Br. 24. U DUBROVNIKU, 11. Juna 1904. Godina XIV. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu pookiria za Dubrovnik sa pa godinu 10 kruna, na po vom 6 kruna. Za $ štarski troškovi. Ko ne ) vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je zomraičkog i za došasto p olugodište, ,Cemu vika!?“ Delegacije su obavile svoj posao. Votirale sve što se je tražilo, a uz to se je svaki još preporu- čio za po koji interesić svoga kraja ili naroda i onda je došao lijepi sobet, pa dobra djeca pošla sita riječi, jela i sita obećanja, uspavana liepim skladom sviju faktora kući. Narodi se u opće ni- jesu mnogo ni zanimali za sudbinu pitanja o iz- vanrednom kreditu za vojue potrebe — ta znali su, da će biti dozvoljeni. i su markirali opoziciju i glasovali uz nekoje druge proti — ali to nije moglo u stvari ništa smetati. S Magjarima se po- stupalo lijepo i obzirno, a Hrvatima se je kao do- broj djeci blago smiješilo i — šutilo se je. Ta Bo- že moj — dijete može više pitati nego li najveći mudrac odgovoriti, a kamo li državnik, pa još austrijski, dati ! Delegati iz Banovine, dakako, neće da budu naivna djeca, pa su po običaju naprosto šutili, a delegat iz Dalmacije je, po običaju, govo- rio i interpelirao. Kad je bio izabran u delegacije zast. Zaftron čulo_se je glasova nezadovoljstva. Činilo se je čud- no, da naše zastupstvo, koje se daje na velike pre- okrete u dalmatinskom saboru, koje opstruira uz Čehe u Beču — da to isto zastupstvo šalje u de- legacije u ovim časovima čovjeka Zaffronove naravi i temperamenta. Napokon je naš delegat i progo- vorio. Mladim se ljudima u Gracu pričinilo, da je govor odviše Austrijunski i dali izjavu proti dele- gatu, U predzadnjem ,Nar. Listu“ se uredništvo čudi toj neskladnoj predispoziciji. — Ta na stano- vištu koje je označio Zaffron ,stajali su svi dosa- danji delegati iz Dalmacije, tko s više, tko s ma- nje temperamenta“. U čemu je dakle odmakao de- legat rev Pa del. Vuković je kazao : »Stupila naša mon u_koju mu hrvatski će Seseiti Pe odlučnu ulogu i od na- ših (t. j. austrijskih) će državnika ovisiti, hoće li znati da predobiju za se ove elemente“ , Isto je govorio i Biankini. Čemu dakle vika?! Imađe posvema pravo ,Nar, List“. Ta govori del. Zaftrona ne odmiču se od govora Biankinia, slični su im kao jaje jajetu. U istinu izgleda kao da govori Biankini na usta Zaffrona! Ili još bolje, to govori čitava ona dugotrajna delegacijona šablo- na. S toga stanovišta, sa stanovišta dosadanje šablo- ne u istinu se ne može prigovoriti Zaffronu. A na- poko n se ne može kriviti ni njegov temperamenat. Te poznavali su ga prije nego su ga birali. Prigo- Voriti bi se moglo tek tom izboru, po kojem je po- sjan u delegacije bašu ovim časovima čovjek istih n ačela kao i dosadanji delegati, ali uz to daleko bla- u kuću, sa io rođ inosemstvo , Bosnu i 4 ti i po- li žega temperamenta. Ovogodišnji delegat se nije odaljio od dosadanje šablone — tu je kvaka. Pala je već u oči i lani, da se ni temperamentni Bian- kini u bitnosti ni nakon pokreta, ni preokreta nije odaljio od nje. A mladež i ostala javnost, koja nije zadovoljna sa Zaffronom. nije mogla biti zadovolj- na niti lani sa Biankiniem — u suštini, samo je onoga puta ušutkao ljude njegov glas, njegov tem- peramenat. Pa — zar nije Biankini lani predla- gao Austriji da je potrebno da nabavi nove ratne lagje, da obnovi mornaricu? Na to se poziva ove godine i Zaffron, te traži iz istih strategičkih raz- loga i željeznicu opravdavajući to time, da u slu- čaju rata, Dalmacija ostaje Austriji nezaštićena. [ gospoda od ratne uprave su poslušala Biankinia — i ove godine izašla sa zahtjevom izvanrednoga kredita. A da se uvjere jeli je vrijedno braniti Dalmaciju, jeli