Br. 14. U DUBROVNIKU, 2. Aprila 1904. » Godina XIV. CRVENA HRVATSKA cij epa je lištu saostijiše za Dubrovnik sa diačiiia o u kuću, za Austro- oi Bosnu * Hercegovinu s poštom: ra godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. Za inozemstvo: gitarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Uskrsnuće! Zvona zamuknuše, vijeruici obiiaze crkve, u kojima se razliježa turobni zvuci lamentacija i mike Gospodnje. Ali će naskoro i opet zabrajati zvona, crkve će se preodjeti u svečano ruho, ve- dri i veličajni »Alleluja“ će ječiti u njima, a sav kršćanski svijet slaviti uskrsnuće Spasa. Nakom Božićnjih praznika se radost raspajasa u poklada- ma do ludosti, ali u četrdeset dona korizme se svijet pripravlja za slava Uskrsnuća. Kolika slič- nost u tome sa svim pojavima života! Usred zime života rodi se misao spasiteljica i ljudi zaplivaju u radosti, da se onda za kratko ta radost pretvori u prave orgije obijesti i bezbrige. Ali u brzo se po- kaže, da još nije osvanulo proljeće, a posljeiice raspojasosti dovode ljude do pokore. Napokon će do križa i muke. Ali ipsk, u teškim nevoljama okaju ljudi svoju obijest i onuda kada je ona mwi- sao, kojoj su se kod zibke radovali, već skore a križ sramote pribita, uskrsne od smrti i opazi u kušnji i okajanju preporogjeni svijet. Duboka sim- bolika kršćanskoga kalendara može se prenijeti i na pojedince i na narode. I baš se na život uas Hrvata može vrlo dobro prenijeti. Usred opće tame i pustoši rodila se je i uama misao spasiteljica, misao narodna, hrvatska, misao otkupljenja. Uzra- dovasmo se, zanijesmo se i ponesosmo se. | mislili smo odmah da je već sve spašeno i sve osigurano, kad ju imamo, našu misao. Mislili smo da možemo sebi dozvoliti već i nešto luksusa da se razmećeno, da se inatimo, svagjamo, da slavimo prave politič- ke i stranačke orgije i poklade, Kasipali smo tako našu snagu u pustim govorima i doskočicama, maski- rali smo se što sme bolje znali, naplesali se i do- maćih i tugjih plesova i ne pitali ko je muzikaš, la li je naš ili iugjin. A bio je običeo tugjin. Na- šemu bi odmakli i stolac sa kojemu je sjedio i nije naa dobro igrao i napokon smo mu bili spravni polupati i glazbalo. I napokon se u političkim i društvenim kavalkinama iscrpismo, a od pijanaka odnijesmo mamurluk. Došli su dani pokore i posta. Teško ih osjetismo i teško ih još uvjek osjećamo. Došii nam i Khueni i njima slični i obmanuše nas, pa nam isprazniše kese i mozgove, a muogina i srca, koja ostaše pusta i jalova. Praznina, očaj. jad i nevolja zija naokolo. Tugjiuci usrećitelji naši ostaviše nam pusta polja. Pusta su polja privrede, kao što i prosvjete i prava naših. Sve poharano. Donapokon nam svanu i crni petak, htjedoše raza- peti, a i razapeše na drvo sramote samu misao našu. Irazapinjali su ju ljudi naše krvi, Poniženje, uvrijede i prolivena krv napokon nas osvijestiše i mi pregosmo da se dignemo, Nakon najcrnijih dana uskrsnu napokon opet naša misao. Nadjosmo je, vidjesmo je. 1 kao što je ono išao megju Krišto- vim učenicima glas da je Učitelj uskrsnuo, kao što se javljao sad ovome a sad onome, tako i sada ide glas: uskrsnuo je i naš soo. Javi se sad ovdje, POBLISTAK Baldo Bogišić Život i rad *) Dr. Baldo Bogišić rodio se je u ubavom Cavtatu — toj; kolijevci Dubrovnika na 