Br. 22. U DUBROVNIKU, 28. Maja RVEMA fi 904. Godina XIV. VATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Herce; nolugodište. ik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bomu i govinu : pa godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojeo i za došasto 10 krun& i po- Izlozi svake subote, Pojedini broj 20 para fraukirana pisma pe primaju se. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su otažljivi. Za izja ve, priopćera, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 i skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju te Uredništvu. Rukopisi se ne vraćsju, a ne- para. Oglasi koji se više puta ti“ Vojni troškovi. Delegacijoni odbori i pododbori vijećaju dalje. Svak vuče svoj kraj, svak traži mrvice, ali nitko ne zahvaća u jezgru stvari. Magjari ovoga puto natežu se samo za to, hoće li dotični broj vojničkih nabava do- biti i njihova industrija. Ostali interpeliraju i daju pla- toničke izjave Sve ovo su znaci dekadence. Nitko ne pita: ama zašto da dajemo tolike stotine miljuna na nove topove — dok nam eto stotine tisuća naroda bje- ži u Amerika, dokle ima toliko nevolje, dok ima toli- ko analfabeta, dok ni sama domaća industrija ne mo- je da pravo ide naprijed. Ni jedne izrazite napredne i mironosne ideje, nikakovoga obzira na masu puka. Reć bi na prvi mah, da barem vlada neki državni pa- trijotizam, da se narodi natječu, da spase velevbasni položaj monarkije, pa da su u tu svrhu spremni žrtvo- vati sve. Ali to su sve samo fraze. Većini delegata nije baš tako ozbiljno stalo do svega toga, nego naprosto neće da se kaže, da prave neprilike vojnoj upravi, Mi- litarizam je još u nas u najvećoj časti i moći. 'Dele- zati hoće da budu ,dobra djeca“, da dobiju kakove druge mrvice — u parlamentu. Megjutim nije ni Mad- žarima ni Česima baš toliko ra srcu vojna snaga ove inonarkije. Možda jedino Poljacima radi Rusije i Nijem- cima radi službe Pruskoj. Pruska traži da joj saveznik bade spretan za vojne operacije. A kakovoga interesa imademo mi Hr- vati ili Talijani na tome? Pa ipak se sve odobrava. , Velevlasni položaj“ u smislu kako se govori je većinom jedna opsjena, jedna konvencijonalna laž. Jer ako se pravo uzme naša monarkija po svojoj biti i položaju nije i ne smije biti agresivna, nije i ne može biti ekspan- ivna vojna vlast. U prijašnja vremena je imala histo- cijsku zadaću vojevanja na Turke, danas toga nema. U prijašnja vremena je skroz dinastički interes oprav- 1avas meno vo anje $3 + g Izpnotit patani sme je ona KORSLIUC SN iržava, barem sa papiru i po formi, danas je njen za- | istak da bude zajedničkom obranom raznih manjih na- joda u sreu Europe, da bude na razmegju velikih na- cijonalnih, vlasti kao što je i Švajcarska. A ako u opće može da se naravno širi, to će se širiti samo tako da u nju sretau, mirnu i pravedou zaštitnicu dohrle sla- bi susjedi. Ali takovu privlačivu moć ona danas nema. Moralna moć monarkije — to je njen zadatak, ali sve veće žrtve za vojnom moći, vode ju u propast. Danas je jasno još i ovo: koliko g'd se želi, hoće, sprema i kuša, vrlo je problematično hoće li naša mo- parhija moći da se širi, da ratuje na veliko, da kroji i opet sudbinu narodima i susjedima! Umjesto