Br. 4. O DUBROVNIKU 24. JANUARA 1908. Grvena Hrvats Godina Xiti. c f naprijeda: za Dubrovnik sa domašanjem u kuću, Pretplata i oglasi plaćaju se upravi Hrvatske“ u i RT: latte sažeti kosgođhais4di udaja Izlazi svake subote. | gdje su atušjivi, Za iajave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku, do godine 5 kruna. Za šnosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne, ii 8 sa ogleeh 20. goa, fee oj so. 13 PRA SRA 8 SRE PE S AJ 98.09, eo smatra se da je predbrojen i za došasto | Pojedini broj 20: para. njema Sepasi. Žegii EE IS vraćaju, i i Da su ovo znali francuski novinari u Parizu, Bogu, što se je-od nas odalečio, prije nego je koji Hr- Luko Zore i Antun Fabris. mi smo uvjereni, da se radi Zore i Fabrisa ne bi|vat mogao možda i postradati. i je urednikom organa Francuski novinari ozvali su. se za FWabrisa, urednika ,Dubrovnika“, kad je bio u istražaome zatvoru. Kako je i za što je to bilo, ne ispituje- mo, ala je činjenica, da su se za nj zauzeli frau- cuski novinari u Parizu, bez obzira, da nijesu zna- ii ni ljude, ni okolnosti, i da su mišljeli, da Fa- brisa svaki dan bacaju u tamnici na torture. U- prav, da nijesu bili zavedeni ovom mišlju, možda se nebi ni ozivali. Srbi iscrpljuju u svoju korist ovaj korak fran- cuskih novinara, što u politici razumijemo, a ne čudimo se, ako i ovo upotrijebljuju proti Hrvatima. Rekli smo, da imamo činjenicu, da su se frao- cuski novinari zauzeli direktuo za Fabrisa, indi- rektno i za Zoru. Tako ova dvojica danas razme- ču se, a srpsko ih novinarstvo uzdiže. Sve je to zavisno od siućaja. Sručaj i u isto- rji i u politici u opće igra veliku ulogu, dok ov- dje najveću. Fabris i Zvre, jedan sa političkim, a drugi sa književuun listom, razmeću se po Du- brovuiku najvećun srpskim radišalizmom. U taj skrajni radikalizam ove ljude uaguao je još skraj- niji oportumzam. Pitanje materijalno, i uprav pi- tanje hljeba otjeralo ih je u skrajnosti, gdje se razmeču pitanjem ideala. Srbi Duvrovćani htjeli sa imati svoj srpski list; a pošto od davna za Srbe u Dalmaciji posto- Ji Srpski Glas“, takt im je nalagao, daim ,Du- bruviuk“ bude radikamiji. Urugčje nebi bilo smi- sla da postuji, uiti bi imao pretplatnika. U to do- ba Zore je bio u klabu jedne hrvatske stranke, radosan što uživa bečki maudat, ne 'da koristi ze- mlji, već da bude od koristi njemu. Fabris bio je u Spljevu suplenat na gimnaziji, u zavodu dakle hrvatskom, Zore zadovoljan s lirvatima nije ni u suu snijevao, da će biti usilovan raditi proti na- ma, a Fabris pun blaženstva čekao je imenovanje profesorsko, du ostane do groba austrijski činov- uik i da uzgaja hrvatskom narodu hrvatsku mladež, Ni jedau ni drugi nijesu se odricali tih po- ložaja, nijesu od svoje volje odlučili služiti srp- stvu protiv Hrvata, Ta je odluka došla poslije, ali ne m iz uvjerenja miti iz oduševljenja za srpsku M 1880. Hrvati više nijesu htjeli Zoru; a ovaj kad više od Hrvata nie imao bečkoga mandata, nije nalazio razloga da bude š njima, dok mu je pod- nosio interes da okrene proti njima. Crna je ova istina, ali je istina. Čovjek, koji danas u ,Srgju“ laguma hrvatstvo ovoga grada, ( radio bi i danas za Hrvate, da su mu produljili mandat, Da je ovaj čovjek u Hrvatskoj bio bi naj- veći sluga Khueaa, da je u Turskoj držao bi se Stambula. Ovako se je prihvatio Cetinja: ideal rentira u ćoato netto 5000 kruna na godinu. Fabru zna, kako je bilo š njime; ako nije š ; : E ii zi :; ii if š s n ni maknuli. Oni su mišljeli da se zauzimlju za po- utičke haraktere i jugoslavenske mučenike, a kad tamo zauzeli su se za političke konjice ili ska- kavce i za jugoslavenske špekulante. Ipak je lijepo od francuskih novinara, što su se zauzeli, jer su bili zadahnuti čovječanskim po- budama, misleći, da Fabrisa u tamnici muče, što ovaj uaravno nije nikada htio ispraviti. Ali sada srpski listovi prevrču, pa. prikazuju, gao da su se Francuzi zauzeli za borce srpske misli na ovom hrvatskom teritoriju slavne dubrovačke republike ; to nas je i pobudilo, da napišemo ovaj člauak, da udbijemo od hrvatstva opet jednu insiuuaciju i da još jeduom dokažemo, da je srpsko pitanje u Du- brovniku stvorio oportunizam osobnih interesa, ko- jemu su podlegli i Zore i Fabris, kao što je pod- legao Lujo Vojaović i toliki još drugi. Borba što je ovi ljudi vode proti hrvatskome Dubrovniku, nije borba ideala, nego; je borba pro- fita. koji ćin osobito izbacuje dobar postotak kad Hrvate dubrovačke prikazuje vladinovcima na što ćemo se prvom prigodom obratiti da jed- nom rasčistimo i to, pa da svak vidi ko se bori, ko strada, ko se žrtvuje i ko se muči; Hrvati ili Srbi. e e Megju Srbima. Sad imamo u Dalanciji tri srpska politička lista. Jednoga, a to je ,Dubrovnik“, koji ne kaže da je or- sea srpske stranke, a i stranku da ne kompromituje, te još dva i to ,Srpski Glas“ i , Primorski Srpski kist“, a oba izlaze u Zadru. Oba ova srpska lista u prvome broju-izjavljaju, da je svaki za se organ srpske stran- ke, 1 u obim to jedan drugome poriče. Oba se poziv- iju na pk. Bjelanovića i u objim jedao drugoga s bje- lanovićem prikara. Prava, pravcata komedija, kao no ti, kad su se vlasi posvadili oko simje. Kažu nau, da se je odbor srpske stranke htio o- [slobuditi našega Spira Geruna, a ou prisvojio list, ta- Ko da je odbor bio usllovan pokrenuti novi. Sad se vodi burba, radi lova na predplataike, što neće da-pria+ padu, all se to razumije, pa da sakriju namjeru posva- iili su se oko južae Dalmacije i našega Dabrovnika. BSrjska Glas“ napsda na onaj drugi list, da mije ju- uađiti branio 1uterese srpskog juga u Dalmaciji, & ,Pri- mučeni S List“ mu odgovara, ako i mje junački, da jest pametuo. Drugi ćemo se put zabaviti sa ,Primorskim Srp- kum Lastum“, jer ćemo najprije počastiu Gorunov ,Srp- ska Glas“ opazšvua, da će u sebi biu najšelnije Srbima uko ,DVubrovujka“ 1 ua jedaa i 48 drugi sadaroki lost, Zar nie tu Fabris, koji brani srpski jug Dalmacije, pa mu ou drugi? Uvjereni smo, da se Fabris već F g i : i slabu atranu radi prodpletaika, & Sd 1 predpiato srpske i onako neće pomoći, ni 0- Srpski Glas* pi Primorski Srpski List*. i št z 1 bvalo Srbiju i Oraugoru, te složaa. no kdo iz Beograda 1li sa Cotioja, sa što| Ovakav zaačajnik postao srpske stranke, pa sada i nju pievario, oteo joj list, a Smotra“ je, koja vrlo dobro pozaa stvari i ljudi, pozdravila sve to onako po gospodsku. Sada je Špiro slobodan na plahoj kobili, pa leti a sav mab, da poleti na Hrvate .. . . ali ipak priš- naje: ,Mi. Srbi, ovakovi, kakovi smo danas, ne može- mo da budemu strašilo ni vrapcima“. Po tome se vidi, da je Špiro dobro upamtio, što, Srbi govore izmegju njih (pred nama, naravno, drugoije, 1 ne može, a da ne izbaci na dvor, Kakav je, aku mu ne pogju posli dobro, mogao bi još vratti se u Dubrovnik, da sad nama Hrvatima ispripovijeda, što se radi megju Sibi- ma; ne želimo mkvime zla, pa ni Gerunu,, da 8e pre- vari, za to mu porućamo, da se drži gdje je i kako može, jer mu megju nama ne ima više pristupa. »Srpski Primorski Glas“ već dobacuje Gerunu ne- |kadaoje hrvatstvo, a Gerua njemu, da ga uregjuje Mar- ks Car, činovnik hrvatski; obojić« su, kako vidite, pred |Srpstvom nečisti, jer su obojica zaraženi Huvatstvom; zbog toga bi im mogao poručiti koji šaljivčina, da se time obojica sada preporuče g. Luju Vojnoviću, sa gori, jer i Lujo nije u tome čut, i pri njegovom iberciru i- ma koja uspomena hrvatska. | Sve je ovo lijepo i značajno, ali je majljepše i najznačajnije, da ovi ljudi, obijegjeni izmegju njih istih, da su s nama Hrvatima živjeli ili da živu, ili, da su se u naša društva uvl.čili, sada krvavo rataju jedni proti drugima, radi lova na predplatoske, a sa izlika su uzeli ovaj divai kraj hcvatske domovine, od Neretve do Pastrovića, Bilo bi od nas ludo, kada bi zen je njima i njihovim listovima, ali će ipak biti dopušteno, (da rečemo, da je možda i-bolje, da se ovi listo izlaze proti Hrvatima, radi njihovog uekle kite craogo:stvom, jer kad im panu i te kite, oni će se na svašto odlačiti nama, samo održe. Sada oba zavagjena lis a jednoglasno i Madžarnma. Jadan je narod, koji pada na ovako novinarstvo, Kao što je arpsko; novinarstvo, koje bi na svakoj no- vinarskoj svjetskoj izložbi dobilo zlatom medalju prvo- ga reda ,za pokvarenost“. kou, ali ne može, da se javav okosi, a da i on|govora Austrije i iiusije, dotle moše plasuti; ali so -na neće; u Afriki pitaaje Maroka &