto radi
nje same i njenoga napredovanja. a nešto radi toga
što je ona slavenska vlast, a s njome izravno ili nei-
zravno raste ili pada upliv. ili barem odvažnost i u-
zajamne nade u podupiranje kod sviju Slavena. Istok
pliži i istok skrajnji, Balkan i daleka Azija, ovo su
točke u kojima se u prvom redu križaju interesi i
Slavenstva i Germanstva. Engleska ima glavni inte-
res u dalekom istoku a Njemačka na Balkanu.
Ne kažemo, da nama Rusija baš izravno poma-
že, a možda to ni neće učiniti. Isto tako držimo, da
se na takovu pomoć osobito mi Hrvati ne možemo ni
zanesti, niti ju zatražiti. A još manje da o nama O-
vise daljnji koraci Rusije ili ćak da bi joj naše sim-
patije na istoku azijskom mogle pomoći. Aližipak uza
sve to moramo sa živim saučešćem pratiti razvoj stva-
ri. Poraz Rusije bio bi i za nas veliki udarac. Mož-
da ovo neće nekoji pojmiti, ali ipak jeste tako.
Rusija se bori sa Japanom za čisto svoje trgo-
vačke interese u Aziji. Ali njezin poraz na Istoku dje-
lovao bi u velikoj mjeri na njen položaj u Evropi.
Doveo bi možda i do znatnog unutarnjeg kraha u
europskoj Rusiji. Ona bi svakako izgubila i onaj čar
gorostasa i snagu unutarnju, a što je glavno za nas
— pred njom bi izgubili njeni neprijatelji rešpekat i
strah, te bi osjetili lagodniji položaj i slobodnije ru-
ke. Ne bojeći se Nijemci oslabljene Rusije ,ne bi se
toliko bojali ni Francuske. Dobili bi slobodnije ruke
na istoku i zapadu i mogli bi se glavnom snagom
baciti na Balkan, k Maloj Aziji, za čim oni i teže.
Pritisak na Austriju bi bio veći, a ova ne bi više to-
liko pazila na to, što će Rusija i bila bi manje pri-
siljena da s njome dijeli upliv i ;sleru na Balkanu.
Ona bi tako postala prava avantgarda Berlina i kro-
čila na Balkan, a preko nje upliv Nijemaca i Nje-
mačke. | eto tako i ako dopustimo tvrdnju da se Ru-
sija za nas ne brine i neće brinuti. — strah Nijema-
ca pred njom i dvojnim savezom, koji visi 0 snazi
Rusije — brani Nijemcu da sa svom snagom  upre
proti nama i eto to nas bar nešto zaštićuje.
Ovako stoji s nama tHrvatima, koji smo prvi
na udaru. A da su za Rusiju upravo izravno intere
sirani Srbi i Bugari o tom mislimo da ne treba ni
govoriti. Njih ona uz to i izravno zaštičuje. (Ali bez
te zaštite oni ne bi mogli odoljeti tako lako ni sa-
moj Austriji, a još manje Njemačkoj i Austriji. Zar
bi im mi osamljeni, slabi mogli pomoći. Bi li mogli
mi Hrvati i Slovenci zaustaviti sjeverozapadnu buji-
cu?! Bi li to mogli učiniti mi Hrvati ako nas slabe
i ne podupiru ti naši istočni susjedi? Naš pad je nji-
hov pad. Hrvati sačinjavaju kordun Balkana, padne
li taj kordun — zar će biti bolje Balkanskim Slave-
nima?! Jesu li oni toliko jaki i unutarnje spremni,
da odole silnom prodiranju. Možda bi mogli za čas
osujetiti ili omesti oružano prodiranje. Junaštva još
imade. Ali ovo prodiranje je u prvom redu ekonom-
sko. A bi li mogli tome balkanski Slaveni odoljeti kad
se jednom saspe ua njih? 1 za to bi trebalo da opet
dozovemo u pamet staru formulu, da s€ budućnost
balkanskih Slavena, a u prvom redu Srba, riješava u
Hrvatskoj, da će tu budućnost riješiti baš Hrvati. Ovo
je svojedobno rečeno u Biogradu, pa bi trebalo da
se ovo i shvati i prema tome — radi i ponaša.
Danas je jasno za čim Magjari idn: za što ve-
ćom neovisnošću i za pomagjarenjem Ugarske. Ojača
nje i pomnožanje Magjarskoga naroda za njih je
jamstvom i podlogom za ojačanje Ugarske. Ojačanje
naroda ovisi o razmahu magjarske trgovine, 4 OVO
o posjedu hrvatskoga naroda. Do mori se ne može
bez Hrvatske, za to treba najprije njemu autonomi-
ju uništiti i spriječiti ojačanje njeno. lli drugim rije-
čima: budućnost Ugarske ovisi 0 budućnosti Hr-
vatske.
Nego ni to šije dosta. Tu je i Beč, koji nerado
gleda jačanje m Oni se zato moraju i od nje-
ga emancipirati. ijom pomoći? Hrvatskom, Slaven-
skom? Ne — jer jačanje Slavena slabi njih u njiho-
voj kući. Ali ima još netko, koji radi proti staroj
Austriji; a to je Berlin preko svojih pangermana.
Leto — u taj_Berlin gledaju Magjari. U Berlin su

