Br. 2.
——
Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem %
kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s gpošt
godinu 10 kruna, «x po godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10
kruna i poštarski troškovi.
Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je
mENIEEEEEEEEEESEEENEEEESEEEEEEEESEESENENNN SEE
I
|
| predbrojen i za došasto polugodište.
i
I
Dubrovnik, 10 Januara 1902.
| Kad bi po pripravama imali suditi,
lizgledalo bi, kao da je Dalmacija na-
jednom svojom znamenitosti nadmašila
dr zemlje u Austriji. Već je dva
imjeseca, da se namjesnik odrekao, a
još mu nasljednika pije, kao da u au-
kra burokraciji nije osobe, da za-
zme to mjesto. Pronose se istina ko-
ekakva “nena, nu koji je sretnik ili
esretnik, kojemu je sugjeno da pre-
zme na sebe odgovornost i za ono što
e bilo i što će doći, ne može se još
azati. Kažu, da se je prvo gledalo,
. hoće li Dalmaciji dati civilnog namjes-
ika ili kakvog c. k. generala, a da
ad stoprv rade o osobi. Kako bilo da
ilo, ovo je zatezanje sumnjivo i zna-
ajno, a to zbog više uzroka.
Kad bi se imalo gledati na harakter
temlje, novi namjesnik mogao bi biti
edino Hrvat, nu mi smo se tomu od-
ikli, pa bi bili zadovoljni i osobom,
cojaeće prama nama Hrvatima biti pra-
edpš, a koja će ujedno i brinuti se,
a pipravi, što su vlade od decenija u
konomskom pogledu sakrivile. Nu je-
\luo i drugo je teško da bude, jer zna-
iho da“im je u Beču drugo na pameti.
\)ai bi htjeli od Hrvata imati poslušne
luge, koji bi se za bjep pogled i slat-
u riječ ostavili ,sanjarija“ o narod-
om jedinstvu, a uz to još bili zahval-
i Nijemcima i Madžarima, kojim je
almacija i cijelo primorje žrtvovano.
\amjesuika, da im to izvrši, teško će
aći, jer niko neće da se primi tako
ške zadaće. Tu regbi zapinje stvar,
kako će se i hoće li se zaprijeke
rebroditi, to je opet druga stvar. Mi
užemo kazati samo: Hajde da vidimo.
imat ćemo što i gledati, bude li no-
0 namjesnikovanje donijelo sa sobom
dar hatskom narodu jačanje cen-
no njemačke struje uz pomaganje
ljanaštva, kako neki proroci nago-
iještaju. Mi u to ne vjerujemo, a ka-
ali smo već za što, nu vrijedi ponovi-
i, da Hrvati toga trpjeti neće. | sam
i pokusaj u tvimu smislu značio bor-
u, & zastupnici, kojim je narod po-
lunio svoje povjerenje, zuati će to 1
upravdaju odbijajuć a limine svako
opustanje u narodnom pitaoju.
Marko Marulić.
itao na Marulićevoj proslavi D.r M. Medini,
(Svršetak.)
Pa kao da je višnji. uslišao molbe
esnišvve, Ne posla narodu istina, što
Marulić žadio, Oa je vapio osvetni-
prolivene krvi, strenitelja turskih
a providnost božja dade izmućenu
rodu pjesmu. Njezin syuk odmnije
Jednom po uvalama ubavog primor-
oglas se po duvravama Marijana,
čage od uje Velebit, sa je hvar-
u vode, a na bornoj Petči podigne
bi vila krasue dvore, da otole navi-
ta rodu 1 plemenu novo doba, doba
og postojanja.
U DUBROVNIKU 11. Jandara 1902.
našnjem ukusu tražio u Juditi i osta-
lim pjesmama, koje Marulić ispjeva
sestri Vici, dumni sv. Benedikta, one
slasti, koje nalazi u današnjih pjesni-
ka, zanago ih ne bi našao. On je če-
do svoga vremena, pa i pjeva onako,
kako su mu drugovi pjevali, a narav
mu baš ni nije bila pjesnička. Nu svih
tih prigovora nestaje pred jedaom po-
misli, pred pomisli, da je on jedan od
prvih umjetnih pjesnika. Seljačka se je
koliba znala i prije njega sokoliti pjes
mom u nevolji a veseliti u sreći, i
prije Marulića bilo je ljudi, koji su
svojim jezikom kušali barem izraziti
dragoj ljubavno željkovanje, nu vlaste-
la su bila već zaražena tugjinskim du-
hom, koji je otrovan duvao iz gorde
kraljice mora, pa je trebalo jednog
Marulića, da ih privede u kolo narod-
nih radbenika. Nama, rogjenim u vije-
ku narodnog probugjenja, koji smo se
od djetinstva naučili ne stiditi se svo-
ga imena, teško je i pojmiti, što zna-
či i kojim je poteškoćama bilo spojeno
i zamisliti ono, što je Marulić izvršio.
