Br. 34. U DUBROVNIKU, 20. Augusta 1904. Godina XIV. RVENA HRVAISKA Cijena je listu uvaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro- Ugarsku, Bosnu i inu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i po- štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto Her polugodište. Suša. Sunce peče neprestance, peče nemilosrdno, te is- pija i zadnje kaplje vlage sa zemlje, suši i zadnje so kove njene, prazni žile bilina i sve se naokolo suši. Odasvuda stižu teški i očajni glasovi. Ponestalo je vo- de, ponestaje i nade. Po otocima ljudi skapavaju od žegje i kada dogje koji parobrod, da im donese mlač- ne vode, srljaju na njega da ugrabe koju broku, koju kaplju. Gine povrće, stradava grožgje, nema žita, nema kukuruza. U hrana poskupljuje. Kako javljaju novinama sa sviju strana moći će prokuburiti zimu tek imućniji i to — zaduživ se preko glave. A uz to još i porez se povisu- je za %,. Tko će crpsti koristi iz ove suše i ove nevo- lje? Jedino lihvari. A pokazivala se je lijepa ljetina. pokazivao se je obilan plod. I narod se je veselio obilnoj godini! Pa koje razočaranje, koji bič božji! Nije onda čudo da narod očajava. Ali nije ni to čudo, što se svaki čas ja- vi i po koji požar, te pohara šume i pašnjake. Ta eto nedavno smo u samoj dubrovačkoj okolici mogli nabro- jiti do deset požara. A prolaziti će selima još jedini napol zadovoljni. jer stalno plaćeni, ovrhovoditelji, baš onako kao što prolazi bezbrižno željeznica, paleći ne- milosrdno oko sebe i travu i grmlje i šume. Ovo je slika ovih teških dana, ove suše. Kakove se tužne perspektive otvaraju u budućnosti! A je li će se naći tkogod da narodnu pomogne, da spriječi kata- strofa? Gdje su kod nas novčane institucije, koje bi pomogle narodu jeftinim novcem, te obzirno s njime po- stupale, spasavale ga i štitile? Malo ih još ima! Gdje su seljačke zadruge Izemljoradničke, kakove osnivaju drugi narodi, a u nas i Srbi, koje bi dale do godine narodu sve što bude potrebno za polje ? Gdje su u nas javna skladišta žita, koja bi se opskrbila u dobrim vre- menima za teške dane? Stari aristokrnte dubrovački imali su još pred vjekovima ovakovo skladište, danas zapuštenu ogromnu kućerinu, u koju bi svaki pomorac davao kod svake plovidbe svoj dio, a u gladnim bi se godinama dijelilo narodu. A jesu li današnje demokra- te pomislili da se — ako ne po starim — a to po no- vim amerikanskim i njemačkim uzorima — nešto slič- na za narod podigae # Gdje su komunikacije, koje bi olakšavale prevoz robe i prema tome pojeftinjenje nje- no? Gdje su po otocima velika spremišta vode, kako- ve je takogjer pred vjekovima imao Dubrovnik? I nastati će opet glad. Glad i nevolja u nCivili- zovanoj“ zemlji, u klasičnoj Dalmaciji, u okolici uzor- noga Dubrovnika. gradovima i u selima sva najpotrebnija | A sto će načiniti oblasti ? Dati će ovrhovoditelje, da plijene, a onda će ponuditi nekoliko hiljada za stra- dalnike. Narodni zastupnici će doduše dići svoj glas, ali hoće li glas biti uslišan? Velika gospoda tjeraju prosjake s vratiju, jer ih uznemiruju, oni saslušaju tek one, koji dolaze pred njih u boljem odjelu i sa nekom samosvjesću, te novcem u džepu — pa bio taj posu- gjen ili ujihov. Prosjak moli -— i gospoda postaju na njegove tažbe nervozni. Ovako se dogagjalo, dogagja i dogoditi će se i nama. Prosili smo i prosimo i prosit ćemo, ta šta drugo i možemo, kada marod skapava. I plane:o kadikada — ali prosjaka koji plane, koji traži nešto na osoran način — bacaju ga na vrata van. I na- ma se tako dogagja. A i kod nas se je pokazivala dobra godina. Bilo