Br. 2. 0 DUBROVNIKU 10. JANUARA 1908. Godina XIII. Crvena Hrvatska CC _. -— sea puman mag > gdje su nerđin aranea udane prog Dubrovnika a za oglase 20 para. Oglasi koj Cijena je ,listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem Austro- Ugarsku, Bosnu i vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i polugodište. Lamsdorff u Beču. Zaduji je dan goliae bio uprav sretan za našu invaarmiju. Taj su se dan svećanim sobetom u Dvoru dovr$ili dogovori, koje su vodili Ćesar i Goluchowski + ministrom ičvanjskih poslova velisog ruskog carstva. siavjani u Monarhiji su uvijek zagovarali prijsteljstvo sa Rasijom, koja je najmoćuja i najopasuija susjeda, i suja, nedav Bog, u slučaju rata sa svojim skutonošam mogla bi uas preko načina učvijeliti. Rusija je za još uusia vremena zabavljena u Aziji; tamo gradi orijaške Željeznice; tako utvrgjuje svoj položaj, da kad kucne udesšu Čas, nagje se spravna i jaka prama Eogleskoj, kuja upet napinje sve svoje sile, kako bi odstranila od iu<ije svakoga, i kako bi je oslabila, jer predvigja svuju propast, ako se ona sveosve. utvrdi i osnaži. Ta je ukolovština dobro došla našoj Monarhiji, da goji do- ore prijateljske odnošaje sa golemim carstvom. "Tomu je sbliženju prokrčio put sam Ćesar, kad je Cara po- sjetio, i od onda sporazum je ostao tvrd, kako doka- zuju mnogi slačaji, kad su buntovni odbori nastojali da uvedu smeću na Balkaou, i da prouzroče požar. istina je da Rusija najviše naginje na Crno More, isti- na da čezne za Carigradom; sva je prilika da će to jedan dam 1 dostigauti, ali će proteći kroz Dunav još silu vode dokle se to zbude, Pak i da se dogodi naša Muuarhja uebi za (0 stradala, kad bi znala ipak na Balkanu uzdržati svoju moć i svoj upliv. Nu to je za juš mnogo vremena neizvedivo, a u toliko dobro stoji našo) Monarhiji da dogovorao sa Rusijom udući pre- 'ratue pokrete, uvede sve one poboljišice i ustanove koje mogu Balkanske narode osvijestiti, osnažiti; oda- leći vd svoga praga sudbonosni rat, gdje bi se najviše slavjam proda slavjanima nemlo mrevarili. 1 spoznata miroljubivvst Cara Nikole mnogo tomu doprinaša. Spo- razum dakako treba da ukloni goleme zaprijeke, od ivjih glavae jesu: utakmica malih državica, koje hoće i na dobre + ua silu da svoj uplav rasprostrane bilo u susjedaim zemljama, bilo jvš u zemljama, koje su pod vlasu čerigradskog Saoltana; priznato junaštvo Arbanass, uji bi hoćeli dočepati se slobode 1 biti 1li sebi svoji, i pod Sutništvom koje velesile koja im se nameće, a nadasve proverbijalna nebajnost turske vlade, koja se oslanja na posve vjerne turke, : gleda kroz prate sva tezakunja njihova proti kršćanima a da se ne makne, ui uvede malo reda. Zareko sam se: Turska se ylada makla; kako uvijek, dala je naredbe, ali te se neće ostvariti. Kad su pukli nemiri u Macedoniji, velevlasti su uslale a nadasve nasa Monarhija i Rusija da Tarska pouuši buknulu vatru, i utemelji bolji u nevoljnoj zemlji, 1 Turska se odazvala, Dne 3, Prosinca p. g. jala je slijedeće naredbe: Oružuići i njihove poglavice u će i turći 1 kršćani. imenovati će se novi nazor- uci vrhu javnih zgrada. Paziti će se da se puti i mo- ww poprave. Od javuih dohodaka dignut će se 5%, i (um će se novcem sagraditi javoe zgrade. Selija sa preko 50 kuća imati će svoju škola. Glavni će gradovi tluatli srednje škole, Školske takse za dvije će se tre- ue upotrebiti ua dobrv dotičnog mjesta. Minister prav- će će imenovati nove suce, i ti će biti ua p 14 pola turci, Tako će bit uregjeni i okružai sudovi, sup će suditi po pravici i posve meodvisno. Namjesnici glavni će nazoruci tužiti svakog činovnika, koji bi člurabio svoj položaj, i ti će biti skinuti sa službe. ilavni će nasoraik redovit prigledati poslovanje namje- Gu 1 uvijeh činovnika, te će u izvješću prikazati pred- ge što bi se umalo učiniti & da svaka teće redom, a ti će odbor od presjednika i triju članova, koji će uoći sve mmpićata, svo priglodati, i