Br. 28. U DUBROVNIKU, 9. Jula 1904. Godina XIV. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i inu s inosemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 krupa. Za i polugodište, f “ : do onda tukle. S toga je i nastoj ili »Novi kurs“ i naknadni izbor |, uući na pogled zajedničke pogibelji, kakar zastupnika u šibenskom kotaru. |beren »modis viresdi sa. Srbina. 1 obradovnc se bio, cijeneći da ga je našao. S druge strane Dr, Trum- Sa stanovite strane htjelo bi se na tako zva- |bić pokušao je bio, ne bi li se moglo doći do ka- ni ,novi kurs“ lirvatske politike svaliti odgovor- (kvog sporazuma, ili barem primirja s talijanima — nost za neuspjeh naknadnog izbora u šibenskom premda ja cijenim da nama ne bi trebalo vele gla- kotaru. vu razbijat s talijanima, jednom kad bi se postigla Nasuprot ja sam uvjeren da se za neuspjeh ne |sloga sa Srbima. Svakako rodoljubna je bila misao što je jednoga i drugoga vodila, te mislim da nije- Molim samo čitatelja da pazi na ono, što se (su nipošto ideje novoga kursa krive izbornom ne- štije u nezaplijenjenom dijelu članka rodoljubnog (uspjehu, o kome je riječ, no dapače da je svemu vodičkog liječnika D.ra Drinkovića, izašlog u ,Hr- [kriv slabi odaziv što su ga, na žalost, ideje novo- ga kursa našle u našoj inteligenciji i narodu, kao mora kriviti novi, nego stari kurs hrv. politike. vatskoj Kruni“ br. 51.: | Izlazi syake subote. Pojedini broj 20 para. Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za igja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- kursa“, zagovornik sloge sa Srbima, i to ne onake |nepromišljeno i na brzu ruku prtlja put Amerike, što sloge kakvu bi htjela vlada, nego onake kakvu ho- |no riječ ,glavom u vreću“. Svakog petka vidi se, će narod : a to je već dosta, i previše! — Korak | žalibože, gdje sa ,Wurmbrandom“ na grupo ostav- |Smodlakin svak tumači na švoj način, većina ga |ljaju svoj mili kraj, sa suzama niz obraz, tugom u |osugjuje, pa eto i Dr. Drinković. Meni nije na umu | srcu grozno lelekajući; e...... da branim D.ra Smodlaku, ali kad svak kaže svoju, (taj čas što uradiše .. . .. padoše na lijepsk nekojim dopustit će se da kažem i ja moju. Odreka Smo- [kamatnicima, koji ih na to nukaše i nudiše im dlake na zastupničkom mandatu tijesno je spojena |novca za putovanje (ne bilo im prosto! op. sl.), i tako s njegovim pozivom na zemaljski odbor. Moje u e- zadužiše i kuću i baštinu, i to uz takovu mnečovječnu mjerodavno mnijenje jest da Smodlaka kao mlad |i nevjerojatnu kamatu da nije moguće ni povjerovati, čovjek i valjan odvjetnik i zastupnik mogao se je (da se naš narod na laku ruku dade tako vući za nos; primit prisjedništva na zemaljskom odboru, ali kao |al' da, nevolja ga tišti, neimanje, nerodica, svakojaki glavni i iskreni zatočnik ,novoga kursa“, nije se |uamet, prećerani porezi, jad, poplava, tiiča it.d., te ni smio ni mogao primiti onoga položaja, jer bi mu (s toga opet nije ni čuda da na takov način upadne padne im na um Da je ovo ovako ima dokaza širom Dalma- (i mal da ne potpuna osamljenost u kojoj su se na- cije, od Kotora i Dubrovnika do Makarske, Visa, Vodica i t. d. Svukud se vide plodovi naše narodne slabosti, a vladine premoći. — Ne treba prevrćat očima što se ovo i onako priznaje, jer sila učinjena u Kotoru nezakonito je sve jedno kao ona učinjena u Makarskoj ili Vo- dicam. Sila nije još zadobila obličje zakonitosti, akoje jednom učinjena katoliku, drugi put pravoslavnomu; a zlo je što je u sva- kom slučaju jača od našeg narodnog ponosa i ugle- da, i što uvijek odnemože narodnom uspjehu. — Dakle ako smo ljudi zauzeti za napredak, trebalo *i da smo na čistu spram vladinih na- stojanja, da