Br. 2.

0 DUBROVNIKU 10. JANUARA 1908.

Godina XIII.

 

Crvena Hrvatska

CC _. -— sea puman mag >
gdje su nerđin aranea udane prog Dubrovnika
a za oglase 20 para. Oglasi koj

Cijena je ,listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem
Austro- Ugarsku, Bosnu i

vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i
polugodište.

Lamsdorff u Beču.

Zaduji je dan goliae bio uprav sretan za našu
invaarmiju. Taj su se dan svećanim sobetom u Dvoru
dovr$ili dogovori, koje su vodili Ćesar i Goluchowski
+ ministrom ičvanjskih poslova velisog ruskog carstva.
siavjani u Monarhiji su uvijek zagovarali prijsteljstvo
sa Rasijom, koja je najmoćuja i najopasuija susjeda, i
suja, nedav Bog, u slučaju rata sa svojim skutonošam
mogla bi uas preko načina učvijeliti. Rusija je za još
uusia vremena zabavljena u Aziji; tamo gradi orijaške
Željeznice; tako utvrgjuje svoj položaj, da kad kucne
udesšu Čas, nagje se spravna i jaka prama Eogleskoj,
kuja upet napinje sve svoje sile, kako bi odstranila od
iu<ije svakoga, i kako bi je oslabila, jer predvigja
svuju propast, ako se ona sveosve. utvrdi i osnaži. Ta
je ukolovština dobro došla našoj Monarhiji, da goji do-
ore prijateljske odnošaje sa golemim carstvom. "Tomu
je sbliženju prokrčio put sam Ćesar, kad je Cara po-
sjetio, i od onda sporazum je ostao tvrd, kako doka-
zuju mnogi slačaji, kad su buntovni odbori nastojali
da uvedu smeću na Balkaou, i da prouzroče požar.
istina je da Rusija najviše naginje na Crno More, isti-
na da čezne za Carigradom; sva je prilika da će to
jedan dam 1 dostigauti, ali će proteći kroz Dunav još
silu vode dokle se to zbude, Pak i da se dogodi naša
Muuarhja uebi za (0 stradala, kad bi znala ipak na
Balkanu uzdržati svoju moć i svoj upliv. Nu to je za
juš mnogo vremena neizvedivo, a u toliko dobro stoji
našo) Monarhiji da dogovorao sa Rusijom udući pre-
'ratue pokrete, uvede sve one poboljišice i ustanove
koje mogu Balkanske narode osvijestiti, osnažiti; oda-
leći vd svoga praga sudbonosni rat, gdje bi se najviše
slavjam proda slavjanima nemlo mrevarili. 1 spoznata
miroljubivvst Cara Nikole mnogo tomu doprinaša. Spo-
razum dakako treba da ukloni goleme zaprijeke, od
ivjih glavae jesu: utakmica malih državica, koje hoće
i na dobre + ua silu da svoj uplav rasprostrane bilo u
susjedaim zemljama, bilo jvš u zemljama, koje su pod
vlasu čerigradskog Saoltana; priznato junaštvo Arbanass,
uji bi hoćeli dočepati se slobode 1 biti 1li sebi svoji,
i pod Sutništvom koje velesile koja im se nameće, a
nadasve proverbijalna nebajnost turske vlade, koja se
oslanja na posve vjerne turke, : gleda kroz prate sva
tezakunja njihova proti kršćanima a da se ne makne,
ui uvede malo reda. Zareko sam se: Turska se ylada
makla; kako uvijek, dala je naredbe, ali te se neće
ostvariti. Kad su pukli nemiri u Macedoniji, velevlasti
su uslale a nadasve nasa Monarhija i Rusija da Tarska
pouuši buknulu vatru, i utemelji bolji u nevoljnoj
zemlji, 1 Turska se odazvala, Dne 3, Prosinca p. g.
jala je slijedeće naredbe: Oružuići i njihove poglavice
u će i turći 1 kršćani. imenovati će se novi nazor-
uci vrhu javnih zgrada. Paziti će se da se puti i mo-
ww poprave. Od javuih dohodaka dignut će se 5%,
i (um će se novcem sagraditi javoe zgrade. Selija sa
preko 50 kuća imati će svoju škola. Glavni će gradovi
tluatli srednje škole, Školske takse za dvije će se tre-
ue upotrebiti ua dobrv dotičnog mjesta. Minister prav-
će će imenovati nove suce, i ti će biti ua p
14 pola turci, Tako će bit uregjeni i okružai sudovi,
sup će suditi po pravici i posve meodvisno. Namjesnici

