Br. 8. U DUBROVNIKU 18. Jaruara 1902. Godina XIf. =m————————= (RVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u » Bosnu i Hercegovinu & poštom: na = 10 kruna, na po godine 5 kruna, — sa šnozemstvo 10 kuću, za Austro- Ugarsku, run& i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. ESSIEN okolnost kaže dosta jasno izvor -pan- | gorietati. U ovo zadnje vrijeme ban je dspesti- Hirlspa*" proti hrvatskom: de+ Dubrovnik, 17 Janusra 1902. Cijelo se. je novinstvo u monarhiji bavilo ovih dana jednom prljavom afe- rom poznatog njemačkog agitatora K. H. Wolfa, radi koje je bio prisiljeo, da položi zastupnički mandat Škandalozna kronika dobila je novoga gradiva po- vodom njegovog ponovnog kandidova- nja za zastupnika u bečki parlamenat. Nas ue zanima baš ni malo ova afera, kao ni to, je li u prekojučerašnjem iz- boru bio izabran Wolf ili njegov pro- tivnik. Zanima nas nešto drugo, što je u ovoj aferi izbilo na površinu. Pad njemačkog agitatora i vogje pan- germanske stranke nije ražalostio ni- jednog Slavena, jedino Srbi htjedo- še i u ovoj zgodi biti žalosna iznimka. Bivši srpski generalu konsuo u Lon- donu, Mikola Jovanović napisao je u Jjedaom beogradskom listu članak, u komu odiučno brami Wolfa i dostavlja, da je on bio do sad jedini Nijemac, koji je gojio plemenitu sućut za srpske na- rodue.rane i koji je 8 parlamentarne tribune uaznanio svemu svijetu, da srp- ski narod ima slavnu prošlost i pra- You na samostalni parodni opstanak. I zbilja Wolf je i kao zastupnik i kao novinar iskazivao simpatije sve- mu, što je srpsko. Njegov list ,Ost- deutsche Ruadechau“ neobično se mno- go bavi balkanskim stvarima, & o- sobitu pažnju obraća našem jugu. On i njegovi pangermanski drugovi u sva- koj zgodi iskazuju se kao nekakvi za- stupnici srpskih interesa, a navlastito u bosansko hercegovačkom pitanju. Nje- gove članke prenosio je čak i službe- ni organ crnogorske vlade. U kojemu god bilo pitanju on je uvijek bio na vote! Srba a protiv nas Hrvata. Ta m RIOTAR Naša Župa — srpska!t! Gosp. Vice Adamović, umirovljeni ravnatelj pućkih skola u našem gradu, štampao je ueki dan u srpskom kalen- daru samozvanom , Dubrovniku“ raspra- viču, u kojoj (na stranu topografija, jer nam je 1 vusko Župa svima poznata) hoće da dokaže da je Župa ,arpska“, i da su Župijam srbi“. A po čemu? »dupljaui su, piše, po nošnji čisti Brbi, & tami su udisla 1 porijeklom, Ka- ko nam povijest svjedoči (1), pa i mji- huv govor, te 1 sama imena brda i se- la Ww potvrguju“, Za tim spominje allavu &rsnog imena 1 mnogo Čapek, kako veli ,Gisto arpskijeh* obićaja. uzi dakle bilo stisnuto sve okazivanje nasega vrijednoga gospara Vice. Župljani bi imali biti srbi: 1) po u; 2) po nošnji; 8) po go- voru; 4) po imenima brda i ; 6 po slavi kranog unena i 6) po još ne- čemu smaoguuwu“ 60 nas gospar drži suvišnim Dapominjati, ; e da vidimo jeli sve to baš tako, am su, kaže, čisti srbi po po- us Za dokas tome valja naravno ga ugje Porfirogenit, Bez njega se može, t& ue boime saludu ,Mir- ri da ue ko germanskih simpatija. Hrvati su na putu ciljevima velikonjemačke politike, te s toga Wolf i drugovi hoće da ih pomoću Srba* oslabe. Srpske političare u svemu ne vodi ništa drugo nego slijepa mržaja proti hrvatstvu i svak im je dobro došao, ko je proti Hrvatima. U Dalmaciji se ortače s dušmanima Slavenstva, s Tali- Izlazi svake subote. Pojedini broj 20. para. 1 janašima. U Hrvatskoj su ma službi ; Madžara, a radi Bosne i Hercegovine kliču i hvale Pangermane. Drugo je pitanje, što će oni takvim postupa- njem postići, nu to je stalno, da bude li se sa hrvatske strane raditi žilavo i odlučno, izjalovit će se sva protiv- nička naprezanja. Zagreb, 14 Januara. Obnova financijalne nagodbe — Spletke — Maca Perisova — Predavanja u književnom društvu. Naš se sabor prekosutra sastaje, te će svoj rad započeti sa raspravom o proračunu. Sva je prilika, da će ova zasjedba trajati do konca veljače, te da će se u njoj i