M... si i 3 PSE DNS i OAK S
RERESESE==___—
U DUBROVNIKU, 19. Marta 1904. Godina XIV.
RVENA HRVA
Izlazi svake gulbote: Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene Mrvatske* u Dubrovniku gdje su utožljivi, Za izja-
. ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, 50 Austro- Ugarsku, Bosnu *
i : pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za i ; 10 kruna i po-
Hercegovinu s : i |
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, gmatra se da je predbrojeu i Za došasto | IN t skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Bukopisi se ne vraćaju, & ne-
polugodište. Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju %e.
S \. 2. ?druga — snubili druge k sebi i obratno. A bilo | politike; za vjerske stvari: P& netom je rimsko pitanje prigodi da vidim ugledni slovenski katolički list izdavan
ua istič a nji alka. |bi već ielnon vrijeme, da se ne damo smesti, da peliika adij, vidimo da i papa odmal tanje |P nika: Katolički Obzornik“ (kame sreće da je
misao, dav ,vjera ne treba posredovanja politike“. Da, | 1 Straža“ onako širokog pogleda kao on!). Iz njega
dobro shvatimo naš položaj, te pregoemo biti no-
vom nogom. Ludo bi bilo čekati dok se U opće
cijela ta pjihalka prelomi i mi ispadnemo iz nje.
Kad smo u njo) — gledajmo, da ju sustavimo. Treća
noga bi ju mogla dobrano sustaviti. Ali ni onda
još nije osiguran naš položaj. Mogla bi se protivna
strana i opet nagnuti i mi doći na jednom u vis,
ostati bez podloge i kad se nagne stolac na našu
strauu tresnuti 0 zemlju i polomiti se. 1 Češka
nogu treba da bude u stolcu. Onda istom je po-
stignut potpuvi stabilitet.
Nije izlišno da ovo baš sada napominjemo. U
peštanskom saboru su Madžari zgodnom igrom znali
sebi izvojštiti mnoge koncesije, koje bi jednom
mogle da se i nama grdno osvete. Oni su ujedno
znali otkloniti pokušaj Tisze, koji je htio potsjeći
saimo deblo parlamentarne njihove slobode. A ba-
novinskih 40 mameluka glasovalo je po Tiszinoj
komandi. a
Ali sada je počelo wrzino kolo opet WU beč-
kom parlamentu. Česi su počeli opstruirati Njihovi
ssu zahtjevi pravedni, ali i oni bi morali ići u borbi
do kraja. Mi pako — porazdijeljeni dualizmom na
dvoje, morali bi već jednom početi raditi po z-
jedničkom planu. Prvi je uvjet, dakako, da u Pešti
ne reprezentiraju više Hrvate magjaronski meme-
luci. Ali opet bi i u Beču trebalo nešto više radi-
kalizma čina. Giavna zadaća naših jugoslavenskih,
g napose hrvatskih zastupnika, bi imala sastojati
ne čine ništa drugo nego pokušavaju da ovu nji-;|Y tome, da porade svim silama za sastav slavenske
haljku umire pokim naravnavanjem i pomicanjem | jake stranke, ako i ne moga učiniti većine, P& da
težišta. Ali ni onda, kada bi im uspjelo podmetnati se uvjek najžešće bore proti današnjem stanju.
uporište baš u sredinu — ni onda ne bi položaj Kada bi to isto činili pravi narodni delegati u Pešti
postao stabilan. Najprimitivniji pojam 9 fizikaloim | — onda bi i dualistička njihalka dobila mnogo
zakonima mogao bi ih ipak naučiti, da je potrebno lakše i brže dva nova uporišta, jer bi ju napokon
barem još jedno uporište na svakoj strani. Najpri- Slaveni s ove 8 one strane tako dugo i tako jako
mitivniji pojam o političkom ravnovjesju mogao / uznjihali da - bi dobili &ualiste _ takovn _ vrt
“vi ih dovesti do spozuaje, da je potrebno dati na | glavicu, kakove za tijelo ne zele. Onaj koga njišu
sjeveru Česima, a na jugu Hrvatima ono, što il | daleko će prije dobiti vrtoglavicu nego onaj koji
po pravu ide i po čemu bi monarkija dobila na sva- njiše. Mi bi pako morali njihati, a ne dati se nji-
kom kraju još jedno uporište i njeno bi ravnovjesje hati. Od silne vrtoglavice napokon ne bi ni duali-
bilo stabilno. Stolac na dvije noge će padati uvi- stima bilo žao, da se postave još dvije noge. nom i materijalnom, da i materijalnom polju + + + +
jek desno ili lijevo, samo najvještiji ekvilibrista o bi morali imati u ovom času a i nepre- ako se u opće to i može kazat. Neka mi, braćo, niko
će moći da ga uzdrži u ravnovjesju. 1u istinu, go- i ne zamjeri, jer ja velim najprije sebi, pače i sebi više
ego čvrsto uznjišimo! 1 prema tome neka se udesi | nego drugima, ali moram da rečem gorku istinu, da
tovo svi zvanični političari dualizma hoće da budu | D680. 1 '
ekvilibriste — kao da se u t0m sastoji prava po- čitavi naš taktički program kod kuće i u parla-|mi dobrim dijelom na praktičnom polju ne radimo go-
j tovo — ništa. Da, ima iznimaka, pače i vrlo vrijednih
litička zadaća! A ui jedan od pjih neće da taj | mentu. Jedino ovo je praktičan put, da i činom
stolac dobije još dvije noge. 1 kada su god Česi dokažemo preokret najavljen riječima lanjske godine. iznimaka, ali ruku na prsa, Pa recimo nije li tako?
