Br. 24. U DUBROVNIKU, 2. Jula 1904. Godina XIV. Cijena je listu uvaprijeda: za Dubrovnik sa : olagodište. Barbari!!! Običaje se u nas nazivati one Nijemce, što do- laze k nama ,Kulturtrigerima“. Oni sami se dapače tako nazvaše i pri tome pomišljaju bez sumaje na slič- nost izmegju njih i misijonara, koji su spremni za ši- renje vjere sve žrtvovati, I ovi Nijemci su požrtvovni. Idu megju barbarske Slavene sa misijom da prošire svo- ja plemenitu kulturu. A ko se žrtvaje traži i zahval- _ nosti ad civilizovanoga svijeta! Ko nije zahvalan, znak je da nije civilizovan, a necivilizaciju treba uništiti i silom. Barbare treba i na silu civilizovati! Eto ovo je logika ,kulturtrigerstva“. Najprije do- laze pojedinci. Ko je proti njima — barbar je, a s bar- barima nema milosrgja. To se dogagja u Africi, to se dogagja u Americi i u Aziji. A zašto da se ne dogodi i u Europi? I tu ima barbara, koji neće da dobrovolj- no prime blagodati njemačke kulture. Tako je bilo za vrijeme križarskih ratova proti Polabskim Slavenima, tako je danas proti Poljacima, tako je i proti balkan- skim Slavenima, a naročito Slovencima |i Hrvatima. Dolaze k nama, istiskuju naše i — tuže se, i gro- ze se! Ali kako oni shvaćaju sve duboko i provode konsekventno — ne stadoše kod toga! Austrija ima nekoliko universa, a ove su osim dvaju sve njemačke, akoprem ih plaćaju i ostali narodi. Ali Nijemci ih drže kao svoju narodnu (a ne samo državno austrijsku) svo- jinu. Slaveni su na tim universama tek trpljeni gosti. To izjaviše Nijemci nazad par mjeseci. ,Slaveni mute čistoću njemačkoga haraktera tih visokih zavoda“. I Slaveni se, po svojoj ovčinjoj naravi pokloniše i — pogjoše iz tih universa na svoje, prema onoj: nepozva- nu gostu mjesto je za vratima! Ali, gle čuda, aka- demske oblasti im ne htjedoše dati ice, Ne pu- stiše te neugodne goste! I Slaveni su čekali. Tražili su svoje universe. Nijemci ne dadoše. Za što? Jer bi to pomutilo njemački harakter države! To je eto ko- rak dalje? Hrvati smisliše na to ovo: pa dobro, mi pe tražimo nove universe. Neka se samo pusti naše djeke u Zagreb. 1 vlada pustila i to uz stotinu klau- sola. Dala je mrvicu od mrvice. Naši su i to ,sa zah- valnošću“ primili. Ali gle čuda! Nijemci i opet digli graju: to je proti zakonu, to je nedostojno ! Hrvatska universa ne valja. ništa! Činovnici, koji će ići u ,austrij- ske“ pokrajine Istru i Dalmaciju, neće znati ništa, a najmanje njemački, Neka se opozove dozvola! Eto ih dakle u brizi i opet za austrijske činovnike ! Šta sve ovo znači? Nije li to prisilno civilizova- nje. Ali čudno je i to; Slaven je tek trpljen, nepozvan, bespravan gost. Ali otići ne smije kući. Treba ga na sila civilizovati. Ali i onda će još uvijek biti bespra- van i inferijoran — dok se ne prizna Nijemcem! Ov- dje je očito, da je glavno širenje nijemstva a ne kul- tura. Ali je opet ovo' dokaz još jednoga kulturnoga svojstva Nijemaca: Ne samo ds oni požrtvovno idu me- gju barbare širiti kulturu, ne, oni vuku i te barbare k sebi, i podnose njihovu prisutnost sve u interesu kul- i donašanjem u kuću, sa Austro- Ugarsku, Bosnu i fercegovinu s poštom: na godinu 10 krun&, na po godine 6 kruna. Za inozemstvo: li tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | li Pojedini broj 20 para. 10 kruna i po- li ture, To nije više ,Kulturtršgerstvo“ to je već pravi pKulturzwang“. Prisilno civilozovanje ! Eto — ovo je situacija. A dotle se mi veselimo uspjehu i ne pitamo hoće li vlada kraj ove vike Nije- maca u istinu ustrajati kod svojih mrvičastih naredaba Dotle u ugarskom saboru opozicija prigovara što ta na- redba nije izdana u sporazumu sa — ugarskom vladom ! A onda se diže Khuen i razjašnjuje, da je naredbu iz- dala austrijska vlada samostalno ,bez