Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i
lercegovimu s poštom: na godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruni i po-
štarski troškovi. Ku ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto
polugodište,

DUBROVNIK, 4. novembra 1904.

U jednom malom Andaluškom selu živio pro-
sti čovjek, koga su častili i štovali u rodnomu mje-
stu. Na nesreću njegovu stade u dokolici čitati vi-
teške romane i pripovijesti, gdje -su se ružičastim
bojama opisivali junaštva i razbojstva španjolskih
vitezova. Poželje i on tada biti vitez. Za paža svo-
ga izabra Sancho Panza, za ljubavnicu seljakinju,
kojoj nadjenu ime Dulcinea iz Tobozo, on u jaha
svoga Rosinante, a Pauza tovarčića i — krenu u svijet.

— Ti nam pripovijedaš poznatu pripovijest o
Dou Quijote dela Mancha! — Ne! Htjeli smo sa-
mo upozoriti na neke pojave, koje na _ sebi
nose sva obilježja pravih Donquijotada. Ne znamo
doista, jesu li romani i pripovijesti o glavi u).
dnih vogja potakli našega Ild Bogdana, da zajaše
svoga dorata i krene u boj proti bankrotpoli-
tičarima, kako Don Quijote proti prolaznicima
i vjetrenjačama. Ali bojimo se, da će i on osva-
nuti jednog lijepog dana pod putem i tu grliti svo-
ju Dulcineu, — lijepe svoje snove o mandata i po-
litičkoj veličini. Samo me će biti kod njega nika-
kav Sancho Panza, da mu modrice maže čudotvor-
nim balsamom — njegovi će se dvoranici razbje-
žati i tražiti opet kakvu novu prigodu, da narodu
imponuju svojim korisnim svezama.

Ima još nešto ! Don Quijote dela Mancha svojim
bedastoćama zadao je smrtni udarac ondašnjim vite-
zovima — Donu lido dela Bogdana sa svojim sparama-
škatama može nauditi stvari mnogo plemenitijoj.
Ne mislimo ovim na ideju sloge izmegju Srba i
Hrvata. Kako Ild nju diskreditira, bilo je već u na-
šem listu govora. Ali ima još nešto dragocjeno :
ima ideja o pravici i o sudačkoj neodvisnosti, vjeru

U DUBROVNIKU,

iz neposredne blizine onoga, koji je ugledaijim Ko-
navljanima pisao i nagovarao ih, da pristupe ne-
vom društvu, sada ih vabeći pok. Mihom_Klaićem,
sada prijateljstvom, a dajući im razumjeti, da će
iz pokreta Kouavle i oni imati koristi. Kako bilo
da bilo, taj dopis možerao smatrati autentičnim iz-
vješćem. a po njemu samom u cijelom pokretu Ild
Bogdanov igra glavnu ulogu, On je onaj, koji u
svome govoru pozivlje narod u borbu proti onijem
koji ga deru t. j. proti stranci, koja je sada na
općini. Smije li jedan sudac, koji je postavljeu za
to, da sudi i kazni potvore, u javnom zboru po-
tvoriti cijela jednu stranku nepoštenjem ? 'To bi
samo bilo dosta, da narod izgubi povjerenje u su-
dačku vlast, a još će ga više izgubiti, kad vidi su-
ca kolovogjom jedne čete, u kojoj ima ljudi, koji ja-
ko često imadu posla sa sudom. Naš nas je dopisnik
u zadajem broju izvijestio, kako su ouo 74 Konav-
ljana, koji su prisustvovali slavi otvora novog
» Bratstva“, većinom ljudi, koje je nevolja prisili-
la, da u ,Bratstvo“ pristupe. A cijenimo, da toga
ne bi bilo, da ti ljudi nijesu mislili, da treba žt-
tvovati svoje uvjerenje, eda izbjegnu -veksacijama
naj gore vrsti.

Don Quijote nije bio samo tvrde ruke, on je
bio i tvrđe glave, U tomu ga naš Don Ildo hoće
da natkrili. Ima nekoliko mjeseca, da se proti nje-
govom ponašanju dižu prosvjedi u javnim  novina-
ma, ali za to on mari, koliko oštroumni vitez Don
Quijote za prigovore gazdarice i pametne  svjete
parokove. Kao da ga kakav bijes goni, baca se Don
Ildo za zlatnom jabukom — — — A mi? —
Čekamo, da ga kakva vjetrenjača nauči pameti,
kad ne će oni, koji bi imali.

