Br. 6. Crvena Hrvat Pretplata ;i oglasi plaćaju se upravi Grvene lirvalske“ o | gdje su utašljivi. Za \ a za oglase 2) para. | mjeran popust Dopisi šalju se Cijena je ;listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, sa Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 do godine 5 krun&. Za inosemstvo: 10 kruna i poštirski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Slava Dubrovniku; Srbi oko ,Dubrovnika“ pričinjaju se, danas nijesu razumjeli radi člunka u prošlome brvju , Pro- ii zulumu“, i oni tu dobro rade, jer znadu što smo im htjeli reći, a danas ćemo im se još bolje istumačiti. Dubrovnik danas nije ništa ucgju narodima državama, ali uvijek ostaje znameniii grad radi svo- je negdašnje slave, uvijek klasični svjedok neka- danje kulture, kao što će uvijek ostati grad na glasu i rad svoje skladnosti. I megju Hrvatima je i svima hrvatskim gra- dovima i danas naš mali Dubrovnik dijamant, koji se brižno čuva, pa se lako dosjetiti koliko on imponuje Srbima, koji će barem u sebi priznati, da Hrvatima nijesu ni u čemu dorasli, a najma- nje u kulturi. Osobito je naš mili Dubrovnik izašao na glas radi svojih slavenskih osjećaja, Crna Gora s time računa; onaka, kakva je, sirota, gola, bez ikakove kulture, ona može samo dobijati, obmanjivajući, da je Dubrovnik za nju, da su Dubrovčani privrženici njezine politike na Balkanu. Više to njoj vrijedi, u moralnom pogledu, od cijeloga pisanja sviju srpskih i nekih drugih li- stova. Za Dubrovnik uvijek govori pred cijelim svijetom dubrovački moral, a crnogorstvo da- nas hoće da uzme za se taj moral, pa da sa ime- nom dubrovačkim pokrije sva svoja malo valjana djela, isto kao kad se ko poderana odijela zao- grne novom kabanicom. Za to se i upinje crnogorstvo, da postostruči tobožnju moć dubrovačkoga srpstva, za to i radi onako, da prikaže kao da je vas Dubrovnik srpski jer to njemu služi, niti tu ono mari za Dubrov- nik, nego za se; a jer u Dubrovniku gospoduaju Hrvati, po želji i po volji hrvatskoga puka u npje- mu, za to oni i ocrajuju i sumnjiče dubrovačke Hrvate. Ima dosta vremena, da su se Dubrovčani su- prostavili proti crnogorstvu. Kad je ovaj list stra- žu stražario na ovoj slavnoj, ali izloženoj tački hr- vatske domovine, mnogi su ga osugjivali, jer su vjerovali u medene riječi crnogorske o slavenskoj politici. Ali danas je svima puklo pred očima. Od petrogradskog lista ,St. P. Vjedomosti“ do praške .Politik“, od ljubljanskoga ,Naroda“ do tršćanske »Slavenske Misli“ svi danas osugjuju neslavensku politiku crnogorsku. Ovo hoće reći, da smo mi Dubrovčani opet prvi proučili Crnogorce, da smo mi prvi doznali kakvi su i što misle, te današnja opća osuda skoro sveslavenske štampe, nije drugo već pohvala Dubrovčanima Hrvatima, da su se vladali kao pra- vi slavenofili, da su branili ne samo hrvatski svoj grad, nego i sam zrak od Neretve do Paštrovića, da ga ne okuži crnogorska kolera u politici sla- venskoj. Dubrovnik se time može i dičiti i ositi ; ocrnjivali su nas, sumnjičili su nas s češka is pulicijama, jer nijesmo vjerovali crnogorskom sla- venstvu, a danas iz najglavnijih slavenofilskih re- dakcija kao da čujemo: ,evala vam Dubrovčani !