Br. 10. RVEMA fi U DUBROVNIKU, 5. Marta 1904. Izlazi svako sabota. : = Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene Urvatske“ guslama, i bez oružja. onda pa do danas običavalo da su Slaveni golubioje ćudi. Drugi ske ćudi, a Nijemci su to preveli u: Ali ipak je to inferijorno svijeta i sada sve više prekriljuje rijorna rasa i mjeri nego Germanstvo ratom. To manstvo postaje pretstavnikom razo prkosa, tvrdine i osvajaštva, ljubav, sklad i blagost. Time ouo 0 venstvo je ralne snage bijeloga plemena. Sve ovo se vidi i opet najbolj ma rusko-japanskoga rata. Rusija prvom redu svoju moralnu snagu. pokazala za vrijeme Napoleona, za oslobogjenje Bugarske. ih kape ili nugjaju ruski ljudi već mi po sebi jednu veliku pobjedu. javnosti pako najbolja ne snage. narodi se slažu sa žutim mati i spretnosti i bistrine kultura ukočena i vanj braći. Ovo: Gi u osvajaju Afriku i ubijaju Ovo je naopaka praksa! hove novine pune su pali lutke obučene u viče proti ,ruskome s ve rase, na drnce, kozačko odijelo, gdje bijesno vjeruju u sebe na osnovu postojane naje svojeg narodnog i moralnog znadu da Ne vjerujete? turna misija u osvajanju možda da je Rus pohlepan! slili na to, da oni koji Kažete, da ne Is emladinsko ga života. taman kao da se, meo, pomoliše se bra tamo s juga jednog dana svrhom Na B....... jednog popodneva, na moru još žešće bijesnila, skupilo se bijesnilu, kog nije odavna bilo. Vjetar je bijesnio, & na nei bez šešira ili izvrnuta kišobrana. — Čuješ Ivane, što sad misliš, mo? — upitah mog starog prijatelja. Rekoh starog prijatelja, & i jest čitavu gimnaziju, pa evo još i sad, — Što ćemo, kud ćemo, vjere nekakav'sastanak. na pamet! Što ćeš, & dobro me znaš, čam u ništa, Ivane potpiši, a )a brzojavi. Ali dobro sve to, da go ti za bolje štošta naprte na ko od živa ogoja. Tu ti je na na prvo legijalnost. Pa makar se radilo 0 nepravednijoi stvari, valja da budeš su narodi i spavali sa mačem pod uzglavljem. se je često puta reći, razvija je karakteristika te preimućstva. vrše jednu misiju. Kulturu Moralna snaga. Primili smo iz vana ovaj članak : Stari kronista zabilježio je priču, kako su se prvi drevni Slaveni pojavili pred bizantincima sa A bilo je to u doba kada Od su rekli: žen- ropske ćadi“. roblje prekrilo i, osvojilo veći dio Europe, ono je ulilo, u žile Germana zdra- ve sokove, ono je napokon osnovalo najaču državu Aziju. Ta infe- pobjegjuje svijet mirom u daleko većoj roblje je nepo- bjedivo, ono dapače napreduje i upaša u svijet nove ideje i nove ideale. To roblje počima da reprezen- tira sve više najbolje sposobnosti bijele rase. Ger- rnih nagona bi- jelaca, a Slavenstvo postaje 'pretstavnikom tvornih sposobnosti naše rase. Germanstvo je puno mržnje, a Slavenstvo unosi svaja i priljub- ljuje više nego to može učiniti oganj i mač. Sla- danas jegnom riječi reprezentantom mo- e u ovim dani- sada u Vojnička snaga je samo nužni poslijedak te moralne snage. Rusija se pokreće i opet da pokaže svijetu ono, Suvarova i rata Dobrovoljne prinose što što je sačinjavaju sa- Držanje ruske moral- Novine su pune bijesa proti Rusiji, države i plemenom, koje može i- fanatizma, i ali čija je megjedu“. A Rosi? Oni šute i ne spaljuju nikakovih lutaka. Oni kdpe novce, , duboke spoz- Oni misiju! može biti kul- tugjih zemalja. Kažete Ali zar nijeste pomi- sada viču pa rusko osvajaštvo osvojiše ili hoće da osvoje pola? svijeta i ostaviše iza sebe — razvaline, glad, ropstvo! Oni nose uta- PODLISTAK Da razbijemo dosadu . Nakon toliko, pa i čitavih mjeseca