U DUBROVNIKU, 27. Br. 9. Februara 1904. Godina XIV. | E S ane CRVENA HRVATSKA m mmm maa _ - = u. listu uvaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu * | ; pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstoo : 10 krun& i po- Ul Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | Cijena je Hercegovinu s štarski troškovi. polugodište. \ = Inlasi svake subote. | Pojedini broj 20 para. Sei ve, priopćena, zabvale skaju po pogodbi i uz (raukirana pisma ne primaju se. Pretplata i oglasi plaćaj» se upravi , Crveoe Hrvatske“ u Dabrovniku gdje su utužljivi. Za isja- plaća se 40 para i razmjeran popust. Dopisi po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- moraju biti uvijek spremne na obrani od vanjskih pogibelji. Sva ona velika pitanja, iznesena, potak- nuta i nabačena u zadnje doba — ostaju neriješe- na: pitanje jezično, pitanje Žem. Odbora, pitanje stranačke konstelacije, pitanje sloge sa talijanašima i Srbima i tolika druga. Do konkretnoga riješenja nije došlo, & skinuti ih sa dnevnoga reda niti se može, niti smije. Ljudi su dizorijentirani. Ovaj mučni provizorij zbunjuje, a slabije dovodi do apatije. Ovo ie zlo. U ovakovom mutežu može napokon da lovi ko hoće i to dosta lako. Brod je išao lijepo na- prijed uz dobru busolu, kada od jednom se desila nezgoda, busola polupana i sada ga valovi gone amo i tamo. A pitanje trgovačkih ugovora, pogo- tovo pitanje klauzole, visi nad nama kao oblak crn, pun oluje i munjine ! Pod nama valovi, oko nas šiba vihor, a nad nama grom! Što sada? Predlaže i kuša se mnogo. Ali mislimo, da bi najbolje bilo u- teći se onome, koji uvijek osviježuje : obratiti se narodu, obratiti se demokratizmu ! Ne demagoštvu, nego zdravom demokratizmu. Davno prije predla- gali smo skupštine, da se digne svijest u narodu i urede, razbistre odnošaji. Nekoji to odbiše Onda se čalo, da će iz Spljeta, od zastupnika, poteći ini- cijativa, da se narodu protumači nova situacija. Pa pišta. Sada napokon su predložene skupštine za klauzolu. Hoće li što biti ? Slabo se čuje ! A možda bi se time moglo početi. Kao u Banovini. Koncen- trirati sile odozdol, kad ne ide odozgor ! Kad bi se počelo s ovim, moglo bi se nastaviti i drugim pitanjima. Time bi barem zaposlili ljude a posio je najbolji lijek proti polemikama i teoretskom raz- glabanju. Praksa je lijepilo koje spaja! Ujedno bi tako uvijek uzdržali budnu vojsku proti neprijatelj- skom napadaju došao ma s koje strane. Sada jo još vrijeme, kasnije, kad začmu divergentne agitacije ići će teže. Kada su nekoji samodršci (kao n. pr. Napoleon IL.) vidjeli, da se javljaju trzavice i vrijenje u na- rodu — učinili su kakov rat ili slično, da zaposle sile. Njihova namjera nije bila lijepa, ali srestvo ovo je dobro i za dobru namjeru. Zaposlimo sile radom u narodu, pa ćemo izbjeći unutarnjem kaosu, prepirkama i cijepanju. Ovaj rad će nas opet uje- diniti i ojačati, a naći ćemo i busolu. x == o - SxOOO U trzavici. Činilo se je, da će Dalmacija preturiti krizu, koja je zahvatila u zadnje doba cio hrvatski narod, maogo brže, mirnije i uspješnije nego Banovina. Činilo se je, da će obrat u našoj narodnoj politici nastati gladje i proći bez većih trzavica. Dapače i skrajnji elementi nijesu pravili neprilika, već