Br. 10.

 

RVEMA fi

U DUBROVNIKU, 5. Marta 1904.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izlazi svako sabota. : = Pretplata i oglasi plaćaju

 

se upravi , Crvene Urvatske“

 

 

 

guslama, i bez oružja.
onda pa do danas običavalo
da su Slaveni golubioje ćudi. Drugi
ske ćudi, a Nijemci su to preveli u:
Ali ipak je to inferijorno

svijeta i sada sve više prekriljuje
rijorna rasa i

mjeri nego Germanstvo ratom. To

manstvo postaje pretstavnikom razo

prkosa, tvrdine i osvajaštva,
ljubav, sklad i blagost. Time ouo 0
venstvo je
ralne snage bijeloga plemena.

Sve ovo se vidi i opet najbolj
ma rusko-japanskoga rata. Rusija
prvom redu svoju moralnu snagu.

pokazala za vrijeme Napoleona,
za oslobogjenje Bugarske.
ih kape ili nugjaju ruski ljudi već
mi po sebi jednu veliku pobjedu.
javnosti pako najbolja
ne snage.

narodi se slažu sa žutim

mati i spretnosti i bistrine

kultura ukočena i vanj
braći. Ovo:

Gi u
osvajaju Afriku i ubijaju
Ovo je naopaka praksa!
hove novine pune su
pali lutke obučene u
viče proti ,ruskome

s
ve rase, na

drnce,

kozačko odijelo, gdje bijesno

vjeruju u sebe na osnovu postojane
naje svojeg narodnog i moralnog
znadu da

Ne vjerujete?
turna misija u osvajanju
možda da je Rus pohlepan!
slili na to, da oni koji

Kažete, da ne

Is emladinsko ga života.

taman kao da se,
meo, pomoliše se
bra tamo s juga

jednog dana svrhom

Na B....... jednog popodneva,
na moru još žešće bijesnila, skupilo se

bijesnilu, kog nije odavna bilo.
Vjetar je bijesnio, & na

nei bez šešira ili izvrnuta kišobrana.
— Čuješ Ivane, što sad misliš,
mo? — upitah mog starog prijatelja.
Rekoh starog prijatelja, & i jest

čitavu gimnaziju, pa evo još i sad,

— Što ćemo, kud ćemo, vjere

nekakav'sastanak.
na pamet! Što ćeš, & dobro me znaš,
čam u ništa, Ivane potpiši, a )a
brzojavi. Ali dobro sve to, da
go ti za bolje štošta naprte na
ko od živa ogoja. Tu ti je na na prvo
legijalnost. Pa makar se radilo 0
nepravednijoi stvari, valja da budeš

 

su narodi i spavali sa mačem pod uzglavljem.
se je često puta reći,

razvija

je karakteristika te

preimućstva.
vrše jednu misiju. Kulturu

Moralna snaga.

Primili smo iz vana ovaj članak :

Stari kronista zabilježio je priču, kako su se
prvi drevni Slaveni pojavili pred bizantincima sa
A bilo je to u doba kada

Od

su rekli: žen-
ropske ćadi“.

roblje prekrilo i, osvojilo
veći dio Europe, ono je ulilo, u žile Germana zdra-
ve sokove, ono je napokon osnovalo najaču državu
Aziju. Ta infe-
pobjegjuje svijet mirom u daleko većoj

roblje je nepo-

bjedivo, ono dapače napreduje i upaša u svijet nove
ideje i nove ideale. To roblje počima da reprezen-
tira sve više najbolje sposobnosti bijele rase. Ger-

rnih nagona bi-

jelaca, a Slavenstvo postaje 'pretstavnikom tvornih

sposobnosti naše rase. Germanstvo je puno mržnje,
a Slavenstvo unosi

svaja i priljub-

ljuje više nego to može učiniti oganj i mač. Sla-
danas jegnom riječi reprezentantom mo-

e u ovim dani-
sada u
Vojnička snaga

je samo nužni poslijedak te moralne snage. Rusija
se pokreće i opet da pokaže svijetu ono,
Suvarova i rata
Dobrovoljne prinose što

