Br. 837. CRVENA HRVATS U DUBROVNIKU, ROK TE RS RO sažveči g 10. Septembra 1904. Godina XIV. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, ler: i poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni, Za inosemstvo : štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. DUBROVNIK, 10. Septembra 1904. Spomenuli smo već u prošlom broju neku afe- ru, o kojoj se u zadnje doba dosta govori po Dal- maciji. Po vijesti , Jedinstva“ Nj. Pr. g. namjesnik izrazio se je u nekoj prigodi o Dalmatincima tako, kao da oni nemadu poštene riječi! ,Smotra“ je to, kako već rekosmo, oprovrgla. Zadarske pak novi- ne, u koliko razabiremo po onomu, što nije zapli- jenjeno, drže, da je spomenuta vijest istinita. Da pravo rečemo, nama je teško bilo vjerovati, da bi se g. namjesnik bio tako izustio. Prvo svega uvrjeda bi bila prem teška i krvava, te ne može- mo pretpostaviti, da bi mogla izbjeći iz usta jed- nog namjesnika Njegovog Veličanstva. A drugo ci- jenimo, da uopće Dalmatinci nijesu ni dali uzroka Nj. Pr., da o njima tako sudi. Istina, put je u Dal- maciji bio bar. Handelu trnjem posijan, te njega navična na tišinu ministarskih dvornica nema biti ugodno dirnula dnevna politička borba, gdje pro- tivnik protivnika ne štedi. Ali ta borba sije bila naperena proti njemu kao osobi, nego proti njemu kao namjesniku, kao predstavniku one vlade, koju moramo pobijati s političkih i s narodnih i s eko- nomskih uzroka. Kako bi bilo ludo kriviti njegovu osobu s vjerolomnosti, što nije mogao izvršiti obe- ćanja dana u lanjskom saborskom zasjedanju u po- gledu jezičnom, tako smo uvjereni, da ne krivi on ni nas, ako ne ide sve onako, kako bi on htio, pa sve da se je i nadao, da će ići, sudeći me znamo po čemu. Baš za to dakle, što ne vidimo nikakva uzro- ka, da se je mogao onako izraziti, nama je teško bilo vjerovati i da se je izrazio. Ali iz Zadra do- laze nekakve vijesti o istragama i protokolima — zli biljezi mrke kukuljice! — — Svakako obistini li se vijest , Jedinstva“, položaj je g. namjesnika postao nemoguć. Iz novina. Donosimo radi orjentacije čitaocima, što » Dubrov- nik“ piše u svom zadnjem broju u članku o odnosima Srba i Hrvata. Srbi na Primorju nigdje ne poriču Hrvate, gdje se god pojave i istaknu kao takovi, bilo kao grupa, bilo kao društvo, bilo kao stranka, jer od poricanja nema nikakve koristi, dok oni tu kao Hrvati živu i rade. Može to komu ine biti milo za neke krajeve (kao n. pr, za Dubrovnik, Boku Kotorsku i Bosuu Her- cegovinu), ali je realnost jača od svijeh teorija, a mi želimo biti i tičari. realni U narodno-političkijem odnosima izmegju Hrvati i Srbi , moguća su tri stadija : 1, Hrvati protiv Srba i Srbi protiv Hrva- ta; 2. Srbi i Hrvati prelazno stanje i pripremanje za — 3, Srbi ili Hrvati, Srbi i Hrvati dobre volje, t j. oni koji su za novi kurs, sada se ualaze u dragom stadiju : Srbi i Hrvati, te neka pamet- no i tiho pripremaju zemljište za treći stadij : Srbi ili Hrvati, Ovaj treći stadij željeli bismo da sutra nastupi, ali sve nam se čini, da će to doživjeti, pogje li sve dobro, stoprvo drugo poko- ljenje; a mi se u toliko zadovoljimo najteži i najopasniji. U ovom drugom stadiju najmanje treba op- timist&, pesimista i dum-prešila, već treba ljudi poštenijeh na- mjera, željezne volje i nikakvijeh ambicija. se tiče tačke o sjedinjenju u programu srpske narod- ne stranke, ona, kako smo se već ka