su na čas stali i čekali, da vide što će biti. Pa je u istinu i pošla stvar u teoriji sasa lijepo i muževno. Neki svježi vjetrić prošao je Dalmacijom i narod je čekao sa pouzdanjem u budućnost. Lanjski po- kret u Banovini, pa onda Handelove jezične osnove ujediniše sve duhove. Ali kao da nama nije sugjeno da nas mine gorka čaša unutarnjih razočaranja i trzavica. Godina 1903. je sve do svoga kraja bila svijetla, ali odmah na početku ove godine počelo se je mutiti. Odreka Smodlake i Ruževića bio je početak. A onda su došle polemike. j izdao opširno razjašnjenje. Nakon dvadesetak dana mu je odgovorio d.r Trumbić još duljim razjašnje- njem u , Nar. Listu“. Sada je opet izdao Sihodiaka kao prilog Jedinstvu“ proturazjašnjenje. Nećemo se upuštati u tu stvar, gdje igraju veliku ulogu privatni razgovori i dogovori. Tek jedno nam je žao: što su se razišle ovakove dvije političke sile. D.r Trumbić svojim, da tako kažemo, diplomatskim taktom, a d.r Smodlaka svojim temperamentom, agilnošću i opsežnošću ideja lijepo su se popunjavali. Ali nije ni to sve. Iz kluba pravaša istupili su Smodlaka i Ružević, a čini se da je istupio ili da hoče i Perić. Unutarnja organizacija kluba se drma i nema u njemu čvrstoga jedinstva. Cisti“ zastup- nici opet hoće da od sada rade na svoju ruku i ,H. Krvna“ razvija barjak čistoga staroga pravaš- iva. U narodnjaka imade dosta mlagjih sila, koje gu imale mnogo zajedničkoga sa mlagjim silama megju pravašima, pa je vilo nade, da će ovi mlagji elementi sanirati naše stranačke prilike i : ajednički osviježiti naš javni život. Sada su i ove sile osu- gjene bar na čas u toj stvari na nerad. Na jednom je zavladala opća disorijentacija i rasklad narod- nih sila. 1 to u času kada bi te sile morale biti na okupu više i čvršće povezane nego ikada prije. Sve ovo djeluje i na ostalu javnost, pa vidi- mo kako se javljaju ili spremaju novi, ni malo utješljivi pojavi. Sa jedne se strane kuša odbiti svećenike od svjetovnjaka, te stvoriti klerikalnu stranku. Iz Spljeta javljaju da se tamo spremaju nekoji da stvore — vladinu stranku i čekaju dok ih samo vlada pozove da joj služe. Na trećoj strani se kuša opet stvoriti pučka stranka. Sve je ovo znak velike trzavice. Ali ovo drob- ljenje nije ni malo utješljivo, nego može dapače vrlo lako postati narodnom nesrećom, Kriza se tu javlja u svoj svojoj snazi otvoreno i porazno. Koli- ko će se sila 1 dobre volje utrošiti dok se ona preboli i opet dogje naš život u normalnu, bilo sta- ru, bilo novu kolotečinu ? A sve te sile su potroše- ne u tutanj i znače odbitak od zbroja sila koje POBLIŠSTA K. Slavenski klub u Krakovu u g. 1903. Gotovo po svim većim aredištima duševnog života po Slavenstvu postoje dandanas naučna društva, koja gebi uzeše za zadaću, da proučavajući jezike, književ- nost i u opće kulturne prilike drugih slavenskih na- roda stvore tako onu zajedničku podlogu na kojoj će ge razviti u budućnosti veće sbliženje i sporazumljenje svih slavenskih naroda. Domovina ovijeh društava je! Rusija a sada ih imade najviše osim u Rusiji u Češkoj. : Oprez, oprez 1 opet oprez! 