 

  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 

 

gledali 1848. Berlinovom zaslugom došlo je do du-
alizma, a danas se po Magjarskoj šire na tisuće fo-
tografije jednoga od imena Vilima II. koji i sam za-
lazi Češke u Magjarsku. Uz to Magjari misle, da će
Njemačka uništiv Austriju tako njima pomoći. Rusi-
ja pako opominje ih 1848. i oni žele njeno oslab-
ljenje iz istih razloga iz kojih ga se mi imamo bo-
jati, jer oni žele akciju Njemačke u Austriji. A šta
Nijemci ? Oni se služe Magjarima, da slabe Austriju,
služe se njima, da ovi oslabe Hrvate i priprave put
na Balkan. A onda se nadaju i Magjare ili privući
u svoj ,Zoliverein“ ili ih pritisnuti o zid i preko
njih ići k svome cilju, jer dobro vide, da se ne tre-
ba bojati ovakove nagle i umjetne veličine kao što
bi bila ta buduća Magjarija.

I sada eto vidimo da su Magjari tek avantgar-
da Njemačke. Al kako su nam oni najbliži i naj-
aktualniji susjedi i protivnici, danas u prvom redu
o našoj otpomoj snazi prema njima ovisi naš ops-
tanak i prema tome obrana slavenskoga Balkana.
| eto nas pred drugim sukobom mongolske sa bije-
lom rasom, i to u Srcu Europe. 1 u tom sukobu
igraju glavnu ulogu — treći, baš kao i na dalekom
istoku. Planovi tih trećih ovise tamo o pobjedi Ja-
pana, a ovdje o pobjedi Magjara. Isti uzroci, ista si-
tuacija, tamo u velikom, a ovdje u malome.

I ovo bi eto morali shvatiti: i mi i ostali bal-
kanski, a i sjeverni Slaveni.