glavni će nazoruci tužiti svakog činovnika, koji bi
člurabio svoj položaj, i ti će biti skinuti sa službe.
ilavni će nasoraik redovit prigledati poslovanje namje-
Gu 1 uvijeh činovnika, te će u izvješću prikazati pred-
ge što bi se umalo učiniti & da svaka teće redom,
a ti će odbor od presjednika i triju članova, koji će
uoći sve mmpićata, svo priglodati, i svoje će zaključke
rijaviti velikom vezicu, da ih padišah potvrdi, Naredbe
rasne, da se bolje ne mogu željeli, ali će ostati ns:
isane, & nevolje slavjana u onim
će jeujau, 1 premaljeće moglo bi izagvati sveopći pre-
rak. U tomu stauju Austrija | Rusija dogovorao hoće
'& uvsšučće Uje zevoljama i da sačuvaju mir; i zato
# Lawadorfi sa ledeno Nove sašao na jug; najprije da
e bolje dogovori sa uasim izvanjskim ministrom, da

inu s poštom: na godinu 10 kruna, na
io godine 5 kruo&. Za šnosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne

u kuću, sa
Izlazi svake subote.

I

i
za došasto Pojedini brej 20 para.

izlištnim imenom suvereva, kako se već slučilo u Bosni-
Ercegovini, u Misiru, na Kreti. Uhvat je da će tvrdo-
korna ta vlada otvoriti oči, i učiniti sve što je moguće
da zadovolji željama velevlasti; i ako je slaba ta uzda,
jer i kad bi Turska hoćela neće moći, jer jadan puk
je li jednom odlučio ili se osloboditi ili poginuti, sve
poboljitica ne mogu nego da dadu višega maha njego-
vim zahtjevima. Svakako će najviše pruditi bracki sa-
vjet malim Balkanskim državicama, jer će ove moći i
znati umiriti početoike nemira, i uglavit ih, da će se
slobode dokopati, kad bade već nemoguće braniti Tur-
sku, koja pro a sve to više sa svakoga gledišta.

Još da bi se u Austriji dogodio unutrnji preokret,
kako se slučilo u izvanjskim odnošajima, te bi slavjami
bili ne podregjeni nego jednaci uz jednake u Monar:
hiji, uz sporazumak sa Rusijom, tad bi se moglo rijet-
nema te sile koja bi mogla skršiti drevni panj stare
Austrije.

Treći sin Nemanje, sv. Sava, ubrojea je i od ka-
toličke crzve megju svece, i već po tom nije mogao
biti onaki kakav je sadašnji ,pravoslavni“ pop Vlačić,
premda se ovaj u njega Zakliaje. Kako mu otac Nema-
nja, tako 1 og pripoznavao prvenstvo sv, Oca Pape.
Njegov učenik i životopisac Dometian izvješćuje da sv.
Sava po nastojanju pape laokentija LL. odriješi i oslo-
Dodi srpska ćrkvu od Zavezaja s Bizaotom. Isti vjera:
učenik 1 veliki hvalitelj kreposti sv. Save, piše o nje-
govu djelovanju ovo: »l budući (Sava) izabrao jednoga
od svojih učenika, čovjeka veoma razumjetna u stva-
runa Bužijim, provsveštenoga biskupa Metoda, pošalje
ga u Rum presiavnim apostolima Petru i Pavlu i k sin-
tronu ovih Svetaca, velikomu papi velikoga rimskoga“