1. Pitaju nas, što mislimo 0 »Vrhbosninom“ no- vom ratnom pozivu: I opet prenimo gel Odgovaramo : oprez, oprez i opet oprez na cijeloj liniji ! A evo zašto : Ove ratoborne pozive ,nije izazvala potreba“, nego jer se je .nekome tako prohtjelo“. O tome smo uvjereni svi! Jelte? Dobro, onda budimo oprezni! I sama je Vrhbosna“ prošle godine pisala: ,U ostalom dok ,nije potreba“ više smo za zgodnu ,pouku“ ne za polemiku“. Tim je riječima Vrhbosna“ odbila ,ratni poziv“ ,Hrv. Straže“, i jasno priznhla, da takvi ,ratni pozivi u nas hijesu potrebni“, 1 ne gluteć da će se njene riječi morat nakon malo mjeseci uporabit proti njoj samoj. A zašto se dakle nije držala »pouke“, a ne ,Polemi- doskora promijeniti u Slavenski klub“ u potpunom zaačenju te riječi. Krakovski slavenski klub je primjerom drugoga, savršenijeg tipa slavenskih društava. Postavši po inici- jativi znamenitog literarnog histortčara prof. Marija- na Zdziechowskoga, izvršnog poznavaoca cijelog Slavenstva i pisca krasnoga djela =,P reporod Hr- vatske u XIX stoljeću“ prije od prilike tri godi- ne, razvijao se je od toga vremena pa sve do danas sve to više, zahvatajući svojim predavanjima i diskusi- jama sve to opsežnije polje slavenskog kulturnog i književnog rada, zauzimajući prema svakome 'gnameni- Tek u zadnjim godinama počeli su i drugi slavenski tijem dogagjaju svoje stanovište. Izmegju svih slaven- narodi, da osjećaju potrebu ovakovih organizacija pa skih klubova krakovski je vrijedan osobitog zanimanje tako eto postadoše slavenski klubovi u Krakovu, Beo- jer je valjda: jedini, koji raprezentira jaku i energičnu gradu, Zagrebu etc. katoličku struju megju Slavenstvom premda kraj toga Postoje dva tipa ovakovih slavenskih društava. |D) najmanje ne upada u jednostrano, fanatično rasu- Prvi je primitivniji jer ide za tim, da megju članovima (glivanje i djelovanje i čuva sebi nepomućen pogled na svojim raširi poznavanje slavenskih jezika i postizava sve one raznolike kulturne i vjerske struje, koje se taj svoj cilj zajedničkim lekcijama i služi kako vidimo tlu. Najbolji dokaz kako se prije svega praktičnim svrhama. Drugi je savršeniji i | djelovanju slavenskog kluba u Krakovu posvuda po Sla- dakako mnogo slabije zastupan jer ide za tim, da svo- venstvu priznaje važnost jesu mnogobrojni ruski, češki, jim članovima pribavi dublje poznavanje književnih i | slovenski, hrvatski i srpski komentari, koji simpatično kulturnih prilika slavenskih naroda, priregjujući pre- pretresaju svaku novu fazu njegovog djelovanja. Oo: davanja i diskutirajući o glavnim problemima glaven- | bito bi se pako morao slavenski Jug, da zauzima Za skog svijeta. Dočim je za slavensko društvo po prvo-|nj, kada je u programi rada tog slavenskog društva potreban sam učitelj i malo dobre volje sa | postavljen gotovo, na prve mjesto. Trebao bi, da pomno može, da postoji bez čitavog prati svaku sjednicu posvećenu njegovim interesima, jer gu to izjave ljudi, koji, vajući gotovo sve $laven- ' | stvo, mogu, da reknu mnogo toga, što je za Hrvate ili Srbe često i važnije, nego li što gami o sebi znadu i misle. I g. 1908. bila je za slavenski klub u Krakovu godinom punom rada. Držala su % 17 predavanja od ke“, kako sada od jednom hoće, mike, tako da bi morali upravo uhvatit. Jest, držala se, dok biskup Mahpić, pokrovitelj je izmirio ,Vrhbosnu“ sa ,Stražom“, nego mu je i us- pjelo, za koju se megju svećenstvom