Br. 58. U DUBROVNIKU, 31. Dećembra 1904. Godina XIV. CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa iščnici s u kuću, za + diči Bosnu | Hercegovinu s : pa godinu 10 kruni, na po godine 5 kruna. Za inosemstvo : itarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. DUBROVNIK, 31 decembra 1904. Treba li da se predstavimo početkom nove godine našim čitaocima poslije četrnaest godina ra- da? Ne cijenimo. ,Crvena Hrvatska“ bila je ute- meljena, da u ovim južnim krajevima brani hrvat- stvo. Onaje tu svoju dužnost vršila a vrši je i sada. Neki nas prekaraju, da smo se iznevjerili pra- vaškom programu, koji je naš list iz početka imao. Da to nije istina, pokazuje već to, što naši protiv- nici spominju sada pravaštvo, sada starčevićanstvo a sada klerikalstvo. A to ni ne može biti istina, jer tko ne bi htio Hrvatsku ujedinjenu, moćnu, ve- lika? Kada bismo se odrekli nje, odrekli bismu se i hrvatstva, ali put, kojim udariše čisti, ne vodi do ujedinjene, velike i moćne Hrvatske, nego do ropstva. Pravaštvo, ako hoće uspjeha, treba da bu- de narodno, te kao narodnoj stranci, u borbi, koju je vodilo proti Srbima, nije joj smio biti cilj uni- štenje Srba, nego prisiliti Srbe, da priznadu Hr- vatima ono, što je njihovo. Dogje li se do toga, i borba postaje suvišna, dapače i jako pogibeljna po hrvatski narod, jer ne može, da obrati pažnju na onu stranu, odakle prijeti zator i samomu imenu hrvatskomu. Zbog ovih uzroka mi smo pristali uz ideju po- mirenja Srba i Hrvata. To Hrvatima ne može bi- ti štetno nego dapače korisno. Ovo približenje na- lažu i vanjske prilike, u kojima sada živimo. U utakmici izmegju austrijskih waroda o prvenstvo red je, da saberemo svoje sile, a da nas odlučni čas ne sastane nepripravne i bez vodstva. Što to znači, najbolje nam pokazuje sadanje stanje, u ko- mu se nalazimo. Razdijelili su nas i tako onemo- gučili odlačan rad. Od | toga j je dei prošlo tride- tal VA?+ .a SO03E KOLE, D AE oO ao čekajući čas uskrsnuća. Smijemo li dopustiti, da taj čas progje, a da nas zateče u bratskoj borhi i i- nadu? Nije li bolje mješte da tražimo Hrvata u Macedoniji i na Kosovu, spasimo ondje, gdje ih zbilja ima? Ova pitanja davaju smjer cijeloj politici hr- vatskoj. Hoće li biti u jednoj ili drugoj općini je- dan ili dva Hrvata vijećnika više, to je ništa pra- ma općoj narodnoj koristi. Mi smo se istina odvi- še često prepirali o tamburinima i leturi- nima, a puštali s vida naše glavne neprijatelje, a to nas je dovelo do ovoga meteža i iznemoglosti, koja se u opće opaža u narodnim redovima. Ona je dobar znak, ako se iz ovog drijemeža probudi- na T2pribijem jedva uložiti svoje sile, da ih 10 kruna i po- mo na nov život, ali, ako se povratimo na staro, tad znači, da za ozbiljno shvaćanje narodnih inte- resa još nijesmo zreli. »Urvena Hrvatska“ kako je dosad odlučno u svakom pitanju branila svoje stanovište, tako će ga bramiti i u ovom. Braneći ga ona je u suglasju s voljom narodnih zastupnika, kojoj je u prekolanj- skom zasjedanju dalmatinskog sabora izrečito dao izražaja naš vogja Dr. Pero Čingrija; ona je odjek mišljenja hrvatske narodne i pravaške stranke u Dubrovniku te kao takova mora da se bori ne sa- mo za ideju, nego i za disciplinu u stranci, koja je uvijek potrebita a nadasve sad, kada smo na ne- kom političkom obratu. U dogovore sa Srbima mi ne smijemo stupiti kao pojedinci već kao stranka, a cijenimo, da nije suvišno spomenuti, da discipli- na zahtijeva, da pojedinci žrtvuju i svoje uvjere- nje. Tko to ne će da uradi, prestaje biti članom stranke, te ne može zahtijevati više od stranke ni- kakva obzira. mz Starine. Lopud, 24/XII. 1904. C. k. središnje povjeveništvo za umjetn. i povjesn. sp omenike imalo je u Beču na 25. Novembra o. g. pod presiedanjem dra. I. A. baruna Helforta 23.