svakoga utjeca- ja hrvatske vlade“, Bivši satrap Hrvatske ogragjuje se dakle proti tome, da bi hrv. vlada ma i najneizravnije podupirala kulturno sjedinjenje Dalmacije i Banovine! »Pester Lloyd“ ipak poziva Istarske i Dalmatinske dja- ke da dogju u Zagreb. Nada se, da će magjaronski si- stem i njih ,preparirati“ za širitelje magjarske ideje! A ,Nar. Novine“ donose isti dan uvodni članak 0 ta- racanju grada Zagreba! One hoće očito da pokažu, ka- ko je u istinu hrv. vladi ovo pitanje indiferentno ! Ali šta da dalje nabrajamo? Ne koristi plačljivost niti tužakanje ! Pitanje je ovo: hoćemo li ostati Slave- ni i Hrvati ili ne. Ako da, pa civilizovali se koliko mu drago — bit ćemo uvijek ,barbaril“ Ako hoćemo da bu- demo priznati vrijednim i kulturnim ljudima valja da se odnarodimo. Iz ovoga slijedi, da nema smisla ova dosadanja naša polovičatost. Zahvalimo se na ovoj kulturi! Ili bu- dimo Nijemci ili Hrvati, ali polovičati austrijanci, lo- jalni, zgrbljeni molitelji i prosjaci — ne! Ako ostane- mo Hrvati — onda ostasmo u očima Nijemaca i osta- lih ,civilizatora“ — barbari. I ne koristi nam udešava- ti ponašanje tako ,da bi nas ipak priznali ravnoprav- nima“. Ne varajmo se. Nitko neće priznati dobrovoljno ono što nije u njegovom interesu. Za to: budimo bar- bari! [ sjetimo se, da baš Nijemci slave svoje barbar- ske pregje, koji da su obnovili i pomladili gnjili rim- ski svijet! Odbijmo i mi njih i njihov upliv! Gonimo ih i ne prosjačimo nekakove ravnopravnosti, nego po- kažimo barbarsku energiju! Kulturnim: ljudima imponi- ra kultura. — Nijemcima i njihvvim ortacima još uvi- jek imponira sila i oporost! _ NE ai Zakon straha“ i ,,zakon ljubavi i slobode“. 1. Kad čovjek čita spise Stj. Radića, osobito nje- govu u svakom pogledu krasno uregjivanu ,Hrvatsku Misao“, koju bi — još uz onako nisku cijenu — mo- rao primat svaki Hrvat, ma kojoj on političkoj frakciji pripadao, sato ako nije takav strančar, da u praksi interes stranke pretpostavlja interesu opće-narodnom ili hrvatskom, kao što ju primam i uživam čitajuć ju i ja, makar pripadao frakciji ,čistih“; kad čovjek čita nje- gove spise u kojima tako toplo, tako s uvjerenjem, tako oduševljeno govori o obnovi i preporodu u duhu Hristovu ; kad čovjek uvaži činjenicu da je on iskreno i otvoreno priznavajuć, 'te javno iskazujuć svoje krš- ćansko osvjedočenje, tom osvjedočenju 'megju inteligen- Izlazi svako subote, | | i | fraokirsna pisma ne primaju se. cijom, osobito mlagjom, više simpatije pribavio i više uvriježenih predsuda rastjerao nego svi naši reforma- tori sa svim svojim polemikam i svim listovima skupa, jer njihovi članci samo otpor izazivlju a ne osvajaju, kad čovjek s druge strane promatra način, kako o nje- mu pišu katolički listovi, koji vele da im je cilj da nas obnove u Hristu, a što on već nekoliko godina ta- ko divno provagja, jer tko čita n. pr. neke odlomke iz njegovih ,Uzničkih Uspomena“ nije moguće a da ne postane kršćanski bolji; kad vidi da iz načina kako oni o njemu pišu ne izbija tek protivnost, nego prava i potpuna mržnja; onda se čovjek u čudu pita: otkud i zašto sve to kad bi uj.ravo radi njegovog dubokog re- ligijoznog čuvstva ti listovi morali radit potpuno obratno? Ja Stj. Radića toliko poštujem, da sam si ovo pitanje više puta upravo radi njegove osobe posta vio; oni pak koje njegova osoba ne zanima, neka si stave ovo pitanje radi same stvari, jer ta mržnja pro- tiv njega koji je faktično mnogo i mnogo bolji vjernik i kršćanin nego mnogi i mnogi od onih, koji pišu uvod- ne članke za klerikalnu stranku, kako se meni čini, ne znači drugo nego početak borbe izmegju dvije mi- sli na vjerskom polju, kako već postoji ina političkom, starozavjetnog zakona straha“ i aovozavjetnog ,žako- pa