im se zajednički opremo, pa makar se mi zbog narodnosnih ili drugih ne- suglasica, megjusobno tukli. Nego na žalost. moramo priznati, da u Dalmaciji tako- ve oporbe nema“. ,Ne samo, nego smo spali na to, da se naše gospodujuće stranke diče i uživaju u vladinoj pre- moći, ako je ta pomoć tim strankam ili samo nji- hovim prvacima od časovite koristi. Te stranke niti razmišljaju što ih čeka i ne vide da sve redom postaju igračkom u rakama vlade“. Ovako Dr. Drinković, a meni je milo što se u ovome pogledu njegovi mazori potpuno slažu s mojim, već istaknutim u ovome listu. Moram samo na to upozoriti: da je uprav plovi kurs“ na- viješten od naših zastupnika, poimenu od D.ra Smo- dlake, u lanjskomu saborskom zasjedanju, imao biti onaj, koji je imao iz temelja izliječiti dosadašnje naše nezdrave stranačke odnošaje ,da budemo je- dnom na čistu“ — kako kaže Dr. Drinković — spram vladinih nastojanja, da im se ,zajednički opremo“, na način da naše stranke ,ne postanu sve redom igračkom u rukama vlade“. Da je Dr. Smodlaka u glavnome za tim išao, potvrgjuje isti Dr. Drinković onda kad veli da je on u saboru bio uspio da sve stranke, sko i za čag, ujedini proti današnjoj vladi. Ko hoće cilj, mora da izabere i zgodna sred- šli ljudi, koji su u saboru navijestili preokret u dosadašnjoj našoj politici. Po svemu se vidi, da mi za ,novi kurs“ još zreli nijesmo. Hoćemo li igda za nj dozdrijet — to je veliko pitanje. Sudeći po riječima, Dr. Drinković bi htio da se kod nas stvori oporba svih stranaka protiva vla- dinih nastojanja, a da se megju tim mi megju na- ma još koljemo. Ja cijenim da to nije moguće. Aut — aut:-ili ,stari kurs“ — 4 onda ,uživa- nje gospodujućih stranaka u vladinoj premoći“ ; ili ,uovi kurs“ —a onda ,zajednička oporba svih stranaka protiva vladinom nastojanju“. Bit će na- opako, ako hoćeš, bit će i sramota, da je to tako : ali je ipak tako! Dr. Drinković spomenuo je Kotor i Dubrov- nik, spomenuo katolike i pravoslavne, na mjesto da spomene Hrvate i Srbe, te je u njeku ruku isto- vjetovao vladina nastojanja u Kotoru i Dubrovni ku, s naprezanjima iste vlade u šibenskom kotaru. I tamo i amo igra ulogu Tončić. Po njemu dakle imala bi se i amo kod nas u južnoj Dalmaciji stvo- riti izmegju Hrvata i Srba oporba protiva vladi- nom nastojanju i uplitanju u izborne posle. Dobro, slažem se potpuno: ali nek bude uvjeren moj do- bri znanac Dr. Drinković, da ono što on želi, ostva- rit se može tek onda ako se dubrovački i kotorski Hrvati i Srbi megju sobom približe i nagode, biva ako se amo kod nas dogodi nešto protivna onome, što žele protivnici novoga kursa. Inače će željena oporba ostati uvijek na vrbi svirala, Nego reći će se: ako nijesu krive ideje ,no- voga kursa“, a ono ljudi koji ga zagovaraju i pred- stavljaju krivi su neuspjehu u šibenskom kotaru. Toga je mnijenja i Dr. Drinković, kad piše: ,Naj- bolju prigodu da provagja svoje osnove pružio je vladi isti Dr. Smodiaka, kad se je ono preko sva- kog očekivanja zahvalio na zastupničkom mandatu“. Istina : da se nije Smodlaka zahvalio, do no- vog izbora za sada ne bi bilo došlo, i za sada ne bi se bilo dogodilo što se je dogodilo. Rekoh: za bile vezane ruke. Istina da svak to ne shvaća, ka- ko položaj može kome čovjeku činit da mu budu svezane ruke, i da ne bude već onaj, koji “i imao biti: ali regbi da je Dr. Smodlaka to shva- ćao, pa ako je zbilja radi toga onaj položaj odbio — kako se je iz njegove obrane dosta bistro moglo razumjeti — mislim da ga se ne može pokuditi, no dapače. pohvaliti. A kad se pomisli na mogućnost, da su ga baš za to htjeli uvaliti u zem. odbor, da ondje volens nolens odre po ,staromu kursu“ — to onda je još