Br. 837.

CRVENA HRVATS

U DUBROVNIKU,

ROK TE RS RO

sažveči g

10. Septembra 1904.

Godina XIV.

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću,
ler: i poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruni, Za inosemstvo :
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da

polugodište.

DUBROVNIK, 10. Septembra 1904.

Spomenuli smo već u prošlom broju neku afe-
ru, o kojoj se u zadnje doba dosta govori po Dal-
maciji. Po vijesti , Jedinstva“ Nj. Pr. g. namjesnik
izrazio se je u nekoj prigodi o Dalmatincima tako,
kao da oni nemadu poštene riječi! ,Smotra“ je to,
kako već rekosmo, oprovrgla. Zadarske pak novi-
ne, u koliko razabiremo po onomu, što nije zapli-
jenjeno, drže, da je spomenuta vijest istinita.

Da pravo rečemo, nama je teško bilo vjerovati,
da bi se g. namjesnik bio tako izustio. Prvo svega
uvrjeda bi bila prem teška i krvava, te ne može-
mo pretpostaviti, da bi mogla izbjeći iz usta jed-
nog namjesnika Njegovog Veličanstva. A drugo ci-
jenimo, da uopće Dalmatinci nijesu ni dali uzroka
Nj. Pr., da o njima tako sudi. Istina, put je u Dal-
maciji bio bar. Handelu trnjem posijan, te njega
navična na tišinu ministarskih dvornica nema biti
ugodno dirnula dnevna politička borba, gdje pro-
tivnik protivnika ne štedi. Ali ta borba sije bila
naperena proti njemu kao osobi, nego proti njemu
kao namjesniku, kao predstavniku one vlade, koju
moramo pobijati s političkih i s narodnih i s eko-
nomskih uzroka. Kako bi bilo ludo kriviti njegovu
osobu s vjerolomnosti, što nije mogao izvršiti obe-
ćanja dana u lanjskom saborskom zasjedanju u po-
gledu jezičnom, tako smo uvjereni, da ne krivi on
ni nas, ako ne ide sve onako, kako bi on htio, pa
sve da se je i nadao, da će ići, sudeći me znamo
po čemu.

Baš za to dakle, što ne vidimo nikakva uzro-
ka, da se je mogao onako izraziti, nama je teško
bilo vjerovati i da se je izrazio. Ali iz Zadra do-
laze nekakve vijesti o istragama i protokolima —
zli biljezi mrke kukuljice! — — Svakako obistini
li se vijest , Jedinstva“, položaj je g. namjesnika
postao nemoguć.

 

Iz novina.

Donosimo radi orjentacije čitaocima, što » Dubrov-
nik“ piše u svom zadnjem broju u članku o odnosima
Srba i Hrvata.

Srbi na Primorju nigdje ne poriču Hrvate, gdje se god
pojave i istaknu kao takovi, bilo kao grupa, bilo kao društvo,
bilo kao stranka, jer od poricanja nema nikakve koristi, dok oni
tu kao Hrvati živu i rade. Može to komu ine biti milo za neke
krajeve (kao n. pr, za Dubrovnik, Boku Kotorsku i Bosuu Her-
cegovinu), ali je realnost jača od svijeh teorija, a mi želimo biti

i tičari.

realni

U narodno-političkijem odnosima izmegju Hrvati i Srbi

, moguća su tri stadija : 1, Hrvati protiv Srba i Srbi protiv Hrva-
ta; 2. Srbi i Hrvati prelazno stanje i pripremanje za — 3, Srbi
ili Hrvati,

Srbi i Hrvati dobre volje, t j. oni koji su za novi kurs,
sada se ualaze u dragom stadiju : Srbi i Hrvati, te neka pamet-
no i tiho pripremaju zemljište za treći stadij : Srbi ili Hrvati,
Ovaj treći stadij željeli bismo da sutra nastupi, ali sve nam se
čini, da će to doživjeti, pogje li sve dobro, stoprvo drugo poko-
ljenje; a mi se u toliko zadovoljimo
najteži i najopasniji. U ovom drugom stadiju najmanje treba op-
timist&, pesimista i dum-prešila, već treba ljudi poštenijeh na-
mjera, željezne volje i nikakvijeh ambicija.

se tiče tačke o sjedinjenju u programu srpske narod-
ne stranke, ona, kako smo se već
ka stanovišta potpuno prihvata narodno načelo u pogledu ajedi-
njenja, s političkoga pak gledišta čini sjedinjenje uvjetnijem,
jer pod ma kojim mu drago prilikama Srbi ne mogu dati svoga
glasa i pristanka za jenje Dalmacije, Dubrovnika i Boke

, pokazali uvjet-
političkijeh prilika radi. Kad je bilo taki-
kad ih i danas ima, zašto zahtijeva-
da napuste ono za sada u tački o sje-
srpske narodne stranke ?

