rta
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem
Ugarsku,
ti list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i
lugodište.
- Bosnu i Hercegovinu s poštom; na godinu 10 kruna, na
godine 5 kruv&. Za inozemstvo: 10 kruni i poštarski troškovi. Ko ne
O DUBROVNIKU 3. JANUARA 1908.
Crvena Hrvatska
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi »Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika
, gdje su utužljivi. Za izjave, priopćena,
OAO Izlazi svake subote.
Pojedini broj 20 para. |
za došasto
frankirana
Godina 'XIIL 4
zahvalo plaća se 40 para po retku,
pisma ne primaju 86.
190%.
Kad časni čitaoci prime ovaj. broj, i još jedna
dina će biti protekla u nepovrat, druga dvadesetog
jeka. Milim našim Gitaocim mi i4 duše čestitamo : sre-
u svršetaš, a još bolji počećač! Istina, tek prošl« go-
ua domijela je sobom dosta 1 dobra i zla, dosta ra-
sti i žalosti, mnogo povjerenja i nepouzdanja; ali je
asve nosila dvije grozne biljege: neizvjesnost i se-
ičnvst; a ova zadnja posve zavladala. Obigrajte vele-
li s obe strane, očijukaju i pomažu domaćim izrodi-
a; nameću nam svoje proizvode, poplavljuju nasu ze-
u. Dvostruki savez, posve nenaravan i od prosa u-
tfeuclijen, ueprestana je grožaja Arojuvm savežu. Male
tržave pridušene klanjaju se ovome ili onome, kako vi-
kh gdje bi iu bvije moglo bil. Aueriša koja je u ma-
lu vremena došla do najvišeg stepona moći i izobrazbe,
huće da potisne i istu Kuropu, 1 veliki pothvati, velika
trgovina, veliki novac počimiju nas taštiti, i mogu nam
e u daleso spravi grubu poparu. A da bi bile samo
Craijih pogibelji, ali ih ima 1 koliko težijeh domaći-
jeh. U Njemačkoj velika borba ekonomićka, a još žešća
borba sa socijalisti; u Italiji i Francuskoj otpria bor-
ba religijozna ; u Kusiji bune universitaraca i pobune
eljaštva; na Balkanu nemiri, prevrat, sila i bezvlagje.
&0 pridodamo štrajkovanje, koje se susljedice pojavlja
o, tamo; perodicu, iseljivanje; boga tvo koje se go-
ila sve to više u u:\o ruka, a siromaštvo koje raste,
sve nam to očito dokazuje da smo dubro kazali, kad
smo rekli da kraljuju bez otpoua neizvjesnost i sebič-
nost. Ni malo utješljiva, ali živa istina. Mir se je u svi-
etu lani održao, ali koja hvajda, kad siloe vojske, i sil-
ul ua&metu da se obraubena snaga pomnoži i u broju
u vrsnoći oružja, ušti narode kako bijesna morica, kad
prsi sipne, oući te & 16 da li se makiuti. Mir se odr-
(žao, i ako je na Balkanu bilo smeće i ljute borbe. Mir
se održao; jer se velevlasti boje jedua druge; nije im
llasno nagaziti u vržino kolo nevolja i iznenagjenja rat-
RODA.
1902-3.
\ Kao bujica rješa lete dani i godine. Gube se,
ginu kao vosak na ognju te ih u vječnosti nestaje.
na zabavu raspuštenom rimskom puku.
proiomio.
reaom bojnom polju.
| Što ši osvojio, to si i svojom krvi natopio, ju-
| sački narode moj.
|
\
tast i male državice, razne strane svijeta i svud će-
e opaziti va te dvije biljege očite su, Trojni savez: u
aki od saveznika gleda prijeko na susjeda, gleda mu
graničila upliv, teži mu nalovariti namete Da uhar svo-
ih podanika; Nijemci podžižu naše Nijemce, naši Po-
aci pravom su rascgjeni jer njemačko carstvo hoće da
utlisne sa zemlje tužae Poljake, jer im grabi najvišu
vetinju pravo na jezik svo), na kulturu. Prekomorski
saveznici, baciše oči na Bal&au, kako bi maš spu-
-— Polag ljute bure prohujili su vjekovi, mili na-
rode moj, kad je tebe uz druge narode neka tajna sila
gonila, na pola gole i slabo oružane, muško, žensko,
starce i djecu pod ubojito oružje rimskih legija, da
uuda po sto puta vidite svoje mile i drage odvoditi u
rupstvo za roblje i za arene u boj s divljom zvjeradi
— Mač Oktavijana Augusta blijestao je nad tvo-
jom glavom. — Uprava Trojanova lance ti je kovala —
gonjen od Avara, prvi si morao za dašmana svoga
svoju žarku krv na bojuom kreševu lijevati, — Usilo+
van si slušati bio, gdje Plulipu Macedonskome slavu
poje, jer nedužnoj djeci tvojoj oštrim mačem presa
— Pedalj po pedalj bilo ti je, zemljište osvajati,
da sebi stan sazdaš, e da jednom, vječni patoik opo-
čineš, al opet u kuću nijesi smio svoju, da ti ju na
| prevaru ne razvale — jer ako te je tko pobjedio, to.
