. " HHH HH INE = NR NHNIHHINNNNNIININIIINIEIsIENNSEESSSNNHjHSSSSSSSESE JTD ea a mio zanio adi kao m sate itas HRCA O 5 ii IRČČIVNNEJA RINNA E M e -_— ii Zime da AO A km na kuda MOE O: o ia MOI sk E ori 6 a Br. 1$. CRVENA HRVATSKA U DUBROVNIKU, 7. Maja 1904. ai sin 2 2 A ASAOVOEE PLAVCI i Godina XIV. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik : polugodište, sa donašanjem u : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni. tnosemstvo : štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa došasto sa Austro-Ugarsku, Bomu | | Za 10 kruna i po. || Izlazi svako subote. Pojedini broj 20 para pisma ne primaju ae. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crveno lirvatske“ u Dubrovniku gdje su ututljivi, Za iu ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po skaju po pogodbi i uz rasmjerau popust. Dopisi salju se Ureduištvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- retku, a sa oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- Naše mizerije i pitanje spojenja parobrodarskih društava. Želja da se naša parobrodarska društva u jedno spoje, opravdana je sa gospodarskog i narodnog staja- lišta. To je spojenje dapače od prijeke potrebe i rije- šenje tog pitanja, ako nije najznamenitije, ono je sva- kako jedno od ponajznamenitijih gospodarskih pitanja ove eminentno pomorske zemlje. Imade dulje vremena da se je to pitanje potaklo; nu nije ga potaklo ni naše vidno oko ni pothvatni duh, nametnula nam ga je naša stara učiteljka — od koje na žalost još ništa ne naučismo — nevolja. Prvi koji osjetiše potrebu da se naša društva sa- jedine, bila su ista društva, koja uvidješe da s megju- sobne utakmiće, s pomanjkanja jedinstvene organizacije i obilnih sredstava, ne mogu jačem da odole i da ih mjesto napretka propast čeka. Pokušalo se je s toga ponajprvo s njihove strane, da se nešto za to uradi. Ali baš s razloga što su naša društva na to bila pri- siljena od nevolje, više no što su bila vogjena od tež- nje da se pomaknu na nešto više i šire, pokušaji se izjaloviše. Zlo shvaćeni egoizum koji ne zna da podredi ča- sovitu korist budućem uspjehu, da pregori partikulari- zam za zajedničku korist, bili su uzrokom da se je to pitanje sa strane naših društava shvatalo više kao pa- zarenje stare robe za skupe pare, nego li kao ostva- renje nekog šireg i većeg pothvata koji u budućnosti ima da koristi učesnicima i zemlji. To i kojekakvi dru- gi uzroci pa i ono recimo prirodno nepouzdanje, kojim se susreće svaka inicijativa koja potječe od tvog kon- korenta, svjetovaše da se nagje posrednik koji će tu namisao kraju privesti. Svak ko žive si ovoj zemlji znao je za sve ono što gore istakosno, Svak ko.je imao volje, snage i srča mogao ;< zapodjesti potrebita skciju, a njegovo nastojanje &7' bi bili veselo pozdravili. Zanajmanje naša štampa mogio je, da to pitanje pretresa, da uspavane faktore budi a probugjenim savjete dava. Nu niko se i ne mače, a naša se štampa na to i ne osvrnu, dok je vrijeme teklo, a društva propadala ili barem zastala. Rekao bih u skrajnje vrijeme prihvati se Ljubljan- ska kreditna banka tog posredovanja, i to takom us- trajnošću i odlučnošću, te je nade opravdane da će se stvar privesti kraju, da će se uklonit Lloydova utak- mica i uz primjernu potporu vlade iz starih društava stvoriti novo ojačano društvo, kadro da se dalje razvi- ja i podobno da održi stranu takmu, eventualno da kao premac s premcem ugovara. Ali je naša stara mizerija da i sama nada u u- spjeh kakve korisne stvari budi