ću sjednicu drugog odjelka. Iz zapisnika vadimo ovo: Izvjestitelj Zumbusch izjavljuje: ,Središnje povjereništvo odlučuje da se pristane na popravak sjedala u koru crkve sv. Marija na otoku Lopudu samo ako se ograniči na rad- nje potrebite za uzdržavanje“. — I zbilja se je više i očekivalo nakon toliko moljakanja, da se već jednom maknu gospoda i učini štogod da se sačuva ono remek- djelo, koje krasi našu crkvu sv. Marije, Koji god stra- nee ili izlatnitr posi' i na 34 nhavi ne - Ais odnese aajljepio uspomene odsirom na lopudske sta rine, Samo jedan primjer. Kad je neki francuski nu- mizmatik posjetio Lopud i vidio kod g. župnika ogro- man kalež, izragjen god. 1300 ua Lopudu od poznatih »Lopudskih zlatara“, kazao je: ,Da Lopud nema nego samo ovaj vrijedni kalež, bilo bi ipak vrijedno, da ga se pohodi“. Gosp. izvjestitelj Zambuseh je izjavio: ,...samo će se onda popraviti kor, ako se povjeren. ograniči na radnje potrebite za uzdržavanje“. E, pa kad vam je tako teško sačuvati ovu rijetkost onda se i ne mučite, gospodo, i ne činite, da se izgrdi, kad nemate novaca (za ,Nadvojvodu Karla“ i topove ima 400 milijuni), jer se u Dalmaciji počne neka radnja, pak se prestane, dok država ne skupi porez, da pomogne, (o. pr. izgr gjeni muo na Lopudu). Vidjet ćemo, kad će početi po- pravljati! Ovo me Potukalo da ge. stote iznesem Islazi svake iubote. | an mora da; I ve, priopćepa, zahvale plaća se 40 pi frankirana pisma ne primaju se, jednu malu sliku lopudskih starina, što će ih sigurno zanimati, pak da još jednom posvjedočim kako se gos- poda brinu za Dalmaciju. Uz crkvu sv, Marije je veliki franjevački samostan, u kome leži gomila starinskih predmeta —- mišja hrana! Osim glasovitoga kora od 24 sjedala umjetno izragjena, znamenit je veliki oltar, koji rese devet umjetničkih slika — 4 naravne veli- čine — slavnog Nicolaus-a Ragusinus-a iz XV. stoljeća. Na vrhu oltara je velika idealna slika raja. — U za- puštenoj kapelici sv. Trojice — kojoj su Bečlije nazad godina obećali popravak — nalazi se sa strane u zidu uklačena ploča s natpisom. Naš poznati arheolog već je jednom prilikom zagovarao u ovom listu, da se makne otale i rastumačio natpis; ali se njegova želja ispunila — nije. U glasovitom svetištu ,Gospe od Šunja“ na- lazi se ogromni oltar ,Uzašašće bl.fGospe sa 12 apo: stola“ u uaravnoj veličini i različitoj pozi — 4 sve u zlatnoj rezbariji. Ta je rijetkost negda kitila kapelu poznatoga Enrika VIII., engleškoga kralja. Taj krasni žrtvenik mora se gledati iz daleka, želiš li imati na- slade u finoći radnje i ne možeš se odalečiti, a da ne usklikneš: uprav je divno i umjetno! Ali je zub vre- mena izgrdio osobito apostole. I njima je bio obećan popravak, ali — ali majstori traže 8000 K. a vlada nema otkle. Slika na oltaru ,Gospe od Šunja“ nasli- kana je na daski, ona ima zanimivu povjest. Grb talij. obitelji Vicsonti-a, koja je zgradila jednu kapelicu kod spomenute crkve negdje pri svršatku XIV. stolj. — izragjen je na zlatnom polju sa bojnim trofejima. Nad oltarom se nalazi zastava, te se vijala na brodu slav- noga lopugjanina Miha Pracata, čigov se spomerik na- lazi u Dvoru u Dubrovniku. Glasovite