imaju, nijesu ćutili dosta jakim : ona dva će samo pripravljat tlo ; svećenstvom, donoseć im dopise iz Pariza — pardon iz Splitskog Pariza — & Straža“ književnike i denuncirat biskupima liberalne profeso- re“, na čemu joj mi već sada kličemo: dobar početak. A ako i biskupima dodija vaša pisanija ? Nego ostavimo to! Rekosmo da se »Dan“ i sta jakim, da prvi iznesu taj ratni da je urednik ,Straže“, vogja hrvatskih govori, kako je kulare. Smijali da takovi još zahtijevaju, da se u budućnost katolištva u Hrvatskoj ! reciino i ovo: stavimo da je u Hrvatskoj zbilja sve i to najgroznije pole jedan drugoga za grlo nije došao u Sarajeto Straže“, koji ne samo da da ,Vrhbosna“ preuzme ulogu ,pozivanja na rat“, Dan“ i ,Straža“, uz one simpatije, što ih i to ,Dan“ megju nižim će imati na oko ,Straža“ nijesu ćutili do- poziv: ta pomislite. koji je u isto doba i faktični urednik ,Dana“, pokazao toliko sposobnosti da postane katolika, da je došao; do toga da i — već došlo vrijeme, da popovi vode se- bi se, kad nam nebi bilo do zbilje, t. j. njihove ruke preda O tempora! Nego onako crno, kako se njima čini, t. j. kako oni vele, da im se čini (što , Vrhbosna“ , neka upamti dobro ovo, još nije ničim dokazala, pogotovo ne sa ono nekoliko citata iz nekoliko listova. jer ako hoćemo rabit tu me- todu, onda bi mogli mi iz samih naših religijoznih li- stova izvaditi niz rečenica, koje bi i pinskoj svjetovnoj državi, nego koje, uče gotove hereze) — zašto se onda » Vrhbosna“ nije prije oglasila, nego je naprotiv i , Straži“ prigovorila ? Nego recimo i ovo: stavimo da je , Vrhbosna“ onda onako pisala, jer joj je onda onako stalo dobro..... ali pitamo jeli katolištvo u Hrvatskoj danas u takvoj pogibelji, da bi ma iko mogao odobrit takav upoziv na ral“ ? Da, poziv na najgrozniji rat, a u pajkritični- jem času, u kojem se ikad Hrvatska nalazila! U času kad se ima sklopit financijalna nagodba, za koju se je proljetos prolijevala krv naših bijednih seljaka; u času kad se Austrija sprema u Macedoniju i da se iz nje doista vrati, ali da ipak prema Berlinskom ugovoru ostane u Novom Pazaru do Mitrovice, da tako ne samo u srce pogodi slavenstvo na Balkanu i otvori put Nje- mačkoj maloazijskoj željeznici — nego i da možda iza u- vijek zakopa pitanje sjedinjenja hrvatskih zemalja; u času kad i u Beču i u Pešti zapinje državni stroj, tako da nas svaki čas mogu iznenaditi najveće promjene; u času kad se radi o tome da se slože Talijanaški i Srpski zastupnici i skupno zatraže sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i tako učinimo prvi i najvažniji korak k po- boljšanju nesnosnog stanja sviju nas .. - .je li, pitamo, je li katolištvo u takvoj pogibelji, da bi ma iko mogao oprav- dat takav poziv na rat, & u ovako kritičnom času? Mi velimo : nije, apsolutno nije; pače velimo evo glasno, neka nas čuje svak ko hoće, da ovog puta vjera ne će biti nego srestvo, da se postigau nečiji ciljevi; pa bilo da se uzme, da je sve to otuda, jer se u biskupu Mah- niću probudio stari njegov ratoborni duh, bilo da se uzme da je Mahnić nasjeo nestrpljivom“ uredniku Q. Czajkowskoga 0 Čirilu i Metodu) prouzročila megju učenjacima dugotrajnu polemiku, koja i dan danas još nije svršena a svako od tih predavanja bilo je