* «#

+

O pogibelji Magjarskoj bilo je dosta govora, 4
nedavno je u hrvatskom saboru u Zagrebu zast. B.
Mažuranić iz današnje situacije zaključio, da do kon-
flikta mora doći, te nadodao: ,niti čekanjem, niti po-
puštanjem ovomu s€ konfliktu izbjeći neda, pa ja
držim da je pametnije neka do njega dogje čim pri-
je, dok je razmjer naših sila i naše 'snage prema
Magjarima još uvijek bolji nego što će biti recimo
nakon deset godina, ako ovako uznapreduju Magie-
ri, a mi ostanemo na mjestu ili uznazadujemo.“ Ove
riječi citira i zadnji ,Dubrovnik“ i piše uvodni čla-
nak o tome. Ali kako je tamo shvaćeno to pitanje?
Reći ćemo otvoreno i bez zamjere: nevjerojatno
tjesnogrudno i nelogično. Oboje se nalazi u ovom
zaglavku: ,Ne može se od nas zahtijevati, da bu-
demo veći hrvatski rodoljubi od hrvatskijeh opozi-
cionalaca u zagrebačkom saboru, s toga dok se spo-
menuti konilikt ili ti sukob ne razbistri, dok se po-
litičko pitanje Hrvatske i Slavonije prema Ugarskoj
ne razčisti, niko pametan ne smije srpskoj narodnoj
stranci na Primorju zamjeriti, što je za sada i zbog
toga protivna sjedinjenju Dalmacije, Dubrovnika i
Boke Kotorske Hrvatskoj i Slavoniji, jer zamijeniti
zadarsko-njemačku guberniju magjarskom mamuzom
nije nikakva dobit.“

U oči takove pogibelji koja prijeti cijelome sla-
venskome Balkanu na temelju skroz ispravnih  pret-
postavaka, koje je ,D.“ naveo, reći da treba čekati
dok se sukob ne razbistri“, dakle dok se ne izvrši
životno pitanje za Balkan — čekati i promatrati, to
nije nikakova politika, jer ona_u svakom slučaju traži
akciju. Spoznati takovu pogibelj i staviti se na re-
servno, pasivno stanovište nije logično. A napokon
pocijepati se i tom zgodom u sfere interesa i ne
misliti na budućnost, nego gledati samo hoće li na
čas dva biti nama u jednome kutu botje ili gore —
to je vrlo tijesnogrudno. To je isto tako, kao da
susjedova kuća gori, a ti umjesto da ju poinogneš
gasiti, da i ivoja ne izgori, kažeš &iiueideš, jer bi
se mogao opeći, a iz svoga bunara ne daješ ni vo-
de, jer da bi za tvoju kuću mogla trebati.

Sukob o kome je govora nije akademske na-
ravi i on se neće rasčistiti teoretskim raspravama,
a da bi mi mogli mirno čekati rezultat. Sukob in-
teresa se čisti mjerenjem snage bilo u boju, bilo u
radu, a svakako u borbi. Ko je slabiji onaj podliježe.
Ako li je kome do toga da neko podlegne, taj će ga
slabiti, ako li mu je do toga ea se održi, taj će ga
poduprijeti. U govoru B. Mažuranića i u članku ,D.*
je govor o razmjeru snage. Pogledajmo dakle o če-
mu ovisi naša snaga, snaga Hrvatske. Banovina je
prva na udaru. Nju zastupaju Magjaroni, koji slabe
njenu otporu snagu. Nje treba najprije maknuti. A
to mogu danas učiniti samo složni Hrvati i Srbi s ob-
zirom na njihov broj u pojedinim kotarima. Dok ne-
ma te sloge sukob će se odvlačiti, Magjari jačati, a
mi slabiti. Ali kad i dogju u većinu oporbeni ele-
menti, onda istom nastaje pravi sukob, onda istom
počima pitanje o razmjeru snage. Zar da tu borbu
mi mirno motrimo?! Zar se nas ne tiče? Zar se ne
tiče Srba kao i Hrvata? Ako Banovnina podlegne i
padne pod Magjare, zar će biti bolje za Bosnu ako
graniči sa pravim ,Magyar-orszagom“? A šta će on-
da biti sa Dalmacijom? Ponajprije je jasno, da neće
se više moći od Dalmacije otcijepiti tako lako ni
Dubrovnik ni Boka, kao posebna tijela, jer to neće

NAT

 
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
 
 

bila pretstavnica klerikalizma, pak je Starčevićeva stran-
ka bar iz svoje ratobornosti proti njoj mogla da otvori
kampanju i proti klerikalizmu, mislimo da su tome
najviše doprinijeli oni i toliki svećenici, koji su se u
Starčevićevoj stranci već u prvim redovima borili, pa
ne dopustili, da se na tom putu pogje daleko.

