Br. 16.

U DUBROVNIKU,

HRVATSKI

ko

16. Aprila 1904.

Godina XIV.

RVENA HRVATSKA

 

Cijena je listu unaprijeda: za sa j

i : Da godinu 10 kruni, na po godine 6

štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine,
polugodište.

Carevinsko vijeće.

Parlamenat će biti otvoren 19. o. mj. Kako
se nagovješta, kušati će Koerber još jednom ne bi
li se moglo što obaviti, a onda. da se kani uteći
zadnjem srestvu, t. j. raspustu. Sa česke strane
na to poručuju, da to neće pomoći ništa, jer će
ponovni izbori još i pojačati radikalniji elemenat
megju Česima. Sve česke stranke su za opstruk-
ciju, a u slučaju ponovnih izbora, stranke će soli-
darno raditi, da ugje u parlamenat opstrukcijoni-
zam pojačan. Uz to bi raspust i ponovni izbori
značili velik gubitak vremena i u neku ruku op-
strukciju odozgor. Ova orgumentacija sa češke stra-
ne nije bez temelja i možda će Česi vodeći dalje
opstrukciju prisiliti vladu ili da popusti ili da
otstapi.

Ali u opstrukciji su i naši zastupnici. Hoćemo
li mi time nešto dobiti? Ovih dana smo dobili iz
pokrajine o tom pitanju dopis na koga se moramo
osvrnuti. Dopisnik piše, da se je začudio .i on i
mnogi kad su čuli, da su naši stupili u opstruk-

iju: ,Česi povukoše i naše. A jesu li naši za
stupnici smjeli to u Beču baš saada da učine? I
mi smo za slavensku uzajamnost. Spas Slavenstva
i naš je. Ali kad mi padnemo — čemu nam i
Slavenstvo ? S toga bi morali o današnjoj situaciji
malko promisliti, Bečki parlamenat je mrtav, ne
funkcijonira. Neposredni uzrok tome su danas Česi,
koji traže ovim načinom postignuće svojih  oprav-
danih prava. Ali ako uvažimo, koliko imademo mi
naših potreba i koliko je tu pitanja, koja se mo-
raju riješiti, a koja leže megju aktima ministar-
stvenim neriješena, ako uvažimo da propadamo i
da nam se ništa ne dade, morali bi najprije pitati
zastupnike što misle početi 8 pitanjem o mornarici,
o lukama, o školama, o gospodarskim i trgovačkim
interesima Dalmacije, o klauzoli, željeznicama it.d. ?
Jer ako ne bude išlo parlamentarnim putem, vlada
će se poslužiti $. 14. Već se je i počelo. Tako će
se riješiti i pitanje o trgovačkim ugovorima, pa i
o klauzoli*. Ovako pisac, koji još upozoruje, da
bi zastupnici morali u prvom redu nastojati, da
bilo kojim načinom steknu za nas nešto na gospo-
darskom polju, da se ojačamo za kasniju borbu.

Dotičemo se ovoga pitanja za to, jer je važno,
ali odmah primjećujemo, da iz ovoga ne bi moglo
slijediti da se naši okane preko noći opstrukcije,
te milom što od vlade ishode. Mogli bi preuzeti
ulogu Poljaka, ali je vrlo dvojbeno bi li što dobili,
A pošto ne bi naši mogli ni smjeli spriječiti češku
opstrukciju — ne bi ni mogli učiniti parlamenat
aktivnim. Veliko je i prevažno je pitanje, na koji
da način dobijemo barem nešto od majprečih i
najopravdanijih naših potreba. Istina je, da Česi
opstrukcijom mogu samo dobiti, a da ih čini jakima
baš gospodarska njihova snaga. Ali što smo mi
postigli milom ? Što možemo očekivati od ove vlade?
Ako zajednička opstrukcija može ovu vladu otstra-
niti — onda naši moraju biti u njoj. A mogla bi!

