Br. 29. RVENA Cijena je listu unaprijeda: za ik sa Hercegovinu s poštom : na godinu 10 kruna, na po godine & kruna. Za polugodište. .. Dvije metode. i Napoleona, koji je Odavna najavljena velika navala na Port-Arthur izvedena je u noći od 10. 0. mj. Japanci su bili spremni izgubiti desetak tisuća, & ostali svijet je stavljao daleko veći broj na kocku. Ali Japanci su izgubili u jednoj noći skoro petinu svoje cjelokupne vojske ma ratištu. 1 Port-Arthur nije pao. Navala je posvema suzbijena. Brzojav je sve to suho u službenom stilu javio, kao da se radi o najnaravnijoj stvari. Pa u istinu i jeste nekako naravan ovaj rezultat navale. Port-Arthur je moderna tvrgjava, snabdjevena svim mogućim obranbenim i ubojnim srestvima. Posada njegova je znatna po broju, a dobro zaštićena. Japan- cima se je bilo boriti proti lopovima, šrapnelima, puš- kama, minama, svladavali zaprijeke žica, opkopa, na- sipa i napokon doći pred bajunete dobro ušančenog neprijatelja. Uz to je linija na koju je trebalo nava- liti velika. Mogli su se ponadati pomoći od noći, ali noć je možda još više prikrivala ruske ubojne naprave, koje su iz mraka vrebale poput zvijeri na dušmana. Noć je bila i ruska saveznica, i to možda bolja savez- nica Rusa, nego Japanaca. Japanci su se pouzdali u svoj broj, u žestinu navale, u preziranje smrti kod svojih vojnika, u slijepu osobnu srčanost. Slijedili su taktiku oprobanu kod Kinču. Pa ipak su uz takove strašne gubitke odbiveni ! Ne dokazuje li to najbolje, da u današnje doba konačno ne odlučuje samo srčanost i prezir smrti. Ne dokazujć li to, da je ovakova hazardna igra nemoćna pred pozicijama utvrgjenim, pred spremom i hladno- krvnošću? Ne dokazuje li to, da "je ovo stavljanje sve svoje sile na jednu kartu vrlo riskantno i da je uvjek vjerojatniji neuspjeh nego li uspjeh? Danas i u ratu kao što i svagdje nad heroizmom stoji promišljeni, mali rad, sprema i trijeznost. Japancima svatko priznaje heroizam i preziranje smrti, brzo shvaćanje i brzu odluku. Svatko im priz- naje požrtvovnost i lukavost, ali ovaj rat najbolje po- kazuje, da će pobjediti strpljivost, ekonomija u izrab- jivanju sila, oprez i sustavnost. I mi bi mogli s pu- nim pravom reći, da se danas na skrajnjem istoku bore ne samo dvije pasmine, dvije sile, dvije misli, dva in- teresa, nego baš i dvije metode. Od prvoga početka je parola Japanaca bila: brzo, paglo, lukavo ! Parola Rusa je bila: polagano, strpljivo i promišljeno ! Japanci su bili sasma spremni kad su započeli rat, Rusi sasma nespremni: bez vojske, bez živeža, bez sprava! Pa ipak su Rusi otegli rat dotle, dok\su se mogli barem nekako pribrati i snabdjeti svim potrebnim. Ovo je bio prvi njihov uspjeh. Ovo prva — i s obzirom na prilike — upravo golema po- bjeda ruske metode. Sada se pokazuju posljedice i sve 7 Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva GUNDULIĆ“. VI. imalo svoj smisao. plesača na užetu, obilježja nosile su imao neki uspjeh. forsirali, Rusi ne. gičan heroj, koji više koji — živi. ratu vidimo kako Željni i izčekivani dan osvane. Nakon noći u dobrom djelu pro- bdivene, još pod dojmom veličanstvene predstave, koja je do temelja potresla našom dušom; jer se nevoljne patnje Evice Gubčeve i danas ponavljaju na tužnoj našoj Hrvatskoj; jer i danas bahatost i sila ma- »gjarska davi tu tisućuljetnu mučenicu; jer se je našao drugi Tahi, koji snubiv u divljem braku puštenicu stepe, bijaše na vrat miloj do- movini pritisnuo okrutnu svoju petu; digosmo se mamurni i zlovoljni kad nas glazba bučnim zvukom pozove na uranak. | kako se tanko. viti oblačić rastepe netom ga mjesečina pogleda oblim i blijedim svo- jim licem, tako se snuždenost od nas raskrsti, a nastupi žurba i ve- selje. A kako i ne bi? Dan kako Božiji dan, pun sjaja svjetlosti, lje- pote, mirisa, veselja! Grad okićen mnoštvom zastava; na uglovima čita se pozdravna pjesma. Svijeta iz okolice, gostovi, članova na pretek, a sve veselo, sve radosno, ko no ti što ide na pir! Poljana i sve ulice naokolo prepu- ne čeljadi, da ne možeš noge razvestit. Društva se okupljaju, barjaci se vrstaju, glazba pridolazi, i netom je sve.u redu, uz vesele korač- nice, ide duga časna povorka za barjacima preko »Straduna« u gglav- nu crkvu vrhovnog našeg Svetitelja i Parca Sv. Vlaha. Družina na okolo, a presjednici uzev kumskog zamjenitelja D.ra Roka vit. Miše- tića, a skupa s njime gospoju kumu plemenitu Jelu groficu Caboga, ugjoše u hram i zauzeše svoje mjesto, a takogjer za Općinu glavom g. Načelnik Dr. Pero Čingrija, pak redom Uprave raznih društava i prestavnici istijeh. U crkvi zadušito od navale i vreve, sparina nemila. Svak na svome mjestu, a prečasni mitronosni protonotar kan. Mato Pišta počeo pontifikalnu Misu, koju su baš majstorski ispjevali društveni pjevači, kako je uredio u tri glasa M. Leclerque, pod upravom svog učitelja vrijednog & Frana Lederera. Svršila misa a pristupilo se naj- svečanijemu času blagoslovu barjaka. Ispred Svetiteljeve crkve, kroz prostrane stepenice uzagje se do vrlebne terase, sa pregradom kame- nitih stupića obrubljene. Terasa oslaje visoko, tako da se i iz taljega može vigjeti što se u istoj zbiva. Zato se odredilo da $e posveta oba- vi na terasi ispred glavnijeh vrata hrama. Pred stepenicama na »Stra- dunu« Orlandov je spomenik, na kamenom podnožju kip je bajoslov- nog junaka, a u podnožju istom učvršćen je visoki stup, na kojem 4 u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i imosemstvo: 10 kruna i po- 4tarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto ono što će još doći neće biti nego nužni logički re- zultat ruske metode. rabe i Japanci, taktiku brzoga kretanja i nagle navale. 'Ta metoda uništava i Japance. Ko se ne sjeća kako je Tolstoj u »Vojni i miro“ ocrtao tu rusku metodu u njenom reprezentantu, sta- rom Kutuzovu? Dok su generali, & naročito Švabe pra- vili sve moguće planove — Kutuzev je spavao i pustio, da se sve stvari razvijaju naravno, uništi one, koji su odviše smioni. Njegov saveznik je bilo vrijeme, zemlja i ustrajnost. 1 u istinu ako išta, to će vrijeme i najsmionijega ghrvati. Na pasivnom ot- poru se napokon uništi svaka sila. Kada je trebalo, znali su i Rusi izvesti naglih, herojskih kretnja, n. pr. pod Suvarovom ! rabi onu Kutuzovsku metodu, a rabi ju i Kuropatkin. Japanska je metoda naprotiv više manje heroična i teatralna. Oni su narod gombača, gibki i brzi, narod narod eskamotera i žonglera. Ova Oni su htjeli smesti, ustrašiti neprijatelja, zateći ga, zaslijepiti, a svijet zadiviti lijepom pozom. Oni suljudi senzacije — a Rus ne pozna senzacije: niti ih on čini. niti mu imponuju. Prvi napadaj na Port-Arthur bila je takova senzacija izvedena sa svim teatralnim avaratom : torpediniere ,preobučene“ u jedrenjače, prikazujući se ruskim brodovljem, nagla navala bez navještenja rata, silni alarm u brzojavima, veliko slavlje kod kuće. rezultat? Vrlo slab! Ali prispodobimo samo izlete“ japanskoga bro- dovlja pred Vladivostok sa brodovlja u korejsko tijesno ! Japanci su pucali na ut- vrdu — a Rusi se nijesu ni oglasili — da ne odaju bez potrebe svoje pozicije. Skridlov pako je svaki put gdje pred Jokohamom, ispaliti par bitaca iz daljine — i otići. Japanske operacije su često | imale = demonstra- tivni barakter, ruske uvjek pozitivni. Japanci su uvjek forsiraju prolaz, Rusi se pomaknu naprijed i čekaju navalu. Kad oslabe neprijatelja svojim otporom — opet ge malko pomaknu. Rusi će osvajati po malo poziciju po poziciju. Japanci će izvesti generalnu navalu. Mnoge japanofilske novine gotovo se rugaju Ru- sima, što računaju na vrijeme, kiše, blato i t.d. To nije do- duše heroično, ali — nije za to ni tragično. Rus shva- ća tragiku i heroizam drugačije nego ostali. Za zapad- ne narode je heroičan i onaj, gubi glavu. Za Rusa je on lud. Za zapadnjake je tra- zapadnjaku se mili poza, Rusu duša. Za to i u ovom U DUBROVNIKU, 16. Jula 1904. I m asmat tn HR\ Pretplata i oglasi plaćaja se upravi Crvene Mrvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za isja- ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- staju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- frankirsna pisma ne primaju se. Godina XIV. M asi svake subota. | Pojedini broj 20 para. \ to pravo predobiva svojim prestižom, svojom potenci- jelnom energijom. Ona se upire sva na sve svoje dje- love i zato se svatko boji izmaknuti, izbiti joj ta upo- rišta, jer da se taj kolos sruši — pokopao bi i pot- kapača. Periferijom se Rusija ne brani samo kao nekim šančevima, jer se šančevi mogu i zauzeti, a da ipak tvrgjava ne pane, plot se može provaliti, a da se ipsk kuća ne sruši, ali Rusija se ma svoju periferiju baš upire, ona na njoj počiva i u tome je jakost njenih granica, za to i ona ne miče zastavu odanle, gdje ju je jednom zasadila. Japanci i tu idu obratnim putem; oni su svoje di- plomatske zahtjeve htjeli oružjem ostvariti, a možda će kasnije, poraženi, htjeti da diplomacijom spase svoj prestiž, da izagju što časnije iz afere. Moguće je, da baš i ove navale na Port-Arthur imadu tome doprini- jeti, da se postigne neki veći uspjeh i — ponudi mir. Moguće, da i 00 srljanje u smrt imade poslažiti k to- me, da se svijet zadivi heroizmom i onda apelira na čavstvo udivljenja i samilosti. Ta ko se tako junački bori, s tim će trebati — i ako je pobjegjen — obrir- nije i časno postupati ! Ali čini se da Rusi tako ne misle. Čast junaku! Ali s ludim junakom nema obzira' Politika i rat nije — kazalište ! Sentimentalnost, de- klamacija i lijepa vještačka poza tu ne igraju nikakove uloge. Danas ne živimo u vrijeme viteško, nego u vri- jeme interesa, u vrijeme ekonomije. A još će manje imati Rusija obzira za to, jer zua de čije je to maslo. Ona zna i vidi što je radila i što- radi Engleska. 1 treba da Japanci uvide, kuda ih vodi Engleska ! Najžalosnije je pako to, da radi interesa engleske politike i engleskih kapitalista tolike žrtve padaju. Ko se ne sjeća glasova, da su Burski rat izazvali tvorni- čari — oružja?! A nešto slično je i sa ovim ratom. Izazvali ga financijeri i političari, *koji bi rado jednim mahom oslabiti oba takmaca! Pa tolike grozote za to ! A ipak: što više japanci izbace hitaca (makar i u zrak), što više pade vojnika i ostane na polju pušeka, što se više pokvari brodova, što se više istroši novaca i ljudi — to je Engleskoj milije! Za to njoj i godi fanatizam Japanaca i njihovo zasipavanje energije, a za to se tobož ruga, ali u istinu boji opreza, mira i eko- nomije Rusa. A ostala štampa joj u mržnji na Slavene nasjeda ! Pa i nekoji od naših. Nije ni čudo: i mi smo naučeni na teatralnu po- litiku! 1 mi bi rado biti politički plesači na užeta i junaci na smrti. Ali kolike li mizerije! Idemo okolo kao Don Quijoti da se borimo u novim vremenima sta- rim oružjem proti starim divovima! I mi mislimo, da se pravo stiče krvlju, a brani diplomacijam. I mi uži- vamo u lijepim pazama i heroizmu. Mi bi rado rabil nje, za Japanca slavuo umiranje. A nije li već time odlučena pobjeda ? Zar je u ratu pobjednik onaj koji slavno gine. j, koji čitav ostaje? Rat kao što i svaka ! pitanje slave nego pitanje uspjeha. i sebe štede, zar ne postupaju mudro ? i srljaju u klaonicu — zar za to moraju i us- Moderni rat bez racijonalnog, bez ekonomičkog troška nema konačnoga uspjeha. I za to će \panca pobjediti više ruski karakter nego li ruska da sama priroda | sila. Moralna snaga je danas, kao što i fizička na obim stranama jednaka. Ali karakter nije jednak a po ovom ni metoda. Ruska metoda je jača, jer je ekonomičnija. Ona će pobjediti Japan, jer se oslanja na prirodne si- le, na koje Japan ne računa. A čovjek je samo onda u istinu jak, ako je usko svezan sa prirodom. Antej j bio nepobjediv, dok je uzimao sile od zemlje. Rusija pako pustila je sasma svoje korjenje u zemlju. Ruski karakter je snažan baš radi toga. u Ta metoda je uništila armadu rabio u glavnom istu taktiku, koju pjeti? Ali i to je Kod sviju velikih operacija Rus Hoće li Japanci i nadalje pokušavati sa navalama na Port-Artur i to na ovakav način? Hoće li forsirati na svim linijama proti Rusima ofenzivu? Kako će ovi njihovi gubitci djelovati na vojsku i na samo raspolo: ženje u Japanu? Nama je ovdje teško nagagjati — & baš u ovakovim stvarima raspoloženja je svako | na- gagjanje izlišno. Možda će porasti fanatizam vojske, možda će klonuti. Možda će slati od kuće nove vojske a možda će svjetina demolirati u svome bjesu stanove zapovjednika, kako je to učinila već Kamimuri, Ali ako A |fanatizam poraste, može da uz gubitke tolikih života raste samo do ne neke mjere. Konačno ovi gubitci iza- zovu čuvstvo rogjaka palih. Dugo vremena neće nitko htjeti, puštati i slati ljude u klaonicu. Mora da nasta- ne reakcija. A šta onda? Rusija neće stati; nego će gledati da ovaj rat bude lekcija koju će žuta rasa du- go vrethena zapamtiti. Japan je oduševljen za rat, a Rusija. nije, ali će ga Rusija uzeti kao jednu tešku duž- post | privesti ga baš do kraja. Japan je lukav i hitar, ali nad lukavošću i hitrinom stoji oprez i postepenost. Pa kad se jednom onakova masa kao što je Rusija krene, teško