Br. 31. CRVENA HRVAISK Cijena je listu unapriieda: za Dubrovnik sa donašanjem polugodište. Nii . . : | ijesmo tako jeftini! Kada su bile publicirane naredbe ministra Harte- la o priznanjujispita zagrebačke univerze, mogao je svat- ko vidjeti za čime se je tim, sa stanovite strane, išlo. Tu je bilo lanjsko zasjedanje dalmatinskoga sabora, tu solidaritet Jugoslavena sa češkom opstrukcijom, a te stvari su ipak vladi neugodne. Ona je već priučila i sebe i svijet na abnormalan život u ovoj državi, ali i- pak — što je neugodno, neugodno je. Za to je trebalo nešto učiniti. Trebalo je umiriti Poljake i pružiti neku mrvicu Hrvatima. Pa su i govori u delegaciji dobru do- šli. Ta ipak nije taj radikalizam dakle sasma prevladao! Trebalo je da i vlada pokaže dobro lice. I objelodanje- ne su naredbe, dana nam je mrvica od mrvice, Naši se dobrijani isprva poveselili misleći, da se radi o potpunom reciprocitetu. Kasnije se opet namr- čili, Mi smo odmah upozorili na to, 0 čemu se radi. U- pozorili smo na udicu, ali i na one koristi, koje može- mo od te dozvole izvući. Fakat jeste, da naredbe Har- telove nijesu konačno nikoga oduševile, a kamo Ji da bi koga zavele. Sada pako, u najnovije doba. javila se dva značaj- na glasa o cijelom tom pitanju. Jedan je od uglednog dalmatinskog prvaka, drugi od uglednog slovenačkog prvaka. Obojica su članovi slavenske sveze, obojica su sudjelovala u opstrukciji. U zadnjem broju javlja ,Jedinstvo“, da je njegov urednik razgovarao sa Dr. V. Ivčevićem koji da je ka- zao ,da se priznanju ispita moralo dati veće pažnje, jer se je u tome zbilja dobilo dosta, što i sami (do- daje , Jedinstvo“) sada prizpajemo, kad nam je rekao više toga o ovome pitanju, kako se razvijalo i kako se je ministar Hartel bio zauzeo u velike, da nam se zagje u susret. Istin&j6 i to, da nam je Dr. Ivčević preporučio blaži stil u nekim časovima i pitanjima, ka ko je i potrebno“. Ovako ,Jedi..stvo“. U ,Konservative Korrespondenz“ napisao je Slo- venac, dvorski savjetnik Šuklje; članak o reciprocitetu. Tu on kaže, kako je to spretan šahovni potez Dra Koerbera, kojim bi htio da izvabi iz dosadanje pozici- je jugoslavenski klub ili barem njegov hrvatski dio, te ga potisne na drugn poziciju, koja bi bila manje pe- prijatna za vladu. Taj potez je bio doduše lijepo za- mišljen, ali valjda neće uspjeti. Neće uspjeti već i ra- di svoje polovičatosti, jer se naredba ograničuje. samo na hrvatske pravnike, a ne i na filozofe. Slovence naredba naprosto ignorira tako, da se ovi moraju osjetiti baš i uvrijegjenima. Nijemci Slovencima onemogućuju polazak njemačkih sveučilišta. Šuklje tra- ži, da se čim prije osnuje slovenački juridički fakultet, a dotle, dok se to ne učini da se dozvoli slovencima dovršiti nauke u Zagrebu. Ali pošto se to neće dogo- diti, ostati će i Koerberov šahovni potez bez poželje- u kuću, sa Austro-Ugarsku, s poštom: pa goditu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo i ltarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto | U DURRAVNIKTE, 30. Jula 1904. : 10 kruna i po. slaveni napustili negativnu opstrukciju, dogodilo bi se to ,jedino u sporazumu sa ima“. Ovako piše slovenski dvorski savjetnik. S ovim stanovištem, koje je skroz ispravno i odgovara istini i položaju, složiti će se svako. Ne kažemo time, da je stanovište Dr. Ivčevića voda na mlin