Što se tiče načina, kako ,Dubrovnik“ označuje
sadanji položaj, mi smo gs njime sasvim sporazumni.
Sada ima i Hrvata i Srba, pa kako Srbi rade za srp-
stvo, tako neka Hrvati rade za hrvatstvo, samo taj rad
neka ne izazivlje vrijegjajući ono, što je jeduom ili dru-
gom sveto.

Još ćemo nešto nadodati! ,Dubr,“ zamjera, da u
pogledu sporazuma sa Srbima, Hrvati nijesu učinili ni-
šta konkretna. To je donekle istina, ali nijesu ni Srbi.

 

sa Austro-Ugarsku, Bosnu i |
i 10 kruna i po- |
je predbrojen i za došasto

Oni su doista izjavili, da su za narodno sjedinjenje, ali su
dodali, da s političkog gledišta čine sjedinjenje uvjetnim.
To jest nešto, ali može biti i ništa. Pitanje je naime
ovo: Bi li Srbi u slučaju da sve hrv. stranke zatraže
sjedinjenje, pristali uz taj zahtjev ili oni sebi pridrža-
vaju pravo, da sami bez Hrvata odrede, je li zgo-
dan čas? U prvom slučaju bio bi za Hrvate srpski pro-
gram nešto, a u drugom bio bi ništa, jer bi Srbi pri-
držali sebi pravo, da ometaju po svojoj volji akciju Hr-
vata u prilog sjedinjenju. Po riječima ,Dubr.“ Srbi kao
da hoće sami odlučivati o zgodnom času. To bi mogli,
kad u zamjenu za ono, što oni popuštaju od svog ne-
gativnog stanovišta, ne bi tražili od Hrvata nikakove
naknade, ali ako dogje do ugovora, koji će vezivati
obje stranke, taj ugovor moći će biti samo na tomu
temelju, da se Srbi u pitanju sjedinjenja mane svake
reserve ostavljajući Hrvatima slobodne ruke.

a. x

«Hrvatska Kruna“ načela iznova da se bavi stra-
načkim prilikam u Dubrovniku, navraćajući — razumije
se — vodu na svoj mlin. Iz njekih riječi, izvagjenih iz
uvoduog članka ,Suša“ u jednom od prošlih brojeva
našeg lista, ona hoće da napravi kapital za sebe, te je
uvjerena da je onaj članak napisao »dubrovčanin, ko-
jemu leži na srcu hrvatstvo rodne grude i koji je do-
bro zavirio u prilike samoga grada i njegove okolice“,
A što, ako joj mi kažemo da je onaj članak napisao
glavom bivši urednik Marjanović? Onaj Marjanović,
proti kojemu je ,Kruna“ pisala i piše sve što može
gore! Ele vidi se već po tome koliko su ,Kruni“
njezinim dopisnicima poznate dubrovačke prilike |

Megju tim dobro jeda ovdje napomenemo što
piše ,Kruna“ o ljudima novoga kursa:

Nećemo biti tako naivni, pa ustvrditi, da ne ima izmegju
kursaša onih Hrvati, koji su kao takovi postali iz velike ljuba-
vi pram otačbini svojoj. Priznajemo, ima u ovom gradu dosta ta-
kovih, koji se prepadoše od najezde germanske, pa vide spas
Hrvatske u miru i slozi ga tobožajim ,Srbima“. Ali jadnici ne
znadu, da baš s tom slogom, tim sredstvom pospješuju veću pro-
past otačbine. Jer ono što hoća sa vei od germanske poplave,
nesmotreno gube pred nezasitnim, a što je gore neickrenim ,sr-
bima“, Zar je od potrebe za to dokaza? —
rad tih naših srba uvidit će istinitost nase tvrdnje. Dosta je upo-
znati se sa društvom »Srpska Zora“, koja radi neumorno bilo
rasturivanjem raznih pamileta bilo novcem. Da ,Srpska Zora“
još tako i sad radi usprkos srpsko-hrvatske sloge dokazom nam
je članak : ,Sloga i sitan rad“ u listu ,Dubrovnik“ (broj 38.),
gdje se istodobno potiče, da se u ,srpskom primorju“ ustanovi
»Zorinih“ filijalka. Eto dakle kako Srbi“ rade oko posrbljiva-
nja. A mi Hrvati tako smo maivni te radimo ćak i proti sebi
Da malko promislimo mi bismo se uvjerili, da smo se dosle i
bez srba i usprkos naše nesloge znali očuvati od germanske na-
jezde, pa bismo tako i u buduće samo, da ne dangubimo u grad-
nji koja će se i sama razvalit prije nego dogje do krova.