zavist mjesto da bodri na rad. Mješte da vlada ona: viveree la. sčiar vivere regbi da vlada ona n& fare noč le- sečiar fare, i majstori u negativnoj zovu na osnivanje novog konsorcija isključivo dal- matinskog, kome će stat na čelo domaće banke, uz pripomoć trgovačkih komora, zemaljskog odbora, glavnih općina, zastupnika i drugih, a to sve u ime dalmatinskog ponosa. Tko trijezno sudi, a pozna naše prilike, namah će uvidjet da čitava ta mobilizacija od narodnog ponosa do općinskih rondara, da sva ta bučna akcija ne mo- že i neće drugo nego da uništi akciju te su je pokre- nuli ljadi dobre volje i kadri nešto uraditi, A neka na- ša štampa, koja kad je bilo red da govori, mukom je mučala, sad se ugrijala te lomi fraze i brka pojmove da raši i ono dobra što se kuša uradit, ili što se je S naporom već uradilo. Ne ćemo zaći u polemiku s ,Jedinstvom“, već mu samo da unaprijed o sličnim stvarima pi- še malo više s poznavanjem predmeta, a malo manje za- diruć u osobnosti i izopačujuć činjenice, jer uzmemo li raspravljati i životna naša gospodarska pitanja u stilu ,Mmojih šetnja“ onda smo zbilja narod za sjekiru. Thatis the humour of it. M. Za trgovačku školu! li ći izgubljeni. Viša trgovačka škola ili 'trgovačka aka- demija, koja bi primala učenike sa četiri razreda gim- nazije ili realke, pa ih kroz 8, odnosno 4 godine struč- no uzgajala i uputila ne samo u poslove trgovčeve u njegovu kontoaru i u njegovu dućanu već ih. uvela iu tehniku svjetske trgovine, dala bi zemlji mladića, koji bi ne samo pridigli dosada primitivno tjerane trgovine svojih otaca na nivo trgovina kulturnih naroda, i time otklonili ubitačnu konkurenciju tugjinaca, već i takih mladića, koji bi svojom stručnom spremom i radom da- li trgovačkom saobraćaju drugi, svojoj otadžbini kori- stan pravac, prometne prilike navodili u korist Dalma- cije, pa tugjoj glavnici, na kojoj je Dalmacija siroma- šna, prokrčili put u svoju otadžbinu, da iscrpe prirod- no blago zemlje u njezinu korist. I ono malo svjetskog trgovačkog saobraćaja. što ga ima Dalmacija, posreduju većinom tugjinci, koji od tog prometa poberu skorup probitka, a domaćim osta- ve vodenu vareniku. Naš hrvatski narod, kome žalibože i s ove iso. ne strane Velebita tugjin kesom gospodari, pokazao se u toliko prilika požrtvovnim kad je vidio, da državne vlasti, kojima bi bila to dužnost ne pregaju, pa je od svojih usta otkinuo i namakao sredstva, da se osnuju kulturne inštitucije i namakne, što je najnužnije bilo za njegov napredak: zar ne bi i sada u ovoj zgodi na- rod sam pregnuo, videć da je njemu na korist, nama- kao sredstva, te zasnovao sam sebi viši trgovački nauč- ni zavod? A mislim, kad bi se već trg. škola zasnivala ne- ka se zasnuje zavod, koji će odgajati trgovački obra- zovane mladiće, koji spremom naučnom neće zaostajati za pitomcima drugih trgovačkih zavoda monarkije i mo- rati možda gledati, gdje im tugjin otimlje kruh iz u- sta samo za to, što mu je njegova zemlja dala škola ma svojima prilike, da se opširnije za svoj stališ nao- brazi. ! Moje je skromno mišljenje, da bi po Dubrovnik po cijelu Dalmaciju bilo najkorisnije da se izvije u, Dubrovniku viša trgovačku škola ili trgovačka akade- mija nalik na više trgovačke škole u Banovini osnova- ne na naučnom planu austrijskih viših trgovačkih škola, dotično trgovačkih akademija. Naziv trgovačke akademije nose neke trgovačke škole u Austriji rabe akoprem im je naučna osnova ista kao i naučna osnova viših trgovač- kih škola. Najpodesnije bi bilo, da se u Dubrovniku osnuje viša trgovačka škola sa?3 razreda, u koju bi dolazili mladići sa 4 razreda gimnazije ili realke, i koji bi po svršetku više trgovačke?