Koerbera, jer ,Je- dinstvo“ nije cijelo to stanovište iznijelo, a niti ga ičim motiviralo. Vjerovati ćemo i to, da je u istinu min. Hartel radio za to, da nam se izagje na susret. Ta ima- de i dobrih ljudi na svijetu, pa zašto, da ne bude skla- dan i jedan ministar prosvjete. Vjerovati ćemo i to, da nije ni lijepo ni pristojno uvijek se otreskavati na mi- nistre, ništa im ne priznati, jer napokon ako nikome ne priznaš nikada ništa izgubit će svaku dobru volju, Pa priznajmo susretljivost ministra Hartela! Možda, da smo u tim naredbama dobili u istinu nešto veliko, nešto što još ne znamo procijeniti — samo ne znamo gdje je to. Jedinstvo“ ne kaže ništa. Možda će to istom doći, možda ćemo još nešto dobiti ako budemo dobri i ako se podnesemo lijepo prama onima dobre volje. To može biti sve moguće. Mi ne znamo što je i kako je, pa ajde, da čekamo. Ali uza sve to, što ona bilješka u ,Jedinstvu“ nije nikakova formalna izjava g. Dra. Ivčevića, nego tek jedan razgovor, jedno natu- canje — uza sve to i baš za to smo se osvrnuli na tu i takovu bilješku, te na članak Šukljea. Da je kakva izjava, postaje i važnom i obvezatnom itd. pa se dade stvarno raspravljnti . Ali ovako je nešto neizvjesno, ne- ko natucanje, nešto čime se kaže onako jovijalno: ma nije vrag tako crn kako ga slikaju! Budi se jednom ri- ječi raspoloženje. Konstatiramo samo tu činjenicu. Ne idemo dalje, nećemo izvagjati iz toga baš ništa jer napokon ne- mamo još ni na temelju čega, a nijesmo od onih koji podmiću nečiste ciljeve ikome. Ali uza sve to — mo ramo paziti, da ne padnemo u — napast. Sjetimo se Šukljeovih izvagjanja, sjetimo se još koječega, pa on- da promislimo ćime se svršava ovakovo komplimen tiranje i ovakova sasma suvišna u politici zahvalnost priznavanje i t. d. Sietimo se što nam obećaju, što daju, a što ne daju i oduzimlju. Sjetimo se toga ka- ko računaju. sa našim slabostima i na njima grade svoj piedestal. Sjetimo se one stare poslovice, da tat počima sa malim dok se ne maši napokon i za velikim, pa da se tako i mi priučisno sve jeftinije i jeftinije dati izigravati, pa onda recimo lijepo i skladno: visoka vlado, lijepo je kad si se sjetila, da učiniš i mali dio svoje dužnosti i da nam dadeš malu ovu mrvicu. Ako se danas već i na pravednosti mora zahvaljivati — pa hvala ti. Ali to je i dosta. Tako jeftini opet nijesmo, da bi nas mogli uz cijenu tog bakšiša dobiti u svoje svrhe. Siromasi smo, ali poštenjaci smo, a imademo još i nešto malo ponosa, pa nijesmo tako jeftini ! *. — ranje Izlazi syako subote, | Pojedini broj 20 para. I frankir.na pisma ne primaju se. Dalmacija je mrtvi kapital. ba počele sve više i više pribirati baš — brojke. Broj biti ono čvrsto i nepokolebivo uvjerenje, da se današ nje stanje mora promjeniti, pa bilo i uz najveće žrtve. U zadnje smo doba u par navrata i mi upozora- vali na takove brojke, što se tiće Dalmacije. A može- mo i opet da upozorimo na nekoliko podataka u tom pravcu. Vrijedni ,Tršćanski Lloyd“ sabrao je već veliki materijal o našim pomo.skim neprilikama, a baš u zad- njim brojevima lijepo osvijetlio pitanje ribarstva i ta- ljanske konkurencije. Društvo , Dalmacija“ u Beču po- sabralo je takodjer upravo poraznih brojaka. Predsjed- nik toga društva, g. Vusio, predočio nam je u ,Ogie- dalu Dalmacije“ užasnu s iku naše zapuštenosti. I ako se ne možemo