mu je više pomogla lukavost nego li junačtvo ma Otvo-
noga: s toga začepe žurao svaku provalu netom se po-
kaže, i priduće svaki vapaj svaku željicu omanjih drža-
vica i naroda. A ako ipak koji pomanji narod pokaže
nešto odvažaosti i srčanosti, prepuste ga nasilju jačega,
|da ga gnjavi što i kako bolje hoće i znade. Tužni Ba-
ril Lastopada 1899. & da bi obranili svoju neovisnost,
zamjerili su se gordoj logleškoj, i dogje do rata. Mrav
1 aloni Rat sa svijem grozotam trajao je dvije godine
i sedam mjeseci; te su Buri prava čudesa junaštva iz-
vršili. Pri samoj svrsi rata, silne su vojske bile zao-
kružile hrabroga Devetta, a on kako ris raskida priple
tenu mu mrežu i spasi svoje čete, prošav izmegju ne-
prijateljskih redova: & malo dana prije mira viteški De-
larey ulovi u zamku napadače, potuće ih hamelom, ra-
ni, zasužoji vogju lorda Methuena. Tužni Buri! Siloići
usteguu ramenima, niti se jedan glas podigue da barem
u ime čovječnosti progovori, i oni podlegoše sili, 12gu-
be zlatnu svoju slobodicu. | nami je Hrvatima nevoljas
bila prošla te& godina: i jedino veselje i radost doma-
ću Marulićevo slavlje bi nam ogorčano, jer učeća mla-
dež nije sijela prisustvovati, 1 Saznali da je paško a
nevolju& domovina, koja se Hrvatskom nazivlje, imala će-
stitoga uuža, učenjaka 1 splasvelja, Koji je otrag 400
godina pjevao hrvatskun jezišom, i stavio temelj uašso;
domaće) uteratari; jer učeća mladež ne smije da vidi
što se ne da sakrili, da čuje što se ne da potajati, da
ćuvstvaje kako 1 puća koja poleli širom neba, &li se
ipak povraća radosao milom gaju, gdje se izlegla. To
urajašto 1 ogoršeno veselje bi nam jedina uljeba, & o-
pakusu i aloće bilo što od davaa nije. Uz stranku mma-
ieluša, oporba razdvojena nesložna, sjena sabora ka-
ko klijeutavi starac, koji nije kadar da se makaue; gor-
dost magjara koji nagodbu krše, očite ustanove gaze,
šigaju i žderu, odvlaće dogovore da vide na kojoj će o-
stati sa Bečom, i da po tome očkroje namete i Lažao)
huašoj domovini; smjelost i preuzetnost našijel Srva, ko-
ji su se osmjelili i naripili n& nas kako gladai orlovi
na strvinu; od tole buna i nevolja. Kle je bilo dosta
naznačil, & da se vidi koje sumo breme | ostaylja tek
prušia godina novoj godini. Sto će nam pako ova do-
nijeti, ako budemo živi, ni ja ni nitko, osim Svemugu-
ćega ne-može znati. Današnji mi se svijet prikazuje,
kako pogibeljni siroj, kojeg ako ne tiču dobro vješte
ruke, lako da se rasprane i mnoga ucvijeli | usurti.
Uhvajmo da će se naći te vješte ruke, koje će zaali o-
prezno ili svevsve ne tegauti neke strane stroja, 1 tako
da ćemo se sačuvati barem od ljutog rata, i akv će nas
uštiti druge nevolje. Sretna nam bila nova godina, to
— Milosrdno oko nikada te pogledalo nije, jer sl
po sebi — junak — čelik — div bio — nijesi se bo-
rio za milost, nego za praviću.
— Jer moljakati nijesi znao, pošto ti to u krvi
nije, dugo, dugo si morao prai svoje neprijateljsko)
strijeli izlagati, da obraniš porod, te kućicu svoja.
p — U više te krat žarko ogrijalo sunce, ama te
često i čamna maglušina zavila, |
— Vešelio si se, srca ti je kliktalo, kad su
srpski poglavice pod krila vlasti (soga Mutimira bježali,
da ih zaštiti, a velik dio pannouskoga piomena pod ono
Braslava tvoga.
— U plaču i jauku, gledao si domovinu svoju u
onom čašu kad se je rastepsti mogla, da od nje ne
ostane do samih razvalina, jedino tužna spomen, da je
ovuda moj narod živio — i sunce ti grane, jer Tomi-
slav sjede pa prijestolje i ti mi oživi, djedovino moja.
— Nakon Pribine, Držislava i Svetoslava tvoga,
pošteri se uskomešaće, narod nanovo procvili i šćase,
da se u kaosu isgubi, kad Krieaimirom LI, sježno sunce
na zreniku fvome i oluja umiue,
hrabroga, lija te latinska utući htjela, te sgaječiti jezik
tvoj, ne dopustiti, da svojim. milosvačaijem jezikom
niti Boga moliš, niti mu se tužiš, da sgajećiti je 340-
tinje tvoje htjela, al pravda božja mo dopušti, — la
= Smrću Potra |L Kriosimira i onom Slavića |
želimo mi i svi narodi na zemlji. Taj vapaj dopro do
neba i iskolilo se ave ono što prosimo. Čestita Vam
nova godina.