stanovišta potpuno prihvata narodno načelo u pogledu ajedi- njenja, s političkoga pak gledišta čini sjedinjenje uvjetnijem, jer pod ma kojim mu drago prilikama Srbi ne mogu dati svoga glasa i pristanka za jenje Dalmacije, Dubrovnika i Boke , pokazali uvjet- političkijeh prilika radi. Kad je bilo taki- kad ih i danas ima, zašto zahtijeva- da napuste ono za sada u tački o sje- srpske narodne stranke ? Što se tiče načina, kako ,Dubrovnik“ označuje sadanji položaj, mi smo gs njime sasvim sporazumni. Sada ima i Hrvata i Srba, pa kako Srbi rade za srp- stvo, tako neka Hrvati rade za hrvatstvo, samo taj rad neka ne izazivlje vrijegjajući ono, što je jeduom ili dru- gom sveto. Još ćemo nešto nadodati! ,Dubr,“ zamjera, da u pogledu sporazuma sa Srbima, Hrvati nijesu učinili ni- šta konkretna. To je donekle istina, ali nijesu ni Srbi. sa Austro-Ugarsku, Bosnu i | i 10 kruna i po- | je predbrojen i za došasto Oni su doista izjavili, da su za narodno sjedinjenje, ali su dodali, da s političkog gledišta čine sjedinjenje uvjetnim. To jest nešto, ali može biti i ništa. Pitanje je naime ovo: Bi li Srbi u slučaju da sve hrv. stranke zatraže sjedinjenje, pristali uz taj zahtjev ili oni sebi pridrža- vaju pravo, da sami bez Hrvata odrede, je li zgo- dan čas? U prvom slučaju bio bi za Hrvate srpski pro- gram nešto, a u drugom bio bi ništa, jer bi Srbi pri- držali sebi pravo, da ometaju po svojoj volji akciju Hr- vata u prilog sjedinjenju. Po riječima ,Dubr.“ Srbi kao da hoće sami odlučivati o zgodnom času. To bi mogli, kad u zamjenu za ono, što oni popuštaju od svog ne- gativnog stanovišta, ne bi tražili od Hrvata nikakove naknade, ali ako dogje do ugovora, koji će vezivati obje stranke, taj ugovor moći će biti samo na tomu temelju, da se Srbi u pitanju sjedinjenja mane svake reserve ostavljajući Hrvatima slobodne ruke. a. x «Hrvatska Kruna“ načela iznova da se bavi stra- načkim prilikam u Dubrovniku, navraćajući — razumije se — vodu na svoj mlin. Iz njekih riječi, izvagjenih iz uvoduog članka ,Suša“ u jednom od prošlih brojeva našeg lista, ona hoće da napravi kapital za sebe, te je uvjerena da je onaj članak napisao »dubrovčanin, ko- jemu leži na srcu hrvatstvo rodne grude i koji je do- bro zavirio u prilike samoga grada i njegove okolice“, A što, ako joj mi kažemo da je onaj članak napisao glavom bivši urednik Marjanović? Onaj Marjanović, proti kojemu je ,Kruna“ pisala i piše sve što može gore! Ele vidi se već po tome koliko su ,Kruni“ njezinim dopisnicima poznate dubrovačke prilike | Megju tim dobro jeda ovdje napomenemo što piše ,Kruna“ o ljudima novoga kursa: Nećemo biti tako naivni, pa ustvrditi, da ne ima izmegju kursaša onih Hrvati, koji su kao takovi postali iz velike ljuba- vi pram otačbini svojoj. Priznajemo, ima u ovom gradu dosta ta- kovih, koji se prepadoše od najezde germanske, pa vide spas Hrvatske u miru i slozi ga tobožajim ,Srbima“. Ali jadnici ne znadu, da baš s tom slogom, tim sredstvom pospješuju veću pro- past otačbine. Jer ono što hoća sa vei od germanske poplave, nesmotreno gube pred nezasitnim, a što je gore neickrenim ,sr- bima“, Zar je od potrebe za to dokaza? — rad tih naših srba uvidit će istinitost nase tvrdnje. Dosta je upo- znati se sa društvom »Srpska Zora“, koja radi neumorno bilo rasturivanjem raznih pamileta bilo novcem. Da ,Srpska Zora“ još tako i sad radi usprkos srpsko-hrvatske sloge