ekspan- zivnosti opaža se dapaće u svijetu tendencija neutrali- ivanja ove države. A i sama po svom sastavu je po- sukana da se proglasi trajno neutralnom, da obali troš- kove militarizma, a upotrijebi ih za poboljšanje eko- nomsko i prosvjetno naroda što ju sačinjavaju. Italija, Francuska, Rusija, te jugoistočni susjedi najragje bi ju vidiću neutralizovanu, a jedino lje u interesu Pruske da ova krči puteve. Ako njeni državnici tvrde da oni ne rade na mig Berlina može biti istina u toliko, što sebi umišljaju da je tako. Ali vojevanje njeno ne može koristiti drugome, pa ni njoj samoj, nego Berlinu. Unutarnji sastav države isto tako ju_nuka na ne- PODLISTAK. PRIGODNICA*) O POSVETI BABJAKA HRVATSKOG PJEVAČKOG DRUŠTVA ,GUNDULIĆ.“ | — 'Top se ori | gromori Pustim poljem I prodoljem. Svuda sječa I krv svuda, Natopljena svaka gruda, Okvašena svaka sto Vila javlja: Gundulić Pjesnikovo ime, Dubrovniče tvoj je sin, Pa se diči s njime! Ode jeka Iz daleka g Iz prošastih drevnih dana, Kosna samrt svud vrluda Domovina još nam pl Sve bez križa i tn g0p0> Gažena i okovana. Domovina jedno groblje, 1 sve više, Cieli narod pusto roblje — 1 sve jače Traži slavu prošlih dana Cieli narod? ... I Dubrovnik vapaj začu Odzivlje se tome plaču, U njemu se . čeda Suha oka, lica blieda, Al mu gore mlade grudi Stoji mala dubrava Sred čara i cvieća Kraljica je ubava Slave i umjeća, tu ne ' I srca im zanos budi, Nit se krvca lije A vila im šalje pjesmu Stieg se u njoj vijori Od utjehe vječnu česmu. U Dubravi davno veće Tu se vila sklonula Med lovorje i med Iz doma proguana Gundulić je slavni pao, I na narodu U! danas je novi Zoru ih dana, iri pjesmu, gromko kliče o hrvatstvu i sa e rogjenoj slavi, remni div Noom. slavsnstvo o daj nam se Dubrovniče! Gordom pjesmom zdr&vi. Dubrovnik, 22/6. 1904. R. Katalinić Joretov. *) 1 druga je kravu pjesmu krasuoslovio glavom ugledni g. Ostojić, ali nam se rukopis pometnji izmakavo, te ćemo jeu narednom broju iznijeti utralnost. U njoj ima naroda, kao što su Rusini, Po- ljaci, Rumunji, Srbi, Talijani i Nijemci, koji imadu bra- će izvan granica države. Iz ovoga slijedi, da ti narodi nužno sile državu da žive u najboljim odnošajima sa susjedima tako, da ti narodi ne oćute teške dileme svo- je narodne razdvojenosti. Ali to ujedno pretposta:lja da ti narodi u državi budu ravnopravni i slobodni, zado- voljni, da nema hegemonije nikakove. Pitanje austro- ugarske budućnosti je pitanje njene vanjske i unutar- nje ravnoteže i skladnosti, a tu ga ne ulazi vojna sila nego kulturan i pravedan politički i socijalan rad. Put do pravednosti nije samo opće izborno pra- vo, nego demokratizam na svim linijama — pa i u de- legacijama. A taj se baš prama vojaim zahtjevima mo- že i mora pokazati. Nije patriotizam jednak sa odobra- vanjem pretjeranog naoražavanja, nego je patriotizam u tom: podići narode moralno i materijalno i urediti njihov položaj. Ali centralizam još uvjek je u nas pr- va moć! Velevlasni položaj monarkije ne ovisi o njenoj vojnoj moći i novim topovima, nego o njenoj moralnoj snazi do koje se dolazi demokratizmom. Velevlast' mo- že monarkija ostati i u miru i bez oružja jer je ona, kako već rekoh, po svom sustavu vezana 0 8Ve okol- nje