ljubavi i slobode“. Možda bi tkogod mogao pomislit, da je toj mirž- nji uzrokom to, što je Stj. Radić zagovaratelj sloge iz- megju Hrvata i Srba. Pače bi se iz članka Dr. Binič- koga u ,Vrhbosni“ zbilja dalo zaključit, da on zahtje- va daZkatolici već zato jer su katolici moraju biti proti toj slogi. Nu takva štogod može kazat samo auktor uHrvatskih pisama“. Ne, nije to pravi razlog mržnji na Stj. Radića, kao što ni to, što je on veliki prijatelj ruskog jezika, ruske kulture i ruskog naroda: Ta tu nedavno je onaj isti list u kome je Dr. Binički štampao svoje radaje, dakle najvažnije ,Hrvatsko pismo“, s oduševljenjem vid predlog što ga u ,Muzeum“ iznio Fr. Ks Grivec, neka naši bogoslovi naime uče najprije ruski i to tako da ne samo budu mogli ruski čitat nego i pisat. 9. Poznam svećenika vatrenog pristašu klerikalne stranke. Kad sam jednom pitao jednog njegovog kole- gu na universi: a što je od toga i toga, kako on? — |Odgovorio mi je taj sekularac izmegju ostalog: ali se čini da je malo libertin. 1 vidite taj, koji je svojim djelovanjem na svoje kolege učinio utisak da je malo libertin, za svakog drugog svećenika, ma kako se on dobro i izgledno ponašao, samo ako je protivan kleri- kalnoj stranci, i što je gore, ako je u mišljenju otvo ren, slobodan i napredan, ne pozna drugo ime nego uliberalac“. Budi dakle u ponašanju ma koliko čestit, ali ako si zabrinut za budućnost vjere, koje megju in- teligencijom a i narodom sve više tlo gubi, pa tražiš način kako da modernom čovjeku vjerske istine pris- tupačnijim učiniš, spravan da u potrebi žrtvuješ sve osim same vjere, prema onoj da netko može da pro- bavi i tvrdi kruh, a netko opet jedva probavlja i mli- JRVENA HRVAISKA Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utažljivi, Za isja- ve, priopćeva, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi iuz razmjerao popust, Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- jeko, ti ćeš već dobit pridjevak liberalac, liberalni ka- tolik ili najmanje ,tobože katolik“. To je eto ono, što je povodom i tolikoj vici na Stj. Radića: Što mari, da je on duboko religijozan, što mari, da on svoje kršćansko osvjedočenje u svakoj prigodi ističe, kad je on slobodan, moderan i napredan ! »Uzgojenje katolika do samostalnog sopstva dan- danas je od najvećeg značenja. Pitanje dali i kako to treba učiniti sačinjava životno pitanje katolicizma“ pi- sao je svim nama svećenicim dobro poznati biskup Dr. Augustin Egger, ocjenjujući poznatu Ehrhardovu knjigu. Ipak na žalost treba priznat gorku istinu, da pro- ti nikomu klerikalni listovi ne dižu toliku graju, kao proti katolicim, koji se iole samostalni pokažu, i to ne [samostalni od crkve nego samostalni od vladajuće stru- je i stranke, koja je vjeru i crkvu kao u zakup uzela. To je onaj petrifikacijoni elemenat, koji nemože nikako da podnese života: pa gdjegod se taj život stao budit vigjet će te, da se i oni koji dotad nijesu za crkvu ni najmanje marili, najednom prikriju plaštom crkovnim, a dobri su katolici spravni naravski da ih objeručke prime, ni ne misleć da time crkvi upravo najviše ško- de, dajuć povoda, da moderni čovjek u njoj vidi mrtvo tijelo, a ne živi organizam, koji se u svojoj vanjskoj formi neprestano razvija kao i sam čovjek. Svećenik. Jesmo li ljudi? Ovako se moramo pitati kad čitamo ono što je govorio u ugarskom saboru, gadna duša, — birši vel. župan Kovačević! Hrvatsko ime nosi, Hrvat je rogjeni, bio je žestoki pravaš, kasnije hrvatski vel. župan — i sad ustaje u ugarskom saboru, da na najpodliji način kleveće i denuncira lanjske narodne mučenike i one u Dalmaciji, koji su se zauzeli za Khuenove žrtve. Ustaje i govori na svoja pogana usta oa — tip tirančića i nasilnika, tip moralno pokvarenoga