“ U ovim okolnostima vjerujemo, da je crnogor- | skoj politici, koja se toliko izgnusila, od potrebe malo dabrovačke vode i sapuna, da se Opere. Dosta bi bilo, da se Dubrovnik izrazi, da Cr- nogorci rade slavenski. = Na njihova žalost izjalovio im se plan, jer Dubrovnik opet da je na našemu jugu progovara, samo hrvatska politika u isto doba i prava slaven- ska“ i da je njegovo mjesto u Hrvatskoj. | Za to smo onomadne i obašli gradom pred- |avjedoće liberalisam, Srbi pravvelavni da vživaju, da 0 DUBROVNIKU 7. FEBRUARA 1908. krana, na Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. vogjeni od hrvatske glazbe, na vesele glasove, da su se u Zagrebu braća Hrvati bratski sastali i brat- ski rastali. Za to smo pohrlili i u kazalište, da i time zasvjedočimo, da nas ima, da je Dubrovnik naš grad, i da kažemo što hoćemo : njegova budućnost hrvatsku, u njegovoj domovini hrvatskoj. Dubrovnnik se danas, pod hrvatskom : troboj- nicom, gizda, ponosi. On se diči sa svojim hrvat- stvom i sa svojim slavenstvom, a crnogorstvo se previja ispod udaraca slavenske štampe. Do ovoga je moralo doći. Dubrovnik služi slavenstvu na podlozi hrvat- skoj radi svoga ponosa i glasa, a crnogorstvo slu- ži tugjinstvu, radi svoga profita. Slava Dubrovniku, svijetla obraza hrvatskoga! — tat Materijal za lijepu komediju. Izmegju srpskijeh kalugjera i radikala došlo je do gustih i pregustih; jedni druge slikaju, & svi su zaista lijepi. Kalugieri oko primorskoga Srpskog Lista“ pišu, da su im radikali ljudi sebičoi, čerlatani i prazne tikve, a ne treba pi napominjati kako piše ,Srpski Glas“ o kalugjerima, niti je trebalo Geruuu i družini, da se muče, jer su kalugjeri pozaati. Kako mi još nijesmo država, pa nemamo policije, naravco je da nijesmo znali, da su Srbi baš ovako sklad- na čeljad. Htjelo se, da se oni sami posvade i da nam se pokažu. Ipak ovi naši u Dalmaciji doste su bolji od. onih u Srbiji, da i ne govorimo 0 onima u Crnoj Gori, jer su oni, ako ćemo pravo, taki, kao da je svakome ba- rem djed bio fabrikanat od najfinije parfamarije. Ovi naši znadu te barem pozdraviti, znadu i reći nekoliko nječi, jer su s nama i žitu megju nama, ali kad se obi tamo posvade, to vam je isto kao kad se počupaju one žene, koje često čiste zrcalo. Jedue godine blizu Ne- gotina u Srbiji posvadio se Prečnačejši gospodin Prota sa svoj.m prepodobnim monahom, kmetom opštine, s to im je načelnik i sa tutorima. Prečnačejši Prota, otac im duhovni, bio je radikal, oni su bili napredajaci. U nedjelju došli svi u crkvu na litargjiju, & Preč- načejši Prota, kad ih je vidio, skinuo je čizme, svukso čarape i počeo strići nokte. Grdno su ga oni izražili u listu »Videla“, ali im ;e i oo fiao odgovorio u ,Odje- ku“, da je otkidao nokte, neka bi ga počekali za li- turgjiju, da ne misle, da & njime zapovjedaju napred- njački lopovi“. A kada su se prolani ;posvadili Crnogorci u Ska- dru, pa došao neki Crnogorac čiste dolame, da ih iz- miri, turske vlasti odusele su im oražje, da se ne pou- bijaju; a osi su se ipak pobili i to preko bratske 60- fre, gdje su uglavljivali mir — pobili su se 8 batina- ma, a jednome je glava bila razmrskana štapom od... razomjete me. — Mislim po tome, i sko su & naš: | Srbi teško zaratili, da će se ipak boriti ,u dušoim gra- oicama pristojaosti“ ; ako iscrpe svu nepristojacst iz- megju njih neće im ništa ostati za Lirvate, Prva je, što; bi im je preporučili, da ne prenose rasdor u Dubrov- nik. Srbi u našem gradu zoaju, da se moraju najviše borit! proti našim popovima. Srbi katolici, da time arajdaraju, što su u Dabrovniku dočećali. Prijs bi se pod starim Dubrovčanima čaće grijeli u suncu, a danss bi