što je

sačinjavaju sa-
Držanje ruske
moral-

Novine su pune bijesa proti Rusiji, države i
plemenom, koje može i-
fanatizma,

i

ali čija je

megjedu“. A Rosi? Oni šute
i ne spaljuju nikakovih lutaka. Oni kdpe novce,

, duboke spoz-
Oni
misiju!

može biti kul-

tugjih zemalja. Kažete
Ali zar nijeste pomi-
sada viču pa rusko osvajaštvo
osvojiše ili hoće da osvoje pola? svijeta i ostaviše
iza sebe — razvaline, glad, ropstvo! Oni nose uta-

PODLISTAK
Da razbijemo dosadu .

Nakon toliko, pa i čitavih mjeseca čiste vedrine,
štono riječ, oblaku i kiši trag za-

mjeseca novem-

grdne i crne oblačine. Ne potraja du-
go pa se uzburkalo već ustalasano more.

kad je ta oluja
o kameni naslon

mnogo svijeta, tugjeg i domaćeg, da:se nadivi morskom

mahove sve to jačom žes-
tinom, da se već nije bilo moguće dulje tu uzdržati,
što od velikog morskog slapa, te je ko
pao, što od bojazni, da kad se najmanje

kiša u lice si-
nadaš, osta-

što ćemo kud će:

tako. Prijatelji

smo bili još od djetinstva, pa u pučkoj školi, pa kroz
kad smo gotovo na
domaku, da dovršimo nauke na sveučilištu. Malo ih je
ko moj prijatelj Ivan, ako 8 ničesa, a ono
što mu je na srcu, to ti i u brk govori.

mi, ne znam ni
sam, odvrati mi. Na šest sati imali bismo, čini mi 8,
Bog ti ga zna, što im još ne pada

s toga da

ja ti se ne pa-

potpiši, brzojavi, & ja
na tomu još ostane, ne-
vrat, od česa ti bježim

mn redu rijeć ko-

najlogjoj & i 0 nA):

kolegijalan. Pak

grde Rusiju za to, da uzmognu oni osvojiti krajeve
kojih se Rusija maša. A oni osvajaju u ime misije
koja imade bijelo pleme! To pleme — kažu —
mora osvojiti cio svijet! Ako ne osvoji Rusija, osvo-
jiti će oni. A što će ostati? Indija! Buri! Kukavne
kolonije! Poznanj! Oni šire kultura opsjenjujući
divljake igračkama od stakla, za koje kupuju zlato!
Njihova kultura unosi glad i izam. To bi
oni učinili i u Kini i Japanu i drugdje. Pobjedi li
Rusija, biti će svi ti krajevi i narodi osvojeni za
moralu stranu kulture bijelaca. Pobjede li oni,
biti će osvojeni samo za razornu, negativnu stranu
bjelačkog spretnog iserpljivaštva.

darnima sa Rusima, da vidi cio svijet kolika i ka-
kova je vojska moralne snage !
nes S

SeGEOOOO

Oprez, oprez 1 opet oprez!

3. Veliku štetu što nanosi vjeri to nedopušteno
pobrkavanje i stopljivanje politike s vjerom, motrio je
papa Pio X. kroz mnogo godina, pa sada ne propušta
nikoju prigodu da svećenstvo od tog miješanja odvrati.
Rekao ko što hoće, to je nepobitno, da se misao, da
vjera ne trebuje, da se ju stapa 8 politikom, povlači
kao crvena nit kroz cijelo dosadanje djelovanje Pia X.