voj dobrotu okruue pobožnog vladara iste njegove do-
movine. Pisa (akogjer pismo na velikog nasljednika sve-

milost, naune da je oa sam bio okruajea (4 j, urešea
aadbiskupskim dostojanstvom), i zamoli ga da mu po-
salje blagosov svetih apostola, i blagosovijenu kraau,
Kojom da om uzmože okrunili svoga brata za
čiaske mu države, naime Duklje, koja je već prije bila

gleaju, bješe se rodio njegov otac, bog pak koji je
svome ljubljenome slugi (Savi) udijeljivao svaka kre-
post 1 uspjeh, i koji je uslišavao sve njegove molbe,
zapovjedi takogjer, po nadahuuću Duha svetoga, reće-
nome svećomu sliatronu blažeain Apostola, da mu po-
salje krudu sveto blagosovljenu, da . . .. bude okrunjen
+ ++ I bi donesena u njegovu domovina blagosovljena
kruna; koju kad primi presveti epukop (Sava) proslavi
svuga dobročinca (papu), za sva njegova dobroćiastva,
1.... uzme svetu krunu u velikom svetištu i okruni
stoga pobožaoga brata i pomaza ga svetim Dahom za
kralja; da a baduće oa, vladac | Se4podar, bude &e 2gva-
U; Kyr Stefan kralj“. (Danićić, Život uv. Simeona
sv. Bave, Biograd 1860 ste, 245-247). — liti dogacini
R laku -
phanus

ke

potvegjuje Toma Arcidjakom Spljećski u svojo

ria Salonitana“, gdje veli: odem tempore Ste
dominus Servie sive BRasie . , , missis apochrisariis ad
romanam Sedem, smpetravit ab Honor summo ponti-
\fice ooronam regni“. Mi vidimo da se u oudašajoj Šr-
Diji dogagja što što u Hrvatskoj, Kraljevi i prvi pros-

štita, neka bi udijeljenjem krune država njihova 6to
viši sjaj pred svijećom dobila, U srodajem viješu rim-
ski pape su, proti samosilju svjetskih mogućalka, jedi-
u oDranitelji mall 1 potlačenih aaroda. Lpać& se u hr-
vatskom saboru nasao jedan Srpski Zastapnik“, Segu.
lić, te je u svojo, mudroj glavi 1zasuo
grda na rimsko

:

 

Carstva, 1 posla darove dostojae njihove svetosti, neka | stv tako. vrijedi pismo Alexaudra
1 oni blagosove njegovu domovinu, i po vlastitoj o 40. /m (1062) na u ORE Dičipnočn: i Barsko-

i Tribuniensem
kralja o-|'Zatinske i Grčke
dobila naziv velikog kraljestva; gdje, po božijem odre- [ad sva

je u Duklji bio držan s sbor,

devotionis studio“ na

vjelitelji naroda: traže od Kimskog ape pomoć i sa+| čke

nr a rao sara

moga Save, koji da tobože prvim okrunjenjem
zadovoljan! Ali to je proti tvrdom, domaćem suvreme-
nom i neosporivom svjedočanstvu savinoga ućeni&a gori
pomeautog Vomentijana; pa i srpski arhimandrita Du-
Ćić, u svojoj nedavao izasloj ,Povijesti srpske pravo-
slavne Crkve“, ne priznaje nego samo jednu kruadbu
otefana, biva omu koju je dobio krunom poslanom mu
od Honorija, na Spasovdan g. 1220. Odlučno je pak u
uvome samo pismo Stefana, koje pisa papi Honoriju
poslije svoje &runidbe za kralja, &a nalazi se uvršteao
u plšegesta Honorii“ pod g. 1220, Taj dokumenat glasi
ovako: ,Presvetomu Ocu 1 gospodaru Honoriju, runske
Stolice 1 Crkve sveopćemu prvosvešteniku, ljepan po
milosti Božijoj, okrunjeni kralj sve Srbije, Duklje, 'Tri-
Danije, Zahumija, postovanje preveliko 1 mepokolebiva
vjernost. — Kao čto Vas svi hrišćam ljube 1 postaju,