škole imali pravo na jednogo- dišnju dobrovoljačku službu, kako ga imaju apsolventi svih viših trgovačkih škola austrijskih a i banovinskih. Naučna osnova bi se udesila prama naučnoj osnovi vi- ših trgovačkih škola austrijskih, dotično onih u Ba- novini. Škola -bi stojala godišnje (kad bi imala sva tri razreda) približno 20000 K. Imao bi je zasnovati grad Dubrovnik, a vlada bi joj morala dati pravo javnosti kao što je i ostalim privatnim trgovačkim ško- lama dala i daje tejeizjednačiti sa državnima. Neznam kakve su financije grada Dubrovnika, nu kad bi pre- gnuo grad (uzimajuć u obzir. da bi takom školom sko- čio i ugled gradć, da bi od učenika i profesora i grad sam imao materijalne koristi, da bi doprinio svojom žrtvom veliku korist ne samo sebi, već cijeloj zemlji i narodu) pa zasnovao višu trgovačku školu, ne dvo- jim, da se ne bi i trgovačke komore, te razna trgo- govačka, industrijalna, bankarska i prometna poduzeća Dalmacije, pa dobro stojeći privatnici i trgovoi, pa on- da pojedine općine i štedionice odazvale i godišnje svak po nešto doprinašao za izdržavanje škole. A kad bi škola bila potpuna i na nivou ostalih trgovačkih škola u Austriji, moglo bi narodno predstavništvo pravom pritisnuti vladu da preuzme gotovu na svoj račun. Pr- ve godine ne bi troškovi prešli (za jedan razred) oko 8000 K, druge godine oko 14.000, a treće oko 20000 K. Osnivajući trg. školu moramo računati sa tri ele- menta : financijama, profes. zborom i djacima. U Cislitaniji su trgovačke akademije i trg. škole većinom zasnovali gradovi sa nešto većom trgovinom i industrijom i sami ih uzdržavaju, ali nema ni jednog takog t:govačkog učenog zavoda, koji me bi dobivao ljama zastupanim u Carevinskom vijeću, koje imaju i po više trgovačkih škola, morala bi učiniti i Dalmaciji njezinu jedinu trg. školu. Pa kad bi se nategla dr- => ii ii i i i i i i E aprobirani stručnjak profesor, da vodi zavod i uči spe- čijalno trgovačke discipline, a za ostale predmete an- gažirali bi se profesori gimnazije ili bi se namjestili posebice profesori, koji bi pripadali lih trg. akademiji. Da ima podmladka, koji bi objeručke prihvatio zgodu i pošao u trg. akademiju, osvjedočio sam se sam putujući po Dalmaciji i promatrajuć njezine trgovačke prilike, Eno u Spljetu prenatrpane jedine realke, što je ima Dalmacija, a koliki bi mladići bili pošli mjesto a realku, u trg. akademiju? Nailazio sam u trgovačkim kontoarima apsolventa i realke i gimnazije koje gos- podari tek moraju upućivati sami u trg. kontrarske poslove. I Spljećani traže od vlade trgovačku školu i vlada im nugja neku školu, koju bi spojila sa ratarskom iu koju bi dvije godine išla djeca iz pučke škole. Očito je, da ih austrijska vlada hoće žedne preko vode da prevede, jer im daje školu, koja nije dovoljna da na- uči -ni kramare selske, a nekmo li, da Dalmaciji dade onako naobražen trgovački podmladak, kakova ona tre- ba. Vlada im daje školu, koja samo nosi ime trgovačka škola, a po zemlju neće imati skoro nikakove koristi, ali vlada može reći, da je Dalmaciji dala ,Trgovačku školu !