 

u kojužje — po našim obavjestima — ponaš je Ida
Bogdana teško uzdrmalo. Javljaju nam naime iz Kona-
vala, da u ondješnjem narodu sasvim trne povjerenje
u cavtajski sud. Ne smatraju više sud hramom pra-
vice, gdje se jednako sudi Petru ko i Pavlu. Ne
ćemo ispitivati ima li konkretnih slučajeva, koji bi
opravdali ovo mnijenje, ali ćemo upozoriti na ne-
ke činjenice, koje daju povoda, da se mrmošenje
širi.

U zadnjem ,Dubrovniku“ izišao je dopis, u
komu se opisuje cavtajska slava. "Tko ga je pi-
sao, to se dakako izmiče potrebitoj izvjesuosti, ali
sudeći po stilu sloboduo je nagagjati, da je nikao

POBLI$TAK.

Pri vjenčanju
Ljuba Taljerana s Dragoilom Ljepotica
u GRUŽU
na 27. listopada 1904.

Kakono jelen pohlepan,
Kojeg mi mašta srela,
Proz šumu, nagla bježeći
Do hladnog, živog vrela,
Gdje potok tekuć vije,
Gdje mu se voda slije,
U bistri romon (jek:

Na isti način, premili,
Ljuvene tvoje grudi,
Vatreni žar raspaljuje
Snubiti, što davno žudi,
Srdašća svoga polu:

U tvom prekrasnom dolu,
Svoju osnovat kl'jet.

Iz bojnog Gruža, vilena,
Gdje negda Cv'jeta krasna
Srce je svoje sladila,
Na valu tog mora (po:
Ko soko plamen oka,
Spustiv krila s visoka
Angjelka skvači tog.
I cilj poluči, prijane,
Svome vjerujuć oku,
Kad već ko bršljan vije se
Niježna o tvome boku ;
, umna, mila,

Ko ti ne dade sila,

Neg srce, vjera, Bog.

S oltara božjeg vodi je
U kućni tihi hram,

: bi vam sveto i
. Tojači svegi - užeglo plam,
Zjebavi njege, mira

kojega izvi
Br last, pokoj.

I marna ko pčela radi,
O bok družice svoje,
Za boljak, prijane mili,
Domaje v'jek krasne tvoje,
Budući porod uči,

Da vijerno poluči,

U svjetu biti svoj.
Kreposti naših majaka
U niježne neka grudi
Družica tvoja ulije,
Budućih našijeh ljudi;
Nek joj na ćelu blista,
Ko rajska zvljezda čista,
Kreposti svake sjaj.
Bilo da zemlje putajom
B'jeda vas kakva skvači,
Bilo da nebo nad vami
Ježljivo se naoblači ;

U nebo uprite gled,

Nebeski želeć raj.

Tko će, prijane mileni,

Svu raskoš srca tvoga,

U času ovom pojmiti

Uz ljupkost zor-bića togaj?

A vam štitom bio,

A vam u srce slio,

Tojači žarki plam.

Vaša se srca slagala,

vam sreće cvala,

vog vašeg bića

Suza vam s oka ne pala;

Djeca vam bila mila,

Pobožna, umna, čila,
Ljupka te slična Vam.
P. Jorićović,

 

Sedmični pregled.

Austro-Ugarska. Razni njemački zastupnici izjavi-
i su se o preustrojstvu Kerberova kabineta. Njemačko
narodno novinstvo dolazi do zaključka da je ova stvar
od velikog političkog zamašaja i da joj valja posvetiti
dosta pažnje, više nego se ma prvi mah činilo. Vjeruje
se, istina, vladi, da nije s Česima sklopila ugovora i
da je imenovanje českog ministra-zemljaka od toliko
velikog auktoriteta, kao što je ono Rauda, te da nije
drugo, nego samo meka, koja bi imala primamit Čehe,
da dogju do predgovora. Ipak mnogi njemački krugovi
nijesu zadovoljni. da je Raud imenovan za ministra bez

Izlazi svake subote. |
U ve, priopćepna, zahvale plaća se 40 para po

Pojedini broj 20 pata. skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a ne-

 

Mijatovo čudo.
Pola šalo, pola istine.

Sjedo Mijat na%Pilama i brojio, koliko još ima
do Gjurgjeva danka.

Pristupi k njemu Vaso, pak će mu: ,Ej Mijate,
ne kujiši bolan, evo ću te namjerit na dobit, Hajde
uzmi kliješta, pak se vrati ovdje, ja ću te čekat, pak
ću te odvesti u liječnika S., da mu oklaštriš neke
voćke“.

»Evo me, Vaso, u čas, čekaj me tu“, I Mijat put
kuće da donese kliješta.