posve- ćeno kojem aktualnom kulturnom ili literarnom pitanju u slavenskom svijetu. Gotovo sva predavanja izašla su štampom, a neka i kao osebne brošire. Osobito su Jugoslaveni bili predmetom živog za- nimanja. Tako je Dr. Z. Stefanski, dobar poznava telj cijelog balkayskog poluostrva, u jednom vrlo inte- resantnom predavanju ocčrtao ,Agrarne prilike u Bosni i Hercegovini“ i dosta oštro osudio agranu politiku Kallayeve vlade, koja je, pretvorivši naglo naturalno gospodarstvo u novčano, dovela narod u tim krajevima u tešku ekonomsku krizu. Prof. Marijan Zdzie- chowski predavao je 0 ,PBavremenom Slavenjo- filstvu“, dakle o predmetu, koga on možda najbolje megiu slavenskim učenjacima poznaje i 0 kome je na- pisao znamenito djelo ,Mesijanisti i glavenofili* pa je gvratio pozornost glušatelja i Štampe na jednu novu struju Slavenofilstva, struju, koju najbolje reprezentira Stjepan Radič i kojoj je glavna ideja ta, da podlogom glavenske uzajamnosti imade da bude, ne pojedina pri- vilegovana kasta megju slavenskim narodnostima već seljaštvo, puk. — Dogogjaji u proljeću godine 1908. ponukali su slavenski klub, da im posveti jednu sjed- nicu i ta sjednicb bila je ispunjena iskrenim izjavama simpatije za hrvatski narod i njegovu borbu & isto ta- ko moglo se je lako konstatovati, da_je davno prijatelj- stvo Poljaka i Magjara postalo već pukom sjenkom. Još jedanput je slavenski klub u Krakovu dao jedno: glasan izraz svoje simpatije prema Hrvatima, kada je Dr. Beaupre, urednik ,Glasa Naroda“, referirao 0 novinarskom kongresu u Plznu, koji je zasjedao pod kojih je gotovo svako razvilo u krilu samoga kluba ve0- ma živahnu debatu, koju su novine prenosile na širu publiku a neka su dapače (kao što n. Pr. predavanje nosti bila je posvećena sjednica, na kojoj je pisac ovih redaka govorio 0 ,Knjazu Nikoli Crnogorsk om, nStraže“, velikoga stvori, nečiji tugji prsti. rodoljublja ma pe bi upitali: kako je to u Hrvatskoj postalo sve na jednom crno? Zašto se onda ta prije, nego baš sada ? vjerovati ni u listova mogu kadgod i dodijati — ali okladu izazivlju, a u isto vrijeme osugjnju njihovo iza- zivanje. Jer ne smijemo da zaboravimo, ako su gji prsti po srijedi, da ima istrumenata, koji su upravo tako učinjeni, da ih se pritiska na baš za to, da otskoči druga strana. i govori! poziv kako sad » Vrhbosna“, je već skrajno vrijeme, da i oni stvore jednu političku katoličku presjedništvom D.ra Šime Mazzure. Srpskoj književ- | koji misli da je zvan da u Hrvatskoj nešto bilo da se uzme da su tu po srijedi Jer mi nijesmo dužni da vjerujemo u apsolutnost čigova, dakle ni ,Vrhbosnina“, a da se gospoda nijesu makla Ovdje moramo usput opaziti, da apsolutnost rodoljublja .- prem je istina nijesmo dužni nekojih drugih da su previše nervozni, ps koji ih više puta kao za baš tu- jednoj strani i to A o (tome se već Svakako ovo treba zabilježiti (pomislite samo ko- liko li nam dobra hoće u Beču) da je baš prošlog mjeseca bečki dnevnik »Reichspost“ donio onakav ratni i upelio Hrvatima, kako stranku. Jeli to iz prevelike ljubavi prema katolicizmu i Hrvatima, ili je to zato, jer bi opet neko mogao tre- bat Hrvate, da za drugoga kestenje iz vatre vade? Vi- djet ćemo! 9. Identifikovanje i brkanje politike vjerom nije