složiti sa njegovim pozivanjem austrij- skih Nijemaca, da ekonomski eksploatiraju Dalmaciju — ipak je crna slika pomno sastavljena. Istu gospodin ponovno izdaje oveću radnju 0 Dalmaciji i predočuje nam ogromne mrtve kapita;e koje pretstavlja Dalma- cija u agrarnom pogledu i predlaže neki posebni sustav, kako da te kapitale pretvorimo u prometni kapital. Drugi put ćemo se pozabaviti njegovim izvodima, za danas samo upozorujemo na njegov rad i naslojanje. Ali počeli su se ljadi zauzimati i za rudarsko bo gastvo Dalmacije. Baš smo ovih dana upozoreni, da je lanjske godine u bečkom tjeduiku ,Die Wage“ izašao (br. 6-8) cijeli niz strčujačkih članaka o rudarskom bo- gatstvu Dalmacije. Tamo su nabrojene sve moguće ru- de (ima ćak i žive u obilnoj mjeri) koje bi se mogle vaditi u Dalmaciji Nekoje naslage su uprav neiserplji- ve. Zapanjilo nas je ovo bogastvo. Klimatski, ljekoviti zuačaj dalmatinskoga primor- ja osvjetljuje društvo grofa Harraha i u tom pogledu mnogo radi. I tu imamo neizmjernih mrtvih kapitala, Napokon ćemo zabilježiti i predavanje g. A. De skovića držano u ,Orient-društvu“ u Beču, u kome se Godina XIV Pretplata i oglasi ulaćaja se upravi Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izia- ve, priopćena, zahvale piaća se 40 para po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- || skaju po pogodbi i uz razmjerau popust, Dopisi salju se Ureduištvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- Gospodin Dešković najprije upozoruje na padanje austrijske izvozne trgovine i navagja lomu glavnije U zadnje doba počima se buditi sve veći interes|uzroke. Osobito iztiče udaljenost austrijskih industri- za ovu prezupuštenu pokrajinu. I prije se je govorilo | jalnih poduzeća od izvoznih luka Trsta, Rieke i Ham- mnogo o tom, da bi u drugim prilikama ova blagoslov burg (od 600 do 1000 kilometara). Naprotiv industrije ljena zemlja mogla postati pravim biserom. Tko se ne|izvanjske nalaze se ili u velikoj blizini svojih luka ili sjeća brojnih govora o toj temi izrečenih u parlamen-(u samim lukama. Dosta je spomenuti: u Engleškoj tu od zast. Biankinia? Pa ipak je sve to ostalo samo| Manchester, Liverpool, Bradford Birmingham, Belfast — u stenografskim zapisnicima parlamenta. Ogorčilo je|itd.; u Njemačkoj Hamburg. Bremen. Strasburg itd. U doduše nekoliko rodoljuba to zanemarivanje, ali čini se,| istim se prilikama nalaze Belgija i Francuska. Italija da nijesmo ni sami znali u čem se sastoji naše bogat-|je u zadnje doba divski napredovala na polju industri- stvo, u čemu zapuštenost i kako da se iz nevolje iz-|je i trgovine. Cifre njezinog izvoza već danas prelaze vučemo. I tu se je pokazalo, da općenite jadikovke ma- |tri milijarde franaka, a sve to većma rastu. Italija lo koriste i da svijevu imponuju samo fakta i — broj-|treba dal svoj industrijalni skok pripiše tomu, što ke. Sa radošću moramo konstatovati, da se u novije do-| je znala da ukoristi svoje vodene snage za elektri- citet. Ovdje predavač potanko pripovieda. što je sve ke imadu čarobnu moć. Sjetimo se samo činjenice, da|[talija u ovom pravcu uradila u Lombardiji i u Ve- sve dotle, dok se nijesu iznesle jasne i pouzdane broj- neciji. ke o financijalnoj podregjenosti Banovine nije se nitko|konja električne snage. U oči svega ovoga, jasno je, obazirao na naše tužbe, a nije ni narod sam