U čas ga eto s kliještima u ruci. te on i Vaso
put kuće vojničkog liječnika S.

Usput će Vaso Mijatu: ,Jutros me zvala gospo-
gja liječnikovica da joj dogjem očistit neka stabla,
ali pošto moram otić u Gruž za jedan poso, naputit
ću tebe“.

U to evo ih pred vratima. »10 su vrata, Mijate,
zazvoni pak kaži, da si došo mjesto mene, da očisliš
stabla“. Ovako Vaso Mijatu.

Mijat zazvoni a sluga vrata otvori.

»Je li doma gospar“ Mijat će slozi.

»Jest“ bje odgovor,

»Kaži mu da sam došo 24 oni poso“.

Sluga ode pak se do malo vrati, veleć Mijatu
neka ide gori u sobu, da ga gospar čeka.

Mijat će s kapom u ruci liječniku: » Dobro jutro
gosparu, evo me ja sam došo na mjesto onoga dru-
goga, pošto on ima posla“,

»Was so?“

»Nijesam ja Vaso, velim Vam, da Vaso ne može
doći, nego da sam došo ja na mjesto njega“.

»Capiere nicht!“

»Aha, taman, ja sam Mijat, što mi je brat ka-
puro u Grutu“,

»Aber wos ?“

»Bos, bos, to se zna, čovječe, kad se budem po-
pet na stablo svuć ću crevlje“,

Dok _se ovaj razgovor izmegju liječnika i Mijata
vodio, do tad je gospogja liječnikovica, koja je nešto

 

hrvatski natucala, obaznala od Vasa, da je on doveo

5. Novembra 1904.

frankirana pisma ne primaju se.

sporazumka s Nijemcima. Nijemci se boje, da će Česi,
i ako napuste opstrukciju, tražiti pored svake ustanove
i otštetu na kulturnom ili gospodarskom polju. Kabinet
je pako izgubio svoj dosadašnji politički značaj tim što
se je imenovalo grofa Birgiroya. Oštro se veoma izja-
vio zastupnik Dobernig veleći, da Nijemci narodnjaci
moraju s najvećim nepovjerenjem gledati na promjene
u kabinetu, jer imenovanje češkog ministra znači dar
za ,zlu djecu“, koja su smetala da se radi u parla-
mentu, Vlada je Česima popustila. Po tom da valja
svakako učiniti njemačkog ministra-zemljaka, Ali ni u
tom se slučaju ne bi Nijemci ništa obvezali prama vla-
di. Dr. Erier žali, što je otstupio ministar Bem, jer je
on od svijeh ministara bio Nijemcima najbliži. On je
bio jedini. koji je znao Kerberu oponirati i braniti svo-
je mnijenje. Imenovanje češkog ministra ne znači dru-
go, nego otštetu plaćenu Česima, da napuste opstruk-
cije. Ovo bi imenovanje imali Nijemci pozdraviti naj-
oštrijom opozicijom. Na to je zastupnik Dr. Silvester
izjavio. da je Kerber iznenadio vas svijet svojim pro-
mjenama i dokazao, da spaja sve niti situacije. Do sa-
stava većine meće doći, Za Nijemce je prošlo vrijeme,
kad su mogli pasivno motriti tečaj stvari onako, kako
su same tekle.

Financijalni odbor ugarske zastupničke kuće imao
je sjednicu, u kojoj je izabrao izvjestitelja za državni
proračun. Takovim bjehu izabrani Nemenji, te Kame-
rer, Miklos, Pap i Heltaj. — Položaj je u Ugarskoj
postao opet nejasnijim. Ne zna se, hoće li Tiza moti-
virati svoj predlog o promjeni poslovnika u prvoj sjed-
nici ili kasnije. Svakako se očekuje da će u klubu ii-
beralne stranke dati važna razjišnjenja o svojim osno-
vama. Sve su opozicionalne stranke složne u pobijanju
Tizina predloga. Ipak nije sasvim izvjestno, kako će se
stvar razviti i meće li možda u zadnji čas pobijediti
miroljubivi nazori, koji se žele opstruirati motivaciju
nego samo prihvat predloga. Neki primjećuju, da bi se
ova borba mogla svršiti i tako, da bude raspuštena za-
stapnička kuća, ali naravno samo tako, ako bi do po-
lovice ovoga mjeseca došlo do odluke, jer za nove iz-
bore treba najmanje šest sedmica, a valja da ostane
vremena, da se još priie nove godine uzmože votirati
indemnitet. Ipak niko ne želi da budu izbori zimi.