narode i države. Zadaća je 'njena mironosna više nego ikoje druge države i naroda, ali to je zadaća bu- duće, idealne monarkije podunavske. Ali ako to ne u- vigjaju centraliste, onda bi morali na tom poraditi či- je se kože ta neuvidjavnost tiče, a to široki slojevi i zanemareni narodi. Ako pako to ne uvigjaju delegati, znak je da ne uvigjaju ili nemare ni zastupnici u par- lamentu znak je da na to ne polažu prvu i jedinu va- žnost njihovi birači ni javno mnijenje. Za to bi bila dužnost javnoga mnijenja da se u tome orijentira i da- je izborom direktivu svojim zastupnicima, koji će to shvatiti i provagjati. Mi Hrvati bi u prvom redu mo- rali u tom smjeru poraditi. Uzgojiti naš narod u de- mokratizmu, uzgojiti u njem i naša zastupstva, to je: naš aodetaik, 0 toi Očišk lioceino di za sebe sume u o- voj monarkiji što vrijediti i imati neko mijesto. A van nje ue možemo — ta plaćamo joj i dajemo još i nove topove! RAZ A + Gundulićevo slavlje. Na duhovsku nedjelju i ponedjeljak obavljena je u potpunomo redu po jur objavljenom programu sve- čanost posvete ,Gundulićeva“ barjaka. Pošto ,Crvena Hrvatska“ kao tjednik imade oskudan prostor ograničit ćemo se za sad na najnužnije podatke. Počimamo obje- lodanjivati prispjele brzojavke, a iza toga ćemo doni- jeti potanji opis cijeloga «toka svečanosti. Za danas konstatiramo, da je došao na svečanost lijep broj gos- tiju, a naročito iz Zagreba (oko 40 , Kolaša“) iz Spljeta (preko 30 diletanata) iz Trebinja (pjev. i tambur. druš- tvo ,Slavulj“). Osim toga je bilo izaslanika pojedinih društava iz okolice, Spljeta, Zadra, Mostara, Sarajeva, Požege i t, d. Gostovi su dođekani u Gružu i m Pila- ma. Na banketu drugoga dana slave bilo je oko 200 osoba, izrečeno je do 30 zdravica i trajao je od 1% do 5 sati po podne. Tom zgodom je sakupljeno 46 K 88 fil. za družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru, te 45 K i 88 fil. za gradnju hrvatskoga doma u Sarajevu. Gosti poljski glasovi o , Dubrovačkoj Trilogiji“") Veoma se često — a osobito u zadnjim godinama sa raznih strana: i radi raznih razloga govorilo i pi- gulo o megjusobnom odnošaju Hrvatske i Poljske, 0 u- tjecaju poljske misli na duševni život Hrvata i njiho- vih pjesnika, 0 zajedničkim idealima i pogrješkama Polj- ske i Hrvata i ta misao o zbliženju tih dvaju narodno *| sti, koje vežu take silne tradicije vjere i historije, na- šla je i tu i tamo oduševljenih zatočnika. Jedna je stvar koja dosada smeta, teć je to željeno bratimstvo ostalo gotovo sasvim platoničko, a to je — potpuno megjusob- no nepoznavanje u svakome pogledu. Osim dvojice, tro- jice ljudi u Hrvatskoj ne imade nikoga, koji bi što- god izvjesna i ispravno znao 0 životu poljskoga naro- da, a valjda grditi nesretni poljski klub u Beču i nje- gove članove u Beču stlacheice“ i raspravljati o de- generaciji Poljaka 1 mučenju Rusina ne znači još po- znavati Poljsku. Isto toliko, ako ne manje znade se u Poljskoj o Hrvatima. a tek u zadnje doba čini 8e, da je stvar nješto malo na bolje krenula, osobito otkada +) Pile nam prijatelj is Krakova ove retke; O vdje vlada u- sa Dubrovnik, Sve piše, pjeva pjesme | zanosi se, Lapad, Lokrum, Gruž, Miočeta, Stra- MN ai dnevnih ima, o tom ćete