i Hrvati htjeli da postanu ovim nogama — uvijek GOOO AMESLŠL Jest nijesmo ni mi sami krivi, nemamo putokaza, ne-
ih je neko odmah potpilio ili ih nije dao ni u- mamo ništa: ali kad se sjetim, koliko li su neki župnici
neka sela i moralno i intelektualno i ekonomično po-
metnuti.
digli, onda mi se smrkne pred očima, kad pomislim da
Ovo se sve osvećuje i vlastodršcima, ali od .
toga trpe najviše ostali narodi, Njišemo se i amo Ja sam dakle govorio samo o rimskom pitaju, bi tu zgradu divnog praktičnog kršćanskog rada imala
i tamo, a sve bez naše krivnje. Gubiwo i sami (a političkog sam ge djelovanja samo nuzgredno dotakao, rastepsti zlobna ruka političkog razdora izmegju župni-
ravnovjesje, & na našu štetu, Ovo osjećamo najteže i to ne talijanskog nego našeg, kad sam rekao, da time | ka i učitelja, izmegju župnika i načelnika, izmegju
mi Hrvati. 1 na jednoj i drugoj nas strani ima i padaju dionice i ovom najnovijem ,Vrhbosninom“ po- j
kada god se poremeti ravnovjesje dualističke nji- duzeću : A zašto me je onda ,Vrhbosna“ onako grubo
alke — dobijemo i mi vrtoglavicu, izgubimo gla- napala, ako ne jer joj ta jednostavna istina s temelja
vu. Uvjek se je našlo kod nas ljudi, koji su u potkopava zgradu, koju je htjela da sagradi? Da, s isti-
času kad je jedua pola njihalke bila više nego canjem rimskog pitanja, ide uporedo i isticanje potrebe
POBLISTAK.
doznah najprije : da u Italiji postoji struja, koja voli
,da sada nije vrijeme za postulate i proteste svjetovne
vlasti papine“. Znao sam da je ta struja dosta jaka,
te da je htjela i pod slavne uspomene Lavom xIlI.
ta svoja načela na katoličkom sastanku javno u djelo
privesti : ali je onda izašlo pismo kardinala Rampolle
na Milanskog nadbiskapa upravo proti toj struji, u kom
govori: ,Ne treba ni govoriti, da to nije moguće odo-
briti . . . treba da talijanski katolici ne propuste ni-
jednu prigodu it d.“ Slično je pisala i ko! za
izvanredne erkovne poslove na 27 Januara 1902.
Kad sam dakle sve to znao, i vidio da se je ipak
uz zuanje i odobrenje papino na katoličkom kongresu
u Bolonji na 15 Novembra 1903. prešlo preko rimskog
pitanja, «. j. ne govorilo se i ne spominjalo se
pitanje, baš kako je želila ona nova struja, nijesam li
g pravom ustvrdio, da se u katoličkoj politici u Italiji
vjera ne itreba posredovanja politike! To su papine ri-
ječi. I ne samo da ga ne treba, nego joj još i škodi.
Eno naia a. pr. pitanje veta“. Neki misle o njemu
ovako, weki onako; ima i kardinala, koji misle da ,ve-
to“, dok nije nego samo izražaj želje, da neko ne bude
izabran, & bez ikskvih_ poslijedica, ako se želja ne is-
puni, ne ograničuje nipošto slobodu papina izbora. Nego
to ne spada na nas. Samo ću kazati, da ako iko, to
nije vjera sigurno od svega toga ikakve koristi imala.
Ali pit&m ovo: Zašto je česar Anstrijski poslužio se
svojim privilegijom veta protiv kardinala Rampole?
"Takvi se koraci ne poduzimlju sigurno iz antipatije!
To je učinio dakle za to, jer se je kardinal Rampolla
pokazao protivnikom trojnog a prijateljem dvojnog sa-
veza. | ja evo, bez straha da 7a to budem manje dobar
katolik.| ili manje dobar Hrvat i Slaven, velim da bi
najvolio da papa ne bude ni prijatelj ni protivnik ni
dvojnog ni trojnog saveza, nego samo onako i onoliko,
koliko to vjera iziskuje. Kad je bilo pri izboru novog
pape, pod sugestijom štampe, da je Rampolla prijatelj
Slaveni, želio sam i ja njegov izbor. Ali kad je puk-
nuo glas, da je izabran kardinal Sarto, ne znam ni sam
kako, oteo mi se uzdah: ,možda je i bolje tako! I
Monarkiju rastače opstrukcija — to je već
odavna poznato i svakome djetetu. To priznaju
sami opstrukcijoniste, to priznaje i vlada. Pa se
ipak ništa ne čini, da se prepriječi opći rasap,
koji donosi sa sobom ovo stanje. Odlučujući kru-
govi kao da se opsjenjuju nadom, da će ovo sta-
nje ipak nekako proći. Ali svaki put se prevare.
Najprije je počeo bečki parlamenat, 4% vlastodršci
su obilno rabili $. 14. Madžari su se rugali ,aus-
trijskom kaosu“. Kasnije je isto stanje nastalo i
kod njih — pa su se bečki političari veselili, što
se stišale bure u njihovom parlamentu. Sada je
zavladalo u madžarskom saboru neko primirje —
a bukti razarajuća vatra u bečkom. I tako se ci-
jela ta monarkija prikazuje u slici njihaljke. Sada
je jedna strana gori, sada druga. Čudni li su bili
osnivači dualizma ! Razdijeliv monarkiju na dvije
pole, dali su joj samo dva uporišta. Kako
nijesu uvidjeli, da ovako podijeljena država mora
da se neprestano ziba! Mogli su iz fizike znati,
da tijelo sa dva uporišta ne može nikada doći
u stabilnu ravnotežu, nego da će se uvijek, na naj-
manje poremećenje položaja sibati. Pa ipak —
možda je pravim zasnivačima dualizma — onima
u Berlinu — i lebdilo pred očima ovo labilao rav-
novjesje, možda im je i bilo do toga, da se mo-
narkija neprestano ziba! Al je čudno da ni danas
— nakon toliko iskustva — odlučujući krugovi
kad joj cilj nije drugi, nego da popustiv svaka strana
po malo od ,nebitnoga“, dostigne se sloga ! sporazum
tano“ ?
Ja dakle pri svojoj tvrdnji potpuno ostajem, pače
konstatiram činjenicu, da ju »Vrhbosna“ nije ni kušala
pobiti, nego 8e je prihvatila drugoga, misleć valjda, da
ća tako zabašurit ono do meni i jest bilo najviše
stalo. Ujedno ću joj kazat i %0, da sad iza njenog od-
govora moradoh se još više uvjerit, da je zbilja istina,
da je ona naumice najprije o tom kongresu šutila, &
onda ga u ,Obzorovoj* vijesti jer
rezultatom nije bila zadovoljna. Ona naime piše: ,Ne
dvojni ni trojni savez nego Hristovo Evangjelje. Nasto-
jao sam da pratim rad papia kroz ovo malo mjeseci.
Nijednin papa nije još u tako malo vremena proveo to-
liko roanjih i većih promjena i reforama koliko Pio X.
Gotoso svako malo dana čitaš: papa je promijenio 0v0,
papa“ je promijenio ono. Te čovjek zbilja dobiva utisak,
da se je pod mišlju velike politike dvojnog saveza pro-
puštetlo mnogo gitnih stvari, baš kako se je — ako
prisp odoba pristaje — u DAS pod mišlju velike politike
i tako
"i
E
k
:
i
:
E
1
i
3!
>
fi
i
pec > poreć ni , Vrhbosna“. jer neće valjda reći, da papa pratim
sve to radi iz pukog diletantizma ! Tako bi i naše sve-
ćenstvo pod mišlju velike političko- vjerske agitacije
brzo zaboravilo na praktični kršćanski rad na moral-
i
i
:
E:
:
f
f
is
*:
"
U
#$
i
ti
ty
dava! Ali kako? Evo: oba veli da je šutjela, jer
ostalo novinstvo naše o njemu šutilo! Zar
bosna“ od 5 Siječnja pisala: sl naš u
čina ,Obzor“ u br. 966 od 20 Studenoga 1908.
Eto dakle nije istina da je novinstvo šutilo, kad
njenom vlastitom priznanju Obzor“ o njemu
20 Novembra, dakle samih 5 (slovom pet) dana iza
kako se držao, jer je on bio na 15 Novembra. Dakle
je istina da je najprije šatila jer nije bila s njim za-
dovoljna a otvoreno g& napasti nije mogla. Kad je pak
izašao Motu-proprio, onda ga se je tek nakon dva mje-
seca sjetila. da zabašurivanjem prikaže kao da je taj
Motuproprio proti kongresu i njegovim resultatim uprav-
ljen, što nije nipošto istina, kad papa i sam u njemu
veli, da ga je on odobrio. ,Bit će pošto drugo, proti
čemu je taj Motuproprio upravljen“ rekao sam već u
prvom članku, a što je to, reći ću gad odmah. Samo
ću ,Vrhbosni“ kazat, da sam ja pisao samo istine radi,
a ne valjda iz animoziteta prot njoj ili osobitih sim-
patija prama Obzoru“. Jer je tog animoziteta te i sim-
5
iz
kzč
g3 3
Bistrimo pojmove.
"u
Nego ipak moram opet reći, iza ove digresije, da
ja o političkom djelovanju talijanskih katolika nijesam
u onim člancima ni slova rekao: ja sam opet i opet
govorio samo 0 Rimskom pitanju. Više sam puta na
i | zato je njegov opis toga puta, što ga je u god. 1802.
i 1808. učinio tako zanimiv i toli simpatičan.
i plastično prikazuje Sapieha sve, što je vidio i običaje
i uziku,
snagu originala .“ U predgovoru pako kaže Smecchia i
tijem ga RMebrowski opravdava, da se je tog posla latio
po želji poljskoga kralja i zato da je htio, da mu pri-
jevod bude što vjemiji. Taj egzemplar, što ga je prof.
Bobrowski uzajmio iz knjižnice knezova Czartoryskih
danas je u rukama grofa Potockoga u Rosi na Litvi &
drugi primjerak istog t0g $mecchijinog prijevoda na-
lazi se u biblioteci grofova Zamoyskih. To je — kako
ga opisuje znameniti poljski historičar T. Korzon u
jednome pismu — debeo svezak in folio, avezan u cr-|tuju po inozemstvu. A što nam prije svega čini
veni safijan, 8& grbovima kralja Stanislava Augusta, & simpatičnom tu kojižicu to je ona velika ljubav za
na prvoj je stranici zabilježeno rukom Przyborowskoga narod i za sve što je s njime u savezu, ona živa želja,
brak _piesni 14. i 15. zniszezonych przez senat Ragu- | da taj narod sa svojim običajima i iskrenim
zy z obawy przed "Turkami“ (fali pjesma 14. i 15., što | srcem sbliži Poljacima, da crpu iz tog vrela za sobe u
ih je senat dubrovnički uništio bojeći se Turaka). svome teškom položaju nove sile za svoj narodni život.
Kako već rekosmo najveći je dio rukopisa ,Osma- Preveć bi se otegnulo, da hoćemo ovdje, da dadnemo
novih“ donešen u Poljsku od putnika, koji su u ono i ra
doba posjećivali Dalmaciju. Prvi Poljak za koga zna-
demo da je proputovao hrvatske krajeve u znanstvene
svrhe jest Aleksander knez Sapieha. Aleksander
Sapieha je megju savremenim sjavenofilima poljskim | €
bio sasvim originalna pojava. Njegov interes za život
kojima su časovito boravili. Tako dogjoše većim dije-
\:m rukopisi Osmanovi“ u Poljsku.
Ali još prije toga, za vremena, kada je Poljska,
kao samostalna država još postojala dogjoše dva inte-
resantna rukopisa Osmana“ u Poljsku, za koje mis-
lim, da su Hrvatima sasvim nepoznati. Zadnji kralj
poljski naime, Stanislav Augusto Poniatowski bio je
da i remek-djelo dubrovačkog humanizma nije megju nji- čovjek izvanredne naobrazbe, koji se je živo zanimao
ma probudilo nikakovog zanimanja. Tek opaska prof. | 7% literarna pitanja. Kojim je putem saznao, da postoji
Sokolowskoga, da se gotovo u svakoj od velikih | nekakova epopeja, koja proslavljuje pobjedu poljskoga
knjižnica poljskih nalazi po jedan rukopis ,Osmana“ oružja nad Turcima Za gada nije bilo moguće sigurno
upozori me, da je Gundulićevo djelo nekad bilo pred- odrediti, dosta, da je kotorski vlastelin conte $ mec-
metom ; roučavanja poljskih učenjaka i zato sam, uzev- chia, udovoljavajući kraljevoj želji preveo Osmana“
ši opasku prof. Sokotowskoga za ishodnu tačku počeo, prozom na talijanski jezik i poslao dva egzemplara to-
da pretražujem to pitanje pt sam kod te prilike utvr- | 84 SVOG prijevoda kralju Stanislavu Augustu. Jedan od
dio neobično velik broj rukopisa ,Osmanovih. “ tih rukopisa, koji nosi paslov: ,L? Osmano, Poema
Najveći dio tih rukopisa došao je u Poljsku u del Conte Gondola, Patrizio di Ragusa,
ono doba, kada je, iza propasti Poljske, nova struja composto 1 anno 16421. & dedicato & Vladi-
nadošla i svrnula duhove Poljaka u nepoznate za njih |slao IV. eui allora Principe Reale. Tradotto
dosad krajine. Svaka. velika i bujna književnost — in Italiano dal Conte Venceslavo gmecehid,
kaže grof Henrik Rzewuski — što se naglo pojavila je Patrizio di Cattaro e rassegnato & Sua Mi:
čempres, koji kiti bud grobnicu samoga naroda ili ba- [esta Stanislav Augusto, Re di Polonia e
Rukopisi Osmana“ U Poljsko).
__ Prema onome slabome interesu sudeći, što ga 0-
bično pokazuju Poljaci za sve što je slavensko, činilo se,
rem političnu formu, koja je osiguravala tom narodu | Gran Duca di Littuania“ ele. — čavao se je dolu hrvatskim krajevima očitovao se sasvijem drugčije
pjesnički život njegov.“ Takov čempres na grobnici godine 1824. u biblioteci knezova Czartoryskih, rogja- | nogo što slavenofilstvo njegovih zemljaka, koji su u ena, zanimajući osobito živo ze
ka kraljevih. U toj godini posudio ga je Mihajlo Bo- | kasnije vrijeme obilazili iste zemlje. Njegova osebuj- dubrovačku književnost i stanovao u pi
poljskoga naroda bila je nova struja u književnosti i u
opće u duševnom životu naroda, %& glavna._je oznaka | browski, profesor na gveačilištu u Vilni, koji se je mno:
novoga toga pravca bila slavenska misao. U politici | 89 zanimio dubrovačko- dalmatinskom literaturom i opi:
bio je predstavnikom novog pravca Stanislav Staszić, gao nam je taj rukopis u svojoj — ali Bože nedovr-
u pjesništvu biskup Ivan Pavao Woronicz, a sva sila šenoj — raspravi 0 Gunduliću. Kaže, da je to dosta
darovitih radenika prenosila je novu ideju u znanost. | debela knjiga in quarto u kojoj je fracta pagina 8 jed-
Ta ideja slovenske uzajamnosti ponukala je takogjer |ne strane gilirski* tekst, a s druge talijanski prijevod
mnoge Poljake 4 ono vrijeme, da 88 zabave Dalmaci- | prozom koji po njegovom mnijenju nije baš najbolji
jom i njezinom kulturom, da putuju po hrvatskim kra- jer Smeechia — kaže Bobrowski — nije svagdje iza-
jevima i da na tim svojim putovima sakupljaju Sve; brao one talijanske izraze, koji bi odgovarali izrazi
što je u savezu 8% duševnim razvojom naroda u | tosti ilirskih p& je nješto razvučenim govorom oslabio
nost očituje se u univerzalnosti, koju ne palazimo ni
kod Kucharskoga, ni kod Bobrowskoga. ni kod T. T.
Ježa pa ni kod Branislava Grabowskog. Za njega južno
Slavenstvo nije samo kraj u kome čovjek može, da se
izobraži u slavenskoj lingvistici ili da proštudira samo
literaturu, ne traži u njoj romantičnih dogogjaja iz kr-
vave prošlosti ili kakvu interesantnu niansu koje filo-
zofske misli, ali on gleda te južne Slavene pažljivo i
sa svih strana, zalazi u njih u njihov život i dušu
motri sve što je na taj život i dušu moglo da djeluje.
Šteta samo, da u svome putopisu ne govori Sapishe
više 0 Dubrovniku jer taj dio njegovog dnevnika žali
nike Dica njegova dosad nije izdala & ista Uk 58
bilješke njegove % daimatinsko-dubrovačkoj literaturi.
» -
NR E Ili mi INEO
gli