mogao do-(da će se inferiornost austrijskog obrta s dana na dan Sama pokrajina, Udine razpolaže sa 441.000 sve to većma manifestirati, ako se bezodvlačno ne po- segne za sredstvima obrane. Koja bi bila za sad najpri- kladnija sredstva|? Austrija uživa tu sreću, da posjeduje, od preko sto godina, zemlju, koja je, hvala svom zgo- dnom geografskom položaju, u svim vjekovima bila ne- ke ruke posrednicom izmedju Istoka i Zapada. A to je Dalmacija. prema kojoj je Nebo bilo i preveć dare- žljivo, dočim su naprotiv ljudi sve moguće učinili, da ometu njezin ekonomni razvitak. Nepoznavanje boga- stva zemlje bilo je uzrok, da se je Dalmaciju smatra- lo zemljom siromašnom, vriednom tek toliko, da plaća svoj porez u krvi i novcu za sigurnu, ali preveć biro- kratičku upravu. Danas Dalmacija, sa svojim povoljim | geografskim položajem. bogatim zaledjem. brojnim na- ravnim zakinoništama — tako da se mogu stvarati bez velikih troškova sigurue i prostrane luke — sa svojom umjerenom klimom, s raznolikom krlturom, sa stano- vnicima, koji potiču od jaka, plodna i darovita pleme- na — predmet je velikog začudjena za strance, koji je vide siromašnu džprkos svim ovim najprobitačnijim u- vjetima. Predavač spominje rudokope Siverića i Veluši- ća, vodene snage Krke i Cetine. Osobitim obzirom na ov posljednju, navadjać zaključak izvješća profeso r& Paladini. Salmoiraghi, Mina i Macquet, koii su prou- čili u svim potankostima vodenu snagu Cetine. ,Mi smo došli do uvjerenja — završuju oni svoje izx(ešće objelodanjenu u Bruxellesu — da nijegan predjel, što ga mi poznajemo: ni Terni ni Tornavento ni Paverno u Italiji, ni Bellegarde ni Schaffouse na Renu, nemaju ukupno toliko povoljnih geoloških i hidrauličkih uvje- ta kao prodol cetinski za stvaranje velike vodene sna- ge“. Ovdje predavač vrlo zgodno dodaje : Mi smo da- kle jako daleko od famoznog: ,Es ist gar nichts in Dalmatien“! Za tim upozoruje. kako su ove vodene sna- ge jako zgogno smještene, blizu luk4 šibenske, splitske noga efekta. Pa i onda, kad bi možebit na jesen jugo- bavi izvoznom znamenitošću Daimacije : 1 omiška. Dalmaciji se prigovara, da ne raspolaže dovolj- Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“. Vi. Netom bi barjak začavlan, digoše ga i predadoše u časne ruke D.ra Riktarića, poglavice »Saveza«, au isti čas zapjeva domaće društvo hrvatsku himnu, glazba zasvira istu, zvona udriše u veselo slavlje, to- povi zagruvaše, a svi barjaci se pokloniše tek posvećenomu najmla- gjemu drugaru. Dr. Riktarić držeći ponosito barjak obrati se društve- nom presjedniku g. Krili i reče mu: »Gospodine! predajem poglavici uglednog pjevačkog društva dični barjak, da se njime diči, i da u ovoj koljevci hrvatskijeh vila, u ovoj hrvatskoj Ateni, na dugo se bude vijao sebi na čas a rodu na spas!« Presjednik g. Krile prihvati barjak i odvrati: »Ugledni gospodine! Harno primam od vas naš mili barjak, te vam u ime društva zahvaljujem na dobrotu i na mile vaše riječi, kako ste saželjeli tako nam i bilo, a da mi uz »Savez« milog Zagreba dočekamo veseli i željni dan našeg sajedinjenja«. Pak predade barjak stasitom župljaninu g. Grbiću, veleći: »Nosi ga junače i s njim se ponosi!