veće pohvale dostojan, gdje je kao prava ,avis peregrina* znao umaći ka- ve u, što su mu ga bili pripravili. Ta i tako ,no- vi kurs“ -ima dosta grobara, sa svih strana. — Dr. Drinković ih najbolje pozna — pa kako bi to bilo da Dr. Smodlaka nagje se i on megju groba- rima, te svojim pristupom u zemaljski odbor vlas- tito djelo: kompromituje! A to bi se bilo dogodilo : o tome sam potpuno uvjeren, govorio ko što mu kamatniku u čapke, iz kojih se za lako ne može is- kopati, a uhva se i polaže nadu da će mu u Americi odlanuti, da će od tamo izbaviti svoju kuću, baštinu i imanje iz diiga, a naprotiv tamo ga dočeka i gora ne- volja, zaradi da može jedva jedvice s dana ma dan prekurtarisati, jer i tamo naroda sa svih stran& gdje gladuju, a u toliko mu gorka kamata sve to više raste i raste dok mu na posljetku ne stavi na dražbu sve imanje, gdje se proda pod koju mu drago cijenu samo nek je pokriven dotični kamatnik, a dužniku ostalo štogod ili ne deveta mu je to briga. Ja sam očevidac da je prošlog mjeseca oko '25 osoba na ovakav način otputovalo i to sve iz jednog džepa... A za uvjeriti se kako se naš narod prevari i upropasti, naime: kako ga prevare dotični Kkamatnici, dosta je bilo pročitati jedan broj Narodnog Lista“, koji izlazi u New-Yorku, gdje je bila objelodanjena jedna izjava agencije ,Frank Zotti & Comp.“, i opis prevar- nog putovanja, a o kojom nećemo govoriti, jer bi se drage. 3 bjeglu ptičicu: Mlade sile! — D. V. Medini. DOGA 223 PROG Primamo i uvršćujemo ovaj članak: o. 23: \ Ada se oslobodi napasti, i ostane dosljedan načelima vnako odlučno naglašenim u. saboru, nije idu i ne nadaju se Smodlaci“ ostajalo drugo nego da se zahvali na za+(sveju milu stupničkom mandatu. Krivit ga da je tim dao vla- | neznale sudbine, di najbolju prigodu da provagja svoje osnove, mi- slim da nije razložito. On je učiuio što je morao |kršnih konavljan& i lijepih konavokA gdje se žure put učinit. Razborit čovjek, kad nakon dosta trganja | Gruža ma parobrod, gdje putem, opraštajuć e sa poz- i otimanja, napokon se uvjeri da nema s kim da |nanicima, grozno kukaše, jer da ostavljaju svoje mile radi, poteže se u se za koje vrijeme, čekajući bolju | roditelje iznemogle i ojagjene u ogromnom dogu. Taj prigodu. Nije svako zlo za gore, pa ako je govor (dan je nekoliko starih konavljana teško i duboko uz-, o osveti“, po onome što sam kazao, mislim da bi prava vladina osveta bila tek onda, kad bi glavni [narodnu nošnju, taj drevni amanet kušungjeda, nošnju zatočnik novoga kursa bio stjeran u torinu staroga (dike i ponosa bacaju pod noge, & preoblače se ,po kursa, gdje bi mu i kao prisjedniku i kao zastup- |gracku“, lijepu crvenkapu sa načičkanim bijeljim rup- niku, više manje, bile svezane ruke. Odatle ,des- |cem od majčinog mlijeka zamijenjuju sa nakaragjenim petozni“ poklik ,Smotre“, kojim je pozdravila po- |,klobučićem“, ukusnu i divnu konavčsku torbu zami- moralo bezpotrebno i bezkorisno doći do sudbenih stuba. Idu naime iz lje u nevolju, sa zla na gore; igda vidjeti svoju rodnu grudu, ; idu i bacaju se u gorki plašt Nadasve nas je ojadilo videći prošlih dana skup dahlo, videći gdje konavoke i konavljani svoju milu jenjuju sa grackom kožnatom ,bursom“. Ti koga nebi u srce ubolo videći taj dan jednog starog konavljanina gdje se moli pred crkvom sv. Vlaha ,da ga Bog digne Iz nevolje u nevolju. |20. mije“, zene isu i čenen._ s m8 19 se valjda nagnalo videći svoje susjede i svoje seljane preo- bučene, tako da ih na prvi mah nije mogao ni poznati. stva. Svojim oštroumljem uvidio je bio Dr. Smo- |sada, jer vladina osveta bila bi se samo otegla, dlaka da je uzalud govoriti o kakvoj zajedničkoj |ali prije ili