su slike dvaju pobočnih oltara — Ticijanove škole. A gdje je vrlo lijepa i historična slika dar u Domenikanskoj crkvi sv. Nikole , Naviješćenje“ od spomenutoga Nikole Du- brovčanina. Gdje je pusto starinsko blago: slike, zla- to, sritno posugje iid. u tugjim rukama! — a oso bito r-? i lika koji ja silno Magi pokupovač u u aci, Izmegju mnogilr dragocijenosti stare uspomene, nalaze kod g. župnika, kao onaj divni i idealni Postensorij“ i onaj ogromni kalež, koji je služio za pričešćivanje pod obje prilike — opstoji još bijela svi- lena pregača ispletena srebrnim vrpcama uzduž. To je akapatoj Karia V., koji je darovao brodovogji Mihu Pracatu ; a Lopugjani ga danas s ponosom čuvaju. Gla- sovita je još stara uljena slika, te se nalazi kod g. M. Perinića. Objam te slike je po prilici 2 m. Slikana je na platnu, a još je u dobrom stanju. Prestavlja nam poznati dogogjaj iz novoga zavjeta: ,lIrudičina kćer u plesnom odijelu drži na ,gvantijeri“ glavu sv. Ivana Krstitelja i prezirom je pruža svojoj materi“. — Za tu je sliku nugjao talijanski slikar G. Fagiotti 150 Kruna, ali spomenuti gospodin nije htio ni da čuje za to, & i pravo je učinio, jer je uprav ures kuće, a i pohval- no je, da se ne iznašaju takove stvari iz domovine, kao što se je na žalost i činite kod mnogih oisvih mase olasovitog engleškog učenjaka Evans-a, qeuka Narta s po Dal je se Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene lirvatske“ u Dubrovniku gdje su utužljivi. Ze izja- retku, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više puta ti- Pojedini roj 80 para. skaju po pogodbi i uz razmjerau popust. Dopisi salju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a 04- kuća kod nas. — Ovaj sam excerpt starina iznio u javnost zato, da oni koji se brinu za napredak i dobar glas Dalmacije zbilja to i rade, kad imadu zašto, A €. k. središnjem povjerenstvu bi preporučili da se rad- nja započne čim prije i da se uradi nešto za onaj pre- krasni kor. Napomenuti nam je još slavnom €. k. po- vjerenstvu da i u Dalmaciji ima vrijednih majstora u rezbariji, te da ih ne trebamo s dvora. — Štovatelj starini. Sedmični pregled. Austro-Ugarska. U zadnjem smo broju javili da je donjo-austrijski sabor primio predloge Gesmana o0- dnosno promjene zemaljskog školskog zakona. Liberal- ne novine se najviše raduju, što su izgubili katolici o- nih 200:000 K, koje su namijenili kao stipendije siro- mašnim učiteljskim pripravnicima na privatnim zavodi- ma. veleć da bi to bilo izvrsno sredstvo za agitaciju megju siromašnim seljaštvom. Ipak moraju s druge stra- ne priznati, "da su u Donjoj Austriji katolici izvojštili potpunu pobjedu, te sad viču na presiju i brutalnost, kojom će ovi gospodovati po pučkim školama. U zad- njoj je sjednici primljen velikom većinom Gesmanov predlog, da se ustroji u Beču zemaljska učiteljska ško- la, u koju bi imao preći i pedagogij bečki. Ovim je za- sijedanje svršeno, a pobjeda potonjih potpuna. Ovo je i bilo tamo potrebito, gdje su se pojavile jake socija- lističke agitacije ,mladih“ učitelja. »Vaterland“ donosi članak iz pera jedne "zname- nite ličnosti poljačkog kluba, u io a članku "ima puno istine. Pisac konstatuje, da raspust parlamenta i novi izbori ne bi sadanje konstelacije u bečkome rajshratu znatno promijenili, jer bi sastav od prilike ostao isti, koji je i sada. Pa kad je to tako, to ni promjena ka- bineta ne bi mnogo pomogla. Pa sve da se i uzme. ća bi nacijonalističke radikalce velikom većinom zanijenili