RaT. ho Simi AAM < Eak * i KČ BEE Br. 11. CRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 12. Marta 1904. Godina XIV. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i s poštom: pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za šinosemstvo: 10 krun& i po- polugodište. Nove jezične osnove. Ovih dana je donio Nar. List“ vijest, da su na namjesništvu u Zadru dogotovljene nove jezične ' osnove, kod kojih nema više spomena o njemač- kom jeziku. Inače da još nije ništa poznato i da u prošlom zasjedanju izabrani odbor. nije još pri- mio tih osnova. Prema tome bi bilo prerano sada upuštati se u ikakovu debatu i nagagjanja o tome, kakove bi mogle biti te osnove. Ali nije prerano nagagjati o nečem drugom. Kada je bila odbivena prva Handelova osnova, rekao je min. pretsj. Koerber, da on ue smatra ozbiljnim i trajnim zaključak sabora, da se ta os- nova u cijelosti odbija. Kao da je računao sa na- šim slabostima i mislio, da ona jaka falanga sa- stavljena iz sviju staraka nije tako odlučna i jaka, da suzbije i nove pokušaje. U jednome se nije prevario: javile se smetnje baš u samim hrvatskim redovima i uznemirile cijelu pokrajinu, koja se je bila ponadala, da će preokret, koga su izazvale jezične osnove ići i dalje od opozicije proti njima i unijeti novi život u politiku cijele Dalmacije. Ove nade su, barem na čas, uzdrmane. Osnove su odbivene jednodušno, pale su lijepe izjave, došio je do primirja sa Talijanašima i Srbima, ali dalje se nije pošlo. Pokazali smo i opet jednu našu kri- jepost i desetak mana. Pokazali smo, da se znamo u slučaju velike pogibelji otrijezniti, složiti, odu- prijeti i poletiti visoko; da znamo pogiheljnu ata- ku suzbiti, ali onda ne zdamo nastaviti i neprija- telja, koji uzmiče, potisnuti posvema, pa osigurati sebi na dulje vrijeme bolje pozicije. Umijemo se obraniti, ali ne umijemo pobijediti i osigurati se. I tako ostavimo protivniku i vremena i zgode, da opet pribere svoju suagu i da se opet na jeftini “način šalja k nama i da nam i opet zaprijeti. Za to i stojimo uvjek ua istome mjestu i ue idemo naprijed. Kada nam dogje do grla — skočimo i izgojurimo, a onda opet počivamo i tonemo. A do obale smo uvjek jednako daleko. Ovo je historička naša uarodna pogriješka i Koerber kao da s njome računa. Ova se je po- grješka pokazala u ovom zadnjem slučaju u vrlo jasnome svijetlu. Ona sastoji u propustu koga smo učinili. Propustili smo onaj povoljni mowenat ras- položenja na svim stranama, u kome bi bili mogli doći do konkretnijega riješenja nekoliko pitanja, propustili smo taj povoljni momenat da zagjemo ' megju narod i organizujemo ga 7a novu borbu, kojom bi tražio i više nego samo to, da se otklone Handelove osnove. Propustili smo konsolidovati stranačke prilike, okupiti čvrstom organizacijom narodnu snagu, skupštinama uznjetiti jače narodnu snagu i političku svijest u puku. Propustili smo dovesti pitanje Talijanaško i Srpsko do konkretni- jega sporazuma, propustili smo napokon osvježiti Zem. Odbor i toliko još toga što sa svim ovim pro- pustima suvisi, I danas vlada daleko veća dizori- | Hercegovinu U štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | jentacija nego prije. Mnoga pitanja su se u ,sta- rom kursu“ smatrala riješenima i situacija se či- nila bistra. A ovo je svakome olakšavalo i njegov. rad i njegovo držanje. Danss je jasno u teoriji sva