raspravljati o obnovi fi- nancijalne nagodbe. Vi ćete se začudi- ti, pa ćete pitati: Kako to? Pred ne- koliko mjeseca dvije kraljevinske depu- tacije su se razišle infectis rebus, jer se nijesu mogle sporazumjeti, Megju- tim su se ovršili novi izbori i novi sa- bori pozvani su ponovno, da biraju kraljevinske deputacije. Hrvatski_se je sabor pozivu odazvao i deputaciju bi- rao; ali nije ju još birao ugarski sa- bor. Kako to dakle, ako se još nijesu kraljevinske deputacije ni sastale, da će pitanje o obnovi biti tako brzo ri- jeno? Ovo se pričinja na prvi mah kao neka zagonetka; ali nije ju teško od- brovčanima onaj poznati ritornello : »Vaistinu da to tako biše u. , pobro, Portirogenit piše!“ Po Portirogenitu dakle (o kome tvr- di da su ga se svi (I1!) kasniji povjes- ničari držali) bilo bi tobože ,dokazano i u opće pripozuato da su sva dubro- vačka okoloa mjesta bila napućena od srpskoga plemena“, a pokle megju ta okolna mjesta spada i naša Žapa, za to i Župljani nijesu i ne mogu biti drugo nego — srbi! Da pravo rećemo, ovo neprestano jurišanje naših vajmih srba na Hrvate w ime Porfirogemita, više nam je na nos izašlo! Zbilja ako iko & ono naje je srbi ne bi se imali pozivat na Porfirogenita, jer iz njegove povijesti oni me mogu crpsti drugo nego svoju vječau bruku i sramotu. Čitamo naime u Konstantinovim djelima kako gu Sr- bi u stara vremena, razbijeni 1 raste- peni od Bugara i inih naroda, do če- tiri puta u moćaom hrvatskom kraljev- stvu utočište i zaštitu tražili i nasli, tako da, kad ne bi bilo bratskog im hrvatskog naroda oni, bi bili nestali sasvim sa lica zemlje, mati bi povijest imala šta više da o sira vijeda. Za to 1 slavni Eugen vatornic u svo- me djelu: ,lstoćao pitanje i Hrvati“ nazivlje ćesara Konstantina Porfiroge- nića Pocem povijesti naše“, jer su u njegovim spisima nepomravo registro- * osamuwsvuD godina pripijevao Du- , vana slavna djela klevata, počinjući od re Dubrovčani svojim lagjama u Lon- bio više puta u Budimpešti, te je om ugovorio obnovu nagodbe sa ugarskom vladom. Obnova je takova, da će ugar- lata i oglasi plaćaj Dabrovniku, gdje sa utužlj Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retkt. Oglasi koji se više puta tiskaju po pog: Dopisi šalju se Uredništva. frankirana pisma ne primaju se. ski kraljevinski odbor, koji se još ima . birati, moći ju mirne duše prihvatiti, a hrvatski kraljevinski odbor moratće da ju prihvati. Ban u svojim pregovo- , rima nije se ni najmanje istovjetovao sa zahtjevima hrvatskoga nuncija, koji su već bili u mnogočem napušteni u : hrvatskom odgovoru na ugarski renun- cij; njemu je bilo samo do toga, da ugovori obnovu, kako bi se riješio ne- prilika, s kojima se današnji proračun ima boriti. Moguće da članovima. kra- ljevinskog odbora taj postupak neće biti ugodan, ali oni će mu se volens nolens prilagoditi i kapitulirati će, Prama zasnovanoj obnovi Hrvatska će i odsele kao dosele primati za t. zv. autonomne potrebe 44%, svojih doho- daka; nu pošto će se tangentirati neki dohotci, koji se do sada tapgentirali nijesu, to će ukupni prinos za auto- nomne potrebe ponarasti za tri miliju- na kruna. Jedno jedino pitanje ostaje u vaj čas još neriješeno. Ban zahtije- va, da Ugarska isplati Hrvatskoj nak- nadu za štetu, koju je ova pretrpila odatle, što financijalna nagodba nije konačao obnovljena god. 1899, kao što se je imala obnoviti. Nagodba se ob- navlja svakih deset godina. Zadnje tri godine provizorno je produženo posto- jeća. Tim je Hrvatska svake godine i- mala štetu od tri milijuna kruna. Sva je prilika, da će se doći do sporazum- ka tako, da Ugarska isplati Hrvatskoj za ove tri godine jednu paušaliza- nu svotu. Obavijestio sam vas o članku ,Bu- === SEE ELEZ doba kad su sašav ,na jug topli sa smiježah Karpata“ predobili i rastepli Gote i Avare, te zaposjeli cijelu (ka- ko piše isti Porfirogenit) ondašnju rim- sku Dalmaciju, Tim manje bi se imali Srbi na njega pozivat, kad im mora da bude