Njemačka. Ministar presjednik Tiza i ministar po-
ljodjelstva Talijan otputovali su u Beč, gdje će sudje-
lovati u pregovorima trgovačke maravi s Njemačkom.
Austro-ugarski odaslanici otputovat će oko petnajestog
tekućeg u Berlin da tu povedu s njemačkim odaslani-
cima dogovore o novom trgovačkom ugovoru. Ugovor
bi imao biti gotov svrhom godine, jer Njemačka kani
s prvim siječnja ugovor otkazati na jednu godinu, a
novi bi ugovor imao stupit u krepost s godinom 1906.

Francuska. U komori je pukovnik Rouset okrivio
ministra rata, da protežira one častnike koji gaze za-
kon a na štetu patriota-častnika. Za primjer navodi,

Mijata u gospara, da mu izvadi zub. a da su mu kli-
ješta u ruci, jer od bolesti i muke prijeti, da će sam
sebi izvadit zub.

Ražali se gospogja na bijednog Mijata, jer je znala
da su dvije najgore bolgsti na svijetu, ona koju prou-
zrokuje zub i ona koju prouzrokuje ljubav.

U to se rustvore vrata liječnikove sobe i čuje se
liječnikov glas: , Marie !“

Otrča ona odmah u sobu i kad joj muž  protu-
mači, da nikako ne može da razumije, što Mijat hoće,
ona mu razjasni, da je tužni Mijat došo, da mu on
izvadi zub.

Liječnik tadar dava Mijatu rukom znak da sjedne,
a on stade da vadi kojekakve igle, kliješta i ostalo.

Kad je sve uredio, pristupi k Mijatu pak jednom
mu rukom drži glavu za zatiljak, a drugom mu raspeči
gubicu. Gleda, zaviriva, prigiblje se ćas_na lijevo čas
na desno, uvlači pret u jednu pak opet u drugu stranu
usta, pa gleda, a napokon se odaleči. od Mijata, pak
ponovo zaviče:

p Marie !“

Ona se u čas stvori u sobi, A nevoljni je Mijat,
dok je liječnik oko njega pipao, od čuda umirao, nije
znao da li snijeva ili je zbilja, nikako nije mogo da se
razabere i da se snagje.

»Ili sam poludio ja, ili ovaj ovdje“ liječnik će
ženi.

»Zašto to govoriš, ne razumijem te?“

Ja tebe još manje, a ovoga ovdje baš nimalo!
Kažeš, da je došo da izvadi zub, a tamo ko zna, koliko
je godina već prošlo, da on nema vražjega zuba u glavi !“

Na ove se riječi i gospogja u prvi mah snebi, nu
brzo se razabere, pak će Mijatu :

»Vi hoćete kidati vani ?“

»Hoću, gospogja. za to sam i došo, ali, Bog i
duša, udarih na čudo s Vašim gosparom, pipa me, meči
i zaviriva me ko du sad imam umrijet !“

»Ali vi ne imati ,.2...., "

li sea kako nemam, ženska glavo, eno kli-
ješta, drugo mi i me služi“.

Čudi se Mijat al i liječnik još više, jer ne čudi

 

se toliko što se on nije mogo s njime razumjet, ali

Godina XIV.

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi, Za izja-

» & za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti-

.

što je bivši zapovjednik u St. Maiksentu organizovac
megju djacima sistem denunciranja, te priregjivao pro-
tivojnička predavanja u školi. Pa zato bio je poslije
promaknut. Ministar rata odgovara da navale na njega
iste su naravi kao i one na republiku. On odbija pri-
javu, da progoni častnike radi nazora o vjeri, a tvrdi,
da su slučajevi, koje je naveo predgovornik, iskrivlje-
ni. On ne želi drugo nego da i republika i vlada po-
štuje vojničke žakone. Iza toga nastala je žestoka de-
bata, u kojoj su sudjelovali Guyot, Combes, Villeneu-
ve, Doumer i Manjan.

Ministar-presjednik Combes priopćio je odboru o
rastavi crkve od države, da je izradio osnovu zakona.
koja se razlikuje u nekim tačkama od odborove osno-
ve. Glavna se razlika tiče mirovine tlušobrižnika. Izja-
vio je nadalje, da je rastava potrebita, jer Vatikan ne-
prekidno vrijegja konkordat. Papino držanje u zadnje
vrijeme sili vladu, da pospiješi riješenje ovog pitanja,
Napokon reče, da megju ministrima nema razlike u
mnijenju što se tiče ove rastave.