kome, koji nešto više misli, da nije ni dobro ni ta- ko lako povratiti se na staru orijentaciju, jer je preokret, koji se pokazao dobrim u ofenzivi dobar i za dalnje napredovanje. Ali u praksi sve to nije riješeno i sve visi, visi tako, da imamo danas da- leko više ,visećih pitanja“ nego prije. A ova ne- jasnost sputava? snagu i ozlovoljuje vojsku. Pro- pušten je povoljan čas! I sada se navještaju nove osnove. Sada stoje predSvratima još i druga pitanja i drugi zapletaji. Kriza u Ugarskoj još neriješena — A mi šutimo i ne znamo što bi za pravo učinili, rekli, tražili. Istočno pitanje sve više gori, a mi i opet u neiz- vjesnosti. U to doba eto i klauzole, eto i toliko drugih pitanja ekonomskih i političkih. Ovo je u- sudno, Moglo bi nas skupo stajati. Nove osnove da su bez njemačkoga jezika! Zar je Beč napustio misao 0 germanizaciji ? Hoće li da bude pravedan ili se je prepao jednodušnoga otklona ? Snuje li novu spletku? Zar ne bi mogle te osnove biti nova zamka, gotovo nezamjetna ?! Zar ne bi mogle ići za time, da rastave i zavade na noževe i opet Hrvate, Talijanaše i Srbe, i da posiju razdor megju Hrvatima, da im pokažu tobož naklonost Bečs, pa dobiju dio njih za sebe? Sve su ovo pitanja, koja su opravdana još i prije nego izagju te osnove na javu, jer ne možemo vjerovati, da bi se nama udovoljilo bez ikakovih postranih namjera i planova. Za to već sada treba da budemo na oprezu i ako je ikako moguće — uredimo naša unutarnja megjusibna pitanja prije nego dogie do nove atake i da zaplivamo prije nego nam dogje voda u usta. ' ——— manat ji Gospodarski napredak. U broju od prošle subote bavi se Nar. List“ na uvodnom mjestu dvim važnim pojavima u prometnom životu Dalmacije. Prvi je pojav stopljenje sviju dalma- tinskih parobrodarskih društava u jedno, a drugi je osnova gradnje jedne sredozemne željeznice duž Dalma- ciju. O prvom pitanju javile su već novine da je go- tova stvar. Na sastanku u Spljetu su pretstavnici dru- štava pristali i odlučili potrebno. Kapital će osigurati Ljubljanska banka, a stopljena bi društva uredila sve potrebne brze i lokalne pruge. Ovo je vrlo zdrav po- jav, samo bi primjetili nešto. Očavajmo onda i hrvat- ski karakter ovom poduzeću; očuvajmo jezik i istaknimo ga. Mi vidimo da se u većinu društava parobrodarskih uvukao talijanski jezik, koji danas isključivo gospodari. Neka se ne kaže, da je to politika. To je elementarni zahtjev narodne svijesti, da domaće društvo, koga će uz to kapitalizirati slovenački zavod, bude po duhu i vanjštini narodno Drugi su pojav pripravne radnje, što ih ovih dana započinju braća Deškovići za gradnju mjesne uskotračne Izlazi svake suboto. | Pojedini broj 20 para. frankirana pisma no primaju se. električne željeznice Knin-Vrlika-Sinj, koja će pospje- šiti iserpljivanje geološkog bogatstva onih krajeva. Deš- kovići misle onda tu željeznicu nastaviti preko Lovreća. Imotskog, Ljubuškog na Gabelu. Ujedno će se osnovati permanentai komitet društva za unapregjenje ekonom- skih interesa Dalmacije u Beču, koji će pospješivati izgradnju željeznice Knin-Novi. I tako bi bila Dalma- cija spojena sa Europom i sa Zagrebom najkraćim pu- tem. Ali za to treba i opet žive akcije sa sviju strana, žive i sustavne. Ovo“je pitanje isto tako važno, ako ne i važnije, kao i ono klauzole. Ova dva pojava doista pokazuju ,prve trake“ pre- poroda na gospodarskom 