Ali uza sve to dajemo pravo dopisniku, kada
upozoruje zastupnike na ove naše potrebe. Trebalo
bi sa ostalim opstrukcijonističkim skupinama, a
napose sa Česima i Talijanima doći na čistac i
meritorno s njima utanačiti, da sve skupine postave
dogovorno i zajedno svoje zahtjeve i ni u kojem
slučaju ne napuste i ne izigraju jedna drugu. Do-
biju li Ćesi ili Talijani svoje, ne bi smjeli prestati
dok i mi ne dobijemo svoje i obratno. Ovakova
opstrukcija, otvorena i solidarn« *  * smiala

kruna. Za II
smatra se da je predbrojen i za došasto - |

| Pojedini broj 20 para.

| čitateljima, kako je , Crvena Hrvatska“

u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu |
1 : 10 krudA i po- |

. . #. e
Sjedinjenje.

Već smo u par navrata, osobito od kada
tako zvana , kriza dualizma“, pisali o pitanju sjedinje-
nja Dalmacije sa Banovinom. Danas nam se i opet na-
miće samo po sebi ovo pitanje. Znamo, da nećemo sje-
dinjenje ovim pisanjem pospješiti, ali danas su takova
vremena da nije nikada dosta 'ovo pitanje držati na
dnevnom redu. U nas se neko vrijeme vodila debata i
polemika o tome, je li treba čekati »Zgodan čas“ ili
ne. Ova je polemika bila skroz teoretske naravi baš
za to, jer se je pitanje posmatralo gotovo isključivo sa
programatičnoga i političkoga državopravnoga stanovišta,
Istina jeste, da sve adrese i svi naši zahtjevi nijesu po-
makli pitanje sjedinjenja naprijed. A istina je i to, da
svim tim srestvima, a proti dualizmu, nijesmc ni mogli
o njem odlučiti — jer nas se nije pitalo.

Ali danas su su prilike ponješto promijenile. Da-
nas se stari dualizam klima i sa Magjarske strane se
očituje sve više težnja što moguće većega otcijepljenja
od ove pole monarkije.
| vaj spor dovesti i kakove će situacije (po nas ATI
ne ili nezgodne) izazvati, to se ne može predvidjeti. Ali
nije tu za nas glavno pitanje zgodnoga časa, inego je
tu po srijedi interes naš, & to ne idealni, ne samo po-
litički interes, ne samo pitanje našega prava, nego u-
pravo naš životni narodni i ekonomski interes.

Magjarska opstrukcija je popustila. Borba je o-
bustavljena. Ali samo na čas. Pod drugom devizom i
u drugoj formi će se opet ponoviti i ovoga puta će bi-
ti popularnija u narodu, a imati će više pristaša nego
opstrukcija za narodnu vojsku. Sprema se borba za sa-
mostalno carinsko područje, a tu će biti i Appony i
Banfy i drugi. I od te strane prijeti nama opasnost.
Magjari će uprijeti ds postignu samostalnost carinsku
ili barem da se njoj što više približe, U jednom i u
drugom slučaju je u njihovom interesu, da otcijepe Dal-
maciju od Hrvatske što više, ako ju već ne mogu do-
biti u svoje ruke. Prekinite trgovinu sa Rijekom, pa o-
stajemo upućeni samo na Trst. Bez sveze sa svijetom,
bez željeznica, stradati će Dalmabija i Hrvatska, a u
Bosni će se voditi i nadalje  protuprirodna politika.
Politički dualizam nam mnogo smeta i dosta nas di-
jeli, ali gospodarski može, da nas još više potis-
ne, razdvoji i — ubije. I zalo, u oči svega toga bio
u ovaj mah zgodan ili nezgodan čas, jedno je neospo-
rivo : nesjedinjenim prijeti nam još veća gospodarska
propast, a mogućnost kasnijega političkoga sjedinjenja
postaje sve manja. Pitanje sjedinjenja je zato baš sada
za nas od najveće aktuelnosti, jer je od najveće ži-
votne potrebe. Nama prijeti pogibelj i zato tu iščeza-
vaju veći ili manji, bolji ili gori izgledi, a aktuelnost
pitanja namiće nam dužnost, da o položaju mislimo,
da radimo što je moguće da pogibelj otklonimo. Sjedi-
njenjem, bilo da smo svi Hrvati u ovoj ili onoj poli
ili napokon kao posebna skupina — prestaje ova pogi-
belj pred kojom isčezavaju i pitanja o tom, jeli bi na-
ma bolje bilo u Banovini,
već nebi mogli biti o sebi. Sva ova pitanja kao što i
ona o srestvima i cijeni sjedinjenja isčezavaju pred po-
trebom, neophodnom potrebom sjedinjenja i pred po-
gibelju gospodarske rastave obaju pola monarkije. Ovu
gospodarsku pogibelj i ovu gospodarsku potrebu sje-
dinjenja razumije i razumjet će svaki, pa će i rad za
ostvarenjem našega ideala biti krepči i imati će više
oslona. Razumjeti će ga napokon i one nehrvatske stran-
ke u nas i svijet, jer je ono prirodna, životna potreba.