 

s njime proti
ali nik. deo- a
temelju kojih | ba
groze se Kini it.d.
Ovo je moral njihov! Nji-
slika iz Japana, gdje svjetina

Tako je i na Božić, kad je primao čestitanja kardi:
skog zbora, ovako govorio: ,1 tako treba da bude či-
tav kršćanski i gragjanski život samo neprestano na-
stojanje, te dosegnemo ljepotu Kristovu, da tako opet
stečemo svoju čast i opet unesemo u svijet sa
svojimi prirogjeni svojstvi ,Sklad, sloga i
mir“ zemaljskoga raja“. Avete capito, vi okolo ,Vrh-
bosne“ s ratnim pozivima ? Nego pogjimo dalje! ,Zato
gu betlemske jaslice škola, iz koje božanski otkupitelj
započimlje svoje učiteljstvo .,ne riječmi“ nego djeli,
kad uči da je jedino srestvo Za obnovu žrtva u siro-
maštvu i bol. Isprazne su sve gizdave teorije,
bučni sastanci, raspravljanje gorućih pi-
tanja. Da se obnovi sveu Kristu ,dostatna
je ova nauka“. Nije potrebna znanstvena
naprava, pomoć bogatstva pili posredniš-
tvo politike“. A da ublaži ranu onima, koji su
moralue snage, proti principu Slavenskom ! estrpljivi“, kO evo ovi naši navijestitelji rata, dodao
Slaveni su uz Rusiju i oni žele njenu pobjedu. (i : ,Betlemske su jaslice škola, u kojoj učimo. da
Žele ju za to, jer njena pobjeda ne znači samo |za obnovu svega u Kristu ne smijemo božanskoj mu-
otklon ,žute pogibelji“, nego oslabljenje principa | drosti odregjivati ni vremena, ni načina, kojim i kada
sebičnih, iscrpljivačkih nagona sviju slavenskih ne- će nam ona priteći u pomoć. Izrael je ćekao četrdeset
prijatelja. I mi ostali Slaveni znademe dobro, ili bi [ vijekova“. To je dakle i previše upadno, koliko papa
morali to znati, da svoje probugjenje zahvaljujemo osugjuje to brkanje pojmova! Te su riječi tako jake,
baš tom principu moralne snage. Rusi su imali svoje | da čovjeku dolazi napast da povjeruje Jedinstvu“, kao
Poljaci svoje ijaniste, Česi i Hrvati | da se tobože u novom Papi pokazuje pomanjkanje
slavenske uzajamnosti itd. A svi ti |širokih vidika“. Pa ćemo do prigode kušat pokazat,
su narode iza sma jasnim ide- kako upravo ,široki pogled u budućnost“ i preočita

! Svi su oni propovij :dali ljutav, | škoda što ju to nanosi vjeri me-
Svi su propovjedali da tre- | gju modernim svijetom, mogoše Piu X. udahnuti tako
graditi na moralnoj snazi, a ne razarsti živin- | izrazite riječi ! Zar da po kriterijima naše uske dnevne
skom razornošću. Humamitet je bio ideal tih pro- | politike sudimo riječi papine, kojima je već po njego-
buditelja i već je naš Križanić propovjedao misija | vom položaju sugjeno, da odjeknn u jednom cijelom
Slavena, već su naši dubrovački pjesnici natucali | svijetu ? Da u cijelom jednom svijetu, jer je katolištvo
o njoj, a devetnaesti vijek ju je izradio do veleb- [tako veliko; ali u svijetu, koji se upravo sada, kako
noga sustava misaonoga i moralnoga. Sva težnja (je to ovih dana pisao jedan francuski biskup,
preporoditelja išla je za tim, da se moralnoj snazi | nekom ,povjestnom obratu“, unekoj ,prelaznoj perijodi“ !
prizna u svijetu vrijednost vrhovnoga principa i Mi ćemo riječima Pia X. dodati samo još onaj
po njemu da se pravedno urede odnošaji naroda. | krasni stavak iz još krasnije uregjivane Hrvatske Mi-
Taj princip mora da nadvlada princip sile i nasi- (sli“ (ako ne vjerujete meni, pretplatite se na jedan
lja, pa makar i protusilom. Za to eto su i ostali | četvrt godine, pa ćete vigjeti) a koji glasi: ,Istina je
Slaveni uz Rusiju, jer u njima nije utrnula vjera rijetki cvjetak, pristupan samo jasnoj misli“ i nepo-
u taj princip za koga se Rusija mora boriti |ne to- | mućenu razboru“. Kako je. moguće sačuvati jasnu mi-
liko proti barbarluku Japanaca, nego proti bar- | sao, gdje je planula strast? Kako ćeš se ukloniti stras-
barluku Enrope, koja se ne žaca potstrekavati Ja- (ti, gdje bjesni boj, gdje padaju udarci? Kako možemo
i njega u ime sile sku- | tražiti istinu — borbom ? Za istinu valja raditi, skup-