Je li to bilo i zato, jer kako je pisala Hrvatska
Kruna“: današnji moderni liberalizam i klerikalizam
kako ga modernjaci shvataju nije hrvatska biljka -.--
ono je tugja importacija, tugja i. Za nas Hrvate ne-
prirodna biljka“ — ne znamo.

dati ni Austrija, ni Njemačka, ni Magjari. Nijemci će
ili poduprijeti Magjare da sjedine cijelu današnju
Dalmaciju, ili će ju sami cijelu ponijemčiti. I onda
će Bosna graničiti ili sasma sa Magjarijom ili još sa
jačom Austro-Njemačkom. A izlaza k moru — nika-

kovoga! Zar bi dakle sa sjedinjenjem čekali dok to
bude? Onda će nas ili silom sjediniti Magjariwa ili
silom germanizovati.

Ali može se dogoditi, da se Banovina opre.
Dopuštamo, ali samo u tom slučaju ako bude imala
toliko snage. Ona bi se mogla oprijeti samom sna- ia
gom Hrvata ili u slozi sa Srbima. U prvom slučaju Nu kako bilo, da bilo, to je već istina, da se da-
bi nakon uspjeha radili svi Hrvati za sjedinjenje nas o tome na sav mah, pače i svim, možda kadgod i
Dalmacije i niko im ne bi zamjerio kad se na Srbe nelealnim sretstvima radi; te da smo danas u najzgod-
nebi ni osvrtali. A takova struja bi mogla porasti | nem momenta, kad bi se našlo pripravao tlo, da bor-
ako bi Srbi pasivno gledali borbu i ako bi se ona |%* izmegju liberalizma i klerikalizma glasno odjekne
izvojevala i bez njih. U drugom slučaju bi vrlo čud- sa ovim onim s000M008%, koje ju obično prate, gdje
no bilo to, da se banovinski Srbi bore za Banovinu, | *! to dvoje navijesti jedno drugomu rat; i to ate
a njihova braća na primorju šutke gledaju kako će Jem, kako piše ljubljanski »Katolički Obzornik“ (koji
se razviti stvar za koju se bore njena braća i 0 ko- [18] rat iz bliza poznaje, Pa Bio u. vrijedi ze jedna :
joj ovisi i budućnost Dalmacije i Balkana. .A onda drugu stranu) mlako se dogodi, da kboii SN pm
da dogju lijepo na gotovo. ciljeve, De načela, sa S MI Ši zom :

Eto ovako izgleda situacija kada se operira sa agi preše a. u M raia ile vana
samim reservama i sa čekanjem dok. se spor riješi. \arne težnje, odvažnost sad u drskost, sad u zavajanje“.

Rekli smo ovo bez trunka animoziteta, ali bilo 3 Rakosmo ako znakovi ne varaju, da smo blizu
nam je do toga, da_se diskusijom ovo pitanje razbistri 3 ka mao bocbe i iu liberali i
i da se pravo u cijelom domašaju shvati ovaj sud- klerikalizma mogla odjeknut sa svim , koje
bonosni sukob. Uvjereni smo za to na temelju toga, ju obično prate; a pri tom smo mislili na novi pokret,
da onaj koji želi pobjedu Rusije na dalekom Istoku, (novi kurs kako neki vele, novi duh, kako hoćete, koji se
iz istih razloga mora željeti pobjedu Hrvata na vra- | općenito pojavlja e a načinu mišljenja, u našem
tima: Balkana. Razlika je samo ta, da u ovom tamo | ghvaćanju: & koji se sav temelji na realnijem načinu
ne možemo pomoći, a ovdje možemo. Ili obratno, | shvaćanja naših političkih prilika.
ko ne pomaže pobjedu Hrvata sa azijatima u Euro- Taj novi način mišljenja, koji velikom silom pro-
pi, taj te pobjede i ne želi, a prema iome Su nje- | dire u sve stranke, taj je samo učinio, da se u nas
gove simpatije za Rusiju tek platoničke i sentimen- | počelo najavljivat neko primirje“ izmegju stranska, &
talne, a nipošto logički poslijedak stavenske političke | kojemu se čovjek i samu jednu godinu natrag pebi bio
svijesti i historijskog shvaćanja sukoba izmegju sla- | mogao ni iz daleka nadat; pače je taj pokret, taj novi
venstva i germanstva. Za to eto, ćemo završiti istim | način shvaćanja u svim strankam tako jak, da 8e čini
riječima, kojima završuje i , Dubrovnik“ : e će mu i uspjet, da i one elemente, koji su se od