* Treba nam sada dakle najprije samima pregnuti i raditi, pa ćemo uspjeti. Klerikalna stranka. Ona je danas već gotova stvar. Dnevnik je po- čeo izlaziti 1. ov, mj. u Šolcovoj tiskari u Zagrebu a zove se ,Hrvatstvo“. Stvar se je dakle uputila i eto nas da nekoje pojave s time u saveza registriramo. Ponajprije upada u oči, što na proglasu za osnu- tak tiskare i stranke su potpisani samo biskupi iz Ba novine, dočim mema ni Stadlera ni Mahnića ni ostalih. Daugo što je napadno je afera sa Strosmajerovim pot- pisom. Kako svjedoči i bivši ur. .Kat. Lista“ izjavio je Strosmajer, da mu je potpis izmaniljen ,furtim“. Magjaronska ,Drau“, list koji inače uvjek napada opo- ziciju da je klerikalna, sada pozdravlja novu stranku, te kaže da je se ne treba bojati i ako bude u pro- gramu imala ,veliku Hrvatsku“. U ,Hrv. Straži“ se piše o polit. strankama i kaže se, da se klerikalci mo- raju oboriti na obzoraše, koji da su korov. Za pra- vaštvo kaže da je lijepa stvar, ali da kada dogje pra- vaška ideja (misli se: ideja hrvatske državne samostal- | prikaže smjer nosti) u sukob sa vjerom mora svaki katolik odreći se te ideje. Pošto izmegju pravaške ideje kao takove i vjerskih dogma ne može doći do sukoba, shvaćamo gor- nju misao tako, da se imade ta ideja žrtvovati onda, kada dogje u sukob sa crkovnim, ili bolje sa interesima crkovne politike. Na tome mjestu o magjaronstvu nema ni spomena. Ono nije ni dobro ni zlo, pušta ga se. Akcije se megjutim upisuju i šire i stranka se osniva. Urednikom ,Hrvatstva“ je uz ine — dr. Ha- rambašić, premda je bio prije dementirao vijest o tome. Ali već je počela i reakcija i to baš sa strane sveće- nika. Kad su se tim pitanjem bavili nekoji svećenici i u našem listu i drugdje posumnjali su: nekoji o tom, da li su to u istinu svećenici. Mi znamo koji jesu, ali ne mogu izaći svojim imenom. Nego se ozvao i takav i to glavom poznati nred- nik ,Kat. Lista“ Korenić. Njemu se ne može poreći liberalizam, jer je za dugo vremena slovio kao naj- otvoreniji branilac vjere, daleko prije nego su se Spljet- ski i Sarajevski bili javili. Pa ipak u ovom času on napušta radje uredništvo, daje zagrebačkom nadbiskupu obrazloženu ostavku i objelodanjuje ju u ,Kat. Listu“ uz motivaciju, koja obseže nekoliko stranica. A sve za to jer neće da pristane uz novu stranku i donese pro- glas za tiskovno društvo. Korenić kaže, da je uvjeren da nova stranka nosi nama narodno oslabljenje, a da će biti štetna i za vjeru samu. Spominje kako jo ra- dio dugo oko proširenja ,Kat. Lista“, koji je htio ra- diti za katolicizam, ali ne u političkom smislu — pa | se je ipak mimo toga osnovao dnevnik. Opisuje aferu sa Strosmajerovim potpisom i €, d. Ovo je eto jedan znažan i važan gias. Obziran, ali u glavnom isto tako jasan je člančić u zadnjem broju ovdješnjeg ,Glasnika Biskupije Du- brovačke“, Prenašamo ovu stavku : , Izmegju svećenstva različita takogjer mnijenja vla- daju glede sredstava, koja vode istoj svrhi, koristi na- ime katoličke stvari. Da na konkretno sagjemo. Neki misle da u sadašnjim prilikama potrebno je apsolutno zaosnovati klerikalnu politička stranku sa svojim dnev- nikom, a tomu se opet drugi opiru razmatrajući stvar svak sa svoga gledišta. Razlozi za afirmativnu stranu čak su slabiji od onih negativne strane. Kada bi se osnovala političko katolička stran- ka, ona bi morala isključiti sve elemente, koji nebi bili bar na ime katolički — & u narodu ima i neka- toličkih elemenata — tim bi se pomnožile stran+ ke i olahkotio put nenarodnih elemenata, pra- ma kojim imala bi politička stranka marod ograditi, Osnivanje sa to nove stranke kKatoličko-političke bila bi za sada suvišna, ako ne bi bila štetna. Kler ima dr- žati glavno do vjere i morala, a vjera se jedino osla- nja na dubokom uvjerenju i osvjedočenju, koje se mo- že postići