svoje će zaključke rijaviti velikom vezicu, da ih padišah potvrdi, Naredbe rasne, da se bolje ne mogu željeli, ali će ostati ns: isane, & nevolje slavjana u onim će jeujau, 1 premaljeće moglo bi izagvati sveopći pre- rak. U tomu stauju Austrija | Rusija dogovorao hoće '& uvsšučće Uje zevoljama i da sačuvaju mir; i zato # Lawadorfi sa ledeno Nove sašao na jug; najprije da e bolje dogovori sa uasim izvanjskim ministrom, da inu s poštom: na godinu 10 kruna, na io godine 5 kruo&. Za šnosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne u kuću, sa Izlazi svake subote. I i za došasto Pojedini brej 20 para. izlištnim imenom suvereva, kako se već slučilo u Bosni- Ercegovini, u Misiru, na Kreti. Uhvat je da će tvrdo- korna ta vlada otvoriti oči, i učiniti sve što je moguće da zadovolji željama velevlasti; i ako je slaba ta uzda, jer i kad bi Turska hoćela neće moći, jer jadan puk je li jednom odlučio ili se osloboditi ili poginuti, sve poboljitica ne mogu nego da dadu višega maha njego- vim zahtjevima. Svakako će najviše pruditi bracki sa- vjet malim Balkanskim državicama, jer će ove moći i znati umiriti početoike nemira, i uglavit ih, da će se slobode dokopati, kad bade već nemoguće braniti Tur- sku, koja pro a sve to više sa svakoga gledišta. Još da bi se u Austriji dogodio unutrnji preokret, kako se slučilo u izvanjskim odnošajima, te bi slavjami bili ne podregjeni nego jednaci uz jednake u Monar: hiji, uz sporazumak sa Rusijom, tad bi se moglo rijet- nema te sile koja bi mogla skršiti drevni panj stare Austrije. Treći sin Nemanje, sv. Sava, ubrojea je i od ka- toličke crzve megju svece, i već po tom nije mogao biti onaki kakav je sadašnji ,pravoslavni“ pop Vlačić, premda se ovaj u njega Zakliaje. Kako mu otac Nema- nja, tako 1 og pripoznavao prvenstvo sv, Oca Pape. Njegov učenik i životopisac Dometian izvješćuje da sv. Sava po nastojanju pape laokentija LL. odriješi i oslo- Dodi srpska ćrkvu od Zavezaja s Bizaotom. Isti vjera: učenik 1 veliki hvalitelj kreposti sv. Save, piše o nje- govu djelovanju ovo: »l budući (Sava) izabrao jednoga od svojih učenika, čovjeka veoma razumjetna u stva- runa Bužijim, provsveštenoga biskupa Metoda, pošalje ga u Rum presiavnim apostolima Petru i Pavlu i k sin- tronu ovih Svetaca, velikomu papi velikoga rimskoga“ voj dobrotu okruue pobožnog vladara iste njegove do- movine. Pisa (akogjer pismo na velikog nasljednika sve- milost, naune da je oa sam bio okruajea (4 j, urešea aadbiskupskim dostojanstvom), i zamoli ga da mu po- salje blagosov svetih apostola, i blagosovijenu kraau, Kojom da om uzmože okrunili svoga brata za čiaske mu države, naime Duklje, koja je već prije bila gleaju, bješe se rodio njegov otac, bog pak koji je svome ljubljenome slugi (Savi) udijeljivao svaka kre- post 1 uspjeh, i koji je uslišavao sve njegove molbe, zapovjedi takogjer, po nadahuuću Duha svetoga, reće- nome svećomu sliatronu blažeain Apostola, da mu po- salje krudu sveto blagosovljenu, da . . .. bude okrunjen + ++ I bi donesena u njegovu domovina blagosovljena kruna; koju kad primi presveti epukop (Sava) proslavi svuga dobročinca (papu), za sva njegova dobroćiastva, 1.... uzme svetu krunu u velikom svetištu i okruni stoga pobožaoga brata i pomaza ga svetim Dahom za kralja; da a baduće oa, vladac | Se4podar, bude &e 2gva- U; Kyr Stefan kralj“. (Danićić, Život uv. Simeona sv. Bave, Biograd 1860 ste, 245-247). — liti dogacini R laku - phanus ke potvegjuje Toma Arcidjakom Spljećski u svojo ria Salonitana“, gdje veli: odem tempore Ste dominus Servie sive BRasie . , , missis apochrisariis ad romanam Sedem, smpetravit ab Honor summo ponti- \fice ooronam regni“. Mi vidimo da se u oudašajoj Šr- Diji dogagja što što u Hrvatskoj, Kraljevi i prvi pros- štita, neka bi udijeljenjem krune država njihova 6to viši sjaj pred svijećom dobila, U srodajem viješu rim- ski pape su, proti samosilju svjetskih mogućalka, jedi- u oDranitelji mall 1 potlačenih aaroda. Lpać& se u hr- vatskom saboru nasao jedan Srpski Zastapnik“, Segu. lić, te je u svojo, mudroj glavi 1zasuo grda na rimsko : Carstva, 1 posla darove dostojae njihove svetosti, neka | stv tako. vrijedi pismo Alexaudra 1 oni blagosove njegovu domovinu, i po vlastitoj o 40. /m (1062) na u ORE Dičipnočn: i Barsko- i Tribuniensem kralja o-|'Zatinske i Grčke dobila naziv velikog kraljestva; gdje, po božijem odre- [ad sva je u Duklji bio držan s sbor, devotionis studio“ na vjelitelji naroda: traže od Kimskog ape pomoć i sa+| čke nr a rao sara moga Save, koji da tobože prvim okrunjenjem zadovoljan! Ali to je proti tvrdom, domaćem suvreme- nom i neosporivom svjedočanstvu savinoga ućeni&a gori pomeautog Vomentijana; pa i srpski arhimandrita Du- Ćić, u svojoj nedavao izasloj ,Povijesti srpske pravo- slavne Crkve“, ne priznaje nego samo jednu kruadbu otefana, biva omu koju je dobio krunom poslanom mu od Honorija, na Spasovdan g. 1220. Odlučno je pak u uvome samo pismo Stefana, koje pisa papi Honoriju poslije svoje &runidbe za kralja, &a nalazi se uvršteao u plšegesta Honorii“ pod g. 1220, Taj dokumenat glasi ovako: ,Presvetomu Ocu 1 gospodaru Honoriju, runske Stolice 1 Crkve sveopćemu prvosvešteniku, ljepan po milosti Božijoj, okrunjeni kralj sve Srbije, Duklje, 'Tri- Danije, Zahumija, postovanje preveliko 1 mepokolebiva vjernost. — Kao čto Vas svi hrišćam ljube 1 postaju, VV I drže vas za oča 1 gospodara, tako i Mi želimo da bu- : : i demo e ranio Crkve i vašeg očinstva; želeći č i da, po Vašoj dobrohotaosti, uzdrži se uvijek Očita vrhu Kako »pravoslavni« pop pise povijest ie 3 vrhu Nase Države blagosvv i poeni Božija i aga. | za to šaljemo vam Nasega biskapa Metodija, »pravoslavja«, da sve oao sto vaša Svetost bude htjeti izvoli nam pi- Il. sati po nositelju ovoga pisma“: A sada se pita: Ako su sveti Sava, sv, Simeon i Stetan Prvovjenčani ižimskoga Papu ,ljub telan_Pr žara zeki zoi ljaaskoj oblasti“ ? Nije lu to prava besmuslica govoriu 0 »pravoslavnoj vjeri“, za doba kad je to aPravoslavje“ ollv nesto sasvim drugo nego što su ga kašolji vjegovi stvorili? Kako sto vidjesmu, ondašaji arpaka svijet ue Dio još izgubio vjeru 1 poštovanje napram Rumskom Biskupu, kao Petrovu zakomtomu šve dok mu nije zloća 1 mržnja poalamh mu očakih popo- va 1 kalugjera pomutila svaku dobru misao o Potrovu prvenstvu 1 jediuštvu crkovaom. ,lstočni obred u stva- 1 mita ne odlučuje; glavua stvar jest Petrovo prvea-. ga, 13 koga se vidi da premda je u onoj ij bilo i Latind i Istučajaka, ipak svi bijahu &pojeni ,u uh i slavnih Apostola, papu, i saopći mu mepritajanuj dnom vjeroispovjedanju. Jer Alexandar brojeći biska- pije u barskoj Nadbiškupiji, Upumaje 1 Šerdiensem e0- clesiam cum omnibus suis > BO$0NIENSEM, it.d., pak pele: ej + samostane ss Slovinske, neka snaš da je to sve jedna crkva, i da si ta postavljen biskupskom vlasti ta mjesta“ __A kad smo spomenuli D vrijedno je istaknuli, Kako je pod papom LU. Srbija bila u velikom odaošaju sa sv. O Ao i ua, te megju ostalom nagje se i Biskup Sr, hi u kome svi biskupi srpske kra- yevine proglasiše da je Rimska crkva o wći u os crkava (Cao. Vi. in Aci. Cone. iu ' sol cr: ( la Aci. . — Lo Quea, Orisat Uhr. t, 2. ste. 349). G. 1291 papa Nikola IV. piše ovako Jaleni kra- \iči srpskoj; »Obaajana ozgara svjetlošća janske, ne samo ju Dogoljubao ti sama opalušuješ uo- so još no prostaješ dodali Gvoju pomoć i velikom skrbi sudgelovati da se uje spoznanje 1,0)6 granice asprostrano“. U drugoj poslanici uite Jepan& nje muža Maosdi vegovu odanost napram &v. Slolići, i umije um kcalestvom pod šut av, Potra, Imamo više u) zahvaljuju za brigu od nje uluženu na korist kato- tala, Umrije ona g, 1807 1 bi dario u Dulciaju, koju je ons iračano, | kod Srđa ostade blagosovljena Jena, Srpski M a "8ao je njezia ži U u kad bismo e sama Iunskih papa ma Jelenu srgasku kraljica, kKojun . Crkve, kojoj je ona sve do svoje amrti vjerna o-