ona lojalna još uvijek — akoprem su nekoji zlobnici htjeli prikazati da nije — pošao je F. Z. M. Beck dolje, da se o tome uvjeri. To je on sam izjavio. Sada kad se je uvjerio, da u istinu sva vika nije bila ni zašto — sada će se možda nešto obećati. I eto tako je posvjedočena lojalna pregorljivost i u pokrajini i u delegacijama. A što je time dasavuiran, lanjski zadarski sabor — to ne smeta gospodu — ali to baš čini se da smeta one, koji prigovoriše izboru Zaffrona i njegovom držanju. To držanje je staro, a sastoji se u tom: eto ti dajem — pa i ti daj meni nešto. Novi kurs pako proglasio je ovo načelo: daj mi, pa ću ti i ja dati! U tome je sva razlika, u tome leži i uz- rok zašto našu politiku neće ljudi ozbiljao shvatiti. Koerber je lani rekao, da on ne smatra ozbiljnim držanje dalmatinskoga sabora — i ove godine smo mu u više slučajeva to potvrdili i dokazali da ima pravo. RAD U godinu dana. Kao priča iz davnih dana, kao san jedan pričinja nam se danas prošlost, koja nije starija od godine dana. Prije godinu dana je još sjedio na banskoj stolici Khuen, prije godinu dana su padale žrtve, plakala i u crno se zavijala Dalmacija, Istra i Slovenačka. Brzojavi su letili svijetom i javljali, da se je narod Hrvatski probudio i da se bori. Prije godinu dana potresena i ogorčena Dalma- cija i Istra poslale su u Beč svoje zastupnike, gotovo čitavi svoj sabor, da u vladara intervenira za braću koja strada. I zastupnici su pošli, ali pred lice vladarevo ne došli, nego se morali obratiti na civilizovani svijet, jer su vrata u dvor zatvorili Khuenovi ortaci. Nevigjen i nečuven dogagjaj, kome se je svijet čudio. Dogagjaj, Islasi svake. sobota. Pojedini broj 20 para. frankirana pisma ne primaju se koji je duboko djelovao na duhove u Dalmaciji i otvo- rio oči ljudima. Naši zastupnici su namjeravali poći u Peštu, da tamo zateku svoga hrvatskoga vladara i na taj način donjekle zasvjedoče svoje uvjerenje, da je njima mjesta uz Hrvate, a u drugu ruku, da Magjarima u njihovoj kući kažu svoje pravo mnijenje. Ali dosjetiše se ortaci silnika i brzojaviše da je vladar isti dan otputovao u Beč. I zastupnici pogjoše tamo, da se barem nešto u- čini. Nije se učinilo ništa pozitivna, [ali se je moralno pobjedilo. Ovaj put ,moralna pobjeda“ nije bila fraza. Svijet je u istinu bio uz nas. I ako toga nijesu znali izrabiti u narodnu korist prvaci u Banovini, s uspje- hom su pokušali učiniti prvaci u Dalmaciji. Zgoda se dala naskoro, prigodom Handelovih jezičnih osnova Dalmatinski je sabor pokazao neobičnu energiju, zrelost i jednodušnost. Preokret i preporod je bio na svačijim ustima. Dapače i oni, koji nijesu odobravali | novoga pravca, nijesu pravili neprilika, nego su i oni očekivali, da če ipak nešto dobra izaći iz toga. Primirje sa Srbima i talijanašima i simpatije Ta- lijana iz kraljevine, sve je to imalo dovesti do pravoga sporazuma. Mlagje sile imale su pomladiti našu auto- nomiju. Dalmacija je prednjačila. Ona je u neku ruku(o preuzela u svoje ruke stvar Hrvatskoga naroda, koju je banovinsko vodstvo zaokupljeno stranačkim pitanji- ma zanemarilo. Dalmacija je zapleteni čvor politički jednim mahom gotovo presjekla, dočim ga je Banovina još i jače zamrsila kušajući ga razriješiti. Banovina je dala narodni pokret i njegove mučenike, a Dalmacija je pokazala spretno vodstvo. Ali sve to nije potrajalo dulje od pol godine. Ministar predsjednik narugao se je dalmatinskom sa- boru, podvojiv o njegovoj iskrenosti — & mi smo. brže bolje išli, da taj rug opravdamo. Došla je afera sa Zem. Odborom, došle su intrigue iz vana i iz nutra, došao je sve veći rasap i sve veća disorijentacija. Stra- naka nije vise bilo, nije bilo borbe, a nije bilo ni o- noga, što