pozuato da okrunjeni pisac u svome djelu ,De administrando Impe- rio“, gdje god je govor o južao-slaven- skim narodima, uvijek i svagdje, ne- prestano i sustavno dava prednost Hr- vatima nad Srbima. Na više mjesta dapaće i ne nabraja druge narode po imenu, nego same Hrvate. Tako u po- glavlju 29 str. 73 piše: ,Valja znati, da su Hrvate i ostale slovenske vlada- gobardiju (tako se u doba rata proti Baracenima zvala južaa Italija) pre- većli, A grad Bari, kao i svu pokraji- nu i plijen dobio je ćesar Rimljana“ Po svemu se vidi da je car Portiroge- nit smatrao Hrvate narodom mnogo ja- vim, maogobrojnijim, odvažnijim pa i prosvijetljenijin od Srba, Hervati su sa njega, po samom značenju njhova imena, narod ,mnogu semlju posjedu- jući“. (Chrovaui auveun dicuatur liagua Belavorum, i. e, terram mullam possi- dentes). O Srbuma pak piše: ,Srblji pak jezikom Rimljana robovi se zovu; otud Serowla vbuća robova nazivlje se; 1 Serbu'ijane ih zovemo, koji tako pro- ltaćai 1 us naćin prosjaka jesu obu: vow. Rubovi (Svrvu) pak otud su tako ju se upravi ,Crvene Hrvatsko“ s bi i uz razmjeran popust. pisi se ne vraćaju, a ne- mobranstvu. ,Magyar Sz6“ u članku pod naslovom ,Spletke grofa Khuena“ optužuje ovoga, da je on članak na- pisao Danas u Zagrebu nema žive du- še, koja to ne bi vjerovala. Najprije službene novine nijesu ni jednom rije- či reagirale proti članku ,Budapesti Hirlapa“; a drugo nijesu vijest ,Ma- gyar Szća“ opovrgle. ,Magyar Sz6“ tumači i razlog navale na domobran- stvo. Prije članka o domobranstvu i- zišlo je u ,Budapesti Hirlapu“ toliko drugih čianaka o Hrvatskoj, a u njima tako se je pisalo, kao da u nas teče med i mlijeko. Sada se stvar predstav- lja tako, kao da jedino u domobranstvu stvari ne idu povoljno; a to, jer grof Khuen nema na domobranstvo nikako- va utjecaja. Naravno, da nevalja pri- miti za suho zlato ono, što ,Magysr Sz26“ piše, jer on, ako je to moguće, natkriljuje druge magjarske novine u izvrtanju svega, što se Hrvatske tiče ; a opeta ima razloga krvarine proti grofu Khuenu. ,Magyar S26* je glasi- 1o bivšega ministra Banffya, megju ko- jimi grofom Khuenom odnošaji nijesu bili najbolji. Da je Banffy ostao na vladi, grof Khuen ne bi bio danas ban Hrvatske, a bio bi ga zamijenio bar. Pa- vao Rauch, sin pokojnoga bana Raucha. Raucha i Craković, prevejani unioniste, nijesu sporazumni sa banom i sa nje- govom strankom, jer misle ili hine da misle, da se u kirvatskoj me vodi do- sta odrešita unionistička politika, Oni su ostali privrženi Banffy-u i u hrvat- skim stvarima nadahnjuju njegov list, te u svakom broju optužuju grofa Khuena, da u Hrvatskoj vodi austrijsku politiku na štetu magjarske misli, To tii Si IS .lRJ_ _ i-i-_-__. nazvani, što bi rimskom ćesaru služili“ (Serbli autem lingua Romanorum &er- vi dicuntur; unde Serbula vulgo servo- rum calceamenta appellantur; et Ser- bulianos 1llos vocamus qui ita viliter ac pauperum in modum sunt calceati, Servii autem inde sic cogaominati sunt, quod Romanorum imperatori servirent), Ali zaludu! Dobro kaže narodna po- slovica: krsti vuka, a vuk u goru. Ka. ko utopljenjak, koji se i slamke hvata, naši srbi se nastaviše ne bi li is Por- firogenita izribali štogod, što bi tobože bilo njima u prilog. Nagjoše dakle ka- ko Konstantin na njekim mjestima svo- je povijesti pribraja srbima Zahumlje, Travuniju, Duklju i Neretvu, te beg ikakva daljnjeg raspravljanja uzešeonu njegovu tvrdoju kako peto Evangjelje, stazi se] jedan KA 2. Du- rovnik srpski i sva 0. kolo Dubrovnika, pa i naša Župa, da le nA reineih Jeru), pobre Nego B naše strano bilo je di gr . Do, i ćo u člancima, kojim smo bili 0+ brazložili naslov ovoga listu, dakasano da gornja Konstantinova tvrjoja o srp- stvu Zahumijaca, Travunjaca itd. nije ni malo - jer se osniva ri edaome posve krivome mišljenju kako veli D.r Rački, na jednoj pu+ koj kombinaciji, na koju je on bio sa- Čuosću P t na- voden sli uneva. Po ime cem da su tobuše brblja, čug-