postoji

 

 

,Nezahvalnost!“

Dopustite mi, gosp. uredniče, da preko , Crvene
Hrvatske“ upravim dva upita  Spljetskom Danu“. U
članku ,Kako se vraća svećenstvu“, priča , Dan“ svojim
tobože uzela
neko protusvećeničko i protuvjersko stanovište, Uzeh
dakle ja ,C. H.“ pa ju listam i prelistavam, i nikako
da nagjem na što to Dan“ smjera: naprotiv nagjoh
da popovi u njoj pišu! Kako je to? Molim s toga ,dični
Dan“, da mi naznači gdje se to nalazi, da se vladat
znadem | A onda ovo: ,Dan“ piše u istom članku:
Sve tri hrvatske stranke u pokrajini, a tako isto srbska
i autonomaška, odvraćaju svećenstvu nezahvalnošću : i
ouda nas potiče, da povučemo nuždne konsekvencije.

I ja ju evo povukoh ovako: Sve stranke i onako
vraćaju svećenicima nezahvalnošću; biti će g toga u
buduće najbolje, da se svećenici nikad više ne zagriju
za jednu stranku — ne rekoh da ne smiju pripadati
stranci — nego da se ne zagriju za jednu stranku to-
liko i ma taj način, da bi samo u njoj vidili rodoljube,
a u drugim sve same mameluke i prodane mješine, kao
što sam — reno moja — mislio ja i mnogi sa mnom

(| sa nedavne berbe izmegju narodnjaka i pravaša, dok

me iskustvo ne . . . , razočara i pokaže, da smo uz
svo lijepe programe, uz sve bujne riječi više manje svi
dosta blizu, 4! smo to strančarstvo mi svećenici kao

 

Izlazi svako subote,

 

Do kakovih će komplikacija o-

ili njima pod Bečom, ako kao

skaju po pogodbi i uz razmjerau

frankirana pisma ne primaju se.

 

takovi skupo platili. Jer kako je teško u istoj osobi
razlikovat svećenika i političkog agitatora, je li čudo,
da su narodnjaci, koji su u svećenicima vidili svoje
najžešće političke protivnike i kao takove ih mrzili,
malo po malo zamrzili i na samog svećenika? Ne, nije
nikakovo čudo: jer je to stvar posve naravna: to se
dogagja uvijek! Pa ne moramo krivit samo druge. Neka
dakle odsle svećenici u politici ne budu pretjerani
strančari, nego neka radje
angjeli mira izmegju pojedinih stranaka bar u nekim
pitanjima — naravski ostajuć u stranci kojoj pripadaju,
te u njoj urgirajuć snošljivost i mir — jer to bar mo-
gosmo svi vidjet, da i ako nije moguće, da naših stra-
naka nestane, ipak je to sigurno, da
stanak ovisi o (me, kako-će. ge naše stranke u buduće
jedna prema drugoj vladat. — Eto to je zaključak, što
ga ja povakoli iz onog članka »Dana“. Jeli se njegov
zaključak slaže g mojim ?