je imalo unutarnju borbu da nadomjesti — | rada. U Banovini su se dotle natezali o ime, o organ | stranke, o centralni odbor. Preče im je bilo pogagjanje sa Frankom od narodnog posla. Počele su i tamo skup- štine, vodili su ih mlagji. Ove su bile pendant pojavi- ma u dalmatinskom saboru. Svjedočile su da se uda- rilo pravim putem. Kao što se opoštenilo dalmatinsko zastupstvo, tako se tamo osvijestio narod. Pa šta se dogodilo? Vodstvo tamo nije kao ta- kovo sudjelovalo, i nadalje se nadmudrivalo i one kras- nizaciji naroda, niti u preporodu stranačkog unutar- njeg života. Svršilo se je time, da se dvije stranke prava i opet počupače kao u stara vremena, da je iz- * Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske* u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- ve, priopćeua, zahvale plaća se 40 para po retku, a sa oglase 20 skaju po pogodbi i uz rasmjerau popust, Dopisi salju se Uredništva, Rukopisi se ne vraćaju, a ne- , Oglasi koji se više puta ti- da je Samoborskom skupštinom završen skupštinski po- kret, da je po ulicama zagrebačkim nastao gragjanski rat, da se napadali Srbi, da se raspada ,hrv. str. prava“. U Dalmaciji nakon afere sa Zem. Odborom eto |nam dočeka Handelu, eto dočeka Becka, eto njegovih (govora, eto Spiča, eto raspuštanja općina, eto bezgla- vosti stranačke. U Zagrebu pok. Brešćenski zavlači riješenje stra- načke organizacije, u nas eto već treći mjesec pred- sjednik stranke prava oporavlja se u Italiji, A u to do- laze izbori, borba postaje osobna. Eto Šibenika! U Za- grebu bacaju mlagje van, u Dalmaciji se vraćamo na staro. Kaos amo, kaos tamo. Bez busole, bez sloge, bez trijeznosti, bez glave ! To je bilanca jedne godine dana, koja je počela sa krvlju mučenika za narodnu slobodu, a svršava na- sjedanjem bečkoj politici, blaćenjem narodnih ljudi, krv- lju i batinama u stranačkim i osobnim borbama. To je žalosna bilanca godine dana, koja počima kao svjetla sanja, a svršava probugjenjem usred tamne noći A odakle sve to? Odatle, što se htjelo i što se još uvjek hoće spasavati staro, Za volju nekih fikcija tradicijama, o dosadanjim imenima i 080- (bama, pušta se živi narod, zapuštaju životna pitanja. Umjesto da se svi složimo, pa rečemo iskreno: likvi- dirajmo svi i onda počmimo novu grupaciju iz nova — [krpa se ovako i onako, veže se što skupa me spada, a rastavlja se, što naravno zajedno spada. Spasava se |ime i zastava, a propada vojska. A što je najgore, svi to osjećaju, a nitko nema odvažnosti da što učini, da stupi naprijed, da preuzme incijativu. mada Rimokatolicizam latinski i narodni. Veleč. g. J. Stojanović, (dekan iz stene bi- skupije, smioni borac za narodno načelo je sao je nedavno i,ove riječi: Uslijed dii pad latinskoga, pada i katolištvo, te, postoji — a u istinu prevlagjuje svuda gema. 2, licizam“. ,Hrvatska Straža“ ga je napala za to i on joj odgovara u ,Obzoru“. Radi važnosti stvari preno- simo ova zvačajna mjesta : Po tom dakle ne pada katolicizam u bitnosti i u , opće, nego samo katolicizam latinski, Po gotovo kad se znade, da osim latinskog katolicizma, ima i na iztoku i kod nas još drugih narodnih katolicizma. Pa da s je- zikom latinskim i latinsko katoličtvo isčezne, tim ne [može i neće nigda isčeznuti sveopće katolištvo, nego ne skupštine ne donješe vidljivoga ploda niti u orga-| [katoličkoj crkvi i vjeri odanim. To potvrgjuje sama ono ostaje na vijek, u svim narodima i jezicima rimo- »Hrvatska Straža“, pa oduševljeno nadodaje: ,ne za- visi rimo-katolištvo o jeziku latinskom, nego o Isusu [ bor u Zlataru postao sramotnim izvorom nužaje i borbe, Duhu svetom“. sko gnjezdo, i slavje bi neopisivo, veličanstven tritimfi. Brda jektala, a Na ovu čisto hrvatsku