g



Cijena je ;listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem
Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na
do godine 5 kruna. Za inozemstvo: 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne

vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i
polugodište.



Za afirmaciju hrvatske misli.

To novinama hrvatskim piše se o jednoj pro-
slavi, koja bi se imala prirediti u Zagrebu mjese-
ca kolovoza. Navršuje se na-ime 1000. godina
uspomena najslavnijega i najnarodnijega hrvatsko-
ga kralja Tomislava, koji je i osnovao hrvatsko

kraljestvo.

Ima ljudi, pa misle, da-ove proslave ne zna-
če ništa — barem za Hrvate. Na protiv mi vi-
dimo sve narode, najveće i najmanje; da- prire-
gjuju narodne proslave, jer ih smatraju velikim
uporištem narodne misli, a trebju im i za to, da
svečano dadu afirmaciju toj misli pred cijelim

svijetom.

Ako ikada, sada je nužno, dai hrvatski na+
rod pred Europom  zasvijedoči, da živi i da ne-

što hoće.

Misli se u svijetu i u slavenstvu, da i ne po-
stoji na našemu jugu misli hrvatske. Ta i ne piše
se o Hrvatima, kao da nas i nema, već ako pro-
tivnici nagju nešto da nas ocrnjuju. Dotlen sa
druge strane nameće se i zaglušuje vika Srba za

srpsku misao, a s treće strane upliču se Talijani,
Njemci i Magjari. Svak bi želio naš hrvatski jug,

svak se čini čuti, o svakome se piše, a Hrvate niko

i ne spominje, i ako su Hrvati glavni čimbenik 1
srce slavenskoga juga, i ako je u njemu misao
hrvatska jaća od sviju ostalih, jer narod neće dru-
gih misli do hrvatske.

Ali koja fajda, kada se u svijetu ne znao
tome ? Jer sezauas nko ne zauzimlje, a toliki bi
nas htjeli orobiti, dok mi Hrvati ni u Francuskoj,

ni u Italiji, ni igdje nemamo jednoga lista na ras-.

položenju. ia id iki s sd. 1 li dd
Tv je najveći razlog, radi kojega bi trebalo
prirediti u Zagrebu veličajnu proslavu, a tako da
pohrle na slavu Hrvati iz sviju hrvatskih mjesta
prostrane nam domovine, i da u goste pozovemo
vidjenih političara i slavenskih i neslavenskih.
Ta bi slava odjeknula; okupili bi se u Za-

grebu, našem središtu, izjavili bi se za što smo tu.

došli, da javno i očito rečemo i Austriji i Unga-
riji, kao i slavenstvu i cijeloj Europi, što hoće-
mo kao Hrvati i Slaveni.

Tad bi se i pisalo o toj slavi, pročulo bi se,
jer bi proletio glas na sve strane, da su Hrvati
na jugu glavni faktor, da i Hrvati nešto ištu,
Naše težnje dobile bi afirmaciju, dok bi i naše hr-
vatsko oduševijenje bilo još više zagrijano, da i ne
kažemo, kako bi se na slavi i megjusobno, Hrvati
iz sviju krajeva porazgovorili, da kroz cijelo hr-
vastvo još bolje provučemo nit ideje hrvatskoga
ujedinjenja.

Sa sviju ovih razloga i mi, dubrovački Hr-
vati, srcem se pridružujemo miloj nam. braći u
Mostaru, koja su prva preko dičnoga Osvita“
iznijele ovaj predlog.

———Bdbt-—-—
 Dukrovnik, 14/2.

Ovih dana dijele se lekcije hrvatskijem  zastupni-
cima za što se ne pridruže četvorici čeških radikala,
pa ve pogju u opstrukciju. Lekcijama tih listova srp-
skih dala je povoda ,Slavenska Misao“ 'iz Trsta sa jednim
napadajem na g. Virgila Perića, zastupnika stranke prava.

. Sama činjenica da izmegju sedamdeset i više čes-
kih zastupnika opstrukcionišu samo četvorica, vbara sve
lekcije, jer je uputnije i slavenskije. da se zastupnici
hrvatski drže sa 70 českih zastupnika, nego sa 4; a
ono 70 koji neće opstrukcije izjavili su preko g. dr.
Kram»rža, da je neće, jer bi time slabili Austriju u
današnjim okolnostima, kad je Č»sima od najvećeg. in-
teresa da ova država bude jaka, jer će samo u njoj
postići što žele; bez nje da bi propali.

Nego srpskim litovima, koji su uhvatili i ovu
zgodu da sumnjiče Hrvate ,sa gledišta slavenskoga“

U DUBROVNIKU 14. FEBRUARA: 1908.





u kuću, za

Izlazi svake subote.

——

Pojedini broj 20. para.

za došasto
























ruče za pretplatnike. Vazda im je po srijedi profit.



