U 0 a, Se U DUBROVNIKU 1. Februšra 1902. Godina XII. Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godinu 10 kruna, na po godine 5 kruna, — za inozemstvo 10 kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Fuzija. Kada se je Karlo V., presit svijeta i ljudi, povukao u samostan sv. Justa, da vrši pokoru, htjeo se je zabayljati čineći da složno idu jedno desetak on- dašnjih satova ili kako su ih onda zva- li: mali mjeritelji vremena, te pošto mu to nije bilo pošlo za rukom, kaže se, da je uskliknuo: ,A ja još, lugjak, htjeo sam da složno idu ljudi i narodi, dok ne uspijevam, da mi složno idu dva sata!“ Nešta se slična dešava i kod hrvat- skih pesimista prigodom fuzije opozici- jonaloih stranaka, kojih su odziv listo- vi: ,Obzor“ i , Hrvatska“, jer ako na- še stranke opstoje znademo samo iz | njihovih glasila. Nego takovi ljudi neće da znadu, da ćemo zajedničkim sporazumom uvećati moralnu snegu našega naroda, da po- stane neodoljiva i da ćemo s njome u radu dostići uzvišene čovječanske idea- le. Ili z4r da — i u buduće — bu- demo najmljeni vojnici, koji svoju krv prolijevaju za tugje račune? Ili z4r ne ćemo dovesti naš razdrobljeni narod na pros-jećonu ljubav za sloboda i neod- | visnost Hrvatske, eda mu ona, t4 po- litička vjera budućnosti, dopunjava nje- guve i naše, naše i njegove nade ? Ne može se zanijekati: našim dosa- dašnjim radom politike 462 moralnoga pravila, deg dovida budućnosti, ez sa- : vjesti opredijeljene svrhe: mi smo re- habilitirali uspomenu Demostena na Heraklijskomu polju. Mi smo u Furija Kamila promijenili Horaciju Flaka bje- žećega sa svojim štitom sa Filipijskoga poprišta. Mi smo spasili Galijanovu u- spomenu jednoga od vogja Paleologa, koji je u povijest prošao kao najbrži i najlaglji bježanac sa poprišta ratne ak- eje. Mi smo napokon nadmašili u na- BzOLKaR Naša Zupa — srpska!?! Pitamo: s kum imamo posla? S ,Or- ludom“ ili s gospodinom Adamovićem ? Ma zaista, ako je zadnji prvumu dao prokuru da za njega odgovara ouda ue možemo a da ue požalimo guspara V ću, štu se je na vnako soklavoga sdvo- | keta Do mjerio da mu ludijem šoljicam w raui kauzu već i tako disperanu, — | deg utnu haidemo mi dalje Kaku TER USING, Ba poluga, za podlogu koje htio bi g. Adamović da dokaže Čisto srpstvo“ naše Župe. Koliko mu pri tome poma- že Purtirogenit, kako su o tome srp- stvu mislili i koliko su do njega držali sami srpski vladari, vidjeli smo prošli put, dauas je red da stvar malo bolje Tazbistrimo. Pozaato je kako braća Srbi“ dok da slijepu vjeruju svakoj i dojed- noj Porfirogenitovoj tvrdnji, jer misle da im je u prilog, zabucuju i omalo- wažuju starinsku kroniku popa Duklja- nina, uajviše s tuga što on spominje aCivenu Hrvatsku“, u čijem području da :u se nalazile megju ostalim i žu- panija Zahumlje i Travunija, koje srbi #4 sebe svojacaju, umisljeao povjesno / srpstvo Z humljai Travanije, jest glav- | tražnoj brzini onu tjelesnu stražu Mi- _ lana Obrenovića, koji se je, usprkos tomu, neprestano hvalisao kao junak Slivnice. Nije li zar tako? Griješili smo pre- tjeranošću; ugnosili smo se paradom; dičili smo se bučnim dzrazom. Našim dosadašnjim politićkim radom bili smo se odrekli naših patrijotičnih nada za budućnost čez najmanje nagrade u sa- dašnjosti; postavili smo na tvrdu kuš- nju ćud našega uarodn: ali Bogu hva- la ona se uvijek, protiv sviju vihora, uzdržala čvrsta i nepomična ; odoljela je protiv svega i protiv sviju. I u politici — a svegi pod lozinkom, da se bistre pojmovi“ svegjer smo na- padali: ma na koga: na svetotršće? na obijesnike? na hulje? na izopačene? na globare? na mogućnike ? na kamo- ru? na podbadatelje poniženja, sramo- ta, javnih nevolja? . . . . Ma šta! npa- padali smo na svej obraz, na hrvatstvo, na ime, na zastavu. Vrijeme je, dakle, da t& komedija, bruka i sramota dovrši, Da se danom 15 januara o. g. na obzorju move Hr- vatske ponovno pokaže mistično sunce idealnih težnja i da se duh naroda na- šega podigae reagirajući krijepošću u- prav mlada naroda, uprav željna da živi. Da: jedino će zajednički sporazum stvoriti našoj Hrvatskoj razumnu ćčetu, koja će tražiti pravce naše politike u raznim potrebama našega naroda, a ne u predsudama različitosti plemena 1 vjere; zajednički sporazum će donijeti mučenici Hrvatskoj ljubiv megju Jed- nokrynom braćom, jer, u td svrhu, mu- žemo parafrazirati riječi sv. Pavla: da imademo sya znanja i sva proročanstva i da govorimo jezike andjeoske i čo- vječanske, ali ako ljubavi nemamo, ne ćemo shvatiti hrvatsku ideju. Ivan Andrović. Nego svaki koji Ima mrvu zdrava i raZuma 1 kome mržuja nije palnel za- slijepila prizua& ce ua pop Duxijanin niti je niti je mogao ie , Crvene Hr- vatske“ iz prsta usisati, Stavimo baš u najgorem slučaju da se cijela Duk- ljauska kronika (stu s J).rom Kaćkijem ne prižnavamo) una ubrojiti megju le- geude, ali u svakoj legendi“ temelj | Je istinit, a ovdje je temelj taj, da je »Crvena Hrvatska“ postojala 1 nalezna ue drugovdje nego ma uaimatinskom jugu. U Dukljanskoj kronici tv mora da bude istina, a da Je istina putvr- gjuje neizravno sam Porfirogenit, kad piše da je Hrvatska u prijašnje doba imala mnogo veću vojenu silu i na kopnu i na moru nego što ju je ima- la u doba, kad je on pisao; i kad kaže da su Hrvati sa sjevera ma jug došli dvije godine prije nego Srbi te nakon kratkog boja s Avarima zaposjeli svu- koliku Dalmaciju. Činjenica potvrgjena mv i čija svjedočanstva bila su iznesena od veleučenog prof, Vjekoslava Klaića u njegovoj znaizenitoj, dosad ni od koga pobijenoj brošuri ,Hrvati i Hrvatska“, a koja, cijenimo, da.je suvišno nava- gjati, jer su ;eć općenitu poznata, Na- puše što se tiče Zahumlja, upozoriti će Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. izravno od inih bizantinskih ljetopisaca, , mo gosp, Agamovića, soji šo gvomu | Pretplata i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ a Dubrovniku, gdje su utužljivi, Za oglase, priopćeno, zahvale i ost. plaća se 20 para po retku. Oglasi koji se više puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rnkopisi se ne vraćaju, a ne- frankirana pisma ne Zagreb, 21 Januara 1902. Fuzija — Bealiste — Iz sahora — Novi tainik , Matice Hrvatske“ — +4 Trbuhović — Napadaj na hrvatsko domobranstvo. Već.vas je brzojav obavijestio o fu- ziji dviju opozičionalnih stranaka; nai- me: stranka prava i neodvisne narodne stranke. Fuziju su odavna želili prvaci 8 jedne i s druge strane ; ali su držali, da je bolje ne siliti, nego da stvar do- gje od sebe. I od sebe ie došla. Pus- pješio ju je izborni poraz, a. nametau- la volja naroda iz provincije Fuzija je ovršena na osnovi programa, što ga bi- jahu uglavile g. 1894. obje stranke. Na taj program pristao je onda biskup Strossmayer, a potpisao ga je i pokoj- ni dr. &nte Starčević. Pregovori su se g. 1694. razbili vadi imena. Ovoga pu- ta fuzija je prihvatila provizorno ime hrvatske opozicije ; a konačao će se i- me ustanovići u velikoj skupštini, na koju će biti pozvani i izaslanici hrvat- skih stranaka Dalmacije i Istre. Ekse- kutivni odbor, koji je takogjer biran, ima skupštinu sazvati kroz ovu godinu. Isto tako kroz ovu godinu morat će se udesiti fuzija dvaju glasila ,Obzora“ i pHrvatske“, Bilo ie onih, koji su za- htijevali, da se to ovrši za tri mjeseca, drugi su zahtijevali barem za šešt. Nu to nije bilo moguće radi tehničkih i | financijalmh razloga. Dionička tiskara je danas vlasnica ,Obzora“, a pogodba | ,Hrvatske“ sa njezinim nakladnikom ističe tek koncem godine. Fuziji pristu- pila je i hrvatska napredna omladina, koja je na dotičnoj skupštini bila lije- po i brojno zastupana, a u ime koje | su govorili dr. Lav Mazzura, odvjetni- čki Kkoncipient, dr. Milivoj Dežman, li- ječnik i književnik, te publicista Stje- pan Radić, izvrsni poznavalac svih sla- venskih jezika, koji je na političkoj školi u Parizu svršio svoje nauke naj- odličnijim uspj+hom. Ova omladina po- === ) —[n-) DL —_ L ovome Kao nevješt čini, na svjedočan- stvo ljetupisca Ivana Mletačk ga, koji pišući pod god. 912 o daždevanju Ur- susa IL, nazivlje 4rvatskom zemlju