će se zaustaviti. Rušiti će sve pred so- bom elementarnom snagom lavine. Rusija se neće ovim ratom teritorijalno raširiti, ali će se učvrstiti. Poznata je riječ, da gdje se jednom usadi ruska zastava više se od onuda ne miče. A tu zastavu Rusija usagjuje obično u mirno doba. Rusija se teritorijalno širi obič- no samo diplomatskim putem. a ratom samo svoju ste- čevinu brani! I zato je nepobjediva, zato ona malo ris- kira. Možda će ona dobiti i Koreju, ali tek kasnije, nakon rata — diplomatskim putem, Kat za Rusiju zna- či samo dokaz, da ona ne uzmiče, a diplomacija znači za nju da se širi. Rat joj diže prestiž, diplomacija joj pribavlja uspjehe. Rat je njena defensiva, diplomacija | japansku metodu! Ali kad ona — upravo do savršen njena ofensiva. I to je posebna njena metoda. A i ta [stva ideala dotjerana kod Japanaca — imade mal je za Rasa krijepost : strpljivo snaša- |je pouzdana i uspješna. Svoje pravo štiti ona silom, a |uspieha, & još manje izgleda. kako da imade kod naš sve njihove kretnje u ovom ratu. izletima“ vladivostočkoga A mogao je i on ići pa osvanuti Kad Japanci hoće da pogju naprijed, koji virtuozno, ali ludo pogiba. za Rusa je tragičan daleko Zapadnjak se divi smrti, Rus životu ; crkvu, bez koje vjerska i moralna načela ne bi se mogla ni predava ni uzdržat čisto i istinito. Ali pjevanje dar je Božiji, dar koji tješi hrabri i zabavlja Evine sinove sred tolikih jada i nevolja. U nebu an gjeli pjevaju svomu Bogu; cijeli svemir jednim glasom pjeva mudros i svemogućnosti svoga stvoritelja. Nebeski duhovi najprvo pjevanje: navjestili su da se na zemlji porodio kralj nebeski. Pjevanje crkve 0: čas u svome začetku uvelo je u svoje hramove, te je pjevanje postal prvim činom Bogoslužja. Za to, veselim srcem molim , Boga Svetoga Vlaha, da mojom ako i nedostojnom rukom, blagoslovit bi dem zastavu, pod sjenom koje vi pjevači Gundulićeva društva, pjev ćete Bogu i svomu hrv. narodu. Vaše društvo: nosi Gundulićev nazi naziv dubrovačkog velikana, neumrlog kršćanskog pjesnika; koj" rogjen sred naroda pred zidom kršćanstva prozvana, u osobi Poljsk« kralja Vladislava pjevao je borbe i pobjede kršćanstvu; koji svoj krasnim Poemam i pobožnim djelima javno je svoju vjeru ispovjed i polag nje živio. Ugodno mome srcu, 4 ugodno mora da bude ci lome hrvatstvu, da taki naziv nosi naše pjevačko društvo, er upisa jest, da narod koji časti mrtve svoje velikane zaslužne pred Bogoi ljudima poginut neće. Predragi! Kao svećenik i stari Dubrovčanin : žnost kušam da u ovoj svečanoj prigodi vami članovima i pjevači Gundulićeva društva upravim ove korisne opomene. Predragi! : upravo želite i hoćete da se vaše društvo uzmnoži da žive te da bi od dike našemu zavičaju živite megjusobno, kao braća u slozi i bavi, ne dopustite da zmija nemira bude zavit otrovno gnijezdo * njega. Suviše rekoh, da je pjevanje dar Božiji, njim se služite i bavljajte dakle, kao što treba se služit darom koji od neba dolazi. Nu pošto ja vidim ovdje sakupljene prestavnike ne samo pjeva: nego i ostalih društva sa svih strana Hrvatske, zahvalnost svoju i zujem svima, što su htjeli prisustvovat našoj dubrovačkoj dom svečanosti, te i svima u njihovu rađu živo preporučujem slogu i bav. Da, mila braćo nemojmo svojom rukom što smo tolikim tu i