svo gubi simpatije Da li će to dugo trajati i hoće lH imati kakovih re- gultata, to ćemo vidjeti, ali ova) fakat je ipsx sanimiv. Poljsko društvo hoće da nagje srodnost iznogiu Dubrovnika i Poljske, izmegin njegovih i svojih gospara. A Trilogija“ je upravo 0%) ljepši most*, se razišli praćeni odborom utorak rano u jutro, a Splje- ćani već u ponedjeljak na večer. U negjelju na večer, nakon bakljade i serenade davala je spljštska diletantska družina ,Evicu Gubče- vu“ od Zagorke. Kazalište je bilo puno. Komad je za- nio publiku radi svoje tendencije, radi slobodnih mi- sli i brojnih aluzija na khuenovsko stanje. Pljeskanju i izazivanju nije bilo kraja ni konca. Kod otvorene po- zornice se svaki čas odobravalo. Diletanti su vrijedni, a naročito g.gjica M. Braida. koja je sve predobila na- ravnom i promišljenom igrom, koju je podupirala stroj- na pojava, te gg. E. Ljubetić kao Matija Gubec, i M. Bonačić kao Dimić. 1 svi ostali su bili na svome mjes- tu. Komad sam nema većih literarnih pretenzija, ali je spretno prama svojoj svrsi sastavljen i obragjen. Kao agitacijoni komad spada megju naše najzgodnije i ten- deucijom najzdravije, a to će mu osigurati svagdje i uspjeh. U ponedjeljak na večer davana je svečana aka- demija uz ovaj program : 1. F. pl. Suppć: ,Lijepa Ga- latea“ ouvertura, udara ,Hrv. Općinska Glazba“. 2. F. Vilhar: ,Himna Gundulića“, pjeva Hrv. Pjev. Društvo , Gundulić“. 3. 1. pl. Zaje: Slijepac Marko“ veliki mu- ški zbor za bariton solom, pjeva Hrv. Pjev. Društvo Gundulić“. 4. W. Eismann : »Slavenske pjesme“ kora- čnica, udara odio orhestre c. i k. pukovnije ,Nadvoj- voda Karlo“ br. 3 iz Mostara, 5. a) V. Novak: ,U ljet- ni suton“ veliki lirički muški zbor za tenor i bariton solom uz pratnju glasovira. Tenor solo pjeva g. Erne- sto vitez Cammarota, a bariton solo pjeva g. Rudolf Kunc. b) 1. Nep. Hummel Brodar“. Tenor solo uz pratnju zbora. Pjeva g. Ernesto vitez Cammarota. 1Iz- vršuje pjevačko društvo ,Kolo“ iz Zagreba. 6. Gounod: Faust“ karišik, udara dubrovački hrvatski tamburaški diletantski zbor. 7. Remec: ,Gundulićevoj zastavi“ pje- va pjevačko društvo »Slavulj“ iz Trebinja. 8. I. Raz- košny: Predigra k operi ,Stoja“, udara spomenuti or- aestar, 9. +; Bisenhut: ,San* za bariton solom, pje- Iva g. Dragutin Novosel. Izvršuje pjevačko društvo ,Ko- lo“ iz Zagreba. 10. 1. pl. Zaje: ,Nikola Šubić Zrinjski“ karišik, udara tamburaški zbor iz Trebinja. ll. Cho- pin: Balade na temelju Mickiewiczevih pjesama“. iz- vršuje diplomovana pianistica g.gjica Vinka Čipin. 12. a) L. Okrugić: ,Domovini i ljubavi“. b) F. Domić : »Hajmo u kolo“, pjesme za fligeihorn solo, udara spo- menuti orkestar. 13. F. Vilhar: ,Jadranski zvuci“ pje- va pjevačko društvo ,Gundulić“. 14. Smetana: Fanta- zija iz opere ,Prodana nevjesta“, udara spomenuti or- hestar. — ,Gospogja što ište gospara“, šala u jednom činu preradio po Hoffmanu g. Antun Gjivanović, prav- nik. Lica: Lukić g. Niko Caput, Ane žena mu g.ajica Irma Tomas, Ruža zaručnica Ivanova Marica Lederer, Ivan prijatelj Lukićev g. Hektor Dabinović, Ilija Luki- ćev sluga g. Ilija Nardelli, jedan mali trkonoša g. Nikša Nardelli. , Živa slika“, Ples. Pojedinim glazbenim i pje- vačkim zborovima ravnali su: ,Hrvatskom Općinskom Glazbom“ učitelj g. Rudolf Krestin. Pjevačkim zborom Gundulić“ učitelj g. Frano Lederer, Odjelom orhestre e i k. pukovnije nNadvojvoda Karlo“ br. 3. iz Mosta- ra učitelj g. Eduard Handler, Pjevačkim zborom ,Ko- lo“ iz Zagreba g. Nikola pl. Faller. Dubrovačkim hr- vatskim diletantskim tamburaškim zborom g. Josip Ivan- čić. Pjevačkim zborom »Slavulj“ iz Trebinja g. Ant, wz EESSESEEESESEZEESSSSIESSSS slavenske simpatije Poljaka nagjoše u krakovskom sla- venskom klubu svoje uporište. Imađe samo jedna točka na slavenskom Jugu, na kojoj su se pogledi Poljaka zadržavali već od vajka- da, koja je kroz duga vremena bila utočištem onih Po- ljaka, koji su morali, da bježe iz otačbine, koja je po- slije bila prijedmetom njihovog proučavanja a i dan da- nas još, više od svih jugoslavenskih zemalja zanima Poljake, a to je Dubrovnik, Predaleko bi nas to odvelo; da hoćemo makar i samo površno, da ocrtamo i usta- novimo one brojne veze, koje su spajale dubrovačku republiku sa poljskom kraljevinom još kada su obje države stale na vrhuncu svoje moći, da navedemo sve ona otmjene Poljake, koji su poput kneza Koreckoga (Korevskoga u ,Osmanu*) i Karla Radziwilla našli u Dubrovniku gostoljubiv doček, sve one učenjake prof. Bobrowskog, Kucharskog, kneza Supiehu koji su prou- čavali dubrovačke starine historije i književnosti. Ista- sinfonije sno jesensko veče, ali misli Poljske i Dubrovnika leti- le su, neprestano u ono davno, krasno doba (slobodnog burnog života kada je nad Pawelom još treptao. bijeli, kraljevski orao a nad Dubrovnikom barjak sv, Vlaha. a = i : niti Peričević. Tamburaškim zborom iz Trebinja g. Josip Susanka. Režiser prestave g. Ilija Nardelli. Režiser ple- sa g. Ferdinad pl. Ghetaldi. Moramo spomenuti pohvalom izvagjanje ,Hrvatske Općinska Glazbe“ koja je prvu točku izvela sa mnogo stalnosti i pokazala kako danomice napreduje i kako - se može davati na sve teže i veće glazbene zadatke, hvala nastojanju kapelnika g. Krestina i maru glazbara. I Gundulić“ je lijepo riješio svoju zadaću, a isto ta- ko je hvalevrijedno i lijepo nastojanje naših trebinjskih pjevača i tamburaša. Ali pravo je slavlje slavilo za- grebačko ,Kolo“ sa g. Camarottom i Novoselom. Po- vlagjivanje je bilo frenetično, opetovanje višekratno. To Kolo“ u punoj mjeri i zaslužuje, jer je u njem cvijet pjevača i škole. Spomenuti nam je još g.jicu Čipino- vu, koja je upravo virtuozno odigrala na glasoviru svo- ju tešku partiju, te ubrala mnogo pljeska i hvale. Predstava je naših domaćih diletanata razveseliia prisutne. G.jica Tomas je kao uvijek odigrala svoju par- tiju sa mnogo verve i dražesti, a nova je bila g.gjića Lederer, koja je Ružu odigrala skladno i sigurno. Gg. Caput i Dabinović bili su na svom mjestu, a g. Nar- delli je po običaju svojom pravom već zrelo glumačkom komikom do suza nasmijao publiku. Živa slika je bila vrlo uspjela. Prikazivala je klanjanje pjevača vili pje- sme. Ples je trajao do 4 sata u jutro. meti o I . e iberalizam. To se isto dogagja s principima, koje smo mi us- tanovili prama liberalizmu, kad ih se mora aplicirat praktično u raznim zemljam, u razna doba, i uz naj- raznolikije okolnosti. Principi su uvijek tu nepromjen- ljivi, što