Dubrovnik i Dubrovčani.

zi

ša srpske im djedovine. i
vih Srba, koji danas pjevaju o Dubrovniku, pjevali

još dosta izgorjenih kuća, a djedovi, već vremeš-
ni, počeli su govoriti, kako su zlo radili, kako se,

toga njegovi crnogorci, da prostite, pokrali. "Ras-

to iz Crne Gore povratila i jedna broka od to-
liko ukradenih stvari. Bilo, kako bilo, 1848.  go-
dine izvadio je sablju iz korica slavni ban Jelačić,
da se bori za našu hrvatsku domovinu. Onda je
pjesnik Rade bio knez Crnogorski, koji se. proti-
vio Jelačiću i nagovarao Ga, da ne radi za  hr-
vatstvo, nego za srpstvo, kako u njegovim pismi-
ma, koje je tiskao dr. Lazo Tomanović. A ipak
ondašnji grbi“ Dubrovćani bili su za  Hrvatei
hrvatski pokret, tako da su se po Dubrovnika pje-
valei pjesme u slavu bana Jelačića,

Opet 40 godina poslije Stevo Mitrov Ljubi-

združe sa autonomašima, jer su toliko bili uyjere-
ni o svojoj srpskoj jakosti u Dubrovuiku,

koju nebi ipak nikada ušli, pa ni s autonomašima,
da ih uije zaštićivala zadarska vlada, a da se ra-
di bečke nijesu uamjerili na pok. Frana baruna
uwovudulu. | | |

Ali im ni to nije pomoglo; jer kad su ušli,
namjestili se, s vladama osigurali, na prvim  izbo-
runa dogodili su se poznati prizori gdje je ogrom-
na većina Dubrovčana, dokazala, da ona ne pušta
Dubrovnika u srpskim rukama nit po cijenu, da se
u mirnom Dubrovniku i krv prolije, što se nije ni-
kada dogodilo.

Na drugim izborima propali su.

Ali jer su pravi Srbi, om nijesu mogli pre-
gorjeti poraz, da ga ne ovjenčaju slavom; ni na
Kosovu nijesu Srbi podlegli, junaštvu, nego. su na-

im je falilo municije, tako i u Dubrovniku oni su
i onda bili naj jači, jer su svi Dubrovčani
Srbi, ali je Mrvate pomogla vlada i tako smo ih
mi Hrvati istjerali sa srpske im djedovine, koji
počimlje od cunogorskoga lova na kačule ina pro-
sulje po Konalu, (74

za.

upravili bi jedno pitanje: A za što ne. opstrukcionišu
srpski zastupnic', gospari Kvekić i Šarov? Uputnije. bi, grada, koji nije nikada trpio Srbe, to-je naš Du-
dakle, bilo da se srpski listovi bave sa svojom čeljadi. |brovnik ; čiji djedovi nijesu bili: djedovi“ gospara-
|vlaha, nego su bili oni ljudi, koji su se manje bo-
Zar nije smiješno, kad na primjer i ,Primorski Srpski jali za-svoj grad i za svoja imanja-i živote; i od“
List“, organ vladinih Srb, Milaša i kalugjera, napada |samih Turaka, nego od susjednih brgjana;. kojima -
Hrvate, jer neće u opstrukciju? Vidi se, da se oni je dobro ostala u: pameti epizoda, što su ova naša
razmeču samo radi svojih,radikala, da im vide, kako ika-
lugjeri znadu mlatiti slamu. U tome.nas uvjerava još jedno.

Kalugjerski Bedecker ,Primorski Srpski List“ 0-
sugjuje: Srbe radikale, kad je. s njima u polemici, da
vode politiku va bangue, to će reći crnogorsku. Rad,
toga je.i pukao razdor megju njima. Ali u zadnjem bro-
ju u tome se. nadmeće. sa. Gerunovim ,Srpskim Gla-
som“ koji će od njih jače braniti Crnu Goru; ne rade
to ni iz uvjerenja nit iz načela, već da se time prepo-

Ali oni su ovaki a ,Srbi svi i svuda“ vazda su isti,
















Slušajući naše Srbe, ovo je njihov. grad; mi
sino im ga oteli. Upravo, mi smo se dubrovaćki
Hrvati od nekuda dosmucali ovamo, Bog sam. zna
vdkle, skupili se i prikupili, pa smo istjerali Srbe

Kad se govori o djedu io djedovima, to bi
moglo biti najdalje prije sto godina; ali djedovi o-

su onda po Konalu našemu gradu pjesnu: auf
puit! Prošlo je nekih 40 godina, kad se vidjelo.
sam knjaz Petar rasplakao, kad je čuo, koliko su

plakao se, ali niko nikad nije upamtio, da se za rijediti isto, | le. reform | |






ša opravio jednu od njegovih, a cvijet dubrovačkog.
gragjanstaa, po tradicijama stare otvorenosti i po-
štenja našega grada, osudio je Stevana. Mitrova u
Dtionici, iz kuje su onuda izašli naši Srbići, das e:

Zuamo kako je bilo, da su ušli u općinu, u.