Eh, hvala Bogu, rekosmo kad ovo pročitasmo, eto
i po samoj ,čistoj“ ,Kruni“ nijesu svi ljudi novoga
kursa izdajice i »8lavosrbi“; ta oni, ako žele slogu sa
srbima, čine to ,iz velike ljubavi prama otadžbini svo-
Joj“. Pa tako i jest, i u tome je — dodajemo mi —
ključ za razumijevanje svega. Jer ima Hrvati, koji
otažbinu svoju do te mjere ljube, da su spravni sve
zaboraviti i pomiriti se g onim, s kojim su se do juče
žestoko borili, samo da se, ako moguće, spasi domo-
vina. S toga oni i ne nazivlju Srbe ,tobožnjim Srbima“,
kao što ih redovito nazivlje ,Kruna“, koja ipak, ako
ju upitaš, kazat će ti da nije ni ona iz načela proti
slozi. Nije ,iz načela“, a ipak ih ne priznaje! Nije li
to isto, kako da se ko hoće s kime pomiriti, ali kad
dogje dan pomirenja, te se protivnik prekaže, na mjesto
da ga se prizna za ono jest i što hoće da bude, kaže
mu se da on nije Petar nego Andrija, i bog te veselio !
Svak znade kako je pokojni Starčević o Srbima mislio,
ali ipak ih nije ni on zanijekao, onda kad je pisao :
»Dok Srbi koji su u Srbiji rade proti Hrvatskoj, m 0-
žemo li njihove sinove, koji su u našoj do.
movini...,* Dakle u našoj domovini Hrvatskoj,
Srbi ima, to priznaje sam Starčević, pa kako da ne
prizna ,Kruna“? Ta i sam ih je sadašnji leader
»Krune“ Dr. Frank javno priznao u hrvatskom saboru
19. lipnja prošle godine, onda kad je apostrofao ma-
&jarone ovim riječima: ,. . . . a što vas možda naj-
više peče i nas veseli jest, da su
počeli sada približavat“, Onda se

se Srbi i Hrvati
»Kruna“ živa poma-

Islani svake subota.
Pojedini broj 20 para.

Tko 1 indlo pisti |

skaju po pogodbi i uz
frankirana pisma ne primaju se.

 

mila bila, pak podmetnula i D.ru Franku, da se je iz-
nevjerio programu Ante Starčevića. »Koji ,Srbi*? —
pitala je onda ona — ,odkad pravašu ,Srba“ u Hr-
vatskoj ?“

Naše je tvrdo uvjerenje das nijekanjem neće
se ništa postići, kao što se ni postiglo nije. Mislimo
dapače da nepriznavanjo, Srbi uzrokom je, da ih bude
više nego što bi ih inače bilo, pokle, kad ih se nepriz-
naje, oni se zainade, te nastoje da pribave sebi sve to
više proseliti, da dokažu onim, koji ih niječu, da ih
ipak ima. Isto tako i kad se sa srpske strane nepriz-
navaju Hrvati, dogagja se da Hrvat& bude više, nego
što bi ih bilo kad bi im Srbi priznali ime i pravo na
opstanak. Što koristi, na primjer, kad ,Dubrovnik“ u
jednom uvodnom članku bosanske Hrvate titulira: , oni
koji se u Bosni i Hercegovini vole zvati Hrvatima“?
Zar je time što postigao? Zanago ništa od onoga što
misli, nego sve protivno. Prošla borba izmegju Hrvata
i Srba u Dubrovniku, u kojoj su jedni nijekali druge,
istina da je učinila da bude više Hrvati, alii Srbi,
Pritiješteno jače sve to više skače — to vrijedi jedna-
ko i za jedne i za druge.