20. prosinca 1834. od oca Vlahu pomorca, i majke Marije rogi. Miljan. Obi- telj Bogiši ć potječe s Mrcina u Konavlima. Pošto Bo- gišić svrši pučku školu, stupi u privatnu školu, koju je držao pokojni pomorski kapetan Antun Casilari. Tu školu svrši Bogišić od 12 godina. Tim je imalo -- po očevu načelu — svršiti za Bogišića pohagjanje škole, a naš je Baldo imao ostati doma, i baviti se domaćim napretkom i trgovinom. Ali naš Bogišić, koji je već u prvom djetinjstvu pokazao biljege bistra uma i veliku ljubav za naukom, htio je u bijeli svijet u potragu za svojim idealom — za naukom. Tadašnji župnik cavtajski, a kasnije biskup Ivan Zaffron, poučavao je privatno u ono doba neku djecu u svim predmetima niže gimnazije, Ta je pouča- vanja polazio i Bogišić. Njegovi drugovi polagali bi na svrhu svake školske godine ispit na dubrovačkoj gi- mnaziji. Ali Bogišić se nije smio k njima pridružiti, jer se je otac bojao, da bi mu sin lakše mogao pohr- liti u svijet za naukom, kad bi imao svjedočbe dovr- šenih nauka. Zaffron je držao Bogišića za svog najbo- ljeg učenika, te mu je na svrhu dao krasnu svjedočbu, da je kod njega svršio nižu gimnaziju, ali ta svjedočba | nije Bogišiću skoro ništa vrijedila, jer škola Zaffrono- va nije bila javna, Mladi se je Bogišić već tada bavio učenjem njemačkog i talijanskog jezika i literatu a čitao je i francuska djela, u čem su ga uputili njegovi *) Ovu je radnju čitao presjeduik hrv. čitaonice ,Zore* u Osviatu na akademiji, koju je »Zora“ priredila u počast vom počasnom članu Dr. Beldu Bogišića va njegov imendan (Tri kralja) o. & 10 kruna i po- a sad ondje. Neko i ne vjeruje dok ne vidi, ali vjerovat će doskora svi. I mi ne možemo uza sve nevolje koje nas biju, gledati u budućnost kroz crne naočare. Dok je živa unutarnja snaga u ua- rodu, dok budemo pomno čuvali ono ,kraljevstvo božje koje je u nama“, dotle smo spaseni. Saći će valjda i Duh i raširi će se radenici narodni da rabotaju i dižu duhove i propovijedaju blagu vi- jest spasenja. Poiagano se je ali sustavno širilo i kršćanstvo, što su ga raznosili cijelim svijetom prvi spoštoli. Ali naskoro je postalo moćno i svi pro- goni ga ne satriješe. Krst sramote postade simbo- lom njegovim. Svaki mučenik pribavljao mu je pa desetke novih sljedbenika. Misao uskrsnula mogla se je samo širiti — padati nikaća; a s mišlju je rasla i organizacija crkve. Učimo od božanskih stvari zemaljske! I mi imademo da sagradimo dom naš na tvrdoj pećini, dom-čuvar naše mosli narodne. Ali ta naša narod- na hrvatska misao sagraditi će i dom svoj samo onda, ako bude uzela za simbol svoj sva opa poni- ženja i sramote koje je pretrpila. Uskrsnula jeste i glas ide naokolo i javlja se ovdje i ondje, ali treba da ju šire apostoli, da ju svjedoče mučenici, da ju čuvaju zborovi i općine, Ouda ćemo i mi mo- ći da jedno vx izvojštimo njoj slobodu i oltar, a na- ma mir i hram u kojem će joj žrtvovati buduća koljena. Prepojodimo se i učimo udešavati po bo- žauskim stvarima naše narodne stvari, jer je i pa- rodna misao božanska, dakleje pravedna i naravna A naša hrvatska misao uskršava prava i zdrava, pa ko da joj uskrsnuloj poreče pravednost i na- ravnost 2! I dok ćemo se ovih dana svi pozdrav- ljati sa Aleluja, uskrsnuo je Spas! Želimo da se sve većma i većma širi i naš