čiste vedrine, štono riječ, oblaku i kiši trag za- mjeseca novem- grdne i crne oblačine. Ne potraja du- go pa se uzburkalo već ustalasano more. kad je ta oluja o kameni naslon mnogo svijeta, tugjeg i domaćeg, da:se nadivi morskom mahove sve to jačom žes- tinom, da se već nije bilo moguće dulje tu uzdržati, što od velikog morskog slapa, te je ko pao, što od bojazni, da kad se najmanje kiša u lice si- nadaš, osta- što ćemo kud će: tako. Prijatelji smo bili još od djetinstva, pa u pučkoj školi, pa kroz kad smo gotovo na domaku, da dovršimo nauke na sveučilištu. Malo ih je ko moj prijatelj Ivan, ako 8 ničesa, a ono što mu je na srcu, to ti i u brk govori. mi, ne znam ni sam, odvrati mi. Na šest sati imali bismo, čini mi 8, Bog ti ga zna, što im još ne pada s toga da ja ti se ne pa- potpiši, brzojavi, & ja na tomu još ostane, ne- vrat, od česa ti bježim mn redu rijeć ko- najlogjoj & i 0 nA): kolegijalan. Pak grde Rusiju za to, da uzmognu oni osvojiti krajeve kojih se Rusija maša. A oni osvajaju u ime misije koja imade bijelo pleme! To pleme — kažu — mora osvojiti cio svijet! Ako ne osvoji Rusija, osvo- jiti će oni. A što će ostati? Indija! Buri! Kukavne kolonije! Poznanj! Oni šire kultura opsjenjujući divljake igračkama od stakla, za koje kupuju zlato! Njihova kultura unosi glad i izam. To bi oni učinili i u Kini i Japanu i drugdje. Pobjedi li Rusija, biti će svi ti krajevi i narodi osvojeni za moralu stranu kulture bijelaca. Pobjede li oni, biti će osvojeni samo za razornu, negativnu stranu bjelačkog spretnog iserpljivaštva. darnima sa Rusima, da vidi cio svijet kolika i ka- kova je vojska moralne snage ! nes S SeGEOOOO Oprez, oprez 1 opet oprez! 3. Veliku štetu što nanosi vjeri to nedopušteno pobrkavanje i stopljivanje politike s vjerom, motrio je papa Pio X. kroz mnogo godina, pa sada ne propušta nikoju prigodu da svećenstvo od tog miješanja odvrati. Rekao ko što hoće, to je nepobitno, da se misao, da vjera ne trebuje, da se ju stapa 8 politikom, povlači kao crvena nit kroz cijelo dosadanje djelovanje Pia X. s njime proti ali nik. deo- a temelju kojih | ba groze se Kini it.d. Ovo je moral njihov! Nji- slika iz Japana, gdje svjetina Tako je i na Božić, kad je primao čestitanja kardi: skog zbora, ovako govorio: ,1 tako treba da bude či- tav kršćanski i gragjanski život samo neprestano na- stojanje, te dosegnemo ljepotu Kristovu, da tako opet stečemo svoju čast i opet unesemo u svijet sa svojimi prirogjeni svojstvi ,Sklad, sloga i mir“ zemaljskoga raja“. Avete capito, vi okolo ,Vrh- bosne“ s ratnim pozivima ? Nego pogjimo dalje! ,Zato gu betlemske jaslice škola, iz koje božanski otkupitelj započimlje svoje učiteljstvo .,ne riječmi“ nego djeli, kad uči da je jedino srestvo Za obnovu žrtva u siro- maštvu i bol. Isprazne su sve gizdave teorije, bučni sastanci, raspravljanje gorućih pi- tanja. Da se obnovi sveu Kristu ,dostatna je ova nauka“. Nije potrebna znanstvena naprava, pomoć bogatstva pili posredniš- tvo politike“. A da ublaži ranu onima, koji su moralue snage, proti principu Slavenskom ! estrpljivi“, kO evo ovi naši navijestitelji rata, dodao Slaveni su uz Rusiju i oni žele njenu pobjedu. (i : ,Betlemske su jaslice škola, u kojoj učimo. da Žele ju za to, jer njena pobjeda ne znači samo |za obnovu svega u Kristu ne smijemo božanskoj mu- otklon ,žute pogibelji“, nego oslabljenje principa | drosti odregjivati ni vremena, ni načina, kojim i kada sebičnih, iscrpljivačkih nagona sviju slavenskih ne- će nam ona priteći u pomoć. Izrael je