Br. 8. U DUBROVNIKU 17. JANUARA 1903. Godina Mili. Crvena Hrvatska Cijena je 'listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem w kuću, sa Austro-Ugarsku, Bo-nu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 krana, na do godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 kruni i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polu e e we Srpski kicoši. Jeste li ikad čuli i za taj slučaj metamorfo- ze, da se je zec pretvorio u lava? U jeku istrage radi pjesme Noć, dok je u- rednik ,Dubrovnika“ bio u zatvoru, g. Luko Zo- re šetao se je po Cetinju. Da ste mu predložili 100 dukata na dan da sagje, u zalud bi predia- gali: jer bio spravan, da se prijavi, da je bole- stan, ako ćete lijepo i od gut&4, hvala kokošima i pulastr.ma na Cetinju. A znao je da njega čeka sudac istražitelj. Čuli smo ,Smotru Dalmatinsku“, koja je iz- javila, da je sud u onoj pjesmi shvatio nešto de- belo, veliko izdajstvo, ali da ga je razuvjerio g. Zore, sa neoborivim razlozima o protivnome, i on- čas poslije Zorina ispita u sudu da je obustavljena istraga, da se bojimo, je li u Beču minisiar imao vremena i da pročita što je kazao Zore u sudu, tako je to išlo brzo a macchina. Zore je, dakle, znao da čekaju samo njega i da zavisi od njego- va ispita, hoće li i dalje Fabris ostati u zatvoru, a bio je oboružan neoborivim razlozima, da obori istragu i da izvede tužnoga druga, kao Andio Danijela. Ipak gospar Luko nije htio doći. Neka Fa- brisa zatvoru, neka obustave štampariju, on je ostao na Cetinju mjesec i po dana, pa lijepo i strepio, da mu se ne dogodi, što se je dogodilo i pok. Jovu Metličiću, uredniku , Draškova Raboša“. Poslije rasprave pozvali Jova na Cetinje, da se vi- di, kako ,Pijemont“ zaštićoje srpske stradalnike, i obećali Jovu, da će ga poslati u Carigrad o bo- ku ambašadera., Ali na Cetinju Jovo čekao i na- čekao se, dok je istrošio pošljednju paru, a tada odredili mu ,zvanje“, da ide u Odesu nabavljati kukuruz. Nego, jednog lijepog jutra pače glas po na- šemu gradu, da se je vratio gospar Luko, odmah otišao sudcu istražitelju, te mu svečano, a jakim i pouzdanim glasom izjavio, da on na sebe prima svu odgovornost. Ko? Luko Zore, da prima svu odgovornost ? Na nas u Dabrovuiku je to tako djelovalo, jer se poznamo, da smo odmah otrčali u laku, zahvatili šaku mora i srknuli, da osjetimo ako je slano.... ako su počela čudesa. A već telegram iz Beča, da se obustavlja is- traga. Samo djeca neće shvatiti odkud ono junaštvo u gospara Luka. ,Sve je uregjeno, rekli su mu na Cetinju, sad možete saći“; a jednom kad je bilo sve uregjeno, sišao je i uhvatio je zgodu, da Izlazi svake subote. . Pojedini broj 20 para. Pobijedili su. Pravedne su zatvorili, praved- ni su stradili i pravica je pobijedila. Dovlen ne ima zla. U borbi proti propagandi mimcilazimo ljude doklen god se može u politici. Ali ovo današnje razmetanje, ova bezočnost, pod čiju cijenu hoće da se proglase mučenicima, upo- trijebljujući i to proti Hrvatima, odviše je, izra- Izićemo se tako, ciganska. Ne ispitujemo uzroke, za što su bih stavljeni pod istragu, ni za što je istraga obustavljena, ali dozvoliće nam se izraziti uvjerenje, da je austrijski poklisar na Cetinju ovaj put bio odvjetnik njihov. Ako se je Austrija spo- razumjela s Rusijom radi Balkana, čemu bi joj i smetao proces? Ovako svak živ shvaća svrhu is- trage, samo je srpski listovi tumače na svoj na- čin, sa ,Smotrom“, po kojoj bi, da je onako, ka- ko je pisala, valjalo šiljati ućene pravnike u pr- vi razred pučke škole, Nama ne smeta ni to; neka tumače, kako ho- će, ali mi iz svega ovoga izvlačimo jedan primjer; Luko Zore mimo duše puštao je mjesec i po dana, da mu drug čami u zatvoru, i ako je in pectore imao neoborivih razloga, da ga izvede; puštao ga je i bolesna, a bio bi ga puštio do kra- ja, da nije došao Lansdorf u Beč, i on bi se jed- nako mirne duše i čiste savijesti šetao po Cetinju, kao učitelj knjaževića, samo za to, što se bojao, da se dalje me izloži, Šušnulo mu se u uši, da sagje i da se mne boji i tad je sišao. A srpski listovi za to bi da ga dignu u ne- besa — i napadaju Hrvate. Megju njima najviše Fabris u ,Dubrovniku“. Oa se razmeće, on viče, on se kicoši, kako je