Ako Rusija osvaja, ona to čini za to, ona to
i mora činiti zo to, da ne osvoje drugi, koji ne
donose blagoslova, koji misiju bjelaca vide u liku
sebične koristi materijalne. Rusija spriječava veće
zlo, spriječava diskreditovanje prave misije bijelo-
ga plemena. I eto u tome sastoji njena kuituroa
misija ua Istoku.

Ili nije tako ? Da za što bi onda ,žuta štam-
pa“ toliko bučila? Ta štampa nije nikada rekla,
da bjelci ne smiju zavladati drugim pasminama.
Za što sada viče? Iz zloradosti ! Ljuti se, što dru
gi osvajaju & ne oni. Kivna je! A onaj, ko je ki-
van i zlorad, ko je zavistan, taj pokazuje da on
nije proti osvajanju u opće nego da je samo proti
osvajanju, drugih. Eto — toliko vrijedi hajka na
»Pohlepnu“ Rusiju. To je hajka proti onom prin-
cipu, koji u njoj tako sjajno djeluje, proti principu

  
 
 
 
 
 
 
  
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
  
 
 
 
 
  
 
 
 
 
 
 
 

 

 

pan u nadi da s vremenom i

    

— Molim te ništa mi ne govori, već samo pro-
zaisli. Skupilo se nas trijestak, svi ozbiljni, mrki, ma
kao da će sad nešto puknuti, ali tako strašno ... Još
prije rekli su mi da dogjem, da je važno, tu ne smije
niko izostati, ta radi se 0 opstanku našeg naroda, je-
zika, o našoj budućnosti i što ti ja još znam. Vidim ja
trku, dogovaranja, klimanja glava, mahanja ruku, žes-
toka raspravljanja, prijeteće poglede. stisnute pesti, eh
rekoh za sigurao dobra biti neće! Pregorio sam toga
dana jednu baš važnu šetnju i pogjoh na sastanak, gdje
gu bili samo pozvanici, sama mladost. One obične do-
gadne prikaze nije bilo, pa 8am tako mirno u kutu
sjedio, odbijajući glatko dimove duhana i nastojeći da
u onoj buci uhitim koju riječ, koji razlog, da se mogu
štogod u stvari orijentirati. Nakon čitava po sata vike
i buke ustade jedan pa nam gtvar razloži i to naravno
ga svoga gledišta, završivši najsvečanije : ako mi gos-
o, tu odlučno na put ne 1
Da si vidio dragi prijatelju
lopovi, grozno, užasno, sve ti &e
vreće, O zaključku ne govorim ti, jer me u
na to promislim hita ježnja. 1 vjeruj prijatelju,
je sli niti je potreslo ni , već... neću
dalje govorim.