'polju. Ali da kreće na bolje u tom pogledu svjedoče još nekoji pojavi. Uz ,društvo za ekonomske interese Dalmacije“ osnovano je tu ne- davno i društvo ,Dalmacija“, koje izdaje već svoj nje- mački i hrvatski list. te razvija veliku djelatnost da postane jeftinim posrednikom izmegju dalmatinskih i bečkih potreba i proizvoda. Time bi — kako to društvo dokazuje — uštedila Dalmacija jedno 20 milijuna go- dišnje, jer ne bi trebala skuplje kupovati robu od age nata i preprodavača. S druge opet strane radi i kod kuće ,Vinarska udruga“ i tako bi mogli zbilja i u tom pogledu koraknuti dalje: organizacijom kupnje i pro- daje, kupovati jeftinije a prodavati skuplje — eto iz vora ekonomskom poboljšanju. Smisao za sve veću gospodarsku brigu i rad budi osobito lijepo ,Tršćanski Lloyd“. koji postaje od dana do dana bolji i raznolikiji. On osobito sada propagira sagjenje duhana, rafiniranje ulja i uvagjanje ili usavr- šivanje drugih korisnih gojidba — da tako ne bude- mo vezani na život i smrt uz samu vinsku klauzolu. Uvažimo li još postepeno razgranjivanje novčanih a osobito seoskih novčanih zavoda i zadruga, koji elak- šavaju vjeresiju i7otimljui naš elemenat iz tugjih šaka, onda ćemo se moći uvjeriti, da u istinu kreće na bo- jju i, da se polagano, praznine ispunjnju i radi po ne- kom sustavu. Jeftina vjeresija, jeftino posredništvo, udružno prodavanje, izgradnja kopnenih i uregjenje morskih prometnih puteva, sve veći interes za razne grane gospodarstva, briga da trg. ugovori države ne budu na našu štetu, te napokou društvo u Beču, koje vode oni krugovi, koje moraju da saslašaju i ministri — sve to naliči nekoj organizaciji, koja doduše nije učinjena po nekom planu, ali ju je rodila organizovana naša nevolja. I eto ovakojnam je obzorje u ekonomskom pogledu nešto vedrije. Ne mislimo time reći, da nam se smješi prijaznost vladajućih krugova i da će nam odmah uki- nuti klauzolu, sagraditi željeznice i tvornice, ne to, ali ipak je čovjeku mirnije pri srcu, kada vidi i zna. da šam radi sve što može i da sve što radi dobro radi. Da možemo to reći i u politici — kuda sreće. Onda bi i vanjski pritisak bio lakši i lakše bi se suzbijale na- vale, jer ništa toliko ne slabi vojsku koliko neizvjes: nost i zlovolja. U ekonomskom pogledu je ipak bolje i eto to nam daje slutiti, da ćemo izdržati još gdjekoju buru čili i zdravi i da će sve to čvršći i jači ekonom- ski rad i napredak biti čvrstom podlogom u našoj po- litici, pa će i ona biti smionija i uspješnija uz ovako- PODBLISTAK. Bistrimo pojmove. Quare iratos e&? et cur concidit facies tua ? Nouve si bene egeris, recipies? Zašto se ljutite? Ako radite pravo, zar neće isti- na pobijedit ? Dvojite? Vjerujem vam; jer imate dosta razloga da mislite, da vaša“ istina ovoga puta neće pobiedit! Ali kao svećenike vas pitam: zar vas nije rumen oblila, kad ste onakav odgovor na onako tiho i mirno pisane članke donijeli; pa onda još ustvrdili, da onako tihe i mirne članke pišu ,liberalci“, a vi ih sklerikalci“ onako grubo ne pobili, nego osobno na- pali? Čemu uvlačite ,žida“, koji plaća ,Stražičića“, ćemu ,bel campione“, čemu ,Marjanovića“ čemu li . njegove ,Fragmente“? Je li i te valjda prema duhu i slovu papinog Motu propria, koji tobože hoćete da branite ? Ja bar u tome ne vidim nikakvog vjerskog idealizma ! Tu sam ja ,Katolik sa strane“, ne liberalni katolik, ali