je znakova, da ćemo napokon i mi moći doći pred go- spodu sa ponosom i sa nećim u džepu. Iza lanjskoga pokreta kao da smo se otrijeznili. Od onda, od kada nije naše zastupstvo bilo pripušteno pred vladara. da moli za braću milost, od onda uvigjesmo, da se treba uzdati u se i u svoje kljuse. I provejao !je neki blagi i svježi vjetrić Dalmacijom. Nekoji su uvigjeli, da tre- ba udariti u druge diple, ali za to da se treba i ma- terijalno osoviti na svoje noge. Tko se ne sjeća člana- ka Dr. Smodlake o narodnoj organizrciji, koja bi bila polagano nastala organizacijom pučke pomoći u nevo- lji, koja bi bila naše nevolje iznijela pred svijet ne kao što prosjak iznosi svoje tuge nego kao što tužitelj pokazuje svoje — rane? Pa šta se je dogodilo? Sa par neduhovitih doskočica pokopao je naš jal ovu osnovu. Ali ipak se je pošlo dalje. Govorilo se je o gospodar- skim organizacijama, dizali su se protesti proti klauzo - li, snovala su se skladišta itd Pa što osta od svega to- ga? Da ne bi Madžara danas bi klauzola već bila go- tova stvar. I u politici se je pokazivala dobra ljetina. Pokret je ujedinio sve Hrvate, ojunačio mlitavce, ušut kao protivnike, digao nam prestiž, pribavio simpatije i skoro pomirio braću zavagjenu i braću odrogjenu. Lanjski sabor bio je najbolji znak preokreta, koji je i naglašen i u teoriji proveden. Nijesmo više prosjaci ! Ovo je bio smisao ,novoga kursa“ i ponosom, zado- voljstvom, nadom je gledao narod u budućnost očeku- jući plodove u jeseni, očekujući bolju zimu, veseleći se još boljem proljeća i ljetu! Pa gle, došlo je ono što je (došlo. Nit se što uči- nilo, niti se što organizovalo. Nekolicini je uspjelo izi- grati na razne načine sve novo, uspjelo je potjerati oblačine, koje su prijetile samo tugjinu i njegovi. slu- žnicima, ali narodu obećavale kišu. I opet je ožeglo sunce, ali ne ono sunce milosti. ne ono sunce plodo- nosno. nego sunce strašnoga proždiranja životnih soko Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. ve, priopćena, zahvale plaća se 40 frankirana pisma ne primaju se. va. Nekoji su želili takovo sunce, jer su se bojali da im kiša ne oblati cipele. A do cipela i komoditeta im je više, nego do narodnoga života. Bojali su se, da no- va. demokratska i svježa struja, ne oblati sa pučćan- skim dodirom njihove svilene čarape vikle antišambri- rati po ministarskim parketima. I odoše oblaci i nasta suša. Suša ova u prirodi, suša u našoj inteligenciji, suša u politici, sve to ide ruku o ruku. Kakova li će biti jesen pusta, a zima glad- ma i očajna, na to ne misli nitko. Nekoji tek uzdišu i žale što je tako. Niko se ne kreće, Vesele se tek li- hvari i agencije za iseljivanje. A imade na žalost i po- litičkih lihvara i agenata. Imade ih tugjinaca i naših. Eto ovo je današnja situacija. Suša, suša, suša na svim stranama. Sunce »rži, a narod strada. Kao što drugdje, tako je i u nas u Dubrovniku. Teško nam je to reći. Grad koji je nakada ragiao dalekogledne poli- tićare, marljive radenike, grad koji se je brinuo za sve unaprijed, koji je mislio na sve moguće eventualne po- trebe i predusretao ih zgodnim institucijama, ovai grad sada se podaje nekoj čudnoj, nerazumljivoj ,hvala Bo- gu“ politici. Jedino što je ostalo od staroga duha, 0%- tilo je iz vremena dekkadence, to jest, ostao je razvi- jen smisao za ,despet“, za prkos, za ,šta mi to pre ma“. I onda nije čudo da je sve bez glave i repa. A što je najgore, ova filozofija od ,hvala Bogu“ ova politika od ,despeta“, ovo stanovište od ,što to meni prema“ takove su naravi, da se naprosto neda ništa početi ni