Br. 52. U DUBROVNIKU, 24. Dećembra 1904. Godina XIV. CRVENA HRVATSKA Cijena je lista unaprijeda: za ik sa inu s polugodište. DUBROVNIK, 24. dećembra 1904. »U sejIvrijeme godišta“ . .... Ova pje- sma odjekuje danas po hrvatskim kućama. Do- maćin pomiče tri puta badnjak ,u napredak“, polijeva ga vinom, posiplje pšenicom. Doma- ćice prostiru slamu po kući... ,u sej vrijeme godišta“. Koga ga ne spominju oni svetačni dani mladovanja svoga, kada ih je kod svoga oca i mile majke dočekivo? Uspomene mu oživu pred očima, on se sjeća svake najmanje po- tankosti, a suza, koja se zacakli u oku, to je kao kakav pozdrav onomu, što je već prošlo, što se više ne povraća. Pa kako skokom pre- leti ti pamet sve ono, što se od toga vreme- na dogodilo. Sjetiš se nestašnih djetinskih za- bava, sjetiš se školskih klupa, kao da čuješ maj- čin blagoslov, kad te je na nauke otpravljala ; kako u teleskopu vidiš svoje mladovanje — lu- dovanje. Svijet te je primio puna nada i pole- ta, na putevima u budučnost niješi vidio trnja ni kamenja, a kad si stigao, gdje se sada na- laziš, pa se okreneš, po putu ne vidiš drugo nego razorene nade i ideale. Što je život čovjeku, to je povjest naro- du. Tisuću je godina Iprošlo, odkad su nam djedovi došli sa hladnih Karpata u putu za srećom, a kada se na taj put svrnemo, ne vi- dimo drugo do razočaranja. Bilo je zemana, kad se je hrvatski stijeg vijao po jadranskom moru, a gorda Venecija pred njim ustrepila, da- leko od rodnih žala odijekivala iz usta morna- ra pjesma pozdravljajući svoju domovinu. Ali to su bili što i časovi u čovječjem životu, ča- sovi, koji odoše u nepovrat. Napast nas je po- tjerala u zagrljaj tugjinca, kao da će nam tu ruže cvastie Putevi su se hrvatskog naroda ta- da zbilja zacrvenjeli, ali to nije bilo crvenilo ruža, već krv prolivena za tugje dobro. Kad nas je ta nada prevarila, uhvatili smo se dru- ge, pa treće i četvrte ..... a sad ti naši idea- li ležu povaljeni, kao drvlje u šumi, kroz ko- ju je vihor prohujao. »U sej vrijeme godišta, mir se svijetu na- viješta«. Badnjaci se pomiču »u napredak«.... dao Bog da i Hrvat pomakne svoj badnjak na ognjištu svom, slobodna srca, slobodna duha, pun vjere u svoju budućnost. azćnihitito POBLISTAK. SUSJEDE. Komedija u tri čina. (vidi br. 51). X. prizor. Svi ostali sabezeknuti. Ženske potrčale prama Jelinoj kući zo- vaći je: ,Jele, Jele“. Frano i Miho razgovaraju se po strani. Kate: (gleda za ženama, pa sjeda govoreći) Rijeće jom oni (dospijeva pit kafu). Mare i Vice dovukle Jelu. Jele se otima, Bare izišla s Lucom. Jele: Ma što je, ljudi božiji? \ Luce: Što se dogodilo? j suo Mare: Ivo ti se vratio! | Vice: Znaš, Ivo je došo! ujedno Bare: (Luci) Vi nijeste znale ništa?! | Jele: Vi ste polugjele! Kakvijeh vam dolazi na ! Vice: Kate je š njim govorila. \ Mare: Pitaj Katu! Jele: Ima tri godine, da se za njega ne zna. Bio bi mi piso. Mare: Moj Miho nije, se oglasio za deset godišta, ma kad se vratio, puni toboci... vidiš Jele, ovako! (kaže). Bare: (Luci) Ko zna, koliko ti ćaće nosi! Stane; Ne bi ni došo, da nije štogod donio. Luce: Neka samo dogje, ako i neće donijet ništa! Bare: Što si luda! Jele::Ma ko vam je, ljudi božiji, reko, da je došo? Mare:,Govorim ti ima po ure? 8+ t...e, Kate, nam je rekla, jesi li čula? Jele: (potrči Katij;Kate! Je li istina? Kate: Jes, ćerce moja, jes. I tebi je dan sva- nuo; govorila sam ti ja da ne plačeš, da će doć, Luce; A gje si ga vigjela? | Jele: Jesi li ga ti vigjela? skupa Vice: Da ti se nijeapariškalo? | vjedno donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu \ Hercegovinu : na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto kruna i po- Baldo Bogišić. Javili smo u prošlom broju, da je naš domo- rodac Baldo Bogišić svršio na 20. o. m. 70 godina svoga života. Danas nam nije do' toga, da napišemo njegovu biografiju, ograničit ćemo se samo na kratak osvrt na njegov rad. Baldo Bogišić rodio se u doba, kad su uspo- mene na slobodu dubrovačke repnblike bile još žive u svačijem srcu. Jumaka one tragedije!koja se odi- grala godine 1806., kad su franceske čete zauzele Dubrovnik, nije još bilo svijeh nestalo: kao utvare prošlosti vigjao si ih po gradu, te je samo njihova pojava sjećala onoga, što je bilo. Istina je, gragjan- ski je stališ bio već zauzeo dolično mjesto u jav- nomu životu Dubrovnika, ali su oni skupa živjeli kao u nekoj polusvijesti čovjeka, kojega je nešto luplo po glavi, a on sam mne razabire, što se dogodilo. U toliko su valovi ilirskog pokreta bili doprli do Dubrovnika. Sama mlagja generacija vlastele uvigjala je, da je doba naricanja prošlo, te da treba raditi, da izbjegneš goremu zlu. Braća Medo i Niko Pucići okupiše s toga okolo sebe četu ljudi, izmegju kojih treba osobito spomenuti Bana, Vodopića, Ka- zalija, te se ta četa dade na posao, da Dubrovnik preporodi u narodnom duhu. Kad je Baldo Bogišić odrastao, plodovi su se toga rada već opažali. 5 Av- gusta 1848. izagje u Dubrovniku »L' Avvenire« pod redakcijom D.ra G. A. Kaznačića, a u njemu se oglasi Matija Ban sa svojom radnjom: »Esame della que- stione politica slava«, u kojoj pobija protivnike anek- sije s Hrvatskom. Iste ideje zagovara Medo Pucić u člancima: »Formiamo noi una nazione?« a velika mu je utjeha, što megju banova hrvatskih nalazi i nekoliko Dubrovčana. Ti isti ljudi pokrenuše i no- viju književnost dubrovačku osnivajući u Dubrov- niku »Dubrovnik, cvijet narodnog književstva« (1848-9) koji se poslije prevrne u »Dubrovnik, zabavnik na- rodne štionice«. Zadahnut ovim idejama ostavi Baldo Rogišić svoj rodni grad, da se posveti pravu. U ono doba slavenski je svijet u Austriji bio pod dojmom nje- mačkog romanticizma, koju je osobitu znamenitost polagao u ispitivanje domaće starine. Zanos prvih godina borbe, koja se vodila za prava domaćega jezika, učinio je od ljudi, koji su se tim bavili, prave narodne svećenike. Pisalo se dosta, znanost je da- pače bila postala odviše patriotična, tako da je na narodnu korist iskrivila kadikad nehotično povjesnu istinu. U Češkoj je dovela do toga, da je n. pr. Han- ka, inače vrlo znameniti lirski pjesnik, kako se sada misli, patvorio stare rukopise, jer je smatrao, da je sramota, da Česi nemadu narodne pojezije, kad je imadu Inglezi, Hrvati i Srbi, Španjolci i drugi na- rodi. Kod nas do toga nije došlo, ali da se je dosta Miho: Bili su rekli, da je umro. Frano: Mrtvi ne ustaju. Mare: Ma kad govori, da ga je njezinijem očima vigjela ! Stane; Da nijesi ti (dajerukomznak ,pjana“), Ti užaš. Vice: A che! jutro je! Jele: (drma Katu) Ti mučiš, ti si me jadnu pri- varila. Kate: Čekam, da ta hudoba (kaže štapom Stanu) svrši. Stane: Govoriš li to meni? Kate: Hudobi! Stane: A tako! Erbo da si meni rekla, (poleti na nju) iskopala bi ti to oči od mačke..., vidiš ovako. Miho i Frano stsnu joj na put. Frano: Kako te, Stane, nije sram na staro če- ljade stavit ruku. Stane: A ona neka gleda, što govori. Miho: Kad je ne puštavaš ni govorit! Stana: Ko jom smeta, samo neka se u mene ne prti. $vi: Neka Kate govori! Govori, Kate, ala da! Frano: Kako će govorit, kad ste se tu rasko- kotale kako kokoši ?! (imitira) Ko, ko, ko, ko! Umuk- nite, zamukle, pa će tad govorit, Kate: (srdito) Rekla sam. Jele: A što ti je govorio? Luce: (miluje Katu) Ti si, Kate, dobra, ti se više ne jediš. Pripovigji nam, Bog ti do! Bare: Ma sve po redu! Onako, kako ti zmš. Luce: Ala moja Kate. Kate; Nemam vam što pripovigjet... Hodila sam niz Široku ulicu, za kupit malo voska, a neko za mnom: ,Kate, Kate!“ ,Ko si botiji, što ćeš?* — Bobami ga nijesam pripoznala. Neki veliki gospar, u crnu, 8 očalima. o Bare;vima li prstena? Vice :Biće i katanola, altroke prsteni! NARODNA * REĆ Izlazi svako subote. . Pojedini b ve, priopćena, zahvale plaća se 40 roj 20 para. frankirana pisma ne primaju se. zabasalo, pokazuje već samo ilirsko ime, koje su prigrlili kao svoje. No ipak akožimamo što sada, to je sve zgra- gjeno na onom temelju, što su ga postavili t. zv. Iliri. Mi se dičimo s jednim Račkim, s jednim Jagi- ćom, s jednim Budmanijem, Bogišićem, ali su sve to djeca onoga doba, kada nije spekulacija još bila ušla u narodne redove. Pisalo se dosta, a iz svake riječi možeš čitati zanos za narodnom stvari, znanost nije još bila postala zanat. Živeći u onakovoj okolici naš je Baldo Bogi- šić zaplovig onim putem, kojim su zaplovili i drugi. Rački je izabrao političku povjest hrvatskog naroda. Budmani komparativnu gramatiku, Jagić slavensku filologiju, Bogišić pravnu povjest našega naroda — sve su to grane s istoga stabla, sve to ide za tim, da prouči narodni život, kako se očituje u raznim prilikama i fazama. Nama nije do toga, da pokažemo razvitak na- uke u našega domoroca, kojemu ovih dana slavimo sedamdesetgodišnjicu. Proći ćemo se i toga, da na- brajamo sve njegove radnje rasturene tamo i amo po raznim znanstvenim časopisima. Dosta nam je uprijeti samo prstom u njegov zakonik za kneževinu Crnu Coru, koji je produkt cijeloga njegova rada. On hoće da tu moderne pravne nazore i potrebe do- vede u sklad sa pravnim običajima našega naroda, a njegovo je nastojanje po mnijenju stručnjaka sa- svim uspjelo. ž Kao Dubrovčani ne smijemo da progjemo mu- kom preko onih ragja, koje se bave našom prošlosti. Bogišić je jedan od prvih upozorio na statut dubro- vački kao jedno od glavnih vrela za spoznavanje ne samo pravog i kulturnog stanja Dubrovnika onog vremena, kad je statut bio napisan, već za pozna- vanje pravnih običaja i cijeloga naroda, a ako je ju- goslavenska akademija lani izdala taj spomenik, za- hvalit je dosta i neumornom nastojanju našega Bal- da Bogišića, koji je skupa sa prof. Jirečekom izda- nje uredio. Sedmični pregled. Austro-Ugarska. Vrlo se žestoka borba zapo- djela radi dolnjo-avstrijske školske novele. Najznatni- je ustanove tog novog zakona, kojeg se liberalci to- liko bore, ove su: kotarsko školsko vijeće imenuje mjestnog nadzornika, katolički je župnik već radi sa- mog tog svojstva član mjesnog