VVVVVVVNV
Kako »pravoslavni« pop piše povijest
»pravoslavja«.
Mi, koji se spominjemo, kako je ,Dubrovnik“ na-
zad koju godinu bio primio u svoje stupce famoznu iz-
javu popa Jova Bućina, kojom je dostojanstveno jednom
za vazda bio proglasio naš Dubrovnik srpskim gra-
dom“, nemamo se ništa čuditi, ako sada vidimo gdje
taj isti list otvara svoje stupce nekakvom rišćanskom
popu Viačiću, da brani sveto pravoslavje“ za zemlje
stare oblasti Neretvanske i Pelješkoga Rata.
Neretva i Pelješki Bat jesu ,srpski“ za to jer su
tobože negda bili ,pravoslavni“. E, nije kud kamo : srp-
stvo i pravoslavje se popunjaju, jedno bez drugoga pro-
pada — po teoriji vladike Milaša, koju je eto sada i
liberaloi“ list ,Dubrovnik“ poprimio !
Da je pravoslavna vjera po istočnom obredu cva-
la (piše naš popo) u cijeloj negdašnjoj Neretvanskoj
oblasti, dovoljno bi bilo spomenuti . . . . .< —i ovdje
on navagja djelovanje sv. Simeona ,mirotočivog“, Ste-
fana Nemanje L, pak Stefana Prvovjenčanoga, svetoga
Savu, Vladislava Kotromanovića i sina mu kralja Tvrtka.
Rad ove šestorice om u kratko navagja, te drži da je
time neosporivo dokazao da su rečene zemlje po vjeri
bile nedoč ,pravoslavae“ — razumije se: slavne onim
istim ,pravoslavjem“, kojim je tada pravo —slavan onaj
koji pise,
Nego, na žalost, svaki te iole povijest pozna, mo-
ra da kaže da je naš vrijedni Vlačić zanago izgubio
glavu. ,Pravoslavje“ prve četverice od nabrojenih nije
bilo onako kakovim se sada ,ponosi“ naš ,pravoslavni“
popo. Zaa se da riječ ,pravoslavni“ nije drugo nego
zli prijevod grčke riječi , od&o došog“ = pravovjerni =;
uu pokle je njemu sve do riječi, a u starim srpskim
poveljam riječ ,pravoslavni“ češće se susreta, s toga
naš pop cijeni da stari Nemanje, sv. Sava, Stefan Prvo-
vjenčani i ostali morali su biti uprav onaki kakav je
va, to jest da nijesu častili ni vjerovali u sv, Oca Pa-
pu, dosljedno da nijesu mogli biti katolici.
Mi ćemo ovdje staviti pod nos rišćanskomu popu
1 gliberalnim“ katolicim okvlo Dubrovnika“
golih činjenica da ih uvjerimo kakvo je bilo ,pravo-
alavje“ starih srpskih ljadi iz Nemanjina roda.
kojega latiuska prefrigana lija na silu bila zatvorila,
1 vrijeme umekša,
Od Tomislava, do zadnjega bana tvoga, u više
navrataja trpio si, narode moj, u crno si se zavijao,
al te pravednost božja opet spasila. Kao, što se je He-
ladi vavijek u odsudnom času odlučna osoba pojavila,
da ju spasi, tako su se i tebi ragjali: Likurgi i Mil-
cijadi — Aristidi i Temistokli — Perikli i Sokrati —
Epgaminoude i Pelopidi. Dia i ti si imala svoje Hora-
čije i Kurijacije, svoje Grahke, ujanibale i Scipione, —
Na tvojim njedrima sasauše hrvacko mlijeko, junaci
nad junacima, kao što su med igijem, Jurišići, Kružići
— Balaći — Keoglovići — Zrinski i Frankopani, Draš«
kovići — Jelačići — Kanižaji i stotine dragijeh.
Domovino sličnijeh junaka, ja ti se klanjam !
— 12 tvojeg krila rodio se je Ivan IV, kad u
vrijeme valjda najveće nevolje ajetio se je svoga rodaog
kraja, svojih prijatelja i rogjaka.
— Kao biješni vjetrovi, kao morske pijavice, bu-
jili su preko glave tvoje svake bijede i nevolje, bilo
unutraje, bilo vanske.
— Kao jutraja gusta rosa kapalo su suze €
kao ogoluđavo granje skapala su djeca tvoja “
, — Bili su te — negvo su ti namećali — momla
to je od kamena grizla i morila, a ti ipak no klone.
— Krvaro je bilo tijelo t duh troj
upljeckog samostaua gpod burovima“ isvukole Stjepana,
voje, izmučen
— al čelo ti vavijek vedro i pošteno bilo,