»Kruna“ spočituje Srbima nezasitnost i neiskre-
nost, a kao dokaz tome navodi djelovanje društva ,Srp-
ske Zore“, koja da nastoji, da se u , srpskom primorju“
ustanovi ,Zorinih“ filijalk&. I mi znademo za to, ali
ne cijenimo, da se iz toga može izvesti drugo nego to,
da i mi s naše strane radimo za sebe uprav onako kao

. | što rade Srbi za seba. Već smo kazali, i opet kažemo,

da novi kurs ne znači nipošto, da Hrvati ne rade ništa
za sebe; on dapače traži, da se sada s hrvatske strane
radi još više nego se je do sada radilo, ali ne onako
kako se je do sada radilo. Narod je jedan. Neka
Srbi za taj narod, rade sve što više mogu, pod srp-
skim imenom. Mi Hrvati radit ćemo, za taj isti marod.
pod hrvatskim dičnim imenom, sve što više možemo.
Mržnja i zavist s jedne i s druge strane treba da pre-
stanu. Ono natjecanje u radu, koje je do sad davalo
povoda megjusobnoj borbi i neslogi, od sada unaprijed
ue bi imalo smel uzajamnoj ijubavi i slozi. ,Hrvalska
Kruna“ neka znade jednom za uvijek, da jedina ljubav
napram domovini potakla nas je, da zaželimo i poradi-
mo za mir i slogu sa onim dijelom našega naroda koji
se srpskim nazivlje. Za taj mir i slogu spravni smo
mnogo šta progutati, i za nj poraditi sve dokle se sa
srpske strane tome miru i slozi ne budu postavile take
zapreke i taki zahtjevi, da ih mi bez vlastitog poniženja
i bez uštrba narodne ravnopravnosti, ne budemo moći
nikako prihvatiti, Jer mi ni po povijesti, ni po kulturi
ni po narodnoj duši nemamo za što da se pred Srbima
ponizujemo! Ako smo u zadnje doba, pritiješteni ma-
gjarskim samosiljem, poslušali glas tužne domovine, te
pružili Srbima pomiriteljicu ruku, neka se spomenu
Srbi onih kobnih vremena, kad su bježali pred turskim
zulumom, te našli kod Hrvata zaklonište i gostoljublje
bratsko. Vremena ona, uz promijenjene zulumčare, mo-
gu se povratiti, jer niko ne zna što ga sutrašnji dan
čeka. Madžarko-germanske poplava što prijeti Hrvatskoj,
prijeti jednako i Bosni i Srbiji. Što danas meni, to
sutra tebi!

Sedmični pregled.

Austrija Govor ministra predsjednika D.ra Kor-
bera u Lavovu dao je iznenada njegovom putovanju
političko značenje. Otkrivena je naime namjera, da se
on želi poslužiti umjerenim elementima, megju koje
spada i poljački klub, te tako stvoriti parlamentarnu
većinu s konservativnim bojom, Korberov je dakle go-
vor uništio nadu, da će se unutrašnja politika svrnuti
na slavenski pravac. On je kazao, da će njemački po-
sjed ostat netaknut, nu zar nije stara Austrija povećala
u velikoj mjeri i nepravedno taj njemački posjed? A mi
se borimo proti toj staroj Austriji! Govorio je i 0 re
ciprocitetu zagrebačke universe, proti komu su Nijemci
toliko bjesnili, pa nadalje o dužnostima činovnika, koji
treba da znadu zemaljske jezike. Čini se, da će politič.
ki rezultati ovog putovanja ostati jalovi,

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“
ve, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, a za

u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-
oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

