U 0

a, Se

 

U DUBROVNIKU 1. Februšra 1902.

Godina XII.

 

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u
kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na
godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, — za inozemstvo 10

kruna i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

 

Fuzija.

Kada se je Karlo V., presit svijeta
i ljudi, povukao u samostan sv. Justa,
da vrši pokoru, htjeo se je zabayljati
čineći da složno idu jedno desetak on-
dašnjih satova ili kako su ih onda zva-
li: mali mjeritelji vremena, te pošto
mu to nije bilo pošlo za rukom, kaže
se, da je uskliknuo: ,A ja još, lugjak,
htjeo sam da složno idu ljudi i narodi,
dok ne uspijevam, da mi složno idu
dva sata!“

Nešta se slična dešava i kod hrvat-
skih pesimista prigodom fuzije opozici-
jonaloih stranaka, kojih su odziv listo-
vi: ,Obzor“ i , Hrvatska“, jer ako na-

še stranke opstoje znademo samo iz |

njihovih glasila.

Nego takovi ljudi neće da znadu, da
ćemo zajedničkim sporazumom uvećati
moralnu snegu našega naroda, da po-
stane neodoljiva i da ćemo s njome u
radu dostići uzvišene čovječanske idea-
le. Ili z4r da — i u buduće — bu-
demo najmljeni vojnici, koji svoju krv
prolijevaju za tugje račune? Ili z4r ne
ćemo dovesti naš razdrobljeni narod na

pros-jećonu ljubav za sloboda i neod- |

visnost Hrvatske, eda mu ona, t4 po-
litička vjera budućnosti, dopunjava nje-
guve i naše, naše i njegove nade ?

Ne može se zanijekati: našim dosa-
dašnjim radom politike 462 moralnoga

pravila, deg dovida budućnosti, ez sa- :

vjesti opredijeljene svrhe: mi smo re-
habilitirali uspomenu  Demostena na
Heraklijskomu polju. Mi smo u Furija
Kamila promijenili Horaciju Flaka bje-
žećega sa svojim štitom sa Filipijskoga
poprišta. Mi smo spasili Galijanovu u-
spomenu jednoga od vogja Paleologa,
koji je u povijest prošao kao najbrži i
najlaglji bježanac sa poprišta ratne ak-
eje. Mi smo napokon nadmašili u na-

BzOLKaR
Naša Zupa — srpska!?!
Pitamo: s kum imamo posla? S ,Or-
ludom“ ili s gospodinom Adamovićem ?
Ma zaista, ako je zadnji prvumu dao
prokuru da za njega odgovara ouda
ue možemo a da ue požalimo guspara

 

V ću, štu se je na vnako soklavoga sdvo- |

keta Do mjerio da mu ludijem šoljicam

w raui kauzu već i tako disperanu, — |

deg utnu haidemo mi dalje
Kaku TER USING,

Ba poluga, za podlogu koje htio bi g.
Adamović da dokaže Čisto srpstvo“
naše Župe. Koliko mu pri tome poma-
že Purtirogenit, kako su o tome srp-
stvu mislili i koliko su do njega držali
sami srpski vladari, vidjeli smo prošli
put, dauas je red da stvar malo bolje
Tazbistrimo.
Pozaato je kako braća Srbi“ dok
da slijepu vjeruju svakoj i dojed-
noj Porfirogenitovoj tvrdnji, jer misle
da im je u prilog, zabucuju i omalo-
wažuju starinsku kroniku popa Duklja-
nina, uajviše s tuga što on spominje
aCivenu Hrvatsku“, u čijem području
da :u se nalazile megju ostalim i žu-
panija Zahumlje i Travunija, koje srbi
#4 sebe svojacaju,

umisljeao povjesno /
srpstvo Z humljai Travanije, jest glav- |

tražnoj brzini onu tjelesnu stražu Mi- _

lana Obrenovića, koji se je, usprkos
tomu, neprestano hvalisao kao junak
Slivnice.