čovjeka! Govori kao zastupnik autonomije Hrvatske Magjarima sa magjarskoga stanovišta i čini — ,otkrića*. Senza- cija je općenita. Nije mu dosta da denuncira svećenike, koji da su sudjelovali u lanjskom pokretu, nije dosta da podgrijava i opet pitanje o odmazdi na svom vlas- titom narodu, nego ustaje i čita proglase što ih izdaše načelnici Šibenika i Opuzena o sakupljanju za nastra- dale u Banovini i prikazuje to sakupljanje kao potpo- ru hrvatskoj protumagjarskoj revoluciji | Traži od ugar- ske vlade, da intervenira kod austrijske vlade, neka po- vede istragu i kazni dalmatince! Govori o silnim nov- cima i traži zaplijenu! On — Hrvatske krvi sin! Izjavljuje, da nagodba nije državopravni ugovor, jer Hrvatska je samo dio ugarske države. Izjavljuje, da ugarska država ima pravo bdjeti nad tim kako se vode |autonomni poslovi Hrvatske. Traži u Hrvatskoj magjar- sku zastavu i širenje magjarskoga jezika! ,Tko u Hr- vatskogi ne priznaje magjarsku državu (reba mu odu- Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNĐULIĆ“. IV, . malo opočine, i da se za junačko lijepo ti li je braći na okupu! Pripeklo nemilo, ne znaš da nika stane glazba, i društva redom ugjoše u društvene prostorije da počelo naginjati na zalaz, ili zemlja iz koje se vruća kako para suče. Ali hoće li i.moždani prsnuti, dolaze Trebinjci, dična »Slavuljeva« Odvrati mu zdravlje pojedinci priupitaju. Ah! li te više šiba sunce, koje stoprv srdačno predsjednik »Slavulja« na ovaj način: »Dični gospodine predsjedniče! Željno se i veselo spustismo niz vrletne klance svojih gori k ča- robnomu Vašemu moru gojeći u srcu najnježnija čuvstva zahvalnosti i ljubavi prama Vašemu slavnomu društvu. Evo nas k Vama, o mila braćo, da Vas još jednom uvjerimo, da će nas ta ista čuvstva i una- prijeda s Vama spajati i u sreći i u nesreći, a da će uvijek biti tu- Na gromorno klicanje naroda, glazba zasvira divnjuj mašu himnu, a jeka joj se ozva topova sa Minčete. | nasta duboki ca a častni Dr. Rihtarić odvrati na pozdrav : y ; : »Prečasni i velemožni gosp., predsjedniče! 0133 Ganuj prekrasnom Vašom dobrodešlicom častim se| u ime »$a- veza«, »Kola« i ostalih bratskih nar društava ovdje zastupanih uvje- riti Vas, da će nam. ovaj lijepi i utješljivi dan ostati u neizbrisivoj uspomeni. Dogjosmo, mila braćo, u drevni i slavni Dubrovnik, da se pod sjenom mile nam trobojnice poklonimo neumrlomu Gunduliću i da zapalimo onu luč, koja će nas predvoditi u radu oko oživotvorenja naših ideala; a vi eto spremno i veselo pohitiste, da nas objeručke zagrlite i ruke nam pomoćnice pružite. Kako da vam na tome zahva- limo? Kako da se odužimo dičnome Dubrovniku, koji predstavnicima svoje braće priregjuje ovako sjajan doček? Zaista ne riječima niti vanjskim znakovima, nego ustrajnim i samoprijegornim zajedničkim radom, na-koji će i,nas i vas aduševiti ova svečana manifestacija na- še zajednice i srodnosti. Uživam. dakle na osobit način, što Vam mo- gu sada na.Vaš, iskreni poklik. ,dobro došli“ odvratiti najsrdačnije dobro vas našli“ !< Veleugledni- Dr. Salamun Mandolfo, predstavnik općine, svesrdno dravi gospodu. gostove sa nekoliko veoma sućutnih riječi. ii i : | dom s kraja :na kraj obubvati cijela slika stupajućih barjaka i poreda- nijeh društava, koji u malo časa kako da su iz zemlje niknuli svu je prikriju. S Minčete hitac iza hitca, vesele se koračnice kroz mire od- bijaju i zaglušuju, društva uredno koracaju, narod ih pribraja i poz- dravlja; veselje se prelijeva na svačije. lice. Ispred Gundulićeva spome» družina i treba ih dostojno pričekati. Uprava ode na štaciju na doček. I Trebinjci su se, hvala im čast! baš opoštenili. Za dičnim predsjedni- kom g. K. Žeravicom, i prečasnijem župnikom-nadžupnikom Andjel- . kom Glavinićem, nosi