narodni Alleluja! A kako se tih pozdrava već čuje, a ponajviše u skomnim kolibic2ma, želimo cijelom huvatskom narodu 1 x Srotan Uskrs! Slaveni i Talijani u Trstu. Pišu nam iz Trsta: Germanizacija se kod nas ne uvagja više skoro nevidljivo, kap po kap, ona navaljuje. prodire poput bujice. U smrtnom strahu ogledaše se naši, piplju i Talijauci, & pod nogama im zemlja izmiče, i gle čuda: u raljama onoga lava Venecije, u čoje iščeznuše mno- ge naše sile. mnoge naše žrtve, zasadiše bijelu zastavi- cu -- mira i aratimstva. Zar iz ljubavi nečesove ? Ču- jem. da bi poplašiti Teutonce, koji dolijeću, da zoblju našu muku. Pa to opet nije čudo, jer u povjesti vidi- mo, da se često veliki narodi do krvi izmrevariše, pa i pomiriše i proti trećega nasrnuše, koji im je o glavi radio, Nemamo dakle niti mi razloga, da se otmemo tom zahtjevu neumoljive sadašnjosti, da skupimo redo- ve i da okrenemo front proti zajedničkom vragu. Ali .. Eh da nije te riječi ! Mi ipak imamo još zeru vremena, da se porazgo- vorimo sa tim saveznicima. A moramo urediti i neke prijatelji liječnik Messi i grof Niko Pucić-Veliki. Na- bavivši program u kojemu je bilo naznačeno što i ka- ko se uči i koje se knjige upotrebljavaju u višoj gi- mnaziji, stane se Bogišić pripravljati sistematično za ispit zrelosti. Bogišić je već tada imao bogatu biblio- teku, koja mu je bila najmilija družica. Po smrti očevoj pogje Bogišić g. 1858. u Mletke, gdje je na liceju Marka Foscarini (onda sv. Katarine) slušao predavanje zadnjeg gimnazijalnog razreda, te na istoj školi napravi prije od godine dama ispit zrelosti sa vrlo dobrim uspjehom. Zatim je pohagjao sveučilišta u Beču, Berlinu, Parizu, Monakovu i Giessenu. Svuda je bio upisan u pravni fakultet, ali je uz to slušao pre- davanja i iz filologije, filozofije i povijesti. Godinu prije propisanog roka, to jest g. 1862. položi zadnji ispit u Giessenu, te postane doktorom filozofije. Dvije godine kasnije postane u Beču doktorom prava, a g. 1869. po- stane počasnim doktorom državopravnih nauka na sve- učilištu u Odesi. Tako je Bogišić postao trostrukim doktorom, što je malo koji smrtnik doživio, Godi- ne 1863. imenovan je Bogišić suradnikom dvorske bi- blioteke u Beču. Godine 1868. bi imenovan zemaljskim školskim nadzornikom i školskim savjetnikom za Voj- ničku krajinu u Hrvatskoj, a godinu kasnije postane profesorom povjesti prava slovenskih naroda na sve. učilištu u Odesi. Još prije su mu sveučilišta u Zagre- bu, Varšavi, Kijevn i Biogradu nudila profesursko mjesto, ali on te časne ponude nije mogao primiti, jer je bio drugovdje zabavljen. U to vrijeme su ga htjeli izabrati zastupnikom u dalmatinskom saboru i čare- vinskom Vijeću, ali on ne primi tu ponudu znajući, da bi kao zastupnik morao zapustiti svoju omiljelu nauku. Godine 1872. pošalje car ruski Bogišića u Crnu- goru, da izradi gragjanski zakonik za tu zemlju, Go- dine 1888. bi zakon proglašen i iste godine stupi u kre- po t. Tom s spec ruski car podijeli naslov i ste- n—m—vvr e Izlazi svake subote. | i U Pojedini broj 20 para. ve, priopćena, zahvale plaća se 40 | trankirana pisma ne primaju se. Iračune, da ne bi u sred okršaja bilo belaja. Treba se pogagjati, hoćemo mir pod nekim uslovima. Vi dolje u Dalmaciji bijaste prvi, koji začeste misao o slozi, a pra- vo