školskog vijeća, pri- stup drugih konfesija i pravo glasa ograničuje im se U kotarskom školskom vijeću po selima imaju rav- natelji klerikalnih preparandija i srednjih škola pra- vo glasa, dočim se to pravo oduzimlje učiteljima dru- gog reda. Kotarsko školsko vijeće nema više prava ni imenovati učitelje ni nadzirati katehete. Proti o- vome liberalci su ustali štogod su žešće mogli pa Kate: Nema je, vjerujte mi, onake ni u Dubrovni- ku. Da je ja samo imam! Bare: Ah, Luce, što si šretna! Luce: (Kati) A što ti je reko? Kate: Što mi je reko?. .. Što mi je reko? Če- kaj meka promislim ... Reko mi je, da vam! nije piso, erbo je mislio, da će doć prije on nego knjiga. Ma su ga fermali u gradu nekakvi posli. Spominjo mi je banke, telegrafe i što ti ja znam. Da ima otić u Triješće. Vice: Da koliko tega ima bit donio! Jele: A jeli ti reko, kad će se vratit? Kate: Jes, golubico moja; reko mi je, da će doć u drugu subotu. Jele: iveselo) Govoriš li zbilja? Mare: Jadna Jele! Ne možeš vjerovat. Tako ti je i meni bilo. Deset godišta nije mi ova neprilika od Miha ... Miho: Hoćeš da ti oflimam jeenu? Mare: Da, neprilika . . . Da što si, nego nepri- lika — ti i svi drugi. Dogje im u jedanput na pamet: Idem u Amerike“, Nije se još ni ugrijo kola žene. Dodijalo mu se! Hoće mu se Inglezica i Španjulica! Povereti! Znamo vas mi dobro. 15 se je godišta, moja Jele, smućo tamo i amo, a ženi ni ćuš. Vice: A mi šoke . . . Frano: Što se ti prtiš u tugje posle? Ti možeš bit kontenta. Vice: Baš?! Miho: Ewo ti ih na! Ako ostaneš; ,Nepriliko, što se ne kreneš, kako da će ti ko ukrastit ženu!“ Frano: Da što valja! * Miho: Ako otigješ: ,Halo, komu ostavjaš ženu i djecu ?“ Mare: Erbo ste svegi neprilike ! Evo ti, na, [va Jelina. Tri se godišt nije oglasio, nije jom poslo ni solda . . . Tri godine . . . znate li, vi neprilike, što je to tri godišta čekat i iščekivat, bez ikoga u kući. A sad sko mu ko što prišabani, udri po ženi; ,Ti si vre Pretplata i oglasi plaćaju se upravi , Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Za izja- po retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- staju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi šalju se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, & ne- ćak i trgovačko-obrtničke komore obratile su se na ministarstvo prosvjedujući. Za zakon drže se posvu- da skupštine i dotaze deputacije, koje žele, da se o- va novela podastre Nj. Veličanstvu. Kakav će biti ko- nac ove borbe, ne može se još za sad predvidjet; mo- žebit da će se zakon malo preinačit, ali ima nade, da će u glavnom biti potvrgjen. Za ugarski sabor raspisat će se novi izbori, ko- ji će" početi svrhom siječnia, te će se kuća sastati koncem veljače. Grof Tisza ne će samo u svom izbornom ko- taru zboriti, već će putovati po svoj zemlji, ne bi li svojoj ideji posvuda stekao što više pristaša. Ako na- rod svojim votumom njegove nazore odobri, tad će u novom parlamentu »lex Daniel« provesti najvećom strogošću. Liberalna stranka postavit će kandidate ne samo proti dosadanjoj opoziciji, već i proti disiden- tima. Lozinka izbora bit će: Revizija poslovnika, pu- klo kud puklo. Jedan član sadanjeg kabineta reče, da. se svaki kandidat liberalne stranke mora obveza- ti, da se propisima liberalnog programa ne će izne- vjeriti i na nikoj način