dugo morao na pravdi Bo- siplje ljupcima lice gospara Zore,... & eto ,Smo- tra“ govori, da je sve zavisilo od njegova dolaska. Sad, ili je za njih radio austrijski poklisar na Ce- tinju, a tada nek muče i neka ga poljube u ru- ku, ili je zbilja svemu kriv Zore, a tada.... ne- ga desta: ,Damon i Pitija“, — e e ZEA i Dubrovnik, 14. Siječoja. Narodi naše monsrh je odahnvli su ovijeh dana. Ministarstva Bečko i Budim-Peštansko davno se dogo- varala, vijećela, pritezala, popuštavala; razišla bi se, da ništa nije uglavljeno, pak opet bi se sastala, dopokon dobrota, ustrpljivost i iskustvo vašega [dugovore dovela kraju. Korber ne mogao s jedno stra. ge da žrtvuje sahtjevima Szellovim bitoe interese 0 se proglasi junakom. A u to ,Smotra“ napisala, da je Zore izre- kao i mea culpa pred Austrijom, što poriče , Du- brovnik“, ali i iz onoga, što navodi, da je kazao Zore, vidi se, da je po srljedi igrarija riječi, ali| da je mea culpa tu, i Pita li nas ko, za što ovo pišemo i što se0- vo nas tiče, upućajemo ih na rasmetanje - ,Du- brovnika“ i ostalih srpskih listova, kako u oru aferu upliču nas Hrvate i kako se Fabris i Zore kicoše, , . v otobitu ost i domišljatost, zametauo je te dogo- vore, stro je ovoj plan, kako bi se istodobno sa- velo | rješenje jesičnog spora i upravas refyrma; & 0- stavio je sa sobom vrata otvorena, kad je izjavio da ajegov plaa nije noli me tsagore, nego dapače da se mođe što šta U Moravskoj po onoma što se jur saa oba bi a. (bi se ootaaorili ga, čamiti s onu stranu brave, i u isto doba po- ka ga proglase karakterom i to onim iz istoričko-|gj = a i oglasi plaćaju se upravi Crvene Hrvatske“ a zahvale plaća se 40 para po retku, a8 šoviti. Nijemci su izabrali pododbor, s Česi će rasprav- ljati o stvari u odboru. Na toj su podlozi i prije vije- ćali sa Korberom i Česi i Nijemci; ali se je vigjelo da niti jedni, niti drugi neće da čuju o tome, & kamo li da se tom pretpostavkom dogovaraju. Ipak uhvati je da će kruaa posredovati, i teško je ali nije nemoguće da se ipak nešto zaključi. Kad bi se sve to iskolilo, carinska bi nagodba bila primljena 1 tako bi se strasti utažile, i trzaji koji pijete jedinstvu i sreći naše mo- oarhije uminuli bi. Braći Česima mi želimo iskreno i otvorito dobru sreću, a ukvamo da će naši zastapnici uprijeti svom snagom u njihova kola, eda slavna Česka dostigae što joj po pravici, po naroduom uvjerenju, po pismenim zavjeraicama pripada. Svi listovi 0 tome ras- pravljaju sa svoga vidika svaki, i mi koji slušamo će razne glasove, promišljamo u sebi: Bože moj, vele ti amo nesretni mi Hrvati! Po pravici i razlogu kako Ma- gjaraka ugovara s Austrijom, kako posve neodviasni i slobodni faktor, tako da nije nevolje da ne fah mužev- nosti i samoprijegora i mati bi Hrvatska kako treći posve neodvisni i slobodni faktor pristupila tijem do- govorima, i ona bi postavila čedoo svoje zabtjeve, i ona bi agbrojila u živijem, i domaće bi novine i inostrane spominjale nje ime, pratile odvažau nje bvrbu, upozaa- le i priznale bi, te čestite podanike, 'koji ne bi sjedali kako nezakonito čedo u kutu, dok se njima nameću tereti u novcu, u kr i. Pregji su grozao sagriješili, jer nijesu znali okoristit se sgudom kad se bahsta magja- rija nalazila u škripcu, nijesu znali muževno prihvatiti bijeli list papira, kog je nugjao Deak, da u tome listu napišu svoja prava su samo par rijeći: jedinstvo i slo- poda Hrvatske; pustili su da se Nijemac i Magjar do- govore mimo njih, da se sporazume, da se sprijatelje, i ode im koža na pazar. Ta krvava koža, koju su na- Imetnuli dogovorco sadrtoj Hrvatskoj, zove se nagodba, koja propušta da mati zemlja ostane podregjena Mini- starstvu magjarskom, koja daje vlast magjarskom Mi- uistarrtvu da samovlasno i po sebi ugovara sa Bečom, a poslije sa Zagrebom kako mu se bude bolje svigjalo. Da potištenost ne izazove opću ogorčenost u našim zemljama nagodba je davala neku izlišnu 1 v6oma ogra- uičenu slubodu, obećavala je aa će se utarati da se Sto prije izvede sjedinjenje, ali je to Ostalo na papiru, i kad je osjetljivost popuštila, kad su spobornike ili u- klonili, il uspavali, ili potkupili, onda poćeli su skvr- nuti očite ustanove nagodbe, naši su oci premučali, i Hi E