« Te krene barjaktar, a za njime: družina pjevači, pak ostali barjaci sa odnosnijem društvima i obigjoše grad uz vesele koračnice glazbe, kroz dvije gomile svijeta koji se bijaše porodio da uživa slav- lje. Svako je srce od veselja drhtalo, mnogo se oko od radosti oro- silo, usklik i veselje bilo neopisivo. Ogromna poredana povorka do- gje do crkve mjesnih Franjevaca, u kojoj pred glavnijem žrtvenikom u grobu pokrivenom pločom od mramora počivaju kosti, velikoga na- šeg pjesnika Gundulića. | sva se društva okupiše oko žrtvenika, i po- jedini se barjaci pokloniše sjeni velikana našega, pjevačko društvo za- pjeva žalobno »Libera« a M. P. O. Ermenegjildo Uskoković podijeli odriješenje velikoj njegovoj duši. Povorka u potpunom redu preko »Straduna« ode da spremi barjak, te i ako nije bilo dogovoreno, sva društva skrenu ispred Gundulićevog spomenika na poklon. | trg se napuni čeljadi kako šipak, barjaci dadoše zasluženu poštu velikanu, a ipak se nitko ne miče. Očito da iziskuju koju riječ da ih obodri, Odborov presjednik, kad sazna za tu živu želju, obrati se ogromnom mnoštvu i po prilici reče: »Gospodo i braćo Hrvati! Dubrovnik slavi od pamtivijeka sa mudrosti svojih velikana, a našijeh pregja; s uljudbe ; $ trgovine koja se živo vodila s slavenskim i neslavenskim zemljama ; $ bogatstva, i sa svake napredne ustanove; ali skupa sa slobodom viši dio te slave davno je zatrpan, i Dubrovnik već nije što je bio, s njegove krune digoše dragocjene aleme, s njegovog lovor vijenca otrgoše još svježe lišće; ali Dubrovniku preostaje još jedna slava, ko- ja će mu ostati, kad bi njega (što dobri Bog ne dao) nestalo; a to je slava veleum-pjesnik, otac hrvatskoga naroda. Poklonimo se, go- spodo i braćo, kipu tolikoga muža, koji kako isto vogja predvodi sve one neumrle naše pjesnike i spisatelje, te su kroz vijekove ovdje sno- vali sa vilama milozvučne pjesme svoje; a nami naznačuje put, bodri nas i sokoli da krenemo slavnim putem otaca našijeh! Poklonimo se njemu i spomenimo, da smo mi isti nazad deset godina zavjetovali se ovom našem velikanu, da ćemo ljubiti mili naš hrvatski jezik, tra- žiti naše pravice, uz milu braću' našu, vas svijeh dična gospodo, i da nećemo mirovati dok naša mila domovina Hrvatska ne bude sretna, ujedinjena, slobodna. Njegove divne pjesme na to nas navagjaju; i mi smo obrekli ispred ovoga kipa, da nečemo mirovati dok se taj njegov i naš ideal ne izvrši. Ponovimo dakle i danas to svećano obećanje, sa svijeh strana mile Hrvatske zametuimo ono kolo, koje će nas dovesti do željnog cilja. Poklonimo se još jednom kipu velikoga Gundulića, zavičimo mu što nas grlo nosi: Slava Gunduliću! Živio hrvatski Du- brovnik. Zaglušna oduševljena vika pojavi se u grlu svijeh prisutnijeh. Da je posveta društvenog barjaka bila imposantna i veličanstve- na, oduševljeni hrvatski triumf, bolje nego naše rijeći dokazuju brzo- javi u raznim listovima, i krasne fotografije koje su naznačivale naj- glavnije časove te svečanosti. »Prosvjeta« je neke donijela, i hvala joj zauzimanju. Dvije od tih krasnih fotografija danas u velikom formatu rese zidove stana uprave »Pjevačkog Društva«, te su dragocijeni dar gorljivog hrvata i značajnika g. Antuna Miletića našega sugragjanina, što se pohvalno u ovoj knjižici bilježi na vječnu uspomenu. , Skupa sa svečanosti posvete društvenog barjaka, imala se je oba- viti u onaj dan i djelidba počasnijeh znakova onim vrijednim pjeva- čima, koji su zaslužili ustrajnošću i dobrim uspjehom tu počast. Oni su bo