prebjeći. Opozicija svog tea- tralnog patosane napušta, već tvrdi, dai novi izbori ni iz daleka ne bi značili, da je podlegla. U »Zeit-u« od subote ima članak od grofa Appony-ja, koji do- duše ne donosi ništa nova, ali je ipak značajan za shvaćanje opozicije. Pointa tog članka leži u tom, što grof očituje, da kruna ne će moći odobriti radikal'iih Tiszinih nazora, i to radi pogubnih posljedica, koje bi to za unutarnju i vanjsku politiku imalo, tako da bi setu radilo o megjunarodnom položaju cijele mo- narhije. Pri tom je grof vrlo oprezan, kad bira riječi, a osobito gdje govori o kruni. On »doduše ne dvoji o kru- nitbenoj prisegi« (I) ali o posljedicama radje ne govo- ri, koje bi nastale, da se sabor raspusti bez indemni- teta, jer to da'bi bilo prekršaj ustava. Apponyi misli i veli, da znatni dio zemlje jednostavno legalitet tako- vih mjera ne bi priznavao, te da bi posljedice bil užasue. Mi pako mislimo, da onkraj Drave ima mno- go više megalomanije, nego ovdje, a najbolje to po- kazuje Apponyiu u tom svom članku. | ministarstvo Tisino, a koliko se može predmjevati, i kruna, zna- du, što im valja činiti. Prema tomu ne potvrgjuje se vijest, da bi došlo do krunskog vijeća. Njemačka. U ministarstvu trgovine bilo je pro- vizornih pregovora o trgovačkom ugovoru s Austro- ugarskom. Ovih će dana vijećati i austrijski i ugar- ski ministri, a iza toga će poći austro-ugarski posla- nik u Berlin. »Nova presa« javlja, da su zapreke glede industrijalnih carina ostranjene, a i pitanje o uvozu drva iz Austro-Ugarske u Njemačku već je riješeno. Glavne poteškoće sastoje u veterinarskim propisima a nema nikakve nade, da će Njemačka i- šta u tom pogledu popustit. Francuska. U komori je predložio jedan naci- jonalista, da se pozove vlada, da čim prije izradi o- kriva, ti si mi osramotila kuću!“,.. Je li ovako, oli nije? Stane; Krive smo, zašto smo žive. Jele: Puštite, jadne, tako valja da bude! Mare: Ne ćemo puštit, šior no? Što-o-o? Puštit ! Da nam se dogodi ko Frani Jokovom. Došo jom doma iznenada . . , a znate . . . . što ću vam pripovijedat. Frano: I bolje je, šporka se roba pere doma. Vice: Gledaj mi ti filozofa! Frano: Ti muči, vidiš (kaže joj ,prdeljusku“). Vice: Vigji megjeda! Ne možeš se ni razgova- rat & njim. Frano: Na mjesto da tu kundurujete, bilo bi bo- lje, da pomognete Jeli stavit u red ono kuće. Miho: I ja govorim! Mare; Hoću baš! Da se Ivo arajda, kad dogje doma, da vidi, kako mu je kuća u redu. Miho: Vidim ja, što je. Lud je Ivo, lud sam ja, ludi su svi, koji se vratu. Mare:. Pa ko vas drži? Mi?! Stale smo brez vas, kad smo bile mlade, možemo i sad, kad ste stari, Otucat se po svijetu, obit bunu i bunicu, pa doć do- ma, da te žena babuje, kad nijesi za ništa! Miho: A za što ste vi? Za jestit! Vice: I to vam smeta. Oli bi ste ćeli, da sa- šijemo usta. Mare: Znam ja, da bi ste vi voljeli, da nas nema. Miho: Barem bismo živjeli u miru (ulazi u kuća). Frano: Nijesi vele ni falila (ulazi u kuću). U toliko se razgovaraju tiho naponase Kate i Jele. Bare i Luce otišle u kuću Jelinu, Kate: (ustaje) Eto te tu, moja Jele. Čini što ho- ćeš! Ja ti idem. Jele: Bog ti platio, moja Kate, što si me danas utješila. Kate: Biće ti kako prinćipesi, nego da ti je priporučeno. Spravi mu lijepo kuću, da se ne bi naje- dio, kad dogje. Jele: Sve je, kako je ostavio.