Tako u razgovoru dogjosmo do ispod jednog ove-
likog bora gdje se zaustavismo, da se zaklonimo barem
nešto od kiše koja je sad svom silom pljuštila. Umu-
kosmo, ta 0 čemu bi smo više govorili? I meni i Iva.
nu bilo je nekako sad neugodno pri duši, i ja i on tra-
žili smo da nagjemo ma u čem kakvo zabave, ali u
gvemu što bi nam na pamet došlo, nailazili bi na za
preku, Ako je ne bih našao ja, našao
nauzvratce.

— Kiša neće da prestane,
gvo se nešto razbježalo, sakrilo, ah vjeruj da čovjek
poludit Ništa i ništa ne mogu naći, da me što prove-

onda s te kolegijalnosti treba da %e netom iz kuće iza-
gješ, svagjaš, prepireš, & najposlje i obručiš. Nije li
tako? I zaludu govoriš, zaludu sve, dok mi nije, vje-
ruj, na jedanput tako dozlogrdilć, 4a sam ih.....

— Da, da, imaćeš donekle i razlog, prekinuh ga
ja, ali ipak...

— Ne, dragi, donekle — nastavi Ivan sve žešće
— nego imam sto i sto razloga, da ovako govorim.
Sad ćemo, kažu mi, raditi ovo, gad ono, sad to, pak?
Ni to, ni ovo, ni ono! Nije li tako? Da molim te,
kaži mi što smo dosad uradili ?

— Ta umiri se, Bože moj,
tako? Nego sam htio samo reći, da se barem iz toga
vidi, da se je imalo dobre volje, pa i ako žalibote nije
ništa uspjelo, neće zato pasti nebo na zemlju !

— Zar i ja nijesam imao dosad baš nikakove vo-
lje. da nešto dobra uradim? 1 kakve volje. Pa ipak je
ta volja ostala samo pusta volja.

— Koja nam fajda o tom govoriti? Ta najposlje,
moj dragi, nemojmo se pačati u ništa, pa mirna Bosna !

— Koja fajda kažeš, poče Ivan opet nešto uzru-
jano, ne pačajmo 8e! Ali ni to nije tako. A ne znaš
li da, kad im kažeš: ne pačam %e u ništa, pustite me
smirom, smatraju te kukavicom, slabim rodoljubom, pa
ako kogod pita za te, znadeš li što će mu odgovoriti ?
Al, taj je već cesarsko kraljevski | A ja toga ne mogu
podnijeti | Koja fajda, kažeš da o tomu govorimo. Ali
kad ćemo brate ako ne sad, dok smo još mladi i dok
nam se još baš ne mjeri svaka, što izustimo? Sad go-
vorimo sad raspravljajmo i mirno radimo, ali sve čisto
i bistro, razborito i polagano, da kasnije budemo imali
ako ništa drugo ber čisti pojam o mnogim i mnogim
stvarima. Sad je moj dragi vrijeme ,da se uvježbamo
u tomu, kako ćemo kasnije narodu pomoći i što bolje-
ga unaprediti. Najviše pak da se naučimo nešto više
misliti i svojom glavom !

ko ti govori da nije

tad čuda! Izdajice, hulje,
je to sipalo ko iz
istinu kad
uklo
da ti

jedva da koga vidiš,

 

 

 

— Mi čovjeće božji .... seli ili barem zainteresuje, & ništa me

nal. | moramo dodati i ovo: to govorimo, govorimo

Cijena je listu unaprijeda: za donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu * li
Hercegovinu i ; na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : 10 kruna i po- i s ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplšta mine, smatra se da je predbrojen i 2% došasto dl skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & 80
polugodište. | Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se.
manjenje i smrt kamo dolaze u ime kulture. Oni | či, kad_je skučila Slavenstvo, koje se bori proti | ljati za aju svjetla i razloga, buditi za nju ljubev i
principu sile. Za to se eto Slaveni izjavljuju soli- pribavljati joj prijatelje i Eto to je nej-

privrženike*.
krasniji komentar papinom božićnom govora!