Ja pitam još Don Luku: Jeli on, kad je pod svo-
jom firmom štampao spomenuti članak: ,Kako se vra-
ća svećenstvu“ promišljao na riječi Sv. Augustina, što
ih je ciao u svom svećeničkom breviru ove korizme,
a koje glase: ,Zašto brata svoga koriš? Jer ti je žao,
što je uvrijedio tek? Sačuvaj Bože! Ako ga koriš ra.
di sele, ne valja ti posao! Ukori dakle radi njega isto-
ga, da ga predobiješ!“ Zar zbilja oni oko ,Dana“, sa
Dr. Alfirevićem na čelu — poznato je da je Dr. Alfi.
rević duša novog pokreta i »Dana“ — ne znadu da
svećenicima preporuče uzvišeniji cilj, uzvišeniji motiv
rada od ljudske zahvalnosti? To je odviše materiali-
stički i odviše vulgarno, mlada gospodo moja!

»Sine čovječji, prorokuj o pastirima Izraelovim ;
prorokuj i reci pastirima Izraelovim: ovo veli Gospod ;
Jao pastirima Izraelovim, jer su sebe SE rai
a stado moje nijeste pasli. Što je slabo bilo, nijeste
učvrstili, što je bolestno bilo 'nijeste ozdravili, što je
slomjeno bilo nijeste privezali, što se izgubilo bilo ni-
jeste potražili ,nego ste sa strogošću zapovijedali im
i sa silom i izgubiše se ovce moje“. Tako je vikao
proti svećenicim Izraelovim prorok Ezekijel; ali pitam
ja: kad bi svećenici po receptu ,Dana“ — a ,Dan“
to sistematično radi, jer se na tu nezahvalnost već ne-
koliko puta naumice navraća — kad bi svećenici u
svom radu tražili da im ljudi iskazuju zahvalnost, ne
bi li to malo po malo postalo i ciljem cijelog njihovog
rada, pa bi se i nam dogodilo ono proti čemu Ezekijel
prorok više: ,jer su sebe pasli .... a stado moje
nijeste pasli“. Dogjite mlada gospodo na župu, pa ćete
vidjeti s kakvim se suprotivštinam, s kakvim predsu-
dam, s kakvom nezahvalnošću mora svaki dan župnik
boriti, ako hoće da narodu nešto dobra učini! Da, prvi
uvjet, da neko narodu nešto dobra učini i ne sustane
odmah iza prvog pokušaja jest taj, da se već unapri-
jed raspoloži, da će mu se nezahvalnošću vraćat. Zah-
valnost se ne očituje samo lijepim riječima, nego na
stotinu načina, pak ako se postavimo na stanovište što
nam ga preporuča ,Dan“, onda ćemo brzo doći do to-
ga, da će Kristova zapovijed : »Ljubi bližnjega svoga
samoga sebe“ u praktičnom djelovanju postati pra-
vi bezsmisao.

A i drugi dio Ezekijelove tužbe, t. j.: ,nego ste
sa strogošću zapovijedali im i sa silom, i izgubiše se
ovce moje“ provagja ,Dan“ sistematično skroz i skroz.
To je proračunana taktika Dr. Alfirevića.

Vami, mlada gospodo moja, može biti do parade
i stranke, do vodstva i prvenstva. Nami jadnicim nije
ni do vodstva, ni do prvenstva: to su sve za nas nuz-
gredne stvari, a glavno nam je to, da vjera ne na-
strada. O taktika ,Dano“ vjeri neizmjerno škodi.

Kako je lako, da se čovjek prevari i misli, & ra-
di u ime bežje, a radi u ime svoje!