učiniti. Ovo je zid o koji se razbiju glave, ali ga ne probiju. I mi tako stojimo bespomoćni, ne- moćni i gledamo kuda to ide. Gledamo i trnemo u ži- lama. A suša pali. ispija i guši! Zaista, mi smo zani- miv objekat za studij i za opisivanje, ali ne subjekat koji radi! — mgttetQutip— ,Hrvojeva“ proslava. Lanjska nam godina bila donijela veliki narodni pokret u Banovini, koji je duboko protresao i kao ta- lasi more uzbibao cijelo hrvatstvo e bi rekao bio, da u nepovrat odoše stare svagje i stari načini borbe na papiru i za punim stolovima. Ljudi vruće krvi brzo pla- nusmo, a još brže ugasnusmo. Kriza je prošla. ali o- stavi za sobom potpuni rastroj u cijelom našem narod- nom životu. Stare se misli desolvirale a nove se još ni ne poćeše kristalizovati. Ovu godinu dočekasmo opet u brukami i svagjami starim i sve čim nam rodi narodna njiva, bilo je nekoliko proslava posvete i razvijanja hr- vatskog barjaka na raznim stranama Hrvatstva. Ne ka- že zaludu naš narod, da se ljudi žene gladnih godina. Ali opet bolje i ovakove proslave nego li očajno mr- | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- skaju po pogodbi i uz razmjerau popust, Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- tvilo. One nam služe, ako ništa drugomu, a ono afir- maciji i bugjenju narodne svijesti. A toga nam i te ka- ko treba. O nijednoj se slazi nije unaprijed toliko qisalo, žestinom nama prirogjenom, koja se izrodi u neke o- gavne prizore u našoj stampi, kako o proslavi razvija- nja barjaka hrvatskog pjevačkog i glazbenog društva nHrvoje“ u Mostaru. Krivo shvaćen pojam bratske slo- ge bio je uzrokom teških napadaja na ,Hrvoje“, a po- sljedica je ta, da smo mi Hrvati sada razdvojeniji ne- go li prije. Hrvojeva proslava imala je biti afirmacija hrvatstva u Herceg-Bosni. To je naglasio priregjivački odbor u svom proglasu a to je i zbilja bila. Ima li u tomu šta zla? Ja ne znam, za što ne bismo mi, gdje- god nas ima. smjeli kazati da smo Hrvati ? Drugo je pitanje za što se na proslavu i Srbi nijesu pozvali. U to ne ću ulaziti, ali svakako nek mi bude dopuštano, da posumnjam bili se u opće Srbi i bili odazvali pozi- vu. Bosna je i Hercegovina kamen smutnje megju na- ma i Srbima. Neda se tu učiniti ništa silom. već valja čekati prirodni proces evolucije. Nagle i silovite pro- mjene, mi to iskusismo, nista ne pomažu, već ostavlja- ju za sobom još dublji jaz. Vrijeme će samo i tu svo- ju učiniti. Naša se štampa ne može baš osobito podičiti poznavanjem bosansko-hercegovačkih prilika. Ili se pre- cjenjuje ili se sasma omalovažava. I ja sam velikom skepsom i zebnjom išćekivao ,Hrvojevu“ slavu. Milo mi je. što mogu danas ustvrditi, da nije sve onako crno, kako što običavasmo gledati, da nije sve u službi vlade ili Stadlera, kako žto u našoj neobuzdanoj pre- tjeranosti mišljasmo i predstavljasmo. Ima tamo naše zdrave srčike. Na ,Hrvojevu“ je proslavu došlo sa svo- jim ujacima i pod hrvatskim zastavama nekoliko hi- ljada seljaštva iz mostarske okolice. To je seljaštvo svijesnije svojeg Hrvatstva nego li mnogi, i. mnogi u ostalim našim ustavnim“ krajevima. Jedan je govor- nik na banketu, nazdravivši hrvatskom seljaku, rekao : naučimo našeg seljaka da je Hrvat i za što je Hrvat, pak učinismo Hrvatsku“. A ja nadodajem: osovimo na- šeg seljaka gospodarski na svoje noge, otmimo ga i domaćoj i tugjoj kamati i isisavanju, pak će nam druge ptice pjevati. : . e # Proslava razvijanja ,Hrvojeva“ harjaka počela je u subotu 13. 