ih Srbi katolici, da moga, učlaili i vlastelom. izjave, priopćena, sahvale se 40 pati iam polarna ije jo Mo | Ne Rakopisi se ne vraćaju, a ne- pisma ne primaju %e. fo iš 84 Ga k logjeri zaista značajni u tome, što su važda dosljedni u načelu, da se valja držati s vladom. “Vlada je pjitna svaka, bila. turska ili kaurska, popadija sviju popi &o- na zna vrlo dobro, da su joj i kalugjeri uvijek dbri prjatelji — od kuće! - Naravno je, da ne znamo, kako će be svršiti ovaj rat megju njima, jer u ratu je, kako zbate, glavno iriati ralo novaca. Do 31 dećembra prošla godine u Ziđra je izlazio jedan srpski list i kokao je jaduik, kao nije- daa na svijetu, da ne može kuburiti, ut pokiiviti trv'- kove, dapače je na 17 decembra navijestio; da 's6 uiko pe začudi, ako prestane izlaziti rađi iaterijaltie"ošktud'ie. Danas izlaze u Zadru dva srpska lista i '0bi' se hvale, da im posli idu dobro, a pristaše jednog i dra- gog imali su u dva hotela dčije gvetosatške večere; aa se već, kad su oni na večeri, da jede svaki za tri Nji- hov apetit, to vam je prvi apatit u Earopi. ' Ovo je jedna mala zagonetka, koju će riješiti \ri- jeme, jer ako oba lista produlje ovako, ss trećit u, D1- brovniku“; tada bi se oni isti mogli jo8'“i tumnjički; što bi bilo grubo, jer nam je svima vrld dobro povnisto, da oni nijesu kadri primiti ni odklen pripomoć, nego živu jedino: od pretplata ff I pok. Jovo Metličić, Bog ma dao duši raj, izda- vso je ,Draškov:Raboš* :pa kad bi ga pitali njihovi: a koliko je Jovo pretplatnika?, On bi. brojio: jedan, d 4, tri, do dviesta, dok bi došao na Crnu Gora, a onda bi mu vdmah broj poskočio na 800. : i > ; Što se nas tiče mi smo prema njihovom ratovavju neutralni, samo 'bi ih molili, da bi prenijeli mat sa po- like i na književnost, jer se od:toga trese gospar, L.u- ko Zore, da mu ne bi za inad proti Srgju opokrengli drugi knjitevni list, a i Srgi isbogaja 150:kB. na miyo- ge«, premda ja ne vjeruj.m, da bi mu. naadia, spošto se Zore zaa naći. Kad bi kalugjeri proti ajemu,;<ou; bi za njima; keo onaj paroh iz Srijema, kad je«poljubio ruka Patrijarbi. d+) Bili su jako savagjeni, dok. je patrijarb<još bio paroh; svadili su se radi: kokoši. u vrta «i malo:godm«- lo došlo do gustih, da su se 4 po:novimaga grdili. : Kad je paroh postao patrijarh, onaj drugiupasol morao ići ua poklon. Bilo ma je teško, ali.ja 0tuamo, radi perohije, koja mu je bila masa. Briopio m arijan- ske Karlovce, stupio u patrijarhove dvore, iprijevlo.; se i ušao u veliki salon.od primanja, gdje :ga.je:dekao 1'a- triarh vas ozbiljan. Parob poteša. ki njemu da ga po- ljubi u ruku, a Patrijarh :se obrae, okrene mu legja, i stavi desnicu, zaate više gdje . . # giviiići o abe Što će parob? 2 O LaOdae Nebi, . . Ali je tu parohiji, s masu moe No poljubi li ga u ruka, pase. povrati: kući: glasom ;da je iz one parohije premještea, izulatiće ga popedija. + Bijednik saklopi oči, stisne ar0a, nagao :4e .| -Qo- am mu — tra GE: sve ovo pročita i alrupi, pa napiše | komedija. u ije 18 A ja ću im u toliko skupiti još nešto materijala sa jednu frau. 1 Gsko imamo sad i u Dabrownika. .di- |letansko društvo, pa je bolje, da predstavlja. ove. maše narodne, a izvorao komade Bora ti, srpski sw Gi + O Pula . — te EAT EIA Zadarski zrak; gdje presti | razamijeme a ustavnaj Austetji,— :-||/ Quo se | dragih tešaba, > 2) 5šiću oliosa 4 ć Ai oi oukib ss boj Ogi 28 i ika AEL a. s - statatasdnit iii im dti