umioreniii siczenti, ni od tuda ne bi bilo velike kori- sti, pošto po sadanjem jčilovoiku iedna desetir+ ili u- prav dvadesetina može cijelu kuću terorizovati, + toli- ko ih uvijek će se naći. Prava dakle poteškoća ieži u poslovniku — baš kao i u drugoj poli monarhije. Sva- kako mora se pravo većine braniti, 0 tom niko ne su- maja, jer na tom pravu temelji se napokon i pravo na- roda, da kostitucijonalnim putem sam svojom sudbinom odlučuje. Pravo većine nije dosadašnjim poslovnikom zaštićeno. Valja dakle s tim žalostnim stanjem računa- ti, te dobro promisliti, može li se još dulje irpiti ili se mora odmah, pak ako je potreba i silovitim putem odstraniti. Ugarski se je premijer odlučio za ovo po- slijednje, ali pošto Kerber ne raspolaže istijem sred- stvima, morat će se za kojim drugim ogledati, svakako se mora jedno postići, a to je uspostava parlamentar- nog ugleda. Ipak se je bojati, hoće li potpune sanaci- je austrijskih parlamentarnih prilika biti bez novog iz- bornog reda i pravednije razdiobe mandata megju na- PODLIŠTAK. SUSJEDE. Komedija u tri čina. (vidi br. 52). VII. prizor. Jele: (vraća se iz baštine noseći malo zeleni) jutro! (Svi muče) Dobro jutro! Stane: (otresito) Dobro jutro ! Jele: Što je Stane? Oli ti se štogod grubo sni- jevalo, da si tako arangjana ? Stane: Grubo sam vigjela! (Ulazi naglo u kuću.) Jele: Što jom je? (Mari) Mare: Ima pravo, kad se dogagja nekijeh stvari ! (Hodeć u kuću prolazi mimo Vicu.) Vice, pripovigji jom ti, ja nemam srca. Vice: Hoću baš! (za sebe) Jesi li vidio ovega ču- da?! Ovo ti se meni svegi dogagja. Pobjegle su, a os- tavile su mene, da jom ja rečem, Ovega su se puta Dobro privarile. Jele: Što se, Vice, dogodilo? Vice: Ništa. Jele: Da nije štogod Luci? Ti mučiš! Ima bit nešto! Vice: Ja ne znam ništa! (Za sebe) Puknuću ! (Jele stala pred nju, pa je oštro gleda) Kad hoćeš, evo ti! Luce ti se smuće po kantunima, Luce ti se grli, Luce ti se ljubi... i ne poteži me više za jezik! (pobjegne u kuću) Jele: (S prva zanijmeloa) Ne, nije moguće. (Dosmu- če se jedva do kuće ponavljajući to isto.) VIHI, prizor. Stane i Mare isteče tiho iz kuće pa vrata Vicina. Stane: Vice! Mae: Vice! (Vice dolazi na vrata). Vice: Pat! (Kaše kuću Jelinu). Stane: Jesi li jom rekla? Mare: Što je odgovorila? Ti si imala koragja! Ne bi ti ja bila zinula! Vice; E, moja Mare, nijesam ni ja imala gušta, ma valjalo je, da jom neko reče, kad ste me ostavile samu. Bolje ć je zub zaboli jedan put, nego da nam poslije reče: Vi ste znale! Stane: A što je rekla? Vice: A što će rijet? Ništa! Mare: Nije te štogod otengjala ? Stane: Ofengiat? Koga? A nije ona uas svijeh ofengjala, kad je puštila, da dogje do ovega ! Bobawi, Mare, ja ti se čudim! Imala jom je poljubit ruku, da se ponijela od prave prijateljice. -Ja te anci, Vice, amiravam. Vice: A što ćeš, Slane! Ja sam ti srca boleća. Pripovijedala mi je pokojna majka, da, kad bi me ka- ko dijete istukla, ja ne bi za dva dana ništa okusila. Anci sam jedanput oparila dva dana u postelji. Spomi- njem se, kako da je jučer bilo. Pokojnica okolo mene: Ala moja Vice, ti si dobra. A ja duro! Valjalo je, da mi kupu pupicu. Stoprva sam se tad umirila, 1 taka sam ti, bože moj, ostala sve do danas. Ne bi ti ja ko- mu rekla: ,tamo se“, da bi znala, ne znam što. Mare: Ne poznamo se, moja Vice, od jučer, Ho- dili smo zajedno na skulu. Stane: Kako ne, Mare! Ti si sjedala, kako odi- ka. Blizu tebe je bila Jele. Bože moj, svegi je bila ista! Znaš, kad bi jom pokojna majka nakrcala za užinu pun košičić mijendula? Nije nam nigda dala ni ponjega. Mare; A spominješ se, kad sam je ono nehoti- ce udrila malo po škini. Imo se vrag dogodit. Bilo ti je tu krivnje, plaća, kako da sam je ubila. Vice: Ja bi je za vraštvo polegla za pletenicu »Meštrinjo, Vice me poteže za kose!