dokazom nam je članak : ,Sloga i sitan rad“ u listu ,Dubrovnik“ (broj 38.), gdje se istodobno potiče, da se u ,srpskom primorju“ ustanovi »Zorinih“ filijalka. Eto dakle kako Srbi“ rade oko posrbljiva- nja. A mi Hrvati tako smo maivni te radimo ćak i proti sebi Da malko promislimo mi bismo se uvjerili, da smo se dosle i bez srba i usprkos naše nesloge znali očuvati od germanske na- jezde, pa bismo tako i u buduće samo, da ne dangubimo u grad- nji koja će se i sama razvalit prije nego dogje do krova. Eh, hvala Bogu, rekosmo kad ovo pročitasmo, eto i po samoj ,čistoj“ ,Kruni“ nijesu svi ljudi novoga kursa izdajice i »8lavosrbi“; ta oni, ako žele slogu sa srbima, čine to ,iz velike ljubavi prama otadžbini svo- Joj“. Pa tako i jest, i u tome je — dodajemo mi — ključ za razumijevanje svega. Jer ima Hrvati, koji otažbinu svoju do te mjere ljube, da su spravni sve zaboraviti i pomiriti se g onim, s kojim su se do juče žestoko borili, samo da se, ako moguće, spasi domo- vina. S toga oni i ne nazivlju Srbe ,tobožnjim Srbima“, kao što ih redovito nazivlje ,Kruna“, koja ipak, ako ju upitaš, kazat će ti da nije ni ona iz načela proti slozi. Nije ,iz načela“, a ipak ih ne priznaje! Nije li to isto, kako da se ko hoće s kime pomiriti, ali kad dogje dan pomirenja, te se protivnik prekaže, na mjesto da ga se prizna za ono jest i što hoće da bude, kaže mu se da on nije Petar nego Andrija, i bog te veselio ! Svak znade kako je pokojni Starčević o Srbima mislio, ali ipak ih nije ni on zanijekao, onda kad je pisao : »Dok Srbi koji su u Srbiji rade proti Hrvatskoj, m 0- žemo li njihove sinove, koji su u našoj do. movini...,* Dakle u našoj domovini Hrvatskoj, Srbi ima, to priznaje sam Starčević, pa kako da ne prizna ,Kruna“? Ta i sam ih je sadašnji leader »Krune“ Dr. Frank javno priznao u hrvatskom saboru 19. lipnja prošle godine, onda kad je apostrofao ma- &jarone ovim riječima: ,. . . . a što vas možda naj- više peče i nas veseli jest, da su počeli sada približavat“, Onda se se Srbi i Hrvati »Kruna“ živa poma- Islani svake subota. Pojedini broj 20 para. Tko 1 indlo pisti | skaju po pogodbi i uz frankirana pisma ne primaju se. mila bila, pak podmetnula i D.ru Franku, da se je iz- nevjerio programu Ante Starčevića. »Koji ,Srbi*? — pitala je onda ona — ,odkad pravašu ,Srba“ u Hr- vatskoj ?“ Naše je tvrdo uvjerenje das nijekanjem neće se ništa postići, kao što se ni postiglo nije. Mislimo dapače da nepriznavanjo, Srbi uzrokom je, da ih bude više nego što bi ih inače bilo, pokle, kad ih se nepriz- naje, oni se zainade, te nastoje da pribave sebi sve to više proseliti, da dokažu onim, koji ih niječu, da ih ipak ima. Isto tako i kad se sa srpske strane nepriz- navaju Hrvati, dogagja se da Hrvat& bude više, nego što bi ih bilo kad bi im Srbi priznali ime i pravo na opstanak. Što koristi, na primjer, kad ,Dubrovnik“ u jednom uvodnom članku bosanske Hrvate titulira: , oni koji se u Bosni i Hercegovini vole zvati Hrvatima“? Zar je time što postigao? Zanago ništa od onoga što misli, nego sve protivno. Prošla borba izmegju Hrvata i Srba u Dubrovniku, u kojoj su jedni nijekali druge, istina da je učinila da bude više Hrvati, alii Srbi, Pritiješteno jače sve to više skače — to vrijedi jedna- ko i za jedne i za druge. »Kruna“ spočituje Srbima nezasitnost i neiskre- nost, a kao dokaz tome navodi djelovanje društva ,Srp- ske Zore“, koja da