0. mj. velikim pučkim svečanostima i se- renadom kumi barjaka, gospogji Angji ud. Šišić. Po- sebni vlak iz Dubrovnika sa družinarima , Hrvatske Radničke Zadruge“ i Hrvatskog pjevačkog društva Gandulić“ sa svojim barjacima i , Hrvatskom općinskom glazbom“ krenu iz Gruža u Nedjelju u jutro rano, 8 Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“. XI. Dr. S. Mandolio, općinski prisjednik ustane i zahvali se srdačno D.ru Rihtariću u ime ove hrvatske općine, koja je teškom borbom pa- la u hrvatske ruke, te se danas u krugu mal da ne svijeh općina po- nosi hrvatskim barjakom. Napija Zagrebu. Predsjednik mjesne »Češke Besede« ugledni g. Plaček odvrati miloj i srdačnoj nazdravici g. Oniskijevića prije hrvatski pak češki: Draga braćo! Presretan sam što sam imao čast prisustvovati ovakoj krasnoj i srdačnoj svečanosti. K uspjehu, kojega ste današuji dan postigli na polju narodnoga oduševljenja, čestitam Vam od srca iskrenoga. Budi- te uvjereni, da je čitav česki narod uvijek bio iskreno složan sa ju- načkim hrvatskim narodom,a dao Bog, da ova zajednička ljubav, ovaj čisti savez naših duša, sve više i više raste i utvrgjava se, i da nebi nikada pošlo za rukom intrigama naših dušmana, kojih imamo žali- bože previše, da izmegju nas posiju sjeme nesloge. (Nastavlja uz povlagjivanje česki.) Neka duh plemenitoga Gundulića bdije nad ovim našim prekra- snim idealom i neka i ostalu našu braću, raspršanu još po raznim stranama, zajedno okupi pod svoju slavnu zastavu. Ali bilo bi pogriješno od nas samih, ako ne bi i mi priložili k ovome časnomu, a za naše potomke preslavnomu djelu, svoje sna- ge. Radimo za ovaj ideal pošteno, a onda se možemo i pouzdati u Boga, vječno milosrdnoga, — koji ljubi sve nas bez iznimke jednako da ćemo slavno ispuniti svoju veliku tešku zadaću. Zato odbacimo daleko, daleko od sebe svaku nesretnu mržnju, najviše pa ovu pro- kletu neslogu, koja još u našim četama tako bijesno hara i smeta nas kao najgroznija i najteža zaprijeka u našem slobodiiom razvijanju. “Ne tražimo nikada to, što nas rastavlja, a što je neprijatelj megju nas bacio, dok nijesmo bili još na straži, samo za to da nas jednoga od drugoga razdijeli, nego se držimo svi samo onoga temelja, na kojem možemo da se svi bez iznimke sastanemo. | učinimo to nesebično i iskreno, jer samo sa ljubavi i snagom možemo pobjediti, i postići svoj cilj. Naš je veliki cilj zakriven još zastorom budućnosti, zato braćo, uprimo svi ujedinjenim silama, da svladamo u jedan mah ovu groznu zaprijeku nesloge. A naši potomci, otkrivši jedan put ovaj zastor, će nas blagosloviti. Nemojmo nikada zaboraviti, kakvih šteta je već ne- sloga cijelomu našemu narodnom organizmu bila prouzrokovala. Samo je nesloga bila ono što je naš dobri narod česki bacila u jaram sto- ljetnoga ropstva, što je razdjelila nesretnu Poljsku, što nije došla pro- cvasti izumrloj već braći pobaltijskoj i polabskoj u državi germanskoj. Nesloga, kao iedna neizliječiva bolest, uništi i cijeli zdravi organizam u Vašem narodnom tijelu. Draga braćo, znate to svi, a baš i današ- nji dan dokazao je već najvišu potrebu svete sloge. Veliki Gunduliću, čiju slavnu uspomenu danas svetimo, nadahni nas tvojim moćnim duhom, da bi smo se svi — bili Hrvati, Česi, Po- ljaci ili Srbi sakupili pod tvoju svetu zastavu, i tako složni stigli do velikoga našega cilja kao pobjediteliji. Molim Vas, draga braćo, učvrstite moje riječi u Vašem dobrom srcu, koje za Vašu lijepu domovinu tako žamo kuca, jer je svaka moja riječ izašla iz srca sina onoga naroda, koji je bio, jest, i uvijek će biti spreman, da s Vašim junačkim narodom, ruku o ruku, prama našoj velikoj ideji budućnosti koraca, a za nju i sve pa i život žrtvu- je. Budite uvijek uvjereni, da je Vaša sudbina i sudbina naroda Če- škoga, a za to daj bože svemogući, da bude sudbina vazda sretna. Živjela slavenska uzajamnost! Živjela sloga! Na zdar!