ćekao četrdeset prijatelja. I mi ostali Slaveni znademe dobro, ili bi [ vijekova“. To je dakle i previše upadno, koliko papa morali to znati, da svoje probugjenje zahvaljujemo osugjuje to brkanje pojmova! Te su riječi tako jake, baš tom principu moralne snage. Rusi su imali svoje | da čovjeku dolazi napast da povjeruje Jedinstvu“, kao Poljaci svoje ijaniste, Česi i Hrvati | da se tobože u novom Papi pokazuje pomanjkanje slavenske uzajamnosti itd. A svi ti |širokih vidika“. Pa ćemo do prigode kušat pokazat, su narode iza sma jasnim ide- kako upravo ,široki pogled u budućnost“ i preočita ! Svi su oni propovij :dali ljutav, | škoda što ju to nanosi vjeri me- Svi su propovjedali da tre- | gju modernim svijetom, mogoše Piu X. udahnuti tako graditi na moralnoj snazi, a ne razarsti živin- | izrazite riječi ! Zar da po kriterijima naše uske dnevne skom razornošću. Humamitet je bio ideal tih pro- | politike sudimo riječi papine, kojima je već po njego- buditelja i već je naš Križanić propovjedao misija | vom položaju sugjeno, da odjeknn u jednom cijelom Slavena, već su naši dubrovački pjesnici natucali | svijetu ? Da u cijelom jednom svijetu, jer je katolištvo o njoj, a devetnaesti vijek ju je izradio do veleb- [tako veliko; ali u svijetu, koji se upravo sada, kako noga sustava misaonoga i moralnoga. Sva težnja (je to ovih dana pisao jedan francuski biskup, preporoditelja išla je za tim, da se moralnoj snazi | nekom ,povjestnom obratu“, unekoj ,prelaznoj perijodi“ ! prizna u svijetu vrijednost vrhovnoga principa i Mi ćemo riječima Pia X. dodati samo još onaj po njemu da se pravedno urede odnošaji naroda. | krasni stavak iz još krasnije uregjivane Hrvatske Mi- Taj princip mora da nadvlada princip sile i nasi- (sli“ (ako ne vjerujete meni, pretplatite se na jedan lja, pa makar i protusilom. Za to eto su i ostali | četvrt godine, pa ćete vigjeti) a koji glasi: ,Istina je Slaveni uz Rusiju, jer u njima nije utrnula vjera rijetki cvjetak, pristupan samo jasnoj misli“ i nepo- u taj princip za koga se Rusija mora boriti |ne to- | mućenu razboru“. Kako je. moguće sačuvati jasnu mi- liko proti barbarluku Japanaca, nego proti bar- | sao, gdje je planula strast? Kako ćeš se ukloniti stras- barluku Enrope, koja se ne žaca potstrekavati Ja- (ti, gdje bjesni boj, gdje padaju udarci? Kako možemo i njega u ime sile sku- | tražiti istinu — borbom ? Za istinu valja raditi, skup- Ako Rusija osvaja, ona to čini za to, ona to i mora činiti zo to, da ne osvoje drugi, koji ne donose blagoslova, koji misiju bjelaca vide u liku sebične koristi materijalne. Rusija spriječava veće zlo, spriječava diskreditovanje prave misije bijelo- ga plemena. I eto u tome sastoji njena kuituroa misija ua Istoku. Ili nije tako ? Da za što bi onda ,žuta štam- pa“ toliko bučila? Ta štampa nije nikada rekla, da bjelci ne smiju zavladati drugim pasminama. Za što sada viče? Iz zloradosti ! Ljuti se, što dru gi osvajaju & ne oni. Kivna je! A onaj, ko je ki- van i zlorad, ko je zavistan, taj pokazuje da on nije proti osvajanju u opće nego da je samo proti osvajanju, drugih. Eto — toliko vrijedi hajka na »Pohlepnu“ Rusiju. To je hajka proti onom prin- cipu, koji u njoj tako sjajno djeluje, proti principu pan u nadi da s vremenom i — Molim te ništa mi ne govori, već samo pro- zaisli. Skupilo se nas trijestak, svi ozbiljni, mrki, ma kao da će sad nešto puknuti, ali tako strašno ... Još prije rekli su mi da dogjem, da je važno, tu ne smije niko izostati, ta radi se 0 opstanku našeg naroda, je- zika, o