narodnu slavu čast nam je pozvati sva Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“. Otrag tri vijeka, sustopice iza mnogo predhodnica, na južno ob- zorje miloga našega grada, poviše tamnog zelenila pitome masline, vitke paome, mirisave ruže, i svjetlog zelenila svakojakoga rašća, prosja zvijezda prvoga reda, neobičnoga sjaja, koja na daleko i široko obaspe žive zdrake svoje, tako da joj se diviše mnogi narodi, a nadasve oni, koji pripadaju Majci Slavenskoj. Ta znamenita zvijezda, bio ovjenčani i slavni naš pjesnik Gjivo Gundulić. Majka ga narav velikim umom nadarila, krilatica ga vila nadahnula, on div od oka prilagodijo žive svoje lire žicama velikih pjesnika grčke, rimske, talijanske literature, i divni velebni spjev »Osmana« zazuji sad tiho kako šum poljskog po- točića, sad silno kako vihor koji guli i raznosi, ili grom koji šiba i popali. Sa lire nesretne ruke otrgoše dvije žice; i spjev osta krnjast. Domaće vješte ruke nastojale, da ih nadomjeste; ali ih sreća ne usreći, dok u bijelomu Zagrebu, koji je prihitio baštinu njegovanja književ- nosti naše, dakako prema dobi našoj, ne podigne se bijeli labud, ban Ivan Mažuranić, koji je nadomjestio žice tako vješto, tako pribrano, da je lira zaudarala potpunom armonijom u svemu veličanstvu svomu. Epos, remek djelo, bio potpun. Stari su Dubrovčani sve vrline i slave svoje podregjivali domaćoj slavi skupnovlade svoje, i za to osim Pracatu i Nikoli Buniću, nikomu ne postaviše mi spomenike, ni kipove, ni spomen ploče, dapače isti grobovi velikoga Gundulića i Gjorgjića i Palmotića ne nose nikakovo obilježje ili spomen na njihovo ime, Zavidno doba takovo, kad su se vrline i slavna djela prosugjivala kako prosta dužnost! Naše je doba, što je prikladnije, udarilo drugim putem, tim da dade zasluženu poštu prahu i uspomeni velikana svojih, koji blistaju veličajnim i jasnim svjetlom u povjesti čovječanstva, i čigovo je ime napisano zlatnim slovima u stranicama neumitne povjesti. Ono čeka ustrpljivo da se dokonča stoljeće, a tad pozove sinove mile domovine unakret da se okupe, i da se poklone velikanima svojim, Godine 1893, padala je treća stoljetnica, od kad je taj sivi orao digao se nebu pod oblake, da pjeva borbu krvavu, da pjeva ljubav i slobodu, da pjeva svetinju gostoprimstva, od kad se upalila luč, koja i danas sjaje, a sjajati će i unaprijeda, a da ne ugasne dok bude svjeta i vijeka. | grom- ki poklič zareda sve jugoslavenske zemlje, pozove Hrvate i Slovence, Srbe i Bugare na slavlje u Dubrovnik, Poklič jekne do Vitave do O- dre i do sjeverne Neve, i baš te godine bezbroj slavenskih učenjaka i ljubitelja lijepe knjige, naobrazbe i napredka suočiše se u ovo vilin- nebo se lomilo od gromornog uzklika: »Slava Gunduliću !« — kad je spala zavjesa, a divni kip pjesnikov, znamenito djelo kipara Rendića zasjalo, zaokruženo živom vatrom gorućega sunca našega. | poklici za- mnješe, a zrakom prošumi nadzemaljski spjev, divna himna Gundu- lića. Pribrani pjevači Zagrebačkog »Kola« opoštenili se, i potresni nji- hovi glasovi, ne padoše na tvrdu zemlju; nego ju nadjoše rahlu i pri- pravnu da donese ploda. Dubrovčane začaralo njihovo majstorsko pje- vanje, podigao se jedan glas u našim dušama: zašto da i mi ne go- jimo sarazmjerno prama snazi našoj umjetnice vila? Zašto da ne stvo- rimo i mi pjevačko društvo, da potrese našim dušama, da nas pito- mi, da nas uzvisi pred drugijem gradovima? Rećeno bi učinjeno; pod dojmom veličajnog pjevanja zagrebačkog »Kola«, nekoliko žarkih ro- doljuba okupiše se, i dok je još sve treptalo od radosti i zadovoljstva i veličajnog slavja, položiše temelje hrvatskom pjevačkom društvu »Gun- dulić«, koje je lani imalo da proslavi desetgodišnjicu obstanka svoga, i posvetu društvenog barjaka. Kratka povjest toga društva bila je jur objelodanjena u »C. H.