nastoji, da se u , srpskom primorju“ ustanovi ,Zorinih“ filijalk&. I mi znademo za to, ali ne cijenimo, da se iz toga može izvesti drugo nego to, da i mi s naše strane radimo za sebe uprav onako kao . | što rade Srbi za seba. Već smo kazali, i opet kažemo, da novi kurs ne znači nipošto, da Hrvati ne rade ništa za sebe; on dapače traži, da se sada s hrvatske strane radi još više nego se je do sada radilo, ali ne onako kako se je do sada radilo. Narod je jedan. Neka Srbi za taj narod, rade sve što više mogu, pod srp- skim imenom. Mi Hrvati radit ćemo, za taj isti marod. pod hrvatskim dičnim imenom, sve što više možemo. Mržnja i zavist s jedne i s druge strane treba da pre- stanu. Ono natjecanje u radu, koje je do sad davalo povoda megjusobnoj borbi i neslogi, od sada unaprijed ue bi imalo smel uzajamnoj ijubavi i slozi. ,Hrvalska Kruna“ neka znade jednom za uvijek, da jedina ljubav napram domovini potakla nas je, da zaželimo i poradi- mo za mir i slogu sa onim dijelom našega naroda koji se srpskim nazivlje. Za taj mir i slogu spravni smo mnogo šta progutati, i za nj poraditi sve dokle se sa srpske strane tome miru i slozi ne budu postavile take zapreke i taki zahtjevi, da ih mi bez vlastitog poniženja i bez uštrba narodne ravnopravnosti, ne budemo moći nikako prihvatiti, Jer mi ni po povijesti, ni po kulturi ni po narodnoj duši nemamo za što da se pred Srbima ponizujemo! Ako smo u zadnje doba, pritiješteni ma- gjarskim samosiljem, poslušali glas tužne domovine, te pružili Srbima pomiriteljicu ruku, neka se spomenu Srbi onih kobnih vremena, kad su bježali pred turskim zulumom, te našli kod Hrvata zaklonište i gostoljublje bratsko. Vremena ona, uz promijenjene zulumčare, mo- gu se povratiti, jer niko ne zna što ga sutrašnji dan čeka. Madžarko-germanske poplava što prijeti Hrvatskoj, prijeti jednako i Bosni i Srbiji. Što danas meni, to sutra tebi! Sedmični pregled. Austrija Govor ministra predsjednika D.ra Kor- bera u Lavovu dao je iznenada njegovom putovanju političko značenje. Otkrivena je naime namjera, da se on želi poslužiti umjerenim elementima, megju koje spada i poljački klub, te tako stvoriti parlamentarnu većinu s konservativnim bojom, Korberov je dakle go- vor uništio nadu, da će se unutrašnja politika svrnuti na slavenski pravac. On je kazao, da će njemački po- sjed ostat netaknut, nu zar nije stara Austrija povećala u velikoj mjeri i nepravedno taj njemački posjed? A mi se borimo proti toj staroj Austriji! Govorio je i 0 re ciprocitetu zagrebačke universe, proti komu su Nijemci toliko bjesnili, pa nadalje o dužnostima činovnika, koji treba da znadu zemaljske jezike. Čini se, da će politič. ki rezultati ovog putovanja ostati jalovi, Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja- oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- razmjerau popust, Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne- Magjarski uspjeh. Sva je gotovo slavenska a i njemačka štampa popratila negodovanjem naredbu za- jedničkog ministarstva rata, kojom se nalaže svim voj- nim oblastima u području zemalja krune ugarske izim Hrvatske, da pismeno opće s civilnim oblastima u magjarskom jeziku. Lanjski carski reskript u Chlopima objavio je svemu svijetu, ma što se dogodilo, da se neće rasklimati jedinstvo vojske! Nije prošla godina dana, a Magjari ne samo da su postigli magjarske voj- ničke škole, magjarske oficire, već evo sad i magjarski jezik u dopisivanju i — još će dalje ići. A Hrvati? »Nar. Obr.