_Mi se nadamo, da će u nedalekoj budućnosti | tog bratoubilačkog boja podigli i od njega živili, da će
magjarska čežnja za morem i magjarski imperijali- | velim i njih prisilit, da bar donekle miruju.
zam mnogo što razbistriti, samo ako logika, histo- Da, u našoj su politici danas prevladali koncili-
rija i slavenski osjećaj budu prevlagjivali“. — M. M. | jantniji elementi! I dok ti budu išli jako oprezno i

sia TI pod egidom rada za jasnim ciljem, nepomirljivi će ele-
menti, bar prividno mirovat; poremeti li se pak ravno-
vjesje, nepomirljivi će elementi u našoj politici opet
vodit odlučnu riječ.

Nagjosmo se tu nedavno nas nekolicina i razgo-

varasmo o vrijednosti sadržaja jednog našeg provinci-
jalnog lista. Taj je list začet u grijehu, pa i ne može
da žive nego od grijeha, čulo se. U polemici se rodio,
dok je bilo polemike od nje je živio; sad kad polemi-
ke nema, nezna da se snagje i tko ga prima, prima 63
jedino da ga podupre.
Takvih elemenata koje ili njihova narav sama ili
činjenica da su se u borbi i polemici digli i od nje
živili sili i čini, da se u tom novom stanju ne mogu
snaći, ima dosta, pače i više nego li se i misli s ove
i s one strane Velebita, ti bi se ako znakovi ue vara-
ju, znali jako dobro snaći 1 u novo nejavljenoj borbi
izmegju liberalizma i klerikalizma i najveći joj konti-
genat vojaka dati. Jer ne moramo da zaboravimo, da
je za te elemente prva stvar borba i polemika, & tek
je nuzgredna stvar 0 čemu se ta borba vodi i dali na
političkom, znanstvenom ili vjerskom polju.

 

 

. .. . <
Religijozno pitanje!

1. Zadnji put prigovorismo ,Vrhbosni“, što se
na sav mah žuri, da pošto po to stvori jednu katolič-
ku političku stranku; pače iz tona, kojim se sa više
strana o potrebi te stranke govori, regbi da bi im bilo
najmilije, da se ta stranka odmah i ,klerikalnom“
nazove.

Mi u osnutku te ,klerikalne“ stranke nit vidimo
sreće za katolištvo, nit vidimo sreće za hrvatstvo ; pače
za hrvatstvo vidimo gotovu nesreću i s toga i jest, da
prigovorismo Vrhbosni i njenom tonu. Nu time, što
osnutak te katoličke političke stranke otklonismo, ne
rekosmo ništa 0 stanovištu, što bi ga naše stranke
uzele prema religijoznom pitanju. Jer i kad ne bi bilo
istina ono, što je rekao jedan francuski revolucijonarac,
da naime: na dnu svakog velikog pitanja stoji religi-
jozno pitanje, danas tako pokreće svijetom, da nam
je zaludno pravit iluzija, kao da ga kod nas ne-
ma. Pitanje o kršćanskom temelju obitelji i druš-
tva, pitanja o utjecaju države u stvari savijesti i t. d.

 
 
 
 
 
 
 
  

 

 

 

 

Vrijeme gradi niz kotare kule, vrijeme
vrijeme razgragjuje. Za ,Obzor“ ge držalo sve do jučer,
veli ,Vrhbosna“, da je u katoličkome duhu uregjivan.