“ Jedan put sam se bila grubo najedila. Bila sam se zaklela, da neću više & njome progovorit. Mare: Pat, pst! Stane: Para mi se, da je on. Mare; Ko? Stane: Oni fures. Vica: Jes uprav!Što jopet ište? Oli mu nijedosta? Stane; Pst! Sakrimo se ovdika iza kantuna, pa ćemo sve vigjet (skrivaju se). IX. prizor, Ivo: (dolazi pa ide ravno put svoje kuće; vrata nalezi otvorena): O, otvoreno je! (Ulazi. Mare: U ime oca i sina i duha svetoga! Što je 0:0, moja Vica? Vice: Ovo ti je ovo. Što se čudiš?! Mare: P.ije bi bila povjerovala, da će tovar le- ćet po ariji, nego da će moje oči ovo vigjet | U po bi jela dana, moja Vice... . Kako da jom je muž. Vice: Jadna Mare, ne šokaj! Kad se je mogla ljubit po danu na ulici, gje je svak vidi, može i u ku- ći, gje ne vidi niko. Mare: Ma što govoriš, Vice, svetoga ti Nikole?! Ti si brez duše, brez srca.., Vice: A što ću ja učinit? Brez duše ?!I ta me gusta ! Oli si mislila, da ću ga ja zvat u mene doma, za da ne otigje ondi. Mare: Biti, da si mlagja. Vice:370 sam ti baš i ćela rijet. Za njega se hoće štogod mlado, kako u tebe Bare. Mare: Ti se ne umiješ serijo razgovarat. Svegj ,Bare, Bare“, kako da ti je ona izjela večeru. Ako je još jedanput spomeneš, čućeš me! Nagji mi u selu dru- gu Vice: Onaku perlu! Mare: Gledaj, što govoriš, erbo ti neće pomoć ni sveti Frano, Vice: (afektirano) Ajme meni. što sam se pripala ! Donesi mi, Stan;, malo naranče za strahe. Hu, hu, hu! (trči prama Stani). Stane: Pst, pst! (Stane i Vice osluškuju) Čuješ li, Vice, kako štuca ? Mare: Luce se smije (primakla se i ona). Stane: Ono ti se stočić privalio. Vice: Hm! Bare: (izišla, da će ua vodu) Što je, što je? | Mare: Što si ti izišla iz kuće? | Brzo doma ! (tiška je doima) Bare: Ma što se dogodilo ? Drago mi je znat ! Ti me svegi ćeraš, kako da sam dijete od dva petka. Mare: Hajde doma, kad ti govorim ! I da si mi dobro zatvorila funjestre, jesi li razumjela ?! (Turnula je i za njom zatvorila vrata). Ah, ova djeca ! Sve hoće da zua- du! Kako da neće imat bremena. Vice: Ćeraj je, ćeraj, da ti se ne bi ištetila! Mare: Čujete li još štogod ? Stane: Ne! Otišli su u komin. Sad je red nas. X. Stane hoće da zagje iza ,kantuna“ u olicu, Na , kanton“ udrila se s Longow. Stane: Ti si Longo! Kako to pe gledaš, gje gjisaš! Longo: A što trčiš tako subandano ? Gje ti je pamet ? U malo da mi nijesi razbila očale! Vice: Pa ne bi vidio poć u spoze! Povereto ! Mare: Da znaš, što ti je danas rumena | Viceij: Ne ćeš?! Bila bi i ti! Stane: Pogledaj jom dobro facu, da jom ne bu- de na pečate, Longo: Fala, fala ! Lijepo ste me dočekale ! Na mjesto mi pitat skužu ,.. Stane: Zašto? Longo: Što si mi smečila žulje. Još mi sva no- ga dreždi. A od nosu ti ne govorim ništa, Stane: Zahvali ti nami, što si nas ovdi našo, Mare: Ti čavaš doma blago, da ti ga ne ukra- du, ie li Longo? Vice: Ima razlog! Lucu mu nije potreba čuvat. Mare: (ubrala cvijet) Evo ti rusice, da je rogalaš vjerenici. Longo: Što si danas _gjentila ! Mare: Dobro si reko, Kogod drugi ne bi ti bio dohranio pupak .. Stane: Puštite ga jadnika ! Vice: Pa ko ga drži? Eto mu vrata! Longo: U tebe neću permes. Vice: Samo brzo, doklen je vruće. prizor.