ni klerikalni katolik, nogo samo katolik, i to pravi pravcati katolički svećenik u crnoj maatiji, da napadate | Zar katolički svećenik nebi smio pisat istinu ? Zar nije baš njemu istina ,prva dužnost“? Ja ću dokazat da sam istinu govorio: a ujedno ću kazat braći, kako sam došao do toga, da se ,8a strane“ u polemiku bacim. Poznat nam je svima ratni poziv ,Vrhbosne“, da se osnuje jedna nova stranka. I to iznenada, kao grom iz vedrog neba! Jer mi znamo da se je i sama »Vrh- bosna“ nedavno digla proti ,Straži“, čiji urednik, ka- ko vele, i u snu o tome govori! Na takav poziv na- ja kosnuo; a kosnulo se i cijelo i g ž : i : š : prenimo se“ pisala: da naši nazori nijesu ispravni, ili da barem za sada nijesu umjestni“. Moja dakle tvrdnja, da svećenstvo od te borbe zazire, jest posve ispravna, a valja imat na umu i to, da sam ju onda izrazio u , privatnom pismu.“ Sad sam ju evo izrazio javno i kod nje ostajem. Mene se je dakle taj ratni poziv teško kosnuo i rekao sam: da mi ta borba ne ide u glavu. I zbilja meni to nika- ko ne ide u glavu! Ali ovo je još ljepše: , Vrhbosna“ mi na to gromopucateljno veli: da sam liberalac! Mi- slila je valjda, da je dostatna i ta jedna fraza, da me pobije ili da me preplaši, Nu ja joj velim, da se fan- toma i fraza ne plašim; pa mješte citirat tri odluke, koje liberalce osugjuju, bila bi bolje učinila, da je raz- bistrila i pokazala, što je to liberalizam: ta pomislite samo, da me ,Vrhbosna“ nazivlje ,gorim cd vragova. komunarda.“ Nedavno je ,List dubrovačke biskupije“, dakle koji — to će nam bar dopustit 7, Vrhbosna“ — ima bar toliko auktoriteta koliko i ona, pisao: da ne znači biti liberalcem, ako se ne pristaje bezuvjetno uz PH. Stražu“; za onda dodao: nemojmo biti tjesnogrudni, uvidimo stvari kako zbilja jesu i kažimo ih čisto i bi- stro i to nam šhoditi neče“. Ja sam se tog gesla pod- puno prihvatio, a da sam govorio čisto i bistro ne sa- mo ,Vrhbosni“ nego i t. zv. liberalcim znade najbolje, urednik ,Crvene Hrvatske“, a vidi se toi iz mojih čla- naka: nijesam pak ja kriv što se moram bavit polemi- kom s ,Vrhbosnom“ kojoj je više do stranke, nogo do. religijoznog principa. Ali reći ću, da me , Vrhbosna“ i svatko tko hoće čuje, i to baš kao katolički svećenik: ako ne biti tjesnogrudan, te uvidjeti stvari onako, ka ko zbilja jesu i govoriti o njima čisto i bistro, biti liberalac, onda ja zbilja jesam i hoću da badem i ostanem tako liberalan, pače ću takovu liberalnost pri- povijedat baš u ime Hrista i njegova nauka, pa ma ko- liko se ,Vrhbosna“ ljutila ,radi stranke“. Ali pazite dobro — a ovo ne govorim ,Vrhbosni“, nego drugim — ni liberalac, ni liberalni katolik, jer to je jedno i drugo čitav sistem, a mi imamo već i previše sistema, pa nećemo da i onako već raztrgani hrvatski narod još gore trgamo. Ja jesam i hoću da ostanom katolik, ali i ,samo“ katolik. Nego rekoh, da ću braći kazati, kako sam na te članke došao: ,Vrhbosna“ naime i sama veli ,par čla- naka“. Ti su dakle članci skupa poslati, a izašao je je- dan u ,C. H.