ponosito kitni društveni barjak, milu trobojnicu g. Ivan Kušac; a u naokolo kako perjanici gg. Ivan Ljubimir odbor- nik, Antun Peričević zborovogja, Josip Suzanka učitelj, Josip Vlahušić, Vlaho Petrušić, Miho Buconić, Pavo Venier, pak stasiti pjevači i tan- kostručni pjevačice, muškijem trobojna vrpca kako zlamen-nakit, dje- vojkam tfobojna vrpca s ramena na bok, a sve uz šarene haljine da ih milata pogledati. Poredali se sokolovi, a društveni ih predsjednik g. K. Krile pozdravi ovom besjedom: »Gospodo i braćo! Sretan sat, što Vas mogu pozdraviti kao predsjednik »Gundu- lića« u ime uprave, odbora i čitavog društva. Vaš dolazak i Vaše na- stojanje, da uzveličate ovu našu skromnu svečanost, ima osobito zna- čenje i za nas je vanredne vrijednosti, jer je Vaše slavno društvo ve- zano s našim osobitim čvrstim vezom prijateljstva, zajednice, bratim- stva. To se je sve jasno pokazalo u više prilika, a napose pri nedav- noj prekrasnoj svečanosti blagoslova Vašeg dičnog barjaka. Kako dakle da ne shvatimo ovaj Vaš oduševljeni odaziv i pristup u našu sredinu novom svečanom manifestacijom plemenitih čuvstava, koja gojite pra- "ma nama? Kako da Vas objeručke ne zagrlimo i ljubav Vam za lju- bav ne odvratimo? Da, mila braćo, »Slavulj« će i »Gundulić« i dalje kao i do sada koracati bok o bok prama zajedničkim idealima; i u- naprijed će njegovati čvrsti vez bratske sloge i oduševljavati se onom krasnom hrvatskom pjesmom, koja će im biti radost u veselim, a u- tjeha u žalosnim časovima. To nam jamči ne samo prošlost obiju društava, nego i ovaj današnji željeni sastanak i osjećaji, kojim smo prožeti i jedni i drugi, i koji su izvor sretne budućnosti. Da ste nam dakle zdravo, mili »Slavuljevci«, i dobro nam došli\« mačena zvonkim odjecima mile nam hrvatske pjesme. Iz dma Vam srca u ime »Slavulja« zahvaljujem na sjajnom dočeku i želim, da se i Vaše i naše plemenite želje ostvare na korist i procvat naših druš- lava, a na čast i diku mile nam domovine! Živjeli I uz ljutu pripeku kitni slavuljevci dogjoše na Pile. Tu ih čeka glazba, predstavnik Općine, »Česka Beseda«, »Radnička Zadruga« sa barjacima, te se ponovno braća ogriiše i pozdraviše. Odborski ih pred- sjednik toplim riječima pozdravi, iskaza im neizrecivo vešelje, kad ih vidi u tolikom broju, hvali jer su došli ne kako susjedi, ne kako or- taci, nego kako srodna braća, jer su se odijelili od naših kuća, krv od naše krvi, kost od naše kosti, te su izvršili davni zavjet Dubrov- nika, koji je neprestano radio da se do Trebinja proširi, da ga k sebi nerazdruživim vezom ljubavi i bratimstva priveže i što nijesu mogli dostignuti stari mudri Dubrovčani, to su njihovi praunuci, koji su se tamo preselili, okućili, nastanili, koji su kako prvi u posestrimoj zemlji podigli uzvisito slavnu trobojnicu, hrvatske pravice i želje, i koji da- nomice to bolje se ističu u toj borbi za sveta hrvatska prava. Takoj šaci junaka, pravo je da mi svi dubrovčani, iz sve duše rečemo: do- bro nam došli mili naši, koji ste zor-junaci, naša dika. Dao dobri Bog, da postojanom ustrajnošću što ste uz nas zavapili, bude se čim prije izvršilo, i da mi svi skupa ne u daleko, budemo moći iz svih grla zavikati: živjela sretna, ujedinjena mila naša Hrvatska! | zaoriše glasovi, i odjeknuše topovi, i glazba zasvira veličajnu našn himnu. Predsjednik »Slavulja« g. K. Žeravica srdačnim i ganutljivim riječima, javi se na odpozdrav, kaza da nije govornik, ali da ostaje haran on i sva mu družina na bratski priček, na mile riječi kojim su bili pri- čekani i odlikovani. Za glazbom ponovno udje u grad velika povorka, okolivši ga, ponovno se poklone barjaci Gundulićevu kipu ma »Po- ljani«, pak u prostorijam »Zadruge« opočinuše svi u radosnom razgovoru. (Slijedi).