Ali sada moramo da rečemo otvoreno i 0vo: Ako
organ kaptols Vrhbosanskog pokazuje oto
tako javno, da mu nije stalo sa papine rije-
či, onda nema prava, ponavljamo: onda ue-
ma prava da se tuži, što svjetovnjački \is-
tovi izkazuju tako malo počitanja proms
papi i crkvi! Hic Rhodus, bic salts, Vrh.
bosno“ s ratnim pozivima!

4. S ovim bi iza onoga što rekosmo u
pod naslovom: Religijozno pitanje, mogli biti
Ali pošto su čudni to ljudi s kojima se evo

ii

i

bokog uvjerenja. I kad
nju i pobrkivanju vjere
rečemo, kao da bi katolici u javnom
sko osvjedočenje morali zatajati. To bi
vjedat beznačajnost, & mi beznačajnost
mo nit vršimo.

Naprotiv hoćemo
osvjedočenjem tako prožet, da prema
svugdje djelotvorno djeluje. Ali onda moramo
tirat, da tom djelotvornom kršćanstvu
tvornoj kršćanskoj ljubavi kao što se
padaji iz t. zv. liberalnih novina, protive
napadaji ,Vrhbosne“ na osobe nekih
Mi hoćemo dakle i bez da zato zovemo
litiku ne samo otvoreno i javno prizna
ćanskog osvjedočenja, nego i djelovanje
kršćanskom osvjedočenju odgovara,
da se poslužimo opet riječima iz
Misli“, makar to kome i ne bilo drago —
voga i jakoga socijalnoga napretka ne
nom području biti bea utvrgjenih temelja
vjere i e

3. Eto, ovako mislimo o
tikom. Ali napokon moramo %
ovo mješanje vodi u narodnom
bosna“ počela da uzdiše, kako u
Porganizovane i

gana za tu stranku. Ona je nadodala da bi
strogo političkim hrvatskim pitanjima
rati sa malo ne svimi hrvatskimi ,
mi.“ Ta bi dakle hrvatska katolička
po ,Vrhbosni“ u politici stajala
vladi. Mi ovoga puta nećemo ,
nego da nam se čini. da ni ona sama ne

se dižemo

li;

da katolik bude svojim

ii

:

dj

:
f

iii
in

zi
zi

ili:

€

Hihi
nit

i

F

 

+| kuburiš kako možeš, vrijeme

bi je ou i takoli

tako ne ubija \go, i vjeruj, ta

svoje riječi: da bi naime ta nova stranka

A evo zašto: U Hrvatskoj je
valjan ugovor-konkordat sklopljen izmegju
Vatikana godine 1855. ; dok je u Austriji 1870.
no dokinut, & & Magjarskoj i prije toga
da znadu za nj. 1 u Hrvatskoj su se neviješćivali
puta novi crkveno-politički zakoni, iza
nja civilnog braka u Magjarskoj god. 1894. Bio bi
rado da si ostavi uspomena i na tom polju megju
vatima ; ali je Khuen imao i svoju Ahilovu petu,

Eto, dao bih ti
štogod,

i:
ihi

i
š

tlisile

ž s8

kao što ova nesnosna dosada.
je najdraže, da mi barem nagješ
zabavio.

— Što da ti ja

sS g

>
g.

Požurismo se u grad. Za deset
oba za ovećim stolom, $ veseljem
no i to veselje i živi
vati znakove nezadovoljstva, pa
brzo odbacili daljnje igranje.
zor — u kišu. Ivan zijehne,
se on, nasmijem se i ja.

— Što se smiješ? upita me.

— A što se ti smije#?

— Mani me se! Ali, imeas mi,
nikako ne može — poče Ivan. Dok si na
ti progje kO
u kazalište ili u kafanu, pa jal tamo
vrijeme otklizne kd vjetar. A
ćeš kući krenuti; ah, kažeš,
kao paša, spavaću do jedaaseste,
da će biti divota. I sve

svršismo, da
Zagledasmo se kros
zijehnom i j&