mučenjem sagradili, srušit i uništit. Ne slušajte lažive proroke, naš mučeni narod smućuju i truju. Svećenstvo, kao što je do sac to će i vavjek braniti i podupirati svako plemenito i pravedno zav svoga naroda i zavičaja. Niti treba obazirat se na rijetke iznimk to bi bila bedastoća, ili zloća da rečem bolje. Nu ipak sjetih s ako je svećenstvo dužno braniti i podupirati prava i svako plem i pravedno zauzeće naroda svoga, dužnos je najprvo braniti i pirati prava svoje vjere; te će tako ostati vjerno svome, od njega prvo proglašeno gezlo : »Sve za vjeru i za domovinu«. (Si wi leprša barjak sv. Vlaha. Otrag njega, a prama crkvi svećano narešenoj i okićenoj od prep. glavara Dum Mata Viahušića, stoji općinska glaz- ba, sa strane poredani su barjaci, oko barjaka društveni članovi, na stepenicam s jedne i druge strane poredani su prestavnici raznijeh društava; na terasi pak korporativno hrvatsko pjevačko društvo »Gun- dulić«, gospoja kuma i kumov zamjenik, presjednici odbora, društva, kler, na glavi mitronosni protonotar kan. Mato Pišta, stasiti barjaktar g. Pasko Grbić sa dva djevera (gosgoda Tomo Nadramija i Vido Bje- lušan) u bogatoj narodnoj nošnji; ugledna gospojica Marica Korlaet, koja je do crkve na bogatom jastuku donijela barjak, gospojica Irma Tomas sa djeverušama gospojicama Milkom Gjik i Franicom Dežulo- vić, koje su nosile bogatu i kitnu vrpcu, dar blagorodne gospoje kume, i Amelija Brognara milo djevojče, koja je nosila kitu i vjenac na na- čin lire, kojom da se počasti kuma, netom obavi čin. Prije blagoslova mitronosni protonotar mladenačkim zanosom a krijepkim glasom ovako oslovi silno mnoštvo : »Predragi slušaoći ! Tko čita i pozna povijest Dubrovnika, ostaje osvjedočen, kako naši oci sveg davali su početak svakoj radnji, svakome državnome i osobnome zauzeću i dizali su svoje slavne spomenike: U Ime Boga i Svetoga Vlaha. Sve što još razgledamo i uživamo u svome zaviča- ju, sve je bilo započeto i svršeno: U Ime Boga i Svetoga Vlaha. Er naši oci bili su uvjereni da bez Boga ništa ne možemo srećno započet, nastavit i dovršit, Zato milo mi je predragi da naše pjevačko Gundulićevo društvo sjećajuć se tradicije starih dubrovčana pozva me- ne dubrovačkog svećenika, da mu blagoslovim zastavu, te da je tim dokazalo da tako još misle i mladi dubrovčani, kao što su mislili i stari. e mi je da ću taj sveti čin obaviti ovdi pred hramom Viaha Svetoga; u'komu hramu i pred kojim hramom, naši oci zazivali su Božiju pidioć i blagoslov. bilo sretnim bilo u nesretnim okolnos- tima, i to BM da ću sve obavili pred prestavnicim mal da ne cjelo- kupne hrvatske koje kako am povijest svjedoči častilo je i još časti pokrovitelja Dubrovnika Vlaha Svetoga. Nu da obavim taj sveti čin, nukaju me i hrabri i samo crkva, koja blagosivlja i podupire svaku pravu znanost, svaku lijepu umjet- nost, svaki moralni i materijalni napredak, sve što može dati koristi ljudskome društvu. Ona jedino ne dava, niti može dati svoga blago- slova, onome napretku bezboštva, onome to jest napretku koji niječe Boga, bez koga cijeli svijet ne bi bio neg jedan bezmisao; koji niječe krst, bez kojeg Bog ne može se poznat uprav i korisno, koji niječe NARODNA REPUBLIKA RAVATSKA NAUČNA BIBLIOTEKA, DUDROVNIK aa; mm ini — a E mon trzatIIENET