« a biti će upodpunjena, ako izadje spomen- knjižica. Godine dakle 1903. imala se je, ako ne u podpunom slavju, ali istim zanosom i oduševljenjem ponoviti slava odkrića Gundulićeva Spomenika, te je odvažnosti, ugledu i požrtvovnosti gosp. D.ra Melka Čingrije, društvenog Predsjednika, bilo otišlo za rukom, da za istu snu- bi sva društva mile naše lHrvatske, a da probudi pozornost i udivlje- nje u društvima svega Slavjanstva. Po njegovom nastojanju odlične gospogje udjoše u Odbor, da sakupe novac kojim bi se dobavio dru- štveni barjak, i doskočilo ogromnim troškovima svečanosti, i te njež- ne ruke, kako marljive pčele sabraše veliku svotu, te se kod tvrdke Fallinger et Haszinger nabavi veleljepi barjak sa troškom od 714 K i 50 para. Na njegov poziv primi kumstvo blagorodna vladika. Dubro- vačka Jele Grofica Caboga, koja pokloni barjaku kićenu vrpcu u vri- jednosti od 106 K i 35 para. Primicao se je dan, žurno se je radilo e bi sve po cvijeću pjevalo, postigle se polakšice, i program je već bio izdan uz sljedeći poziv-oglas : Braćo! U Hrvatskoj Ateni, gdje su se tijekom tisuć ljetne cvatuće slo- bode uz neumrlog pjesnika »+Osmana« i »Dubravke« rodili i odgojili toliki i toliki pregaoci naše knjige i zatočnici naše budućnosti, gdje eto već deset godina naš »Gundulić« ponosom svog imena i hrvatske svijesti goji milozvučnu hrvatsku pjesmu, obaviti će se odavna očeki- vana svečanost posvete njegova barjaka, koje su nabavile dične i ro- doljubne Hrvatice Dubrovčanke, — sastavivši gospojinski odbor. hrvatska i ostala slavenska narodna pjevačka, akademička, čitaonička, sokolska, tamburaška, streljačka i koturaška društva, sigurni, da će se njihovim mnogobrojnim posjetom svečanosti uveličati. S ovim uvjerenjem čekamo Vas braćo Hrvati i Slaveni da pri- sustvujete slavi hrvatske pjesme, koja će se iz složnih grla slobodnija i krepča zaoriti u Hrvatskoj Ateni, gdje Vas želimo pozdraviti. pod sjenom svoga barjaka. Hrvatsko Pjevačko Društvo »Gundulić« : Predsjednik : Tajnik : Dr. Melko Čingrija. Niko M. Gjik. Primicali se svečani odregjeni dani 31. Svibnja i 1. Lipnja, i odasvuda na rukovete pridolazila pisma, brzojavi, već se radilo oko monstrč-koncerta. Navestit ću tek nekoja pisma. Vječna hvala za sve to ide »Savezu Pjevačkih Društava« u Za- grebu, koji je bio spravan da na čelo ostalih pjevačkih društava stigne amo, a s njime Zagrebačko »Kolo«, da ponovno ubere neuvehle lovor vijence na pretek. Dne 15/5. 1903. pjevačko društvo »Sv. Cecilija« iz Korčule jav- lja da će amo doći i traži partiture »Frankopanke«, »Jadranskog mo- ra« i »Hymne«. Dne 16/5. pjevačko društvo »Slavulj« iz Trebinja javlja da će doći sa barjakom i povorkom od 42 druga. Osim toga isto da je sprav- no pjevati, sljedeću pjesmu, koju je navlaš sastavio g. Ante Jukić a uglazbio g. August Remec. Ta je pjesma posvećena E Gundu- lićevoj« i glasi: Rujna zora danak b'jeli, i plavim morem zove nas, I hrvatski rod naš cjeli, žumo hiti na taj glas. U pjesničkoj sad dubravi, ori pjesma, klik joj svet, Naš Gundulić prošlost slavi i hrvatski uz njeg svjet, Dubrovnik je naša slava, hrvatske je ponos drag, Trobojna mu vjek zastava kitila je rodni A i vljek će dok hrvatski rod naš bude čil i zdrav, Gundulića poj nam slatki, sjedinit će rod naš sav. Dne 17/5. Iz Opuzena se javlja skup uglednih kremenjaka 16 na broju po izbor svatova da nas sa Neretve razvesele; Dne 17/5. Pjevačko društvo »Odjek« iz Zemuna odredjuje oso- bite svoje izaslanike Dr. Milana i V, Crljenka da uzveličaju svečanost. Dne 18/5. Iz Vareša, pjevačko i tamburaško drive »Zvjezda« pristupit će sa 13 pjevača. (Slijedi.)