“ od 6 Februara, pod naslovom : Obrat katoličke politike u Italiji“, a drugi u slijedećem broju od 18 istoga, a pod naslo:om: ,Religijozno pitanje“. Prvi ističe misao, da se je u Italiji pod novim papom počelo uzimat drugačije stanovište spram rimskog pita- nja, nego li je to bilo do sad; a drugi opet ističe mi- sao, kako bi uprav ona realistična struja (jer realizam i nije drugo nego shvatit stvari onako kako zbilja je- su, i na tu realnost pri daljnjem radu računat) — ko- ja se kod nas na svim stranam pojavlja mogla učinit, da i naše političke stranke uzmu drugo stanovište spram religijioznog pitanja, dotično da ga i u svoj pro: gram uzmu. Uz to sam paralelno s prvim člankom obranio stanovište prvog hrvatskog kataličkog sastanka praveć razliku izmegju nekadanje ,papine države“ i njegove ,slobode i nezavisnosti“, naglasujuć kako je pupi njegova ,sloboda i nezavisnost“ apsolutno potre- bita. I vidite za sve to ,Vrhbosna“ (jer joj je glavno do strinke, nije imala ni jedne pohvalne riječi! Ali onda neka mi dopusti, da joj reknem: Ako sam onda U privatnom pismu“ na pitanje, da li su tu po srijedi i tugji prsti odgovorio: da je danas sve moguće (a zbi- lja vidimo da dandanas jest sve moguće), sad kad se »Vrhbosna“ onako obara na mene, a nema nijedne po- hvalne riječi za to, što sam rekao, da bi naše stranke trebale uzet u svoj program i religijozno pitanje, te obranio papinu slobodu i nezavisnost. A onda moram kazati, da je uprav taj njeni postupak upravo utvrdio u meni sumnju, da bi tu zbilja moglo biti po srijedi tugji prsti. A tako ne mislim samo ja megju svećen- | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene Hivatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- | ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se vile i | skaju po pogodbi i uz razmjerau popust, Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a me- pute ti- vo zalegje i na ovakovoj podlozi. Ali jednu imamo du- žnost tražiti mi svi: neka cio taj ekonomski rad i na- predak ide pod zastavom narodnon: i u duhu narodnom! — -— sena — Radničko stanje u Sjedinjenim Državama. ,Tršć. Lloyd“ dobiva ove podatke: Ova zima bila je jedna od najlošijih, u ovo nekoliko posljednih godina u Sjed. Državama, za radni narod. Skoro kroz 4 mje- seca na stotine hiljada radnika plandovalo. Nigdje ne mogoše naći zarade. Jer, mnoge tvornice bile zaustavile posve svaki rad, a neke djelomično. A i znatan broj rudnika mirovao. Najviše bile radnju obustavile željez- ne tvornice i ugljenokopi. Kao povodi tomu, navagjale se koje kakove stvari. Neki nm. pr govorili: da se rad obustavlja za to, jer se približavaju presidentalni iz- bori. Tom obustavom da republikanski novčari žele što jače uza se svezati radni narod, strašeći ga, ako gla- suje za demokratsku stranku, da dugo neće biti zarade. Drugi tvrdili: da poslodavci me mogu radnike plaćati, kao prošle godine, jer da im poslovi slabije uspjevaju. Treći dokazivali: da tvornice imaju veliku masu zgo- tovljene robe, al da nemaju dosta ni kupaca, ni naru- čaba. Dočim četvrti bili mnienja: da je tomu glavni uzrok u tom, što su na tržištima željezu zuatno bile pale cijene, a uz to tržišta bila robom prenatrpana. Reklo bi se, da zadnji imaju najviše prava. Doista na mnogim željeznim velikim tržištima u Sjedinjenim Dr- žavama, nazad neko doba, znatno bile pale cijene že- ljeznim proizvodima, a i ugljenu. Mnogi kapitalisti usljed toga izgubili znatne svote novca. A buduć su rad- nici imali visoke plaće, prama prijašnjim godinama, kad su cijene željeza i ugljena još bolje bile, to su wasnici bili usilovani: ili sniziti plaću radnicima, ili obustaviti daljni rad. Sniziti na jednom plaću radnicima, bojali se omi. Radnici