Nije li zar tako? Griješili smo pre-
tjeranošću; ugnosili smo se paradom;
dičili smo se bučnim dzrazom. Našim
dosadašnjim politićkim radom bili smo
se odrekli naših patrijotičnih nada za
budućnost čez najmanje nagrade u sa-
dašnjosti; postavili smo na tvrdu kuš-
nju ćud našega uarodn: ali Bogu hva-
la ona se uvijek, protiv sviju  vihora,
uzdržala čvrsta i nepomična ;  odoljela
je protiv svega i protiv sviju.

I u politici — a svegi pod lozinkom,
da se bistre pojmovi“ svegjer smo na-
padali: ma na koga: na svetotršće? na
obijesnike? na hulje? na izopačene?
na globare? na mogućnike ? na kamo-
ru? na podbadatelje poniženja, sramo-
ta, javnih nevolja? . . . . Ma šta! npa-
padali smo na svej obraz, na hrvatstvo,
na ime, na zastavu.

Vrijeme je, dakle, da t& komedija,
bruka i sramota dovrši, Da se danom
15 januara o. g. na obzorju move Hr-
vatske ponovno pokaže mistično sunce
idealnih težnja i da se duh naroda na-
šega podigae reagirajući krijepošću u-
prav mlada naroda, uprav željna da živi.

Da: jedino će zajednički sporazum
stvoriti našoj Hrvatskoj razumnu ćčetu,
koja će tražiti pravce naše politike u
raznim potrebama našega naroda, a ne
u predsudama različitosti plemena 1
vjere; zajednički sporazum će donijeti
mučenici Hrvatskoj ljubiv megju Jed-
nokrynom braćom, jer, u td svrhu, mu-
žemo parafrazirati riječi sv. Pavla: da
imademo sya znanja i sva proročanstva
i da govorimo jezike andjeoske i čo-
vječanske, ali ako ljubavi nemamo, ne
ćemo shvatiti hrvatsku ideju.

Ivan Andrović.

Nego svaki koji Ima mrvu zdrava
i raZuma 1 kome mržuja nije palnel za-
slijepila prizua& ce ua pop Duxijanin
niti je niti je mogao ie , Crvene Hr-
vatske“ iz prsta usisati, Stavimo baš
u najgorem slučaju da se cijela Duk-
ljauska kronika (stu s J).rom Kaćkijem
ne prižnavamo) una ubrojiti megju le-
geude, ali u svakoj legendi“ temelj
| Je istinit, a ovdje je temelj taj, da je
»Crvena Hrvatska“ postojala 1 nalezna
ue drugovdje nego ma uaimatinskom
jugu. U Dukljanskoj kronici tv mora
da bude istina, a da Je istina  putvr-
gjuje neizravno sam Porfirogenit, kad
piše da je Hrvatska u prijašnje doba
imala mnogo veću vojenu silu i na
kopnu i na moru nego što ju je ima-
la u doba, kad je on pisao; i kad kaže
da su Hrvati sa sjevera ma jug došli
dvije godine prije nego Srbi te nakon
kratkog boja s Avarima zaposjeli svu-
koliku Dalmaciju. Činjenica potvrgjena

  

 

 

mv i

čija svjedočanstva bila su iznesena od
veleučenog prof, Vjekoslava Klaića u
njegovoj znaizenitoj, dosad ni od koga
pobijenoj brošuri ,Hrvati i Hrvatska“,
a koja, cijenimo, da.je suvišno nava-
gjati, jer su ;eć općenitu poznata, Na-
puše što se tiče Zahumlja, upozoriti će

 

Izlazi svake subote.

 

Pojedini broj 20 para.

 

izravno od inih bizantinskih ljetopisaca,

 

, mo gosp, Agamovića, soji šo gvomu |

Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ a
Dubrovniku, gdje su utužljivi,

Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku.
Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust.

Dopisi šalju se Uredništvu. Rnkopisi se ne vraćaju, a ne-

frankirana pisma ne

Zagreb, 21 Januara 1902.