Onim koji su pak do jučer na Obzor“ prisizali,
danas je na ustim (pače što je značajnije i nekim mla-
dim kako oni vele ,klerikalcim“) Dr. Ante Starčević
— kome pak i najžešći protivnik mora priznat, da je
bio integer vitae, scelerisque purus.

A ipak ,Obzor* nije bio ni prije drugčiji, nego
uprav onaki kakvi je danas!

4. Malo dana iza izbora novoga pape, zatražio je
jedan liberalni novinar ihterviev kod kardinala Cape-
celatro, o programu novog pape. ji je
naime kardinal Capecelatro biskup Kapue, jedan od
najumnijih članova sv. kolegija, čovjek širokog pogleda,
čvrst kao stanac kamen u svojim principima, ali u prak-
tičnom životu skroz koncilijantan i pristupan potrebam
i razvoju našeg vremena. Uz to je on jedan od onih,
koji je iza kako je sam odbio papinsku tijaru, najviše
kardinala Sarto, da ju on primi. Iza kako
dakle on u tom intervievu odklonio pretjeravanj

to su pitanja, koja se samim nijekanjem ne dadu
skinuti s dnevnog reda. Zabašurivanjem se još nije po-
voljno riješilo nijedno pitanje. Zabašurivanje može imat
smisla kod moderne diplomacije, gdje je glavno, kako
da se danas dan progje, & brigu za sutrašnji dan ostav-
lja se za sutra. Nu gdje se radi 0 narodu i njegovoj
budućnosti, tu je zabašurivanje od najveće škode. Lealno
raspravljanje o tom pitanju ne bi hrvatstvu naškodilo,
a prištedilo bi mu u buduće mnogu gorku. Nego i ovo
stoji: Lealnog raspravljanja ne može da bude, gdje
prevlagjuju skrajni elementi.

2. Upravo je 35 godina, kako je u Dalmaciji nad-
biskupu Maupas bio predložen nacrt za program jedne
katoličke stranke, ali ga je ovaj odbio. Ako promisli-
mo, da je to bilo u eri Lapenne, daje nadbiskup Mau-

as i sam talijanac bio, da je ta stranka i po svom
predlagatelju i po svom bitstvu morala biti u diame-
m. opreci s Lal minim sistemom, lako ćemo se
domislit, zašto je Maupas tu osnovu odbio.
Danas bi vlada tu akciju od srca pozdravila !
Pet godina kašnje s idejom osnutka te stranke

 
 
  
 

 

?

bilo se u Zagrebu sve udesilo, da se pokrene jedan novite štampe, rekao je što bi se dalo skupit od prili-
katolički politički list. Nu onda je od jednom sve 24- ke ovako: Crkva je velika i drevna ustanova, koja se
polo, Zbilja nama Hrvatima kao da nije sugjeno, da čudnovato znala prilagodit svim vremenima i svim na-
Pe provedemo. A i dobro je to! Što bi nam svakako | rođini ei ali nemojte zato od nje tražit nešto ne-
ta katolička stranka amo i onamo bila donijela, to ne | moguće, pa ni nepromišljeno i prenaglo postupanje.
8 imo: ali so čini da ne bi bila pošla baš posve onim | Želite razvitak, (naravski u stvarima u kojima

i
i
h

putem, kojim ju neki sada najavljaju. je neka evolucija,
Da pak ni kašnje nije odjeknula kod nas borba gaća?) Svo će doći u svoje vrijeme. Vrijeme
izmegju klerikalizma i liberalizma, je neodvisna mnoge stvari vrijeme uklanja mnoge

3
i

 

 

 

DNA REPUBĐLUIKA HRVA

i

ili obiorova stranka zastupala na neki način ili bolje | čini da se skupa nagju povoljne okolnosti. koje

rTAaČA

pIDIATECA 1 _

 

 

RE