Srbija. Kralj je u subotu otputovao u Sofiju. ,Sa-
mouprava“ piše, da je posjet kraljev u Sofiji samo čin
udvornosti i dvorske kurtoazije. Prem nijesu ovaj / po-
sjet prouzročili politički motivi, ipak jesnade da će on
ojačati prijateljske veze megju ova dva: dvora, veze ko-
je su se zapodjele u Nišu pri posjetu kneza Ferdinan-

 

da. Kralj sad vraća posjet knezu. Svakako će ovaj sa-
stanak poslužiti uzdržaniju mira i dobrim odnosima me-
gju balkanskim državama. Ipak opozicijonalna štampa
piše, da čas posjeta nije zgodan pa da je sumnjivo, ho-
će li Srbiji donijeti ikakve koristi, — Glasa se, da je
sin kneza Ferdinanda zaprosio ruku u kćere kralja Petra.

Bogarska. Pregovori i a Turske i Bugarske
što se tiče pitanja emigracije, mati su.  Bugarsk
diplomatski agenat Načović očekuje od svoje vlade im-
strukcije.

Rusija. Nekoje novine proniješe vijest, da je bi-
lo nemira protiv židova u guberniji Vilna. Ruški brzo-

ni mir, Jednako se provagja saziv reservista u potpa-
nom redu.
*

x w
Rusko-Japanski rat.

Rusko-ongleski sukob. Kako je ovaj sukob nastao
razjasnili smo a prošlom broju. Po svemu ovome što je
dosad slijedilo, izbilo je čisto -bistro na javu ono što se
dosad samo govorkalo, biva da je Engleska prava sa-
veznica Japana. — Na 1. o. mj. ruska je eskadra ot-
putovala iz Viga na otvoreno more a slijedio ju je špa-
njolski krstaš ,Estremadura“. Isti su dan primili en-
gleski brodovi u Gibraltaru naredbu, da odmah na ot-
voreno more idu. Kopnena se vojska takogjer isti dan
u Gibraltaru mobilizovala. Rusi su ostavili u Vigu če-
tiri oficira, ali ko da se tim Englezi ne će da zadovo-
kako se ne može gospogja, koja govori isti jezik što i
Mijat.

Uskosi se gospogja, gdje ne može da razumije
ni ona Mijata ni Mijat nju, pak će oštro Mijatu :

»Vi luda ili pjaca, kako zub kidati vani, kad ne
imati !“

Prodeveti se Mijat od čuda, pak će: ,Kakav zub
i gjavo, božja ti vjera, ima i deset godina da gi voljega
nemam u glavi. Sad znam, zašto me tvoj gospar zavi-
rivo. On bi hotio da mu ja oklaštrim voćke, a da mi
on zato izvadi zub... , Ne služi to meni, nego ja
ću očistit a Vi mene platite, pak mirna Bosna“.

»A ne hoćete vi zub kidati vani?“

»Ne ću, ne ću, a da i hoću koga ću vraga vadit“ ?
»Da zašto u nas došla?“

»Ma, da nijesi zvala, ne bi bio ni došo, ženska
a kad Vaso ne može doć, došo sam ja ua mjesto

 

glavo,
Začigjena će gospogja: ,Ko to Vaso?“
»Vaso, ženo, oni što ste ga zvali“, 4
Pita ona muža, je li on kakvoga , Vasa zvo i sa-
što, a kad on odgovori da nije i da u opće od sve
stvari ništa ne razumije, pošto se stvar sve više zapliće,
okrene se ona Mijatu pak će:

»Mi ne zvala Vaso, zašto ti došla, koji ti Vaso
poslala ?“

Mijat još više začugjen priča; kako ga je Vaso
našo i molio Ja pogje na mjesto njega očistit stabla.

Na te riječi prasne gospogja u smijeh i smijući
se pripovjedi mužu, kako je bijedan Mijat nagrajiso,
kako je on žrtva nečije obijestne šale. :

Liječnik i gospogja smiju se do mile volje, a Mi.
jat ni na nebu ni na zemlji od čuda, ne zna što se od

njega dogagja.
Kad se do mile volje ismijala, progovori gospogja
Mijata: 3
»Vi došla sjeći drva, nami kazali vi došla kidati
ba“,

Razumije i Mijat da je na pravdi botijoj vrešju
kašu hladio, pa zamumlja nešto, sgrabi kliješta, te ni
ne pokloniv se hjež iz kuće, nakon što je više od pd

E

 

ure na teškim mukama bio, a0:

javni ured konstatava, da u okružju Vilna vlada potpu-

RVENA HRVATSKA

%e