gdje je vladao Zahumski knez Mihajlo Vi- sević, Koga takogjer Porfirogenit spo- minje. Znamo da će gosp. Adamovića ova stvar izgledat kao paradoksalua, nje- mu Koji tvrdi da , hrvatski vladari ni- jesu migda zapremali primorska mje- sta“ (1) 1 koji u ,Srgju“ Mihajlu Vise- viću srpsku kabanicu nameće, Da ga čudo mine, kazat ćemo mu da pu sa- moumu. Porfirogenitu (sve kad bi se i uzelo kao suho zlato što on u ovome predmetu pise) srpstvo Zahumlja, daj- budi u cjelini uzeta, nije nego na vrbi svirala. Porfirogenit naime tačno ozna- čuje granice onih koje on nazivlje , Sr- bi — Zahumljani“ te piše da om na istok graniće sa Srbijom, na sjever s Hrvatima (to jest ma rijeci Neretvi, žu- panija Imotska, a ne na Cetini, jer po istom Porfirogenitu Zahumlje se nije prostiralo dalje od Neretve); na zapad, to jest s morske strane, s Poganima (oraque maritima Paganis contermina est). Cijelo dakle zahumsko primorje, stojeći na onome sto Konstantia piše, nije bilo srpsko nego p.giusko, a po- | i - = i putu Od ogaga stošiog šučča što A kle se zaade da su veo za Horašlja primaju se. čela je izdavati svoj list ,Hrvatska | Misao“, koji će izlaziti dva puta na mjesec. Oaa pristaje uz program hr- vatskoga jedinstva i hrvatske slobode ; ali misli da aktuelni pozitivni rad mo- ra ići realističkim pravcem. Nije mo- guće u svemu slagati se sa njenim na- zorima; ali u jezgri ona se slaže sa opozicijom, te predstavlja snagu, koja će da uspješno djeluje u našem javnom Životu. To je mladež učena, odlučna i voljna rada. Sve je do toga, kako ju- čer dobro opaža ,Hrvatska“, da bude znala održati ravnovjesje megju maro-. dnim idealima i svojim realističkim smjerom. : U četvrtak već dne 1i. o. mj., jedan dan dakle poslije fuzije, dr. Brešćenski «izdao je u saboru prvu izjavu na ime hrvatske opozicije. Ta izjava markira njezino stanovište prama proračunu. O- na odbija proračun s dva razloga: pr- vi je, što nema povjerenja u vladu: a drugi je, što u nas nema ustavnoga ži- vota, kao što se to najbolje vidjelo pri- godom izbora. Tako bi se proračunska borba imala voditi megju čistom stran- , kom prava i većinom ; ali borbe za pravo nema. Dr. Mile Starčević govo- rio je proti proračunu i u prvom: dje- lu svoga govora rekao je dobrih stva- ri, držeći se uvijek na polju teorija, a izbjegavajući svaku konkretou kritiku / koja bi direkte bila naperena proti da- našnjoj vladi, Drugi dio govora napro- tiv najžalosnije se je dojmio. Dr. Mile je napao na Obzoraše, kao da se radi o tem, da njima glasuje proračun. Od , većine govorili su do sada: pisarovin- ski zastupnik Vukmanić i djakovački zastupnik Barlović, Prvi je obrazlagao, da.mu je vlada, kad je bio župnik u Kostajnici, sagradila kuću, a ne opozi- cija, pa je stoga ovu ostavio, a prešao | u vladinu stranku. Ostali dio njegova i =ENnRrRa===—=—== ma mI “svi srbi, osvem_ Porfirogenitovih Srbi | — Neretvana (brgjaua) pokršteni bili, ne može se uzet, da su oni primorski pogani bili po narodnosti srbi. To se uzet ne može, jer isti Porfirogenit, o- pisujući onaj dio Zahumlja gdje mu Življahu Pugani, to jest primorski dio, veli: Polazi pak potomstvo Prokon- sula 1 Patricija Mihajla Viševića, sina Zahumskog kneza, od nekrštenih sta- novnika okolo rijeke Visle“ (Venit au- tem posteritas Procomsulis st Patrieii M chaelis Vusevutze (. Bvoepreq) Zachlu- morum Principis filu, a non oaptizatis | accolis flamimis Vislas — habitavitque ad flumen Zachluma nuncopatum...“); dočim govoreći o ,Srbim — Zahumlja- nima“ kaže da su oni nazvani Za- humljani od brda Huma: i drugčije slavenskim jezikom Zahumljani zovu ge oni koji iza brda stanuju (et Zachlumi dičti sunt a monte Chlumo; et alias Sclavorum dialecto dicuntur ii, qui post collem habitant); a da su Srbi, jer po-« tešli od onoga kneza, koji bješe pri- bjegao Herakliju ćesara (.. ,Serbi sunt, .&b ilio principe, qui ad Heraklium im- peratorem confugit). Očito je dakle da Portirogenit dijeli Zahumlje u dvije ra« zličita državice 1 u dva različita po- tomstra., Svi oni Zahumljani koji ne sa