Eto možda sam bio malo strog, ali ,Dan“ će mi
sigurno oprostit — zar ne? — a i ja njemu ovog pu-
ta opraštam onaj članak: »Kako se svećenstvu vraća“,
jer će biti očito napisan dobrom namjerom,
nike odvrati od pretjeranog strančarstva.

»Kad sam mlagji bio sudić sam i ja ljude više po
knjigam i a priori, mjesto da sam ih uzimao kako oni
zbilja jesu. Ali kao sam svijet bolje upoznao i proučio
i to ne samo po knjigam i abstraktno — kako na ža-
lost čine neki teolozi. i moraliste, koji u svojim izbam
i ćelijum debele knjige pišu i posebni svijet grade, a
koji ne obstoji — bio sam prisiljen, da svoj sud mo-
dificiram, a često i podpuno promijenim“. Tako piše bi-
skup Bonornelli u svom djelcu:: , Dottrine Consolanti“,
što ga je ,Dan“ nedavno oglasio kao ,novost“ koja se
može kupit u spljetskoj Knjižari Sjemeništa.

Da n tomo potražimo i uzrok sukoba izmegju 0-
nih oko ,Dana“ i ostalog svećenstva ?

Ja bi rado i taj treći upit *,Danu“ upravio, ali
se bojim da mo ne bi grubo napao, ako tsknem u či-
govo samoljublje, ili da se me bi još više u sebi za-
tvorio i samo ponovio, kako je ,Crvena Hrvatska“ uze-
'a protuvjerstvo i protusvećeničko stanovište. jer ima
ljudi svakojakih na svijetu. Expectans.

stoji

 

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske*
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retka,

budu spajajući elemenat i |

naš narodni op- |

u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja-
a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

Hrvatska pučka štedionica u Dubrovniku.

U prošli se je utornik dne 15 o. mj. na prijatelj-
ski poziv sakupio u dvornici , Hrvatske Radničke Za-
druge“ lijepi broj dubrovačkih gragjana, trgovaca, obr-
tnika, radnika, činovnika, posjednika, da se dogovore o
ustanovljenju željno očekivane i neophodno potrebne
Hrvatsko Pučke Štedionice, registrovane zadruge sa
ograničenim jamstvom u Dubrovniku“. Gosp. Gjuro F.
Kovačević u ime gsazivači pozdravivši sakupljene i ra-
zloživši im svrhu sastanka, pozva ih, da izaberu pred-
sjedatelja, koji će upravljati osnovateljnom skupštinom.
Prisutni aklamacijom odabraše predsjedateljem istog g.
Kovačevića, a on zamoli g. Stijepa Gjivića, ravnatelja
»Hrvatske Vjeresijske Banke“, da vodi zapisnik i zatim
otrori raspravu. Gosp. Gjuro Rašica čitao je i razgla-
bao zadružna pravila, koja su nakon svestrana pazljiva
raspravljanja, praćena velikim i učestvom
svih prisutnih, bila jednoglasno prihvaćena. Na poziv
predsjedateljev prisutnici odabraše u prvu zadružnu
upravu gospodu: Gjura F. Kovačevića, Stijepa Gjivića,
Gjura Rašicu, Vlaha Primorca i Nika Sabioncella.
U nadzorni odbor birana su gg. Barbić Dum Vlaho,
Grbić Pasko, Knežević Rudolf, Kolin Ivo i Zec Antun.
U zadružni sud, komu je zadaća, da riješava sporove,
što bi u Zadruzi mogli nastati, odabrana su &g. Ante
kanonik Liepopili, Vlaho Kelez i Ivo Pijevac.

Uprava je već prikazala c, k. okružnom sudu
molbu, da se osnovana zadruga upiše u zadružni re-
gistar. Štedionica će 1. svibnja početi poslovati. Cilj je
ove korisne ustanove, da promiče štedljivost, unapre-
gjuje radinost i duh udruživanja svojih članova i da ih
pripomaže zajmovima. Prema tomu će zadruga primati
od svojih članova sedmične uplate poslovnih dijelova,
primati novčane uloške na uložne knjižice ili u tekući
račun od članova i nečlanova, davati svojim članovima
zajmove i u opće biti im na ruku u njihovim potreba-
ma i poslovima. Davanje je zajmova kod nove »Hrvat-
ske Pučke Štedionice“ osnovano na iskustvu, crplje-
nom iz dugog poslovanja sličnih ustanova po kultur-
nom svijetu, te je uregjeno prema modernim zahtjevi-
ma i u naprednom duhu. Pored ličnog kredita, koji
će članovi dobivati prama njihovim poslovnim dijelo-
vima. štedionica će davati uz dovoljno jamstvo i veće
zajmove na stalni rok i u tekući račun. Od osobite je
važnosti i koristi našim obrtnicima, što će oni moći
kod štedionice dobiti zajam i ma račune o obavljenim
a još nenaplaćenim radnjama. Ovakova vrst zajmova sve
više hvata maba u poslovnom svijetu, jer se je poka-
zala, da je od velike koristi malim obrtnicima. Članovi
su štedionice dužni da imaju najmanje po jedan _poslov-
ni dio, čija je vrijednost 104 krune. Ti se dijelovi upla-
ćuju kroz 4 godine u sedmičnim obrocima po 50 para.
Na taj je način omogućeno i siromašnijim da pristupe
u zadružnu svezu, te nema sumnje sudeći po izjavama
odobravanja, što stižu pokretačima iz grada i dvora,
da će štedionica lijepo napredovati, A i bilo je već
skrajnje doba, da se i mi u Dubrovniku maknemo.
Svukud oko nas život i rad, a mi zapadosmo.u zagriš-
ljivu i neplodau političku borbu, koja se je izrodila u
strastvene lične napadaje, Bila je već potreba, da i mi
počnemo raditi i da uspješnim radom na socijalnom
polju stanemo čistiti zagušljivu atmosferu nerada i pro-
padanja. ,Hrvatska Pučka Štedionica“ u Dubrovniku
od važna je socijalnog pomena. Ona je početak i temelj
cijelom nizu drugih važnih društvenih ustanova, koje
se imadu podignuti na korist širim narodnim slojevima.
Mi ćemo se na novu ustanovu još i opširnije osvrnuti,
a megjutim upozorujemo na nju ostale gradove i varo-
ši po Dalmaciji, da i oni slijede ovaj primjer. ,Hrvat-
ska Pučka Štedionica“ cvala i napredovala!

 

Sedmični pregled.

Gol: i Tittoni u Opatiji, Dne 9. o. mj.
u jutro u 2 sata prispio je u Opatiju na ratnom bro-
da ,Dogali“ talijanski ministar vanjskih posala Titto-
ni. Sadržaj konferencija drži se tajnom. Najvažnija je
izjava, što ju je talijanski ministar Tittoni učinio su-
radniku ,Piccola“. Na sastanku je, reče, kako se samo
sobom razumije, ispitan cijeli kompleks dosadašnjih od-
nošaja izmegju obiju država i to Jednako političkih kao
i trgovačkih odnošaja. Iskreni i trajni sporazumak u
pojedinim pitanjima nije moguć, ako nije poduprt spo-
razumkom u svim pitanjima.

Poljaci u bečkom parlameuta posreduju izmegju
Čeha i Nijemaca. Uspjeh je dvojben.

upravilo je ua sve njemačke djake u Beču poziv, da
ostave Beč i da se upišu na češke škole u U
proglasu se kaže: Kod nas ćete naći u istoj mjeri kao
u Beču sve, što se tiče nauke, ali ćete ujedno živiti
mirni i slobodni na gostoljubljivom tlu slavonskog Pra-
ga, koji vas prima razširenih rek» = *- govorite dru-

 

gim jezikom, Dršie+ s ie hrvat-
ph-'