Fuzija — Bealiste — Iz sahora — Novi
tainik , Matice Hrvatske“ — +4 Trbuhović —
Napadaj na hrvatsko domobranstvo.

Već.vas je brzojav obavijestio o fu-
ziji dviju opozičionalnih stranaka; nai-
me: stranka prava i neodvisne narodne
stranke. Fuziju su odavna želili prvaci
8 jedne i s druge strane ; ali su držali,
da je bolje ne siliti, nego da stvar do-
gje od sebe. I od sebe ie došla. Pus-
pješio ju je izborni poraz, a. nametau-
la volja naroda iz provincije Fuzija je
ovršena na osnovi programa, što ga bi-
jahu uglavile g. 1894. obje stranke.
Na taj program pristao je onda biskup
Strossmayer, a potpisao ga je i pokoj-
ni dr. &nte Starčević. Pregovori su se
g. 1694. razbili vadi imena. Ovoga pu-
ta fuzija je prihvatila provizorno ime
hrvatske opozicije ; a konačao će se i-
me ustanovići u velikoj skupštini, na
koju će biti pozvani i izaslanici hrvat-
skih stranaka Dalmacije i Istre. Ekse-
kutivni odbor, koji je takogjer biran,
ima skupštinu sazvati kroz ovu godinu.
Isto tako kroz ovu godinu morat će se
udesiti fuzija dvaju glasila ,Obzora“ i
pHrvatske“, Bilo ie onih, koji su za-
htijevali, da se to ovrši za tri mjeseca,
drugi su zahtijevali barem za šešt. Nu

to nije bilo moguće radi tehničkih i |

financijalmh razloga. Dionička tiskara

je danas vlasnica ,Obzora“, a pogodba |

,Hrvatske“ sa njezinim nakladnikom
ističe tek koncem godine. Fuziji pristu-
pila je i hrvatska napredna omladina,
koja je na dotičnoj skupštini bila lije-

po i brojno zastupana, a u ime koje |

su govorili dr. Lav Mazzura, odvjetni-
čki Kkoncipient, dr. Milivoj Dežman, li-
ječnik i književnik, te publicista Stje-
pan Radić, izvrsni poznavalac svih sla-

venskih jezika, koji je na političkoj

školi u Parizu svršio svoje nauke naj-
odličnijim uspj+hom. Ova omladina po-
=== ) —[n-) DL —_ L
ovome Kao nevješt čini, na svjedočan-
stvo ljetupisca Ivana Mletačk ga, koji
pišući pod god. 912 o daždevanju Ur-
susa IL, nazivlje 4rvatskom zemlju gdje
je vladao Zahumski knez Mihajlo Vi-
sević, Koga takogjer Porfirogenit spo-
minje.

Znamo da će gosp. Adamovića ova
stvar izgledat kao paradoksalua, nje-
mu Koji tvrdi da , hrvatski vladari ni-
jesu migda zapremali primorska mje-

sta“ (1) 1 koji u ,Srgju“ Mihajlu Vise-

viću srpsku kabanicu nameće, Da ga
čudo mine, kazat ćemo mu da pu sa-
moumu. Porfirogenitu (sve kad bi se i
uzelo kao suho zlato što on u ovome

predmetu pise) srpstvo Zahumlja, daj-

budi u cjelini uzeta, nije nego na vrbi
svirala. Porfirogenit naime tačno ozna-
čuje granice onih koje on nazivlje , Sr-
bi — Zahumljani“ te piše da om na
istok graniće sa Srbijom, na sjever s
Hrvatima (to jest ma rijeci Neretvi, žu-
panija Imotska, a ne na Cetini, jer po
istom Porfirogenitu Zahumlje se nije
prostiralo dalje od Neretve); na zapad,
to jest s morske strane, s Poganima
(oraque maritima Paganis contermina
est). Cijelo dakle zahumsko primorje,
stojeći na onome sto Konstantia piše,

nije bilo srpsko nego p.giusko, a po- | i - =
i putu Od ogaga stošiog šučča što A

kle se zaade da su veo za Horašlja

primaju se.