« Na te riječi zaori gromorni »Na zdar!« a Česi orhestra vojničko- ga zaudaraše posve razdragani: »Gdje je domov moj?« Odborski predsjednik digne čašu i nazdravi predstavniku i za- stupniku našega grada D.ru Peru Klaiću, dičnom sinu velikog domo- rodca i sugragjanina našega, čigovo je ime tvrdo skopčano našim pre- porodom. Ovaj grad zahvalno prati njegov rad, i značajnost, kojom je pružio ruku saveznicu pravaškoj stranci, kako takogjer haran mu je jer je osobno došao da uzveliča našu proslavu. Svi prisutni odušev- ljeno zavikaše: živio! te se s njime kucnuše. ' Sokolaš zadarski, pjesnik i književnik, g. Katalinić Jeretov, na- zdravlja društvu i Hrvatima dubrovačkijem u ime »Sokola«, osječito i žarko, a svoj kićeni govor završi krasnom pjesmom, koju je isti na banketu oduševljeno krasnoslovio, i koja glasi; PRIGODNICA O POSVETI BARJAKA HRVATSKOG PJEVAČKOG DRUŠTVA ,GUNDULIĆ“ Top se ori Cieli narod pusto roblje | gromori Cieli narod? . . . Pustim poljem iu Miu 6188 | prodoljem. Stoji mala dubrava Svuda sječa Sred čara: i cvieća I krv svuda, Kraljica je ubava Natopljena svaka gruda, Okvašena svaka stopa, Kosna samrt svud vrluda Sve bez križa i bez popa . .- Domovina jedno groblje, Slave i umjeća, Puška tu ne gromori, Nit se krvca lije, Stieg se u njoj vijori S hrama poezije! Tu se vila sklonula | sve jače Traži slavu prošlih dana | Dubrovnik vapaj začu Odzivlje se tome plaču, U njemu se kupe čeda Suha oka, lica blieda, Al mu gore mlade grudi | srca im zanos budi, A vila im šalje pjesmu Od utjehe vječnu česmu. U Dubravi davno veće Med lovorje i med cvieće pri Gundulić je slavni pao, Al danas je novi stao Širi pjesmu, gromko kliče Još smo živi Spremni divi Ne daj nam se Dubrovniče! Iz doma prognana | navješta narodu Zoru boljih dana, Priča cielom hrvatstvu O rogjenoj slavi, Zlatnom lirom slavenstvo Gordom pjesmom zdravi. Vila javlja: Gundulić Pjesnikovo ime, Dubrovniče tvoj je sin, Pa se diči s njime! Ode jeka Iz daieka Iz prošastih drevnih dana, Domovina još nam plače Gažena i okovana. I sve više, Ž Burno pljeskanje i povlagjivanje odazva se krasnoj pjesmi oda- slanika zadarskog »Sokola«! Pjesnik s mjesta, a drugi na mjesto. Izrazito lice pravoga južnja- ka, crna kosa, crna brada, žive oči, čine da obljubiš ga netom ga po- gledaš. Gosp. Niko Ostojić oduljim govorom crta stanje Hrvata u Bo- sni i Hercegovini, javlja na veliko zadovoljstvo svijeh, kako hrvatstvo tamo raste i napreduje, kako živo sudjeluje živoj borbi koja se vodi u svijem stranama domovine, za sad samo na umjetničkome polju, dok dogje i sretni dau te će moći djelotvomo tražiti uz braću svoju stare svoje pravice, koje su istovjetne sa onima naše Dalmacije i slav- noga Dubrovnika. | on zanosno čita svoju pjesmu namijenjenu ovoj slavi. HRVATSKOJ TROBOJNICI , GUNDULIĆA“, Trobojnice, sladka miljenice, Sveta si nam od poštanka sama, Što lepršaš pri lahoru blagu Svetost za nas tvoja spomen svaka, I grlate okupljaš nam ptice, Još svetija sred božijeg hrama. Da nam pjesmom roda čuvaš snagu, Trobojnice, naša uzdanice, Vij se lahka na domaćem pragu I kad bura dune nemilice, Kad sokoli obkole te dragu. Al blaženstva prava bit ćeš slika, Kad slobode na te pane zraka li kaplja krvi mučenika. Niko vrlomu pjesniku, i Bosni O. Pjesma bi bumo pozdravljena, te se na dugo pljeskalo i klicalo 4. ponosno), : (slijedi). "ix a 0 ii tii Ait zaš