razmjerau popust, Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

Magjarski uspjeh. Sva je gotovo slavenska a i
njemačka štampa popratila negodovanjem naredbu za-
jedničkog ministarstva rata, kojom se nalaže svim voj-
nim oblastima u području zemalja krune ugarske izim
Hrvatske, da pismeno opće s civilnim oblastima u
magjarskom jeziku. Lanjski carski reskript u Chlopima
objavio je svemu svijetu, ma što se dogodilo, da se
neće rasklimati jedinstvo vojske! Nije prošla godina
dana, a Magjari ne samo da su postigli magjarske voj-
ničke škole, magjarske oficire, već evo sad i magjarski
jezik u dopisivanju i — još će dalje ići. A Hrvati?
»Nar. Obr.“ tužeći se na to, što se pri tom nije uzi-
malo nikakva obzira na Hrvate, kaže: , Službeni jezik
hrvatski na našem teritoriju, tako je po zajedničkom
ministru rata respektiran — da će ostat sve pri sta-
rom. Kod nas će se i nadalje voj. oblasti dopisivati g ci-
vilnim njemački. Ta me može biti drugačije! Onaj, ko-
ji se ne bori za svoje pravo, nego se kukavički i sla-
bašno prikrpa na drugoga, koji na sve strane lomata
topuzinom, ne može ništa izvojštiti; jedan će ga stres-
ti sa sebe, a drugi odgornuti. To je stara istina!“

Progon Poljaka u Poznanjskoj. Ugnjetavanja Po-
ljaka prelazi svakim danom sve višu mjeru. Tu nedav-
no imali smo prilike čitati o barbarskom ponašanju
jednog učitelja, koji je silio malene poljačke sinove da
pjevaju: ,Ja sam Prus!“ a kad to nijesu htjeli, prije-
tio im, dapače i tukao. Poljak ne smije da govori svojim
jezikom javno na ulici pa ni škole, ni javni uredi, ni ljav-
na općila nijesu pristupačna poljskom jeziku. Ko je imao
prilike da se upozna s Bizmarkovom i Biilovom nutarnjom
kolonizacijom, može tek imati pojma, kako su Poljaci
tim nemilo dirnuti i u gospodarskom pogledu. Ona t. i.
pruska vlada kupuje za dobre novce u poljačkih selja-
ka zemlje a prodava ih Nijemcima u bescjenje. Sa stra-
ne Nijemaca poduzimlju se svakakve provokacije i na
to moraju Poljaci mučati, jer, ako samo i pisnu, osje-
ćaju se vrlo neugodne žestoke osvete njemačke kulture
u nacijonalnom kao i u crkvenom pogledu, Poljaku je
i Boga moliti u njegovom jeziku zabranjeno !

 

Kreta. Po zadnjim vijestima akcija za pridruženje
Crete s Grčkom sve više raste. Guverner prine Gjuro
posjećuje razne dvorove, da ih skloni, da upravu Kre-
te prenesu na grčkog kralja, a da na Kreti smjeste me-
gjunarodnu vojsku. Ovo bi bilo riješenje proti opozi-
cije, koja zahtjeva potpuno sjedinjenje.

Ostavka lavalskog biskupa, radi kojeg je nastao
poznati sukob megju Vatikana i Francuzke, primljena
je i stolica biskupska u Lavalu proglašena ispražnje-
nom. Biskup je bio na saslušaju u pape, koji mu je
obećao novi biskupski naslov, Kaže, se da je biskup bio
vanredno dirnut s ljubežljivosti papinom.

Novi kandidat Sjedinjenih Država, Popularni
Roosewelt, koji je uživao dosad sveopće simpatije, či-
ni se da će kod došastih izbora sukobiti se s novim
kandidatom, te je sad tu nedavno isplivao na površinu
sred tihe agitacije, a o kojemu se je tako malo znalo.
Taj je neočekivani i pogibeljni kanditat, jedan od po-
glavica demokratske stranke — Alton Brooks Parker
predsjednik apelacijonog sudišta u New-Yorku, kojemu
je sada 53 godine. Njegovi portreti i životopisi pa do
najmanje sitnice šire se megju ljudstvo i grabe 'u mi-
lijune primjeraka i time se već pripravlja izborna borba
silna i žestoka, što će se biti megju dvije ogromne
stranke. Parker se je uzdizao vrlo lagano bez trzanja
i nemira i bez ikakvih važnih dogogjaja. Nije on, kažu,
ni hvalisavac, ko obično svi Amerikanci, pa ni oholica
i ambiciozan. Sudbena struka, veli, mila mu je nada
sve, ljubi božicu pravde a svoje dužnosti vrši pošteno
i savjesno. Njegov život teče mirno, nema nikakovih
važnih dogogjaja a mi anegdota, skroz je pozitivi-
sta, militarizam ne ljubi, pa je rekao jednom :
Rat je nekada sredstvom, cilj naš mora ipak da je
mir. Za nekoliko dana počet će ti suparnici putovati
po svojoj zemlji, pak će u govorima objasniti u širokim
crtama sve tačke svoga programa. Ko zna, neće li izaći
pobjednikom Alton Brooks, još u zemlji punu svaka-
kovih iznenagjenja, ko što je Amerika ?