čela je izdavati svoj list ,Hrvatska
| Misao“, koji će izlaziti dva puta na
mjesec. Oaa pristaje uz program hr-
vatskoga jedinstva i hrvatske slobode ;
ali misli da aktuelni pozitivni rad mo-
ra ići realističkim pravcem. Nije mo-
guće u svemu slagati se sa njenim na-
zorima; ali u jezgri ona se slaže sa
opozicijom, te predstavlja snagu, koja
će da uspješno djeluje u našem javnom
Životu. To je mladež učena, odlučna i
voljna rada. Sve je do toga, kako ju-
čer dobro opaža ,Hrvatska“, da bude
znala održati ravnovjesje megju maro-.
dnim idealima i svojim realističkim
smjerom. :

U četvrtak već dne 1i. o. mj., jedan
dan dakle poslije fuzije, dr. Brešćenski
«izdao je u saboru prvu izjavu na ime
hrvatske opozicije. Ta izjava markira
njezino stanovište prama proračunu. O-
na odbija proračun s dva razloga: pr-
vi je, što nema povjerenja u vladu: a
drugi je, što u nas nema ustavnoga ži-
vota, kao što se to najbolje vidjelo pri-
godom izbora. Tako bi se proračunska
borba imala voditi megju čistom stran- ,
kom prava i većinom ; ali borbe za
pravo nema. Dr. Mile Starčević govo-
rio je proti proračunu i u prvom: dje-
lu svoga govora rekao je dobrih stva-
ri, držeći se uvijek na polju teorija, a
izbjegavajući svaku konkretou kritiku
/ koja bi direkte bila naperena proti da-
našnjoj vladi, Drugi dio govora napro-
tiv najžalosnije se je dojmio. Dr. Mile
je napao na Obzoraše, kao da se radi
o tem, da njima glasuje proračun. Od
, većine govorili su do sada: pisarovin-
ski zastupnik Vukmanić i djakovački
zastupnik Barlović, Prvi je obrazlagao,
da.mu je vlada, kad je bio župnik u
Kostajnici, sagradila kuću, a ne opozi-
cija, pa je stoga ovu ostavio, a prešao
| u vladinu stranku. Ostali dio njegova
i =ENnRrRa===—=—== ma mI
“svi srbi, osvem_ Porfirogenitovih Srbi
| — Neretvana (brgjaua) pokršteni bili,
ne može se uzet, da su oni primorski
pogani bili po narodnosti srbi. To se
uzet ne može, jer isti Porfirogenit, o-
pisujući onaj dio Zahumlja gdje mu
Življahu Pugani, to jest primorski dio,
veli: Polazi pak potomstvo Prokon-
sula 1 Patricija Mihajla Viševića, sina
Zahumskog kneza, od nekrštenih sta-
novnika okolo rijeke Visle“ (Venit au-
tem posteritas Procomsulis st Patrieii
M chaelis Vusevutze (. Bvoepreq) Zachlu-
morum Principis filu, a non oaptizatis
| accolis flamimis Vislas — habitavitque
ad flumen Zachluma nuncopatum...“);
dočim govoreći o ,Srbim — Zahumlja-
nima“ kaže da su oni nazvani Za-
humljani od brda Huma: i  drugčije
slavenskim jezikom Zahumljani zovu ge
oni koji iza brda stanuju (et Zachlumi
dičti sunt a monte Chlumo; et alias
Sclavorum dialecto dicuntur ii, qui post
collem habitant); a da su Srbi, jer po-«
tešli od onoga kneza, koji bješe pri-
bjegao Herakliju ćesara (.. ,Serbi sunt,
.&b ilio principe, qui ad Heraklium im-
peratorem confugit). Očito je dakle da
Portirogenit dijeli Zahumlje u dvije ra«
zličita državice 1 u dva različita po-
tomstra., Svi oni Zahumljani koji ne

 

 

 

sa