To shvatiti može jedva jedvice oma
generacija ljudi, koja je pred tridese-
tak godina pregoula, da Dalmaciju pro-
budi iza sna, u koji je bijahu turnuli
otugjeni sinovi. I oni su probudili na-
rod, kao što ga je i Marulić budio, a-
li njima je trud bio polovičan, jer kud
god bi se okrenuli, sretahu se sa us-
pomeaama iz naše prošlosti, koja im je
na oba uha dovikivala, da budu što su
im djedovi bili. Gundulić, Palmotić,
Gjorgjić, Baraković, Lucić, Hektorović,
Kačić bili su njima učitelji, & Marulić
odgojen u tugjini, živeći u napola otu-
gjenoj domaji, crpao je jakost za svo-
je djelo jedino iz nesebične ljubavi
prama svomu rodu i iz želje, da kori-
sti puku, i ta ga je ljubav podigla do
učitelja ne samo svojeg već i kasnijih
pokoljenja. Znadu ga suvremenici, zna-
du ga lliri, znademo ga i mi & naziva.
mo ga i jedni i drugi časnim imenom
oca naše književnosti. A za što? Jer
je i dubrovačka i ilirska i sadašoja
književnost vezana za Marulićev rad.
Dubrovačka je književnost nikla iz is-
tog tla pod dahom talijanske renesanse
da dijeliti dalmatinsku od dubrovačke
ne možemo, & kad je Gaj pregnuo, da
ulije novog života u obamrlo i iskrva-
reno tijelo našeg naroda, pokazivao je
na Dubrovnik keo dokaz, da i mali
narodi, dapače i pojedini gradovi mogu
biti veliki, njeguju li svoje onako, ka-
ko su i naši djedovi radili.
Gospodo! Vjerni tradicijama Dubrov«
nika, sastali smo se i mi danas, da i
pred svijetom iskažemo ocu kajiževno-
sti onu čast, koju u srcu ćutimo. Slu-
čaj, samo je alačaj htio, da smo mi
sadnji, koji se odazivljemo posivu is
bijelog Zagreba, toga simbola duševnog
jedinstva hrvatskog naroda, pošto mu
se već odazvaše sela, varoši i gradovi,
gdjegod Hrvata ima. Taj slučaj neka
Kad-bu ko, gospodo, sudeći po das | bude ujedno i dobar ,omwn*, Što je
Izlazi svake subote.
Pojedini broj 20 para.
Godina XII.
=
CRVENA HRVATSKA
Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ u
Dopisi šalju se
Zagreb započeo, neka Dubrovnik svrši,
neka se i on pridruži pokliču, koji se
ori širom naše domovine:
- Slava Marku Maruliću!
Slava! Slava! Slava!
mm————————————————————————————
Zagreb, 8 Januara.
Hrvatska poljodjelska banka. — Ban i hr-
vatski zastupnici u Pešti. — Napadaj na hr-
vatsko domobranstvo. — Srpski crkv. kopgres.
Stara je godini u nas lijepo dovršila;
tako lijepo, da bi njezin svršetak mo-
gao biti začetak nove ere. Dne 30 pro-
sinca konstituisala se je hrvatska po-
liodjelska banka. Doduše supskripcije
nisu odgovorile očekivanju prvoga hr-
vatskoga katoličkoga kongresa; ali ni-
je se tome čuditi. Kad uvažimo zapri-
jeke i poteškoće, koje su se subskrip-
ciji stavljale na put, onda moramo se
diviti postignutome uspjehu. Temeljna
društvena glavnica i uplata zajamčene
su u većoj mjeri, no što to zakon zah-
tijeva; & tako isto na prvoj koustitui-
rajućoj *kupštini prisustvovalo je više
potpisatelja, no što to zakon zahtijeva
i zastupali su daleko veću temeljnu
glavnicu, no što to po zakonu treba, a
da skupština uzmoguae prihvatiti pra-
vovaljane zaključke. Bilo je do 80 pot-
pisatelja. Biskupa Strossmayera, koji
je potpisao najveći broj dionica, zastu-
pao je djakovački župnik msr. Cepelić;
nadbiskupa Posilovića kan. Pliverić, a
zagrebački kaptol kan. Suk. Skupšti-
nom je ravnao dr. Amruš, a kao izvjes-
titelj je fuogirao dr. Derenčin, koji je
obrazložio cilj banke sa jednim od naj
uspjelijih svoiih govora. Pošto je skup-
štioa prihvatila gravila banke, izabrala
je ravnateljsko vijeće, koje sastoji od
21 člans. Ovo je imalo svoju prvu sje-
dniču dne 4. te je izabralo predsjedni-
kom kanonika prvostolne crkve u Za-
grebu dra. Suka, a potpresjednika dra.
Mirka pl. Antolkovića, Izbor se u op-
će čini vrlo sretnim, te je u gragjan-
skim krugovima primljen neograniče-
nim zadovoljstvom. Širem općinstvu dr.