su sada poprieko dobro organi- zirani. S toga suu tom slučaju mogli svi lasno za: štrajkati. X eto ti onda sto novih neprilika. Da se toma izbjegne, odlučiše kapitalisti privre- meno rad obustaviti. I tako kroz kratko doba, osobito u mjesecima studenom i prosincu prošle godine, obu- stavile rad stotine tvornica po raznim stranama Sjedi- njenih Država. Mnogi se rudnici zatvorili. Tako ostale stotine hiljada ljudi bez zarade. Evropejski doseljenici stadoše se u domovinu hrpimice vraćati, jer nijesu znali, kako će dugo potrajati aestašica rada. Nakon nekog doba, kad su kapitalisti uvidili, da im se nije bojati štrajka, ako snize plaće radnicima, počeli oni i opet otvarati tvornice i rudokope, ali uz sniženu plaću. Radnici, koji već nekoliko mjeseci ne imadoše zarade, a ostavši bez potrebitih životnih srestava, ni najmanje se ne oprješe sniženju plaća. Tako se u ovo nekoliko zadnjih tjedana preko 100.000 radnika, u raznim mjes- tima, prihvatilo prijašnjeg rada uz snižene plaće. Te su radnicima znatno obaljene, ponajviše izmegju 10 i 15 “%/,, ali gdje gdje čak i do 35 %,. Tako su kapitalisti bez velikog truda opet izvojštili jednu pobjedu nad orga- niziranim radnicima. Radničko stanje u ovim državama danas već nije onakovo, kakovo je bilo prvo. Obično prosti radnik, koji je prvo zasluživao dnevno dolar i mmm mmm——_—m——m——5—m— — === = (ou ma apgre=ur stvom! Potreba te stranke tako se je naglo i od jed- nom počela isticat, di joj zbilja neki svećenici dadoše naslov: ,Express-stranka“, što joj potpuno i pristaje. Ali uprav zato, jer je ta nova stranka takova express- stranka, upravo zato velim udara svakome u oči i nje- na opravdanost. A i ,Vrhbosna“ bi morala znati barem to, do danas već nitko ne prisiže slijepo na ničije ri- ječi, pa ai svećenstvo na riječi ,Vrhbosne“. A zašto sam govorio baš o Rimskom pitanju ? Ka- ko sam to već rekao u članku ,Religijozno pitanje“, u nas se je Rimsko pitanje uzelo kao neki osobiti ,ca- sus belli“. Jedan vuče ovamo, a drugi onamo, & nitko da stvar razbistri, nego se samo svagjaju. A ima i dosta dobrih i uvjerenih katolika, kojima ne ide u gla- vu, da je papi baš apsolutno potrebita, nekadanja pa- pinska država. To valjda neće ni ,Vrhbosna“ poreći ! Vidio sam dakle, da baš u tom pitanju vlada neko ne- sporazumljenje, da se u ime tog pitanja naviješta rat jedan drugome i to više iz nesporazumljenja, nego radi stvari same; pa mi se činilo s jedne strane bezmisle- nim da se mi svagjamo radi papinske države, koja je i u Italiji skinuta s dnevnog reda, # s druge strane mi se činilo, da svako tko ima i malo zdrava razuma, poznavanja povjesti i nepristrana duha mora uvidjeti i priznati, kako je papi, kao glavi katoličke cikve slo- boda i nezavisnost apsolutno potrebita. Hotio sam dakle da to pitanje razbistrim, uvjeren da bi bistrenjem poj- mova i u nas onemogućila se svagja u tom a i u dru- gim našim prijepornim pitanjima. A je lb zbilja pitanje papinske države skinuto s dnevnog reda? Čujte kako je pisala Vrhbosna“ od 5 Srpnja 1908. dakle samo pred nekoliko mjeseci: ,Isto papinstvo ne pomišlja nipošto na uspostavu nekadanje papinske dr- žave. Dandanas sveta Stolica bila bi zadovoljna sa jed- nim dijelom zemljišta na lijevoj obali Tibera, tako te bi Vatikan mogao slobodno općit s lukom Civita Vec- a hia“, Eto to isto sam ja i gotovo istim riječima rekao ze i tm d