je i potrebno je bilo, ali i lako i po vas ne štetno. Talijancima oteste do Zadra sve što je vama pripada- lo, pa opet ne dobiste sve, a bogme i oni malo što iz- gubiše. Zar nije talijanski uredovni jezik u nutarnjim sudbenim poslovima. Zar se on ne kočoperi i drugov- dje, a pogotovo na ulici? Ne misli li naš seljak još da- nas, da je talijanski jezik nešto više. dostojnije? Pod onim dakle pogodbama vi časno sklopiste slogu, prizna- še vam hrvatstvo zemlje i Bog. A kako je ovamo? Češki Tirolski poslanici su 0- ni. koji se mnogo muče o našoj slozi, a podupiru tu misao i oni u kraljevini. Pitajmo sada zašto oni nago- veraju nas da se grlimo, a iznesimo i pogodbe, pod ko- je bi da se bratimimo, pa ćemo mnogo toga razjasniti. Ovako misle svi naši, 0 kojima se radi u ovim vimi, ovako se izjaviše jučer na impozantnoj skupštini ovdje u Trstu, a ovoliko i poručiše onim mešetarima naše sjeverne i južne braće, Česima i Hrvatima, pa i protivnoj strani, s kojim nam je ugovarati. esi rade iz posve egoističnih namjera. Oni zah- tijevaju jednu češku universu u Brno, i češki jezik u administrativnom području u zemlji. Posve lijepo i pra- vedne. Ali oni uvigješe, da sami neće onako uspjeti, kako bi uspjeli, da su poduprijeti ne samo od Slavena, nego i od druge koje narodnosti. Tu su južni Slaveni (i Poljaci, ali ti nijesu više Slaveni) i Talijani, ali ovi se megjasobno kolju: pomirimo ih! Ugško intervenisanje ne potječe dakle iz ćiste lju- bavi. Trentinski zastupnici, na živoj su vatri, ne daju im Švabe mira. Mi im ne možemo poreći čisti talijan- ski kirakter onih krajeva, a pošto oni znaju, da mi tamo nemamo direktnoga posla, očijukaju, ne bi li i nas predobili za svoju stvar i nude nam prijateljstvo. Te fi *u ijubavi za nas? Treći su oni iz kraljevine. uijau, mi tučran« otvoreno reći da u Italiji vla- da uiiijenje, da ona sije još dovršena, cijela: fali joj Trentin i Trst sa Primorjem. Glede prvoga dijela re- kosmo, da su tamo Talijani u apsolutnoj većini, ali gle- de Trsta i ovih krajeva zlo su informirani od ovgje- šnih fanatika. Oslanjajući se na tim izvještajima u Ita- liji su kovali planove, ali u najnovije doba se predo- misliše, jer se moradoše uvjeriti, da imade Slovenaca i Hrvata i nešto niže od Učke. Ovdje smo mi narod: pla- ćamo porez i u novcu i u krvi, pa hoćemo, da budemo i poštovani kao jednakopravan narod, a ne kao gost. Razumješe to Talijani u Kraljevini, pa evo uda- riše drugim putem, da putem mira nas uspavaju i po- more ! Da je tako vigjeti ćemo dalje, a sada recimo: niti ovi se ne bratime ljubavi radi! Ove prilike i okol- nost, da mi poznamo naše suzemljake bolje u dušu od svih naših mešetara, daju nam pravo, da zrelo promoz- gamo, kako ćemo se složiti. Boj nas je istrošio. A ne bijemo boj poput Graničara puškom i jataganom, bije- mo boj svijesti, kulturni, ekonomski boj, boj duši! Već 20 god. očajno se borimo za jednu pučku ško- lu u Trstu, a oni osvanuše sve od jednom sveučiliš:- tem, i to u ime jednakopravnosti svih naroda! Jeli bije Bogišić nasljedno plemstvo. Da Bogišić nije ništa drugo učinio osim crnogorskog zakonika, zaslužio je, da mu ime ostane neumrlo u slavenskom i stranom svi- jetu. Pošto je Bogišić dovršio crnogorski zakonik, po- vrati se u Rusiju, gdje mu ponude katedru rimskoga prava