srčika društva, te da nije njihova požrtvovnost, badava bi bilo i novca i svakog načina; a toliko se više hoće samuprijegora kad se zna da društvo ne pliva u obilnosti. Ovdje mi treba radi kronake iz- taknuti, da ako se je društvo ne samo uzdržalo, nego i napredovalo u veoma kritičkim časovima, to je osobita zasluga g. Vlaha Turčino- vića, koji se vas posvetio dobru društva; g. Iva Stjepovića, i vrle bra- će Iva, Antuua Jelaske, koji su prednjačili svijem u svakom hvalevri- jednom pokretu. Vrlijem pjevačima dogje dan slave, dan priznanja! U 11 sati onog NARODNA REPUSLIKA HRVAT? a s ' ti DLIOTE gm gg jutra, naše krasno kazalište bijaše rasvjetljeno, hvala Centrali Gruškoj i g. Antunu Brognari, svom snagom elektrike. Svi. »palki« dupkom puni ugledne gospode, prizemlje do najmanjeg kutića zapremljeno, sve oči uprte prama ulazu, kad će banuti društvo. Na pozornici oki- ćenoj sagovima, zastavama, zelenilom, cvijećem, po srijedi veliki stol pokriven zelenim pokrivačem, odregjen presjednicima »Saveza«, Društva, Odbora, na lijevo omanji stol namjenjen političkom povjereniku, na desno jednaki stol za perovogje, u polukrugu stolice gdje će sjesliti prestavnici raznih društava, svjetlilo dana, koje se ugodno spaja sa električnom svjetlosti, bogate toalete, cvijeće, nakiti, zavjese, zelenilo da te začara i spoji: tu je stan vile umjetnice, i njoj pristojni stan! Za glazbom unidje društvo i popuni sve prikrajke pozornice, zasjedu predstavnici društava, politički povjerenik, perovogje i tri presjednika, i vas žamor žurbe prestane. Sve oči znatiželjno su uprte na pozornicu. Digne se odborski presjednik, i u kratko naznači čemu su se svi sa- kupili, izjavi da_mu je osobito milo prestaviti svoj gospodi sakuplje- noj, vrlog, uglednog zagorca, dičnog zastupnika »Saveza« svijeh pjevač- kih društava rasijanih i mnogobrojnih u miloj Hrvatskoj, veleučenog D.ra Riktarića, koji će u ime »Saveza«, u ime milog Zagreba, gdje je naše srce, naše želje, naše uzdanje, okitiri počasnim znakovima zasluž- ne prsi našijeh vrlijeh pjevača. Zaključuje: Dao dobri Bog, da kako smo na umjetnom polju jedna duša, tako budemo i u svakom pot- hvatu, dok okupljeni svi pod milom trobojnicom, budemo slavili naj- veličanstvenije slavlje, jedinstvo mile domovine, kojoj i danas i uvijek kličemo : Živjela hrvatska! G. Riktarić muževno, stasit Hrvat, oslovi svi- jeh po prilici ovako: »Dični zbore, veleugledna gospodo! Veoma mi je milo da me je danas dopala čast, da podijelim znakove pjevačima časnog društva »Gundulića«, po pismu koje me je uoblastilo, taj svečani čin obaviti, i koje molim vas, da dopustite da pročitam. (Čita pismo uprave »Sa- veza«, kojim prima nalog. da kako poglavica svijeh hrvatskijeh pje- vačkijeh društava, podijeli počasne znakove onim pjevačima društva »Gundulića« u Dubrovniku, koji su bili »Savezu« predloženi kako do- stojni te počasti). Ugledna i časna gospodo! Dopustite da se ja naj- prije s vami obradujem jer ste priredili ovaku impozantnu svečanost, za koju najbolje svjedoči ono vanredno oduševljenje koje je do sad izmegju svijeh nas vladalo, kako takogjer radi radosti jer ste nakon 10 godina napomog rada, iza kako ste za »Gundulićevog« slavlja ostvarili ideju utemeljenja vašeg čestitog društva, i prebrodili sve one mučnoće i nepogode. i (Slijedi). ža smuamarnRRnRc2išt sama satima ona