širenjem katoličkih inačela, a ne osnivanjen: katoličke političke stranke. Ako bude rašireno jako vjersko osjećanje, ono će od sebe djelovati i na poli- tiku, a da ne bude nikakova katolička politička stran- ka postojala; ali samo osnivanje katoličke stranke neće ništa žjelovati na vjerski osjećaj. Ne vrijedi reći: ,A tada ćemo biti na čistu: katolici na jednu stranu, a liberalci na drugu*. Ovo je zbilja ono nešto, što za- magliva pamet") mnogim. Bili bi samo tada na čistu, kada bi svi članovi iz uvjerenja katoličkoj stranci pri- padali, a ne iz kakvih drugih razloga ;ža to je ono, što se ne dade razaznati te tim se više nije na čistu, ne-- go u mutnu, kao što i prije. Možda će se reći, ali će takovi raditi — pa i ne bili osvjedočeni o katoličkim načelima — za katoličku stvar. Na ovo se može odgo- voriti. Ako ne budu osvjedočeni, radit će ne za kato- ličku stvar, nego za svoj interes, koji kad im pones- tane kod kat. stranke ili im se pruži veći kod koje druge, okrenut će se tamo,*'igđje im bude“milije i ko- risnije. Katolička politička stranka imala bi smisla u jedinomu slučaju, kada bi se naime sa strane vlade u pogibelj dovela katolička stvar. U ovakomu slučaju pošto ne bi pomoglo pravo pisanja, nego samo pravo glasovanja, valjalo bi se latiti ovoga zadnjega sredstva, kao što se je dogodilo u Njemačkoj. U ovakovim pri- likama pribjegli bi čisto osvjedočeni katolici toj stran- či, & da ne bi bili niti zvani. Kod nas do sada nema toga slučaja“. Ovo su umjereni ali važni glasovi. Osim ovih ja- vljaju se amo tamo po movinstvu razni svećenici i sa žešćim prosvjedima. Isto tako se zbiva ono što smo i mi već davno rekli, da će se i u svećenstvu roditi dvi- je struje i da će se pocijepati. Napokon nam je još spomenuti ovo: u Zagrebač- kom ,Kat. Listu“ je počeo kanonik i poznatu histori- čar g. Tkalčić objelodanjivati historijsku raspravu o glagoljici i radnja je — obustavljena, akoprem je bila skroz historična. Pobilježili smo kao kroničari nekoje činjenice i sada neka svatko sudi jesmo li imali pravo kad smo već prije par mjeseci sve to i ovako nagovještali ili ne. Izašlo je i ,Hrvatstvo*, dnevnik nove stranke, Novinstvo ga različito pozdravilo, ,H. Pravo“ kuša da lista — tolerantnim, te se osobito zagri- _ Java i preporuča ga radi ispada proti Srbima. Nar. No- vine“ nijesujmu posve neprijatne, a još manje ,Agr. Zeitung“. ,Obzor“ ustaje proti njemu, a uz to donosi članak Korenića u kome dokazuje kako se nova stran- ka ,furtim“ osnivala, te je spreman pismima dokazati da su Strossmajer i Voršak opozvali svoje potpise. Ču- je se da ni drugi nekoji biskupi ne suglasuju. Tako javlja Jedinstvo“, da je biskup Uccellini rekao, da kad bi svećenici bili drugačiji ne bi trebalo pomoći nove stranke. A čujemo da ni naš presvjetli biskup nije baš zagrijan za ovu i ovakovu stranku. A mi na posljetku opetujemo, da smatramo pojav nove stranke štetnim i nesretnim po narod, a vjeri će više škoditi nego koristiti. Jedino je utješno, da neće ići osnivačima na lijepak ni sve svećenstvo, a nadati se je da im neće dati mnogo ,zaire“ ni neodvisna slo- bodna inteligencija. Sedmični pregled. Dologacije se sastaju na 14. ov. mj. reforme kućnog loma postavi na prvo mjesto dnev- kotbode čitanje proršoria. Ma proding- Poljska. ša se dade prvo uči u Zet redu r" zoo, nika, pristali su SRE ka og ra ev jerni Hveleposjed. Samo a stranka ni va- tila taj predlog. : ugarskog sa je iiiln i i ! i i i i F a i #i gi 1. Kak beogradska ,Slo- bodna Reč“, Ari trne dne 18. lipnja: