Austro- Ugarsku, Bosnu si Hercegovinu s poštom: na godinu 10 do godine 5 kruna. Za inosemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto vrati polugodište Sv. Vlaho... Mi Dubrovčani imamo svake godine jednu osobitu želju, jedno za nas veoma važno pitanje, a to je, ka- kovo će vrijeme bit o S. Vlahu. Željni da taj dan što ,večanije proslavimo; jer u tomu su danu sakupljene uspomene, radvsti i nevolje, veličanstvo i slava grada našeg i sve okolice, od svoga postanka do danas; jer pam taj dan spominje svu vrliau, sve napore, sve žrtve pregja našijeh, koji su uvijek uz Sv. Vlaha i 7a Sv. Vla- ha nastojali, radili, življeli; ove se godine vanredno ve- selimo, jer se je vrijeme ustalilo i po svoj će mo pri- lici imati krasni premaljetni dan; što uz veliku našu žalost, ima nekoliko godina da &8e nije dogodilo. 1 ako godina ) veoma loša, i ako glad i nevolja goni i gra- gjanina i seljaka, ipak mi se radujemo velikoj slavi dau Sv. Viaha, miloga i vrloga Parca našega. Raduje mo se, jer smo na stotine puta dotegli rukom, da kad bi nas kakva nevolja pritisla, nebi bila daleko svemo- žu& pomoć miloga Svetitelja našega. Redujemo se, jer očigledno vidimo da se grad poljepšava, da se gragje dižu, da blagostanje raste, da se značaj i ponos, radnja i preguuće šire u narodu; koji eto hoće, ako ne može dostiguuti stepen na koji su se ispeli stari naši, barem naslijediti sto bolje može njihove vrline, Radajemo se dopokon, jer ako dopušti vrijeme nahrliće veliko mno- štvo pobožnika, da kleknu ispred oltsra Spoboraika našega, da ljube svete njegove moći, da podigau jed10- glasno svoj vapaj; Sveti Vlah, brani nas, pomozi nam ! Kako nami taj dam vedar i veseo dolazi tako znamo da će osvanuti vedar i veseo i svijem dubrovčanima, bilo u Europi, bilo u dalekim stranam svijeta ; gdjegod je dubrovčanin, on će se radovati tomu danu, izgledat će ga ko najaretuijim u godini, pak ga pritisle sve ne- volje, svi ga jadi okružili, on će posmjehom i očitom radosti uzdahouti: Tebi Bože hvala i slava jer sam dočekao slaviti slavje rodnoga kraja svoga. Veselo da- kle braćo Dubrovčani: slavimo parca našega: u sto nam dobrih časa došla svetkovina njegova ! Proti zulumu. Ako se mi Dubrovčani ovako odlučuo borimo proti Srbima i crnogorstvu, izim unarodnih, a to je najveći, i drugih velikih razloga, postoji još jedan, nazovite ga sitmim i osobuinm — što smeta? — ali i taj razlog je vrlo važan. Vidite, bit ćemo iskreni; recimo da nijesmo Dubrovčani, dakle Hrvati, već da smo baš privr- ženici srpske misli, ipak, kao sinovi slobode, ču- vali bi se srpske čeljadi, jer ih u dušu poznamo. Njima je u krvi sulum; ako ne mogu da zulumča- re, tada se zulumu pokoravaju, i trpe ga, jer ga smatraju uaravaim.*) Koo ih u Ugarskoj, eno ih u Turskoj, jer dok se jadni Bugari muće, da se oslobode, Srbi čekaju... Rusiju. Eino ih u istoj Crnoj Gori, gdje im je i odviše jadno, ali sve pod- nose. A jesu li se dočepali vlasti, što vrijedi i u privatnom im društvu, a ne samo u politici, tu vam je odmah gotova ona srpska narodna priča, da je Ciganin, kad se zacario, objesio najprije svo- oca; su Srbi sebe najbolje karakterizovali, kad o s6e- iznagjoše, da su dobre sluge, a zli gospodari. Dok se ne dočepaju vlasti svašta će vam o tad su najliberalniji; ali čim se vlasti do- od njih se i nadajte svačemu. ozaamo ih najbolje mi u Dubrovniku, a po- govori ravi na općini, poznaju ih danas bili =s% e i «< = mo o up ' naša braća u Mitrovici. Dubrovniku, prije nego su se dočepali vla- su liberalniji od sviju republikana, a po- kakvi su bili, to svi znamo. Pravi, stari, po- Dubrvvčani, sko, kao Dubrovčani, nijesu htje- "s upomenuli nam borbe gra slobodu“ poslužit ćemo ih, Ur. # vo što smo rekli do sad, dokazuje, U DUBROVNIKU 81. JANUARA 1908. Crvena Cijena je ;listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem w kuću, sa rvatska i oglasi plaćaju se upravi ,Orvene Hrvatske“ u Dubeeraika | Pretplata 1 Izlazi k bote. ivi. Za izjave, zahvale plaća se 40 para po retka, sy dem \ a | sje ma či Puca. Oglasi koji se vido puta tisksja go pogodbi i us raa- Pojedini broj 20 para. | li biti Srbi, nijesa bili do koljena ni djetićima u dućanima ,gospara“, koji su se s brda ovdje spu- štili. Njihova se sila nije više mogla trpiti, proti kojoj je, Bogu hvala, ustao stari slobodni duh du- brovački i za vazda ih uklonio iz općine. Naopako, da nije tako, da im se i dalje puštilo, da zulum- ćare slobodom slobodnih gragjana! Nebi danas smje- li, da se tako izrazimo, ni disati siobodno, u ko- liko bi to od njih zavisilo. A što je.ono njihovo isticanje, da su oni jedini pametni, jedini slavepno- fili, jedini slobodni i nezavisni značajevi?, što je vuo, kad vam o svearu i svačemu drobe: o Aiplo- maciji, o politici, o filozofiji, ako ćete i logiji i to uvijek s visine, smatraju nas a priori neznali- cam? Taki su Srbi, antipatični i mnesnošljivi, kao što nije niko u Europi, jer sve im je to do uro- gjenog im i u duši ukikanog despotizma u svemu i prema svakome, radi kojega vas ,preziru“, pa promislite, da bi im upalilo, da s nama zagospo- duju?! Bili bi gori od Cigana! Niko nam o tome nije pružio boljega primje- ra od njihovog slavaog Ljubiše. Kad je ovaj za- povjedao u Budvi preko svojih privrženika, nije im se mogao trpjeti zulum, tako da su isti rišća- ni sastavili deputaciju da se ide ravno tužiti Ni. Veličanstvu. Čim se deputacija ukrcala u Kotoru u parobrod, Ljubišini ljudi ovome brzojavili i iz- vijestili ga, kad će prispjeti u Beč. Ljubiša tada turi vijest u ,N. F. Presse“ ka- ko se čuje, da če doći u Beč neki sumnjivi Cr- nogorci. Uzbunila se policija. Ne ćemo na dugo, kako ja sve bilo izatkano, samo ćemo kazati: netom članovi deputacije, sve jadni težaci iz Maina i Pobora, staviše nogu na bečko tle, a na njih nasrnu četa policijota, žanda- ra, detektiva i š njima u tamnicu! Kad su bili u tamnici, i kad je bilo sigurno da neće dobiti Previšnju audijeaciju, pojavlja im se Steyan Mitrov Ljubiša, dolazi im u tamnicu, da ih izvede i spasi. Čim ga opaziše svi k njemu ruke: ,Steva- ne, po Bogu brate, pomozi nam!“ Poslije dva tri dana ispitivanja i preslušava- | nja napokon ih oslobodiše iz tamnica, ali nalogom da se odmah vrate kući. Do štacije ispratio ih je Ljubiša, pa će oni njemu, da su se došli na nj tužiti i da im je on sve ovo opravio, a on njima da jest — i izljabili su se, jer je kod njih sve ovo ,naravno i obično“. Otišli oni da ga tuže; u tamnici mu se ruka- ma obraćali da ih oslobodi. U tamnicu ih on u- valio, a poslije izvukao, da nagje razlog da mu budu ,harni“, Kad su se ljudi vratili u Budvu, pitali su ih; sto ste radili u Beču? — Pa ništa, odgovoriše; Ljubiša nam je opravio ono, što ti mi njemu, da smo u vlasti. Mi tužimo ovako njegovu općinu, a da smo mi u općini tužio bi on na isti način na- šu, i tu nije druge, već uprijeti, pa iskopali mi njega, ili on nas. Ovaki su megju njima, Ko bi izbrojio užase što ih i po Srbiji trgi narod od ljudi u opštinam? Eno Sarajeva, gdje se narod njihov, & osobito rad- nički im esaafi najgore tuže na njihove sarajev- ske gazde, koji se smatraju, ako nekoliko groša više, da su balkanska aris Do pred koja godinu i u ženidbam su se odij jaiu groblja im je razoijeljeno, jer gazda neće da bude pokopan već izmegju gazda. Po Bosni i Hercegovini su srpsko-pravoslav- ne opštine neki ,consigli dei dieci“ samo što da- nas ne smiju odviše. Pred opštinarima strepi i čar- šija srpska, & na stotine je srpskih učitelja, koji su iz opštinskih škola u vladine, jer ni- jesu snositi zuluma promislimo malo; da se, recimo jedna lu. mjeran popust. Dopisi šalju frankirana pisma ne primaju %6. se Uredništva. Rukopisi se ne vraćaju, a me- doriju, ali o kojoj snijevaju Gospodarevi ljudi, spu- šti Crnagora u Boku Kotorsku i u Dubrovnik, pa da zavlada i zagospoduje, što bi bilo od nas ne- voljnijeh? Spuštio bi se u naše pitome hrvatske krajeve čopor potrebnih Urnogoraca, 1 sve bi pri- svojio, a ispod zuluma novih gospodara stenjali bi gore, nego su Rusi ispod mongolskoga. Bilo bi tu intriga, i podvala, da bi bježali na kraj svijeta, jer kad su onaki, kakvi su, izmegju njih, lako se do- sjetiji kakvi bi, tada složni, bili proti nama Da- brovčanima. Danas još se pričinjaju, danas se raz- meću liberalizmom radi Srba katolika, jer tako moraju radi takta, ali sutra, kad bi im upalilo — opet ponavljamo istu ludoriju — da se spušte, za- pamtili bi ih svi mi, koliko nas je. Misli se, da ih Arbanasi mrze, radi politike, narodnosti ili vjere. Ništa od svega toga; Oni ih mrze što ih poznaju kao osobe, kakvi su, tako da vole tursku vlast hiljadu puta od crnogorske i za to se baš i ne bune Arbanasi proti Turcima, da Crnoj Gori ne panu na lijepak. U zadnje doba u Crnoj Gori moderni su su- dovi. Misli se, da je i to uragjeno zbog političkih arbanaških razloga. Na protiv čaje se — a brzo će se saznati je li tako — sudovi crnogorski puni su tužaba i tražaba mnoštva arbanaških trgovaca po Crnoj Gori, pa neka se niko ne izueuadi, ako jednog dana čaje, da su svi izgubili parnice, izim kojega, i da su se iz Crne Gore otselili, puhajući u prazne šake, Otselili bi i mi s našijeh starodavaijeh dubro- vačkijeh ognjišta, a kroz cijelu Boku Kotorsku i zemljište stare dubrovačke republike, poslije go- dine dana njihove vladavine, odjeknivao bi očajui las: ) »Ovaj se zulum, nemože snositi“. Crna Gora radi, da se dolje spusti, i za to mi ovdje stražarimo i branimo se, ne samo da o- brauimo naše ime hrvatsko i hrvatsku narodnost, već i našu osobnu slobodu i naše privatno vlasni- štvo, pa i samo privatno poštenje. i Srbi ,svi i svuda“ neka ovo lijepo pročitaju i dobro razumiju nas stare i mlade Dubrovčane. - AAAVVVVVANANA Grubo su se najedili! I zadoja ,Crvena Hrvatska“ najedila je gospare oko Dubrovnika“; i sada nam odgovaraju bijesno, što nas uvjerava, da nam je dobra artiljerija; pogagja, pa- sja para! Molimo njihova arabijana gospodstva, da ma- mi dopuste 1 ovaj put, da im odgovorimo hladao i ra- aložito, jer ge mi baš i nomamo sa što jediti. Dubrovnik“ je ustvrdio, da su velikohrvatski li- stovi pisali tako, da priprave porotaike Hrvate, da o- sade Trojauovića, Fabrisa f Zoru. šMi smo odgovorili, Što smo zaali i dokazali da su Hervati i k30 porotnici pošteni ljudi, što nam zadaji ,Dabrovaik“ priznaje i potvrgjuje. Dakle poližao je prvašaju podvala i dao asm je Og. Za to se jedi! Ali mi smo ,Dubrovaik“ pozvali otroreno, da is- gode koji je hrvatski list onako pisao, seljom da Ona budu osugjena na vješala ili na vječitu robiju? iti