sjaju jasno i stalno kao zviezde na nebu; ali njihova aktuacija megju ljudima, u gragjanskom druš- tvu, na kolike \i poteškoće nailazi ! ,Koliko li opreza i razbora zahtjeva i* Što iz svega toga slijedi? Evo: ,Svi oni koji slobodu misli i savjesti, slobodu kulta ili vjere, slobodu štampe i riječi. odjeljenje crkve od države ili socijalni ateizam, svi oni, velim, koji to pri- hvaćaju kao ,princip teoretični, apsolutni, universelni, istiniti u samom sebi i nepromjenjivi“, ti paćaju očito u liberalizam, koji je od crkve osugjen, te koji je pro- tivan ne samo crkvi katoličkoj i kršćanstvu, nego i sa- mom zdravom naravnom razumu i svakom religijoznom principu“. Naprotiv oni, koji tvrde da sve te slobode ne uz- postavljaju i ne sačinjavaju jedan princip teoretični, apsolutni, universalni, istiniti sam po sebi i nepromje- njivi; nego dapaće tvrde da je takav princip u teme- lju kriv i besmislen; premda u praksi, radi izvanjskih razloga vremena, mjesta, osoba i okolnosti, kao srestvo ili relativno manje zlo, da se pripustit može, a u nekim slučajevima, da se može i želiti i sazivati, ti velim, ne upadaju nipošto u liberalizam od crkve usugjeni, te radi nepravedno i kleveta ih, tko ih kao liberalce oz- načuje. Jer kad bi te morali proglasit okaljane krivim liberalizmom, onda bi u njihovo društvo morali stavit Sv. Justina, Atenagoru, Tertulijana i sve kršćanske apologete sve do Sv. Tome i divne enciklike Lava Xlii. Immortale Dei opus. Drugim riječima: Sloboda vjere i štampe. odjeljenje crkve od države, jednako pravo z& I u toj velikoj prošlesti bez koje Poljak ne može, da živi a koje sta.om Dubrovniku pozlaćuje zadnje dane života, leži misao, koja spaja Poljsku sa Dubrovnikom mnogo jače nego sve veze, koje otkriše dosad i koje će valjda još otkriti. Za to je Poljake avijek nješto privlačilo tim sta- rim gradinama. za to ih i dandanas toliko zanima djelo, koje u sebi zadržava zadnji veliki dah duše koja je u tim zidinama života. 1 ako se do sada moglo često 0- paziti, da Poljaci zanimajaći se hrvatskim stvarima, po- kazuju nekakovo čudno nerazumijevanje za najjedno- stavnije pojave političkog i duševnog života, to u ovo- me slučaju možemo se zadovoljstvom istaknuti, da je Trilogija“ bila primljena 3 shvaćena, onako, kako je ona to i zaslužila. Prvi opširniji prikaz Trilogije“ nalazimo u štu- diji mladoga slaviste poljskoga Tadije 8. Grabov- skoga, koju štampa lavovska revija ,Przewodnik nau- kowy | literacki“, U toj studiji, koja nosi naslov Mladi i stari“ a hoće, da Poljake uputi u borbu megju sta- rima i mladima u Hrvatskoj, imade jedno poglavlje i poglavito njegovoj ,Trilogiji“. Čitava Študija, koja će biti veoma opsežna i imade sa- mo informativni karakter vrijedna je da se na nju svrati pozornost jer je prva poljska stvar, koja nekako su- dogagjajima u Hrvatskoj u zadnjim godinama ali za sada samo nekoliko riječi o Iza dosta opširnog historijskog uvoda u kome je vrijedno istaći paralelu izmegju dubrovačkog i poljskoga plemstva, koja j> kroz duga vremena i ta i tamo bilo jedinim predstavnikom kulturnih aspiracija prelazi Gra- bowski na ,Trilogiju*. Valjda je sam mladi autor opa- zio, da je možda nješto malo lakomisleno postupao, _ A mam mm GZ A o