šu Brankovića: i na Slivnici bili su oni jači, ali





»braća* i ova naša ,krv*

Iz svega: ovoga, svak razumije, da, ako ima.

uradili Dubrovaiku, kad“

Pretplata“i oglasi plaćaju se upravi »Orvene Hrvatske“ u Dubrovaika |
gdje su utušljivi. Za izjave, priopćena, zahvale plaća se -40.para po zatku, |
a za oglase 20 para, Oglasi koji se više puta tiskaju po.pogodbi i.wa rase _
mjeran popuat. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, a, nex.

frankirana pisma ne primaju se.

ga je srušila trešnja. Doletjeli su i“onda da- kra- |

du i da umirućim ispod: ruševina: sijeku prste, ka-
ko bi prije oteli prstenje, isto kao što-su- počete
kom prošloga stoljeća. dolećeli Crnogorci, pod: izli-
kom da kazne naš grad, jer-se mje-opro Napoleo-
nu-L, koji je-već bio predobio: polovinu“ Evrope.
Ovo su dvije epizode, a sada imamo treću,
moralnu. ai

nam ni kačule, ni prosulje, jer se to-ne može, Sa-
da, kada to ne mogu, napadaju drugačije na Du-
brovčane, jer. nam lupeški kradu čast i poštenje,
jer nas svud po svijetu, preko svojih šporkih
gazeta, proglasuju spijunima, propalićam i pla-
ćenicima, za to što ne ćemo, pa ne ćemo, da bu-
demo Srbi, jer smo Dubrovčani. AS

Nadgrobno slovo. knjaza Nikole,..

Crnogorski knjaz Nikola: govorio je. nad“ gra:
bom svoga. tasta; zna se, da on puno: govori, bez.

kako se zna. i za što govori. U Crnoj. Gori-ima.

mnogo uezadovoljstva u-narodu, na upravu, navoj.
vode i na kapetane. Da se nezadovoljstvo: utiša
knjaz je dao<neku upravnu reorganizaciju, koja će.

vrijediti isto; koliko vrijede: reforme u Kini. Nego

grdilo i radi hljeba, za što.je opet. najviše kriva
crnogorska , Aristokracija“. A gdje-se radi 0 hlje--

bu, tu nema šale, nego valja dati narodu nešto: da..

se založi, pa mu kujaz od časa do časa pruža
masnih zalogaja: Bosau, Hercegovinu, Boku i t.d,
i tine pita: bezazleni narod, koji od Berlinskog.
ugovora pati i trpi na.račuu onoga, što će dobiti,
kada se pod Crnogorom. ujedini srpstvo.
Ne govore: ni državnici, pa ni. ministri što
misle; mak je najveća vještina: današnje diploma-
cije, jer baš u diplomaciji: ,ko muči dva uči* —
i dolazi kući. Au Europi govore-puno i vazda.
samo dvojica: njemački car i crnogorski. knjaz,
samo što nit njemački car,:i ako govori o svače-
mu, nikada ni riječi o tome, što misli u. politici,
a knjaz Nikola vazda o tome, da ga. čuju kako

on radi, da postane carem vd Balkana. Da on zbi-

lja za to radi, i da ima i malo nade u to, nebi_0,
tom nikada govorio. Diplomacija je kao igranje na
karata ; knjaz Nikola danas igra se tako, da pro-
tivnicima pokazuje sve karte, a. mi znamo, da igrač.
tako radi samo onda, kad sve gubi, pa. u despe-.
raciji, ljut i okosan, baci sve karte na sto,

Sad više ne napadaju naša imanja, ne nose:

potrebe i da.je. obični. čovjek, nego da je vladar;

Ne ćemo se s ovoga baviti potanje njegovim .
govorom, samo je žaliti, da sena ovaj. način upro:

pašćuju isti maogi Srbi;
kojaz govori, i ako bi morali razumjeti. da.je. 25,
godina, da on samo .govori, a oni ništa ne, vide,

oni vjeruju u, sve. što im.

Obmanuti tim govorima, Srbi  očekivaju. noyo. im,
carstvo pod novim Dušanom, pa se za to valjaju.
izmegju Cetinja i Beograda, a tugjinci prodiru na,
ujihova ogajišta, Za to oni svuda i ruše. Hrvate,, .

proti Hrvatima pomažu i Magjare, Talijane, Njem-
ce i svakoga, jer.sve misle: Ni

riće nam srpsko carstvo“, ane razumiju, da. kujaz
Nikola ne govori onako radi
radi svojih nezadovoljnih ernogoraca, da ih. brani

iluzijom; kad nemože brašnom, jer crnogorsko i

rasko brašno služi za pogače, pitave i kajdafe, vis
gokih lica, vojevoda i kapetana, ;

srpske. carevine. nego |

*

4

š