Suk je poznat kao predsjednik sveto-
jeronimskog društva; užem kao
brižljivi i vješti nadstojnik pobožaih
zaklada prvostolnoga kaptola. U istoj
sjednici izubran je i ravnatelj banke u
osobi dra. Svetimira Korporića, čestita
Hrvata, koji je polazio trgovačke nau-
ke u Hamburgu. Označujući cilj banke,
dr. Derenčin je rekao, da ono nije dje-
lo špekulacije, nego da ide u prvom
redu za tim, kako bi pomogla seljaku.
Odazoveli se banka toj zadaći — & op-
ćinstvo je uvjereno da boće — onda
će doprinijeti osviješćenju seljaka i nje-
govoj neodvisnosti, &a po tome pobjedi
dobre hrvatske stvari. Naša inteligen-
cija odviše je pokvarena i odviše je
pudlegla tugjinstvu, te rodoljubni kru-
govi ne polažu u nju osobitih pada.
Najveće nade danas se polažu n naše
selja štvo; pa je zasnovanje poljodjelske
baoke djelo pravice humanitarnosti i
patriotizma.
Prollih dana bao grof Khuea-Hoder-
Oglasi koji se više m
Dubrovniku, gdje su utužljivi,
Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para goselje.
E pm tiskaju po od iuz razmjeran popu
redništvu. Rukopisi se ne vraćaju, & ne-
frankirana pisma ne primaju se.
vary boravio je u Budimpešti. U opće
se misli, da je uložio svoj upliv, kako
bi u svaki parlamentarni odbor bio bi-
ran po koji hrvatski zastupnik, te je
označio i pojedine kandidate za svaki
odbor. Ovo djelovanje bana u savezu
je sa zaključkom, koji je prihvatio klub
vladine stranke, da zastupnici u Bu-
dimpešti moraju odsele polaziti sjedni-
ce t. zv. zajedničkoga sabora i u sa-
borskim raspravama sudjelovati. Hrvat-
ski zastupnici u Budimpešti imaju svoj
posebni klub, kojemu je presjednikom
Imbro pl. Josipović, a taj klub je pak
integralni dio kluba Szellove liberalne
stranke. U vladinom klubu u Zagrebu
pojavila se je bila jaka struja, koja je
išla za tim, da bi klub hrvatskih zas-
tupnika djelovao sasvim neodvisno od
kluba liberalne stranke. Ban se je to-
me usprotivio i banovi nazori bili su
uvaženi. Ipak jedan paragraf klupskih
pravila je promijenjen. Po dosadanjim
ustanovama većina je morala birati
zastupnike za t, zv. zajednički sabor
jedino iz svoga krila, a oni su pak
morali biti članovi liberalnoga kluba u
Budimpešti. Magjarska opozicija digla
je više prigovora proti ovoj klupskoj
ustanovi, koja zadira u slobodu zastup-
nika i da mu daje naloga, premda| za-
kon to izričito zabranjuje. Većina je
uvijek prešla preko tih prigovora, pače
u jednom konkretnom slučaju izjavila,
da ta ustanova nije u opreci sa zako-
nom. Sada ju je pak sam klub vladine
stranke u Zagrebu brisao; ali je na-
dodao, da svaki zastupnik zajedničkoga
sabora, koji bi prestao biti njezinim
članom mora eo ipso položiti mandat.
Osim toga klub hrvatskih zastupnika u
Budimpešti izabrao je jedan odbor »a
akciju, sastojeći od predsjednika [Josi-
povića i od zastup. Gejze Josipovića.
Gjorgja Dedovića i Steva Popovića,
.Ovaj odbor će odlučiti u kojim raspra-
vama da hrvatski zastupnici sudjeluju
i koji od njih da govori, Ne bude li
zoao magjarski — a to će se najčešće
dogoditi — govoriti će hrvatski. Zas-
tupnik, koji se nebi odazvao ponovlje-
nom pozivu biti će dužan da položi
mandat, Sve vam ovo javljam po kro-
ničarskoj dužnosti. Drugo je pitanje,
da li će se sve ovo ispuniti i da li će i-
mati kojega uspjeha, ako se ispuni.
Svakako, bude li što iz svega toga,
glavna će zasluga biti opozicije, koja
je potresla hrvatskim zastupnicima,
prigovarajući im bez prestanka njiho-
vu apatiju i njihovu sterilnost, te po-
zivajući ih na vršenje svoje dužnosti,
»Budapesti Hirlap“, koji se od ne-
koliko vremena rado bavi hrvatskim
stvarima priopćuje članak, kojim žesto-
ko navaljuje na časnike hrvatskoga
domobranstva, koji da goje protuma-
gjarske tendencije, pa se u slučaju po:
gibelji vlada nebi mogla na njih na-
sloniti. Faktično pak sva krivnja tih
časnika sastoji se u tomu, što su Hr-
vati; a sva je tešoja Budapesti Hir