našoj budućnosti i što ti ja još znam. Vidim ja trku, dogovaranja, klimanja glava, mahanja ruku, žes- toka raspravljanja, prijeteće poglede. stisnute pesti, eh rekoh za sigurao dobra biti neće! Pregorio sam toga dana jednu baš važnu šetnju i pogjoh na sastanak, gdje gu bili samo pozvanici, sama mladost. One obične do- gadne prikaze nije bilo, pa 8am tako mirno u kutu sjedio, odbijajući glatko dimove duhana i nastojeći da u onoj buci uhitim koju riječ, koji razlog, da se mogu štogod u stvari orijentirati. Nakon čitava po sata vike i buke ustade jedan pa nam gtvar razloži i to naravno ga svoga gledišta, završivši najsvečanije : ako mi gos- o, tu odlučno na put ne 1 Da si vidio dragi prijatelju lopovi, grozno, užasno, sve ti &e vreće, O zaključku ne govorim ti, jer me u na to promislim hita ježnja. 1 vjeruj prijatelju, je sli niti je potreslo ni , već... neću dalje govorim. Tako u razgovoru dogjosmo do ispod jednog ove- likog bora gdje se zaustavismo, da se zaklonimo barem nešto od kiše koja je sad svom silom pljuštila. Umu- kosmo, ta 0 čemu bi smo više govorili? I meni i Iva. nu bilo je nekako sad neugodno pri duši, i ja i on tra- žili smo da nagjemo ma u čem kakvo zabave, ali u gvemu što bi nam na pamet došlo, nailazili bi na za preku, Ako je ne bih našao ja, našao nauzvratce. — Kiša neće da prestane, gvo se nešto razbježalo, sakrilo, ah vjeruj da čovjek poludit Ništa i ništa ne mogu naći, da me što prove- onda s te kolegijalnosti treba da %e netom iz kuće iza- gješ, svagjaš, prepireš, & najposlje i obručiš. Nije li tako? I zaludu govoriš, zaludu sve, dok mi nije, vje- ruj, na jedanput tako dozlogrdilć, 4a sam ih..... — Da, da, imaćeš donekle i razlog, prekinuh ga ja, ali ipak... — Ne, dragi, donekle — nastavi Ivan sve žešće — nego imam sto i sto razloga, da ovako govorim. Sad ćemo, kažu mi, raditi ovo, gad ono, sad to, pak? Ni to, ni ovo, ni ono! Nije li tako? Da molim te, kaži mi što smo dosad uradili ? — Ta umiri se, Bože moj, tako? Nego sam htio samo reći, da se barem iz toga vidi, da se je imalo dobre volje, pa i ako žalibote nije ništa uspjelo, neće zato pasti nebo na zemlju ! — Zar i ja nijesam imao dosad baš nikakove vo- lje. da nešto dobra uradim? 1 kakve volje. Pa ipak je ta volja ostala samo pusta volja. — Koja nam fajda o tom govoriti? Ta najposlje, moj dragi, nemojmo se pačati u ništa, pa mirna Bosna ! — Koja fajda kažeš, poče Ivan opet nešto uzru- jano, ne pačajmo 8e! Ali ni to nije tako. A ne znaš li da, kad im kažeš: ne pačam %e u ništa, pustite me smirom, smatraju te kukavicom, slabim rodoljubom, pa ako kogod pita za te, znadeš li što će mu odgovoriti ? Al, taj je već cesarsko kraljevski | A ja toga ne mogu podnijeti | Koja fajda, kažeš da o tomu govorimo. Ali kad ćemo brate ako ne sad, dok smo još mladi i dok nam se još baš ne mjeri svaka, što izustimo? Sad go- vorimo sad raspravljajmo i mirno radimo, ali sve čisto i bistro, razborito i polagano, da kasnije budemo imali ako ništa drugo ber čisti pojam o mnogim i mnogim stvarima. Sad je moj dragi vrijeme ,da se uvježbamo u tomu, kako ćemo kasnije narodu pomoći i što bolje- ga unaprediti. Najviše pak da se naučimo nešto više misliti i svojom glavom ! ko ti govori da nije tad čuda! Izdajice, hulje, je to sipalo ko iz istinu kad uklo da ti jedva da koga vidiš, — Mi čovjeće božji .... seli ili barem zainteresuje, & ništa me nal. | moramo dodati i ovo: to govorimo, govorimo Cijena je listu unaprijeda: za donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu * li Hercegovinu i ; na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : 10 kruna i po- i s ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplšta mine, smatra se da je predbrojen i 2% došasto dl skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & 80 polugodište. | Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. manjenje i smrt kamo dolaze u ime kulture. Oni | či, kad_je skučila Slavenstvo, koje se bori proti | ljati za aju svjetla i razloga, buditi za nju ljubev i principu sile. Za to se eto Slaveni izjavljuju soli- pribavljati joj prijatelje i Eto to je nej- privrženike*. krasniji komentar papinom božićnom govora! Ali sada moramo da rečemo otvoreno i 0vo: Ako organ kaptols Vrhbosanskog pokazuje oto tako javno, da mu nije stalo sa papine rije- či, onda nema prava, ponavljamo: onda ue- ma prava da se tuži, što svjetovnjački \is- tovi izkazuju tako malo počitanja proms papi i crkvi! Hic Rhodus, bic salts, Vrh. bosno“ s ratnim pozivima! 4. S ovim bi iza onoga što rekosmo u pod naslovom: Religijozno pitanje, mogli biti Ali pošto su čudni to ljudi s kojima se evo ii i bokog uvjerenja. I kad nju i pobrkivanju vjere rečemo, kao da bi katolici u javnom sko osvjedočenje morali zatajati. To bi vjedat beznačajnost, & mi beznačajnost mo nit vršimo. Naprotiv hoćemo osvjedočenjem tako prožet, da prema svugdje djelotvorno djeluje. Ali onda moramo tirat, da tom djelotvornom kršćanstvu tvornoj kršćanskoj ljubavi kao što se padaji iz t. zv. liberalnih novina, protive napadaji ,Vrhbosne“ na osobe nekih Mi hoćemo dakle i bez da zato zovemo litiku ne samo otvoreno i javno prizna ćanskog osvjedočenja, nego i djelovanje kršćanskom osvjedočenju odgovara, da se poslužimo opet riječima iz Misli“, makar to kome i ne bilo drago — voga i jakoga socijalnoga napretka ne nom području biti bea utvrgjenih temelja vjere i e 3. Eto, ovako mislimo o tikom. Ali napokon moramo % ovo mješanje vodi u narodnom bosna“ počela da uzdiše, kako u Porganizovane i gana za tu stranku. Ona je nadodala da bi strogo političkim hrvatskim pitanjima rati sa malo ne svimi hrvatskimi , mi.“ Ta bi dakle hrvatska katolička po ,Vrhbosni“ u politici stajala vladi. Mi ovoga puta nećemo , nego da nam se čini. da ni ona sama ne se dižemo li; da katolik bude svojim ii : dj : f iii in zi zi ili: € Hihi nit i F +| kuburiš kako možeš, vrijeme bi je ou i takoli tako ne ubija \go, i vjeruj, ta svoje riječi: da bi naime ta nova stranka A evo zašto: U Hrvatskoj je valjan ugovor-konkordat sklopljen izmegju Vatikana godine 1855. ; dok je u Austriji 1870. no dokinut, & & Magjarskoj i prije toga da znadu za nj. 1 u Hrvatskoj su se neviješćivali puta novi crkveno-politički zakoni, iza nja civilnog braka u Magjarskoj god. 1894. Bio bi rado da si ostavi uspomena i na tom polju megju vatima ; ali je Khuen imao i svoju Ahilovu petu, Eto, dao bih ti štogod, i: ihi i š tlisile ž s8 kao što ova nesnosna dosada. je najdraže, da mi barem nagješ zabavio. — Što da ti ja sS g > g. Požurismo se u grad. Za deset oba za ovećim stolom, $ veseljem no i to veselje i živi vati znakove nezadovoljstva, pa brzo odbacili daljnje igranje. zor — u kišu. Ivan zijehne, se on, nasmijem se i ja. — Što se smiješ? upita me. — A što se ti smije#? — Mani me se! Ali, imeas mi, nikako ne može — poče Ivan. Dok si na ti progje kO u kazalište ili u kafanu, pa jal tamo vrijeme otklizne kd vjetar. A ćeš kući krenuti; ah, kažeš, kao paša, spavaću do jedaaseste, da će biti divota. I sve svršismo, da Zagledasmo se kros zijehnom i j&