još nikome sreće donijelo, pa neće ni nama: to je naše tvrdo uvjerenje; pa ćemo se proti tom miješanju uvijek borit baš u ime principa katoličkog, za koji smo spravni sve svoje žrtvovati. Eto nam Francuske! Tu je pred malo izašla raspravicv jednog takvog , reformatora sa katedre“, koji kao i kod nas evo htjedne da razdijeli svijet . . . . sjedeć u svojoj ćeliji i preporučujući svećen - stvu, da se više bavi politikom. Taj je poziv naravski prenijela i Vrhbosna“ ! A znate kako je odgovorio biskup Ronenski? Evo: ,pop mora biti samo pop. Ša- mo uz taj uvjet može on imati uspjeha u onom što govori. Politika nije svećenstvu nikakove sreće donijela. Ona ga je lišila crkovnih dobara i neće mu ih više povratiti : jer politika čini djelovanje svećenika sum- njivim, otima im njihov moralni upliv, i budi proti nji- ma mržnju, koja se napokom uvijek pretvara u mržnju proti vjeri.“ Eto tako je svom kleru progovorio taj. francuski biskup, i mora da je zato imao važna razloga iz vlastitog iskustva. Avete capito dakle? U Njemačkoj je baš centrum, koga ,Vrhbosna“ toliko uznosi sa svojim amalgamiranjem politike s vje- rom izazvao najveće negodovanje u katoličkim redovi- grof Mey neka svećenici svih konfesija ne budu više imali pravo glasa kod izbora. Obrazlažuć taj predlog rekao je 00: ,8v0 me napokon s tim predlogom, kojega potrebu davno ćute mnogi duboko religijozni svjetovnjaci i crkovnjaci. Istina taj bi predlog učinio da megju zastupnicima iz- gubimo lijep broj doisto vrsnih sila: ja to priznajem. Ali je šteta što nam ju nanosi današnje miješanje politike s vjerom tako velika, — Veoma zanimiva bila je druga sjednica na kojoj se je raspravljalo 0 tursko-slaven- skim prilikama, pa su pri tome došla u pretresanje i naše zemlje. osobito Bosna i Hercegovina. Osobitom pažnjom pratilo se je, što je tom prilikom rekao prof. Zaziechowski, o sasvim novoj struji megju ruskom in- teligencijom, koja se je pojavila kao reakcija protiv glavenofilstva, i koja smjera, da postavi na mjesto sla- venofilstva, tako zvani filo azijatizam, dakle bra- timstvo sa azijskim i turskim narodima. — Još zanimi- vija možda bila je sjednica, na kojoj je €. Przewalski, koji je učestvovao u Macedoniji, u borbama ustaša pro- tiv Turaka, izvješćivao 0 prilikama u toj krvavoj zemlji a zadnja sjednica opet bila je posvećena specijalno gradu Dubrovniku i Vojnovićevoj ,Trilo- giji.“ Mladi slavista poljski, Tadija Grabovski, koji od godine dana študira u Zagrebu hrvatski jezik i knji- ževnost, pročitao je prilikom svoga boravka u Krakovu, glavenskom klubu svoju studiju o Vojnoviću, koja je izvadak veće radnje o hrvatskoj književnosti, što ju je g. Grabowski napisao. Opirući se poglavito na krasnoj Lisičarevoj kritici Vojnovićevog djela, uzeo je Grabow- ski kao centrum svoga rada o Vojnoviću baš ,Trilo- giju“ pa je sa velikom ljubavlju i radinošću prostudi- rao to krasno djelo dubrovačkog dramatičara. O vefe- ratu g. Grabonskog razvila se je živahna debača, koja se je poslije udaljila od same , Trilogije“ i prošla na pretresanje stanovišta, što ga zauzima Dubrovnik pre- ma Hrvatima i prema Južnom Slavenstvu/ | na srpsko- hrvatsko pitanje u Dalmaciji i Dubrovniku j koje je slavenski klub pretresao j svezi sa kao pjesniku“.