»

 

Proslava posvete barjaka
hrv. pjev. društva ,GUNDULIĆ“.
XIII.

Govornik stade da čita razne
dobar dio pročito,
kasna ura, a i onako će sve bit
će ih svak moći pročitat.

Gospoda su gosti iza
minikanca dočim su preko odmora do gostbe
čio, i općinski Muzej, gdje im je dao razjašnjenja
Kosić, koji je to blago

Ostajalo je još da
Bondinom kazalištu. Znatiželjno je mnoštvo dohrlilo,

brzojavke i čestitke, ali kad
presjednik odbora moli da prestane,
štampane u »Crvenoj |Hrvatskoj«, te

gozbe obašli ubavi Lokrum, što mogoše
besplatno učiniti, po osobitoj dobroti i dopustu onog veleč, Otca Do-
razgledali Moćnik Stol-
ne Crkve, gdje im je preč. kanonik Ferranti sve prikazao i rastuma-
vrijedni i učeni g.
sakupio i uredio, Predsjednici društva i odbo-
ra su u toliko otpratili diletante iz Splita, i s njima se bratski rastali.
se izvrši glavni dio svečanosti, a to
jer su se imali

orhestar c. i k. pukovnije
vačko društvo »Kolo« iz Zagreba,
movana pianistica g.gjica Vinka
ih je [ Trebinja,
pošto je već ida

jeh društava u domovini.
društvo doda do
uz dobar put iz
no jer je mnogo žrtvovalo,

akademiju u | svijem milijem gostima: hvala

 

natjecati pribranim komadima: Općinska glazba, Gunđulićevo društvo,
»Nadvojvoda Karlo«

Čipin,
diletantsko društvo iz Dubrovnika sa šalom u jednom činu
ope što ište gosqara«, g. Scattolini o je priredio živu sliku.
tva i pojedinci su se baš svojski zauzeli

je svijeh nadvisilo zagrebačko »Kolo«, a i pravo je kako no glava svi-

Tako se je slava i posveta završila,
ostajalo otpratiti mile gostove zasluženom
stanice u Gružu mnogobrojne goste,
duše zahvali dobroti i
sa mnogobrojnim društvom Trebinjaca,
E a da nam vrati milo za drago. Pri zavr-
šetku ovoga prostoga opisa dužnost
vam mila braćo Hrvati,
štenje dok starodrevni Dubrovnik bude postojati.

 

A vi, mila
br. 3, iz Mostara, Pje-
Tamburaški zbor iz Trebinja, diplo-
Pjevačko društvo »Slavulj« iz

1 uprav opoštenili, ali

odboru i društvu još je pre-
harnosti. Sutra dan dakle
i još im jednom
zauzimanju, a to isto učini i
koje je svake pohvale dostoj-

je naša da još jednom rečemo,
čast vam i po-

 

svi teć ht

 

uprite svom snagom da
ste se zavjetovali, žrtvujte se radite i nastojte da bilo i za dlaku od
godine do godine napredujete, okupljajte mlagje oko sebe jer na mla-
glijem svijet ostaje, vašu umjetnost usavršite, da
gle poznijem naraštajima, i bude vašoj djeci na
gradu na diku. Slušajte vašeg vrijednog učitelja
ji će videći vaš prijegor i nastojanje
usavrši. Kako je i prije,
lje sakupiti i uvježbati ženski pjevački zbor, da se češće istaknu i pri-
kladne i mile naše djevojčice. Uprite mila
se muški i gromorni
drugijem gradskijem
razvesele u čestijem prestavama preko 1
predvodi stazom umjetnosti i savršenstva, dakle svi ruke “Wa posao, i
u to ime; Bože pomozi!

braćo, čestitoga našeg pjevačkog društva Gundulića
prodičite barjak kog ste posvetili, i kojemu

vam dično ime pre-
ugodnost a rodnom
g. Frana Lederera, ko-
sve učiniti a da vas u pjevanju
tako će on opet bude li dobre vo.

braćo, kako i do sada, da
vaši glasovi razlježu u Stonoj našoj Crkvi, i u
crkvama na opće zadovoljstvo svijeh, i da nas
godine. Podigoste barjak da vas

oke

KA