VV I drže vas za oča 1 gospodara, tako i Mi želimo da bu-
: : i demo e ranio Crkve i vašeg očinstva; želeći
č i da, po Vašoj dobrohotaosti, uzdrži se uvijek Očita vrhu
Kako »pravoslavni« pop pise povijest ie 3 vrhu Nase Države blagosvv i poeni Božija i
aga. | za to šaljemo vam Nasega biskapa Metodija,
»pravoslavja«, da sve oao sto vaša Svetost bude htjeti izvoli nam pi-
Il. sati po nositelju ovoga pisma“:
A sada se pita: Ako su sveti Sava, sv, Simeon

i Stetan Prvovjenčani ižimskoga Papu ,ljub
telan_Pr žara zeki zoi

ljaaskoj oblasti“ ? Nije lu to prava besmuslica govoriu 0
»pravoslavnoj vjeri“, za doba kad je to aPravoslavje“
ollv nesto sasvim drugo nego što su ga kašolji vjegovi
stvorili? Kako sto vidjesmu, ondašaji arpaka svijet ue
Dio još izgubio vjeru 1 poštovanje napram Rumskom
Biskupu, kao Petrovu zakomtomu šve dok
mu nije zloća 1 mržnja poalamh mu očakih popo-
va 1 kalugjera pomutila svaku dobru misao o Potrovu
prvenstvu 1 jediuštvu crkovaom. ,lstočni obred u stva-
1 mita ne odlučuje; glavua stvar jest Petrovo prvea-.

ga, 13 koga se vidi da premda je u onoj ij
bilo i Latind i Istučajaka, ipak svi bijahu

&pojeni ,u

uh i slavnih Apostola, papu, i saopći mu mepritajanuj dnom vjeroispovjedanju. Jer Alexandar brojeći biska-

pije u barskoj Nadbiškupiji, Upumaje 1 Šerdiensem e0-

clesiam cum omnibus suis > BO$0NIENSEM,

it.d., pak pele: ej + samostane

ss Slovinske, neka snaš da je to sve

jedna crkva, i da si ta postavljen biskupskom vlasti
ta mjesta“

__A kad smo spomenuli D

vrijedno je istaknuli, Kako je pod papom
LU. Srbija bila u velikom odaošaju sa sv.
O Ao i ua, te megju ostalom nagje
se i Biskup Sr, hi u kome svi biskupi srpske kra-
yevine proglasiše da je Rimska crkva o wći

u

os crkava (Cao. Vi. in Aci. Cone. iu '
sol cr: ( la Aci. . — Lo Quea, Orisat
Uhr. t, 2. ste. 349).

 G. 1291 papa Nikola IV. piše ovako Jaleni kra-
\iči srpskoj; »Obaajana ozgara svjetlošća
janske, ne samo ju Dogoljubao ti sama opalušuješ uo-
so još no prostaješ dodali Gvoju pomoć i velikom skrbi
sudgelovati da se uje spoznanje 1,0)6 granice
asprostrano“. U drugoj poslanici uite
Jepan& nje muža Maosdi
vegovu odanost napram &v. Slolići, i umije

um kcalestvom pod šut av, Potra, Imamo više

u) zahvaljuju za brigu od nje uluženu na korist kato-

tala, Umrije ona g, 1807 1 bi
dario u Dulciaju, koju je ons
iračano, | kod Srđa ostade blagosovljena
Jena, Srpski M a
"8ao je njezia ži U u
kad bismo e

 

sama Iunskih papa ma Jelenu srgasku kraljica, kKojun .
Crkve, kojoj je ona sve do svoje amrti vjerna o-