poslije bila bi ipak nadošla, jer nema oporbi svih stranaka proti vladajućem sistemu, pro- sumnje da bi vlada pri obnovi izbora po svršenom ti politici ,divide et impera“, dokle god se naše |roku bila jednako uprla sve sile da Smodlaka ne stranke budu megju sobom onako tukle, kao što izugje, već zato što je on glavni zatočnik ,novoga Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“. ' V One se večeri počme izvagjati program, kako je bilo utanačeno. U 7 sati glazba na Poljani izvagjaše slijedeći birani program : 1. Gun- dulić marsch (Martecchini). 2. Bosijska vještica (Zajc). Ouvertoure. 3. Duet iz Opere Zrinski (Zajc). 4. Oj Banovci (Briza). Sviranje na iz- maku, a sa strane se poredali pjevači »Gundulićeva« društva, a svuda u naokolo mnoštvo mladeži, a svaki nosi odugački lampijon. Svijetle ienjeri glazbe, lampijoni, električne svijetiljke kako kite cvijeća, »Ho- tel de la Ville« vas u ognju po dobroti i nastojanju čestitoga g. Ro- berta Odaka, kuće u naokolo, a nadasve kako mlada nevjestica iz- megju svatova, ističu se dvori plemenite vladike, gospogje kneginje J. Caboga, kume barjaka, gdje gore mnogobrojne voštanice u sreber- nim kandelabrima, koji strancu i danas spovjedaju ponos, sjaj i bo- gatstvo negdašnjega Dubrovnika, dok su vlastela bila pravi knezovi i vladari. Okrene se glazba prama dvoru g.gje kume, i otsvira pozdrav- ni komad, pak iza nje pjevači svi na okupu zapjevaše_ »Gundulićevu« himnu. Nebo sjaje s neizbrojnih zvijezda, trepere na pozdrav; cijela »Poljana« u živom ognju, svjetlost se i sjene izmijenjuju, pomiću; prozori puni čeljadi, kuma kroz duplijere gleda silno mnoštvo, prima deputaciju predsjednika na poklon; lampijoni kroz razne boje siplju * šareno svjetlo, velika električna svjetlila hoće da zamijene jasni, bijeli dan; pjesma se ori sad meka, tiha, kako ručica djetinja kad miluje, sad gromorna kako da se nebo prolama; iz ushićenih prsiju leti poklič iz tisuće grla, pozdravlja velikana Gundulića, poklanja se g.gji kumi, vapi sretnu Hrvatsku. Na nebu ni ćuha vjetra, nastala je ista sparina: nebo se i zemlja smjeje, pak kako da se svaka duša ne nagje preza- dovoljna, presretna? | svi smo u duši oćućeli onaj tren odsjev rajske radosti, rajskog ushita! Mješte se utišati, raste udivljenje, što se očito opaža kad društva idu na poklon zamjeniku gosp. kuma viteza Vlaha Bogdana, uglednom hrvatu gosp. Dr. Roku vitezu Mišetiću na Pile. Glazba svira vesele koračnice, mnoštvo pjeva rodoljubne pjesme, kliče zaslužnim rodoljubima i miloj domovini, u dugom redu se nižu lam- pijoni, »stradun« je rasvijetljen, zastave vise, mnoštvo se tura, trči, da ugrabi zgodno mjesto. Na Pilama u dubokoj sjeni kršnjatih borova, stade povorka, isčezava tama, i društva se poredaše: tu je stan D.ra Mišetića. | ponovno glazba zasvira na pozdrav, pjevačko društvo is- pjeva pjesmu, a g. zamjenik kuma vas blažen gleda s prozora silno mnoštvo poklonitelja, njegova se rodoljubna duša u slasti prelijeva kad sluša mile poklike, tužnoj ali junačkoj Hrvatskoj. Svrši bakljada, a svi pohrlismo u kazalište. U kazalištu je na večer bila prava i iskrena manifestacija slobo- de. Došao nam je u pohode spljetski diletantski kazališni zbor, a do- nio nam je glas s prijek Velebita, glas potištenoga puka, koji vapije za slobodom i diže se protiva nasilja. Imali smo prisustvovati pred- stavi »Evice Gubčeve«, što ju je napisala vrla rodoljupkinja gospoja Zagorka. U Zagrebu ne dozvoljena, davala se je »Evica« sa vanred- nim uspjehom u Spljetu, pa htjedoše Spljećani i nas Dubrovčane da potresu ovom krasnom rodoljubnom dramom. Evala im za to! Nijesu požalili ni troška ni truda, da njih triđesetorica dogju