na sveučilištu u Moskvi. Ali on se radi raznih uzroka zahvali na ponudi, te zatraži mirovinu, koju i dobije g. 1890. Poslije toga povrati se Bogišić u Pa- riz, gdje je imao star još od g. 1874 i gdje se i sa- da nalazi. G. 1893. ponudi Bogišiću crnogorski knez Nikola mjesto ministra pravde, koje on primi, i ostane tu 6 godina. Slijedeće godine obagje Bogišić Crnugoru da pregleda sudove, a poslije toga izda mnogo naredaba i okružnica, koje se odnose na njegovu struku. Kroz vri- jeme svoga ministrovanja u Crnojgori utemelji on če- tiri nova okružna suda. G. 1897. bi poslan Bogišić u Rim, kao punomoćnik kneza Nikole za sklopljenje že nidbenoga ugovora izmegju kneginje Jelene i ondašnjeg prijestolonasljednika. a današnjeg kralja talijanskog Vik- tora Emanuela. U Rimu i u Monzi bio je Bogišić sa svojim drugom vojvodom Božom Petrovićem sjajno do: | je čekan od kraljevske obitelji. G. 1898. priredi Bogišić drugo izdanju? crnogorskog zakonika, & godinu kasnije preda ostavlcu na mjesto ministra, da se uzmože sasvim podati svojoj omiljeloj nauci. Knez Nikola primi teškim srcem Bogišićevu ostavku, kako se to vidi iz krasno: ga kneževa ručnoga pisma, kojega je tom zgodom u- pravio Bogi šiću. Bogiši ć je član mnogih akademija i raznih uče nih društav:i. Tako je on član jugoslavenske akademije znanosti i vimjetnosti u Zagrebu, pravi član kraljevske akademije a Biogradu, član carskog geografskog dru- štva u Petirogradu, član etnografskog i antropološkog društva u Moskvi, dopisni član francuske akademije moralnih i političkih znanosti nu Parien član salsa: uma Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene Hrvatske“ u Dubrovnika gdje su utuzljivi, Za izla- retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust, Dopisi šalju se Uredništva, Rukopisi'se ne vraćaju, & ne- čudo, ako nam se svigja ova ideja o slozi i miru, kad ćemo moći, da svoje skupe sile uložimo za boiju sreću svoje raje? Slovenci i Hrvati su pripravni za slogu, ali s kim da se slažemo, s kim da se pogagjamo? Dr. Venezian, vogja tršćanski i Duh Sveti svih primorskih Talijana kaže na skupštini pol. druš. ,Pa- tria“. Niti pod cijenu sveučilišta, me smiju zaboraviti Talijani što su, što hoće, što su bili i što hoće da po- stanu. Što miješaju i odlučuju talij. poslanici u Beču ne obveznje Talijane kod kuće. On — Venezian, po- štuje Slavene i njihovu kulturu, ali — u Ćeskoj i Hr- vatskoj. Ovima s kima se moršju složiti, veli: U ua- ge šoj kući moramo mi biti naši gospodari, dobbiamo anzitutto conservare I immita- bile itališnita delle nostre terre. ' A tamo u Beču mudruju ovako: Dajte nam čke i srednje škole! — Glasujte prije za universu, pa kraje-| ćemo |vam eventualno dati jednu pučku školu u_ Trstu! Divno! Blaži vele: Razdijelimo Istru i Primorje na okružja po narodnosti. U vašim vi age, u našim mi gospari. Lijepo? Ali time bi oni dobili i više, nego li traže, mi bi morali žrtvovati na hiljade našega naroda, morali bismo uzeti plug i motiku, cjelunuti još jednom * more i pozdraviti taj bijeli svijet, pa se povući pod Učku i ondje zahvaliti Bogu i Talijanima, da imamo svojih škola, gdje smo ih — već imalit Jeli ovoliko / jasno ? A pregovara li se još ovdje, hoćemo da pokažemo,. : da smo i mi za slogu, ali na temelju jednakopravnosti. Naša je stvar