“ tužeći se na to, što se pri tom nije uzi- malo nikakva obzira na Hrvate, kaže: , Službeni jezik hrvatski na našem teritoriju, tako je po zajedničkom ministru rata respektiran — da će ostat sve pri sta- rom. Kod nas će se i nadalje voj. oblasti dopisivati g ci- vilnim njemački. Ta me može biti drugačije! Onaj, ko- ji se ne bori za svoje pravo, nego se kukavički i sla- bašno prikrpa na drugoga, koji na sve strane lomata topuzinom, ne može ništa izvojštiti; jedan će ga stres- ti sa sebe, a drugi odgornuti. To je stara istina!“ Progon Poljaka u Poznanjskoj. Ugnjetavanja Po- ljaka prelazi svakim danom sve višu mjeru. Tu nedav- no imali smo prilike čitati o barbarskom ponašanju jednog učitelja, koji je silio malene poljačke sinove da pjevaju: ,Ja sam Prus!“ a kad to nijesu htjeli, prije- tio im, dapače i tukao. Poljak ne smije da govori svojim jezikom javno na ulici pa ni škole, ni javni uredi, ni ljav- na općila nijesu pristupačna poljskom jeziku. Ko je imao prilike da se upozna s Bizmarkovom i Biilovom nutarnjom kolonizacijom, može tek imati pojma, kako su Poljaci tim nemilo dirnuti i u gospodarskom pogledu. Ona t. i. pruska vlada kupuje za dobre novce u poljačkih selja- ka zemlje a prodava ih Nijemcima u bescjenje. Sa stra- ne Nijemaca poduzimlju se svakakve provokacije i na to moraju Poljaci mučati, jer, ako samo i pisnu, osje- ćaju se vrlo neugodne žestoke osvete njemačke kulture u nacijonalnom kao i u crkvenom pogledu, Poljaku je i Boga moliti u njegovom jeziku zabranjeno ! Kreta. Po zadnjim vijestima akcija za pridruženje Crete s Grčkom sve više raste. Guverner prine Gjuro posjećuje razne dvorove, da ih skloni, da upravu Kre- te prenesu na grčkog kralja, a da na Kreti smjeste me- gjunarodnu vojsku. Ovo bi bilo riješenje proti opozi- cije, koja zahtjeva potpuno sjedinjenje. Ostavka lavalskog biskupa, radi kojeg je nastao poznati sukob megju Vatikana i Francuzke, primljena je i stolica biskupska u Lavalu proglašena ispražnje- nom. Biskup je bio na saslušaju u pape, koji mu je obećao novi biskupski naslov, Kaže, se da je biskup bio vanredno dirnut s ljubežljivosti papinom. Novi kandidat Sjedinjenih Država, Popularni Roosewelt, koji je uživao dosad sveopće simpatije, či- ni se da će kod došastih izbora sukobiti se s novim kandidatom, te je sad tu nedavno isplivao na površinu sred tihe agitacije, a o kojemu se je tako malo znalo. Taj je neočekivani i pogibeljni kanditat, jedan od po- glavica demokratske stranke — Alton Brooks Parker predsjednik apelacijonog sudišta u New-Yorku, kojemu je sada 53 godine. Njegovi portreti i životopisi pa do najmanje sitnice šire se megju ljudstvo i grabe 'u mi- lijune primjeraka i time se već pripravlja izborna borba silna i žestoka, što će se biti megju dvije ogromne stranke. Parker se je uzdizao vrlo lagano bez trzanja i nemira i bez ikakvih važnih dogogjaja. Nije on, kažu, ni hvalisavac, ko obično svi Amerikanci, pa ni oholica i ambiciozan. Sudbena struka, veli, mila mu je nada sve, ljubi božicu pravde a svoje dužnosti vrši pošteno i savjesno. Njegov život teče mirno, nema nikakovih važnih dogogjaja a mi anegdota, skroz je pozitivi- sta, militarizam ne ljubi, pa je rekao jednom : Rat je nekada sredstvom, cilj naš mora ipak da je mir. Za nekoliko dana počet će ti suparnici putovati po