ovamo i-tu, u ovom dievnom gradu slobode prikažu kako narod naš umije da se za slobodu bori i u borbi strada. : »Evica Gubčeva« je pisana baš za naše dane i za narod, Spisa- teljica ju napisala pod dojmom lanjskih nemilih dogogjaja i progona u Banovini. Opisuje nam poznatu seljačku bunu u hrvatskom Zagorju tako krasno opisana od Šenoe i Bogovića, ali njoj nije bilo do toga, da nam poda vijernu sliku ondašnjih patnja i borba, nego nam je htjela pokazati u slici prošlosti tešku sadašnjost. Svak je mogao od- mah razabrati, što se skriva pod onom povjesnom žalosnom uspome- nom. Skriva se baš prava povjest najnovijih narodnih patnja. | za to je njena »Evica« dvostruko djelovala. Plamene riječi su padale na pozornicu, pa su razbuktile vatru i u srcima slušalaca. A kako i ne bi? Ta nije Dubrovnik zaboravio one sućuti, što ju je lani iskazivao stradalnicima preko Velebita! | baš nam je ovoj našoj slavi dobro došla ovakova predstava. Sjetila nas je lanj- PUR Eto smo svake sedmice očevidei teških i ljutih narodnih ran&: gdje se naš narod na buljuke iseljuje | potraje, ostat će naša ubava okolica ili pusta i gola u Ameriku, nadasve iz naše okolice, iz Konavala i iz ili naseljena sa strancima, te će kod starodavnih og- | Hercegovine. Svakog dubrovčanina ko i narodnog lju- |njišta gdje bi prije tgjčdo uz gusle javorove pjevao bitelja mora u dno srca dirnuti videći kako naš narod lokupljenim ukućanima i opisivao im stare njihove borce , Ako li ovo nebrojeno iseljavanje na ovakav način skih naših priprava i lanjske zasnovane, ali odgogjene slave. Sjetila nas je, da je vrijeme borbe i sloge hrvatske. Ali nas je sjetila i toga, da težnju za slobodom ne može ni koja sila isčupati iz srca naroda i da je svaka sila za vremena. To je prisutno rodđoljubno općinstvo shvatilo i za to je povla- gjivalo nebrojeno puta i kod otvorene pozornice i glumcima i riječima što su izgovarali. Bio je to kao jedan narodni zavjet u kome su se svi sjedinjivali i obećavali, da će brat s bratom uvjek u boj za na- rodna prava i narodnu slobodu. Ovakovih žena, ovakovih rodoljubnih spisateljica da.bi i više bilo! Spljetski naši gosti igrali su sa velikom ljubavi i sa velikom vještinom. Ako se promisli, da su to sve sami diletanti, koje je do- vela na daske sama dobra volja, ljubav za umjećem i nastojanje, da nam u najvećem gradu Dalmacije omoguće čuti i u kazalištu narodnu riječ i dovedu pred oči narodni duh, onda im svak mora skinuti kapu. Ali ne samo njihova dobra volja i ljubav, nego i njihova vje- ština i njihov napredak zaslužuje najveću hvalu. Kreću se na daskama kao kod kuće, prouče uloge svoje i živo ih iznesu. Naročito su nas iznenadili i dimuli gospojica M. Braida, koja je davala Evicu sa svim žarom, postojanošću i velikom sigurnošću, pa g. Bonačić, koji je kao pravi umjetnik davao pripuza Dimića i g. E. Ljubetić koji je u Matiju Gubca ulio sav plamen, sve poštenje i cijelu dušu našega puka. A svi drugi su baš lijepo ispunili svoje mjesto i doži- vili mrtve riječi. Kazalište je bilo dupkom puno, svakome je srce življe kucalo i zadovoljstvo se vidilo na licu. A osobito se naša 'mladež uznijela. Pa i onda kada se je zastor zadnji put spustio, svijet se je tek po- lagano razilazio pod dojmom ove večeri i nosio kućama svojim sla- dogorku uspomenu na sve ono što je čuo i vidio, s čime se je za- nosio, rad čega je plakao. A mi ne možemo nego da vrijednim splje- ćanima, isto tako glumcima, kao što i redatelju njihovom, neumornom g. Triardoviću, te predsjedniku, požrtvovanom g. d.re_ Bulatu najsr- dačnije zahvalimo, što su tako lijepo uzveličali »Gunđulićevu« slavu! Bože daj, ne bilo to zadnji put što se vidimo! (Slijedi). x