sveta i pravedna. Sami , Arbeiter u Beču veli, da je u Trstu i u školskom po- gledu, nego li u Dalmaciji ško bikera $ lje motore na benzinu!) Ovdje ne pohegja školu 40% - djece, a analfabetu je više nego“u Dalmaciji *Ima li prećeranosti u riječima Dr. Rybač-a, kada veli: ,Ho- ćemo li na volju braće Čeha i Trentinaca položiti glavu na žrtvenik. pa "učiniti na sebe samo- ubojstvo, kako nam po u istarskom saboru? Po- . ložaj naš ne znađu naši ; pozivljemo s;toga naše zastupnike da budu oprezi;: da nam ne škode, neka i nas čuju, i neka znadu da smo i mi za slogu, ali na poštenoj podlozi. ma temelju jednakopravnosti. U tom su duhu bile primljene resolucije, a na identičnom se stanovištu staviše i zastupnici m. venske socijalne demokracije. Cijenio sam vrijednim, da i dolje naši čuju koju oplirnije o predmetu, o kojem se do sada površno ili nedosljedno raspravljalo. Ta impozantna skupština svršila je neopisivim oduševljenjem za pobjedu o oružja i u tom du- hu je glasovala za resoluciju .... , Živjela Rusija, naša majka — jedina naša sade. Tako se orilo iz tisuća slovenskih i hrvatskih grla. g. F. Istina je da se ne grdimo iz ljubavi. Ali tako je u politici, koja gleda na korist. A pravednost — to je za nas korist. Za to je i dobro što primorski Hrvati i Slovenci stavljaju svoje zahtjeve. Čisti računi. Bez nas i Čeha talijancima zlo, a bez nas i njih i Česi su slabi ! Za to uprimo da se okoristimo situacijom! — Op. Ur. DOO LN — BC ROO nog društva. za a socijologiju u Parizu, počasni član za- voda za rimsko pravo na sveučilištu u Cataniji itd. O- sim drugih ima i ova odlikovanja : Veliki križ crnogor- skog Danilovog reda, veliki križ srpskog reda sv. 8Sa- ve, veliki kordon otomanskog reda Medžidije i veliki križ reda talijanske krune; on je uz to komander ru- skog reda sv. Ane, komander franceske počasne legije i oficir franceske javne nastave. Iz ovoga kratkog Bogišićevog životopisa može se odmah upoznati njegov veliki um, njegov neprispodo- bivi rad i njegovu silnu energiju. Bogišić je dokazao, da se sve može što se hoće, samo ako se srcem za to prione. Dosta je spomenuti, da je on u jednu samu go- dinu naučio savršeno česki, poljski i ruski jezik. u. A sada da pregjemo malo na Bogišićev književni rad, bez česa bi bio nepotpun govor o Bogišiću. Uz onako teške radnje, koje je on morao do nazad malo godina obavljati u raznim službama, ipak se je nepre- stano bavio oko proučavanja i pisanja učenih djela i to po noći, kad ne bi imao vremena po danu. Koliko Bogišić toga napisao, neda se vjerovati. Ovdi ćemo nabrojiti samo nekoja njegova djela. Prva njegova rad- nja bila je historična rasprava ,0 užročima poraza njemačke vojske u husitskom ratu“. Na iemelju te ras- prave i usmenog ispita postane Bogišić doktorom filo- zofije. Dok je Bogišić bio još u dvorskoj biblioteci na- piše dva znamenita djela i to ,Pravni običaji u Sla- vena“ i ,Naputak za opisivanje pravnih običaja, koji živa u narodu“, Ova dva djela svratila su na sebe paž- nju slavenskog svijeta, jer su bila prva djela te vrsti u Slavenstvu. Osobito ovo zadnje bi oduševljeno prim- ljeno, te prevedeno na sve jezike slavenske, pa su se po njemu ravnali i slavenski i strani učenjaci. Zname- nito njegovo djelo ,Zoornik sadanjih pravnih običaja aneradliiči aa žea