svojoj zemlji, pak će u govorima objasniti u širokim crtama sve tačke svoga programa. Ko zna, neće li izaći pobjednikom Alton Brooks, još u zemlji punu svaka- kovih iznenagjenja, ko što je Amerika ? » Proslava posvete barjaka hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“. XIII. Govornik stade da čita razne dobar dio pročito, kasna ura, a i onako će sve bit će ih svak moći pročitat. Gospoda su gosti iza minikanca dočim su preko odmora do gostbe čio, i općinski Muzej, gdje im je dao razjašnjenja Kosić, koji je to blago Ostajalo je još da Bondinom kazalištu. Znatiželjno je mnoštvo dohrlilo, brzojavke i čestitke, ali kad presjednik odbora moli da prestane, štampane u »Crvenoj |Hrvatskoj«, te gozbe obašli ubavi Lokrum, što mogoše besplatno učiniti, po osobitoj dobroti i dopustu onog veleč, Otca Do- razgledali Moćnik Stol- ne Crkve, gdje im je preč. kanonik Ferranti sve prikazao i rastuma- vrijedni i učeni g. sakupio i uredio, Predsjednici društva i odbo- ra su u toliko otpratili diletante iz Splita, i s njima se bratski rastali. se izvrši glavni dio svečanosti, a to jer su se imali orhestar c. i k. pukovnije vačko društvo »Kolo« iz Zagreba, movana pianistica g.gjica Vinka ih je [ Trebinja, pošto je već ida jeh društava u domovini. društvo doda do uz dobar put iz no jer je mnogo žrtvovalo, akademiju u | svijem milijem gostima: hvala natjecati pribranim komadima: Općinska glazba, Gunđulićevo društvo, »Nadvojvoda Karlo« Čipin, diletantsko društvo iz Dubrovnika sa šalom u jednom činu ope što ište gosqara«, g. Scattolini o je priredio živu sliku. tva i pojedinci su se baš svojski zauzeli je svijeh nadvisilo zagrebačko »Kolo«, a i pravo je kako no glava svi- Tako se je slava i posveta završila, ostajalo otpratiti mile gostove zasluženom stanice u Gružu mnogobrojne goste, duše zahvali dobroti i sa mnogobrojnim društvom Trebinjaca, E a da nam vrati milo za drago. Pri zavr- šetku ovoga prostoga opisa dužnost vam mila braćo Hrvati, štenje dok starodrevni Dubrovnik bude postojati. A vi, mila br. 3, iz Mostara, Pje- Tamburaški zbor iz Trebinja, diplo- Pjevačko društvo »Slavulj« iz 1 uprav opoštenili, ali odboru i društvu još je pre- harnosti. Sutra dan dakle i još im jednom zauzimanju, a to isto učini i koje je svake pohvale dostoj- je naša da još jednom rečemo, čast vam i po- svi teć ht uprite svom snagom da ste se zavjetovali, žrtvujte se radite i nastojte da bilo i za dlaku od godine do godine napredujete, okupljajte mlagje oko sebe jer na mla- glijem svijet ostaje, vašu umjetnost usavršite, da gle poznijem naraštajima, i bude vašoj djeci na gradu na diku. Slušajte vašeg vrijednog učitelja ji će videći vaš prijegor i nastojanje usavrši. Kako je i prije, lje sakupiti i uvježbati ženski pjevački zbor, da se češće istaknu i pri- kladne i mile naše djevojčice. Uprite mila se muški i gromorni drugijem gradskijem razvesele u čestijem prestavama preko 1 predvodi stazom umjetnosti i savršenstva, dakle svi ruke “Wa posao, i u to ime; Bože pomozi! braćo, čestitoga našeg pjevačkog društva Gundulića prodičite barjak kog ste posvetili, i kojemu vam dično ime pre- ugodnost a rodnom g. Frana Lederera, ko- sve učiniti a da vas u pjevanju tako će on opet bude li dobre vo. braćo, kako i do sada, da vaši glasovi razlježu u Stonoj našoj Crkvi, i u crkvama na opće zadovoljstvo svijeh, i da nas godine. Podigoste barjak da vas oke KA