A PA A o SS ORNARE < 3 tij ORASIMA LVL CN EE > ANI IŠAO NJEGE. SEO AS DJE LOM O 7 OG MEDO ME SNL EMO A EAK JE MEČA ši Br. 6. U DUBROVNIKU 8. Februara 1902. Godina XII. namo CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u u, Bosnu i Hercegovinu & poštom: na odinu 10 krun&, na po godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 kuću, za Austro-Ug run& i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Dubrovnik, 7 Februara 1902. Nikomu te pazljivo prati naš narod- ui život, ne može bit izbjegla činjeni- ca, da je kod nas počelo odzvanjati političkom romanticizmu. Doba, kad se je aržalo patriotičnom dužnosti pri pu- nim stolovima i čašama žrtvovati za narod — prazne riječi, to doba za u- vijek zalazi, a sviće zora novoj eri, u kojoj će svak, ko je na to pozvan ob- računavši sa starim pravcom, pregouti oko političke i gospodarske organiza- cije hrvatskog naroda. Dokaz su tomu mnoge pojave, koje su u posljednje vri- jeme počele izbijati na površinu, & ko- je se do pred malo godina nijesu smje- le pojaviti pod prijetnjom anateme. G. 1895 na skupštini stranke prava u Za- grebu, ako se dobro sjećamo, g. Fran Folnegović proglasio je uz burno odo- bravanje zadaćum naše stranke slobo- du i ujedinjenje hrvatskih zemalja. Sva- ko drugo pitanje, koje nije izravno iš- lo za tim ciljem, bilo je smatrano spo- rednim, te se je osobito naglasilo, da će se stranka prava boriti proti sva- komu, ko bi ht:0 narodnom jedinstvu i slobodi pretpostaviti socijalna pitanja. Danas se i o tomu inače sudi, Hrvat- ska napredna omladina (naši realiste) misljenja je, da ni najšira politička au- tonomija, pače ni potpuna državna sa- mostalnost neće Hrvatskoj ništa pomo- ći, ako Hrvati kao narod ostanu tugje sluge u poljodjelstvu, u obrtu i u trgovini. I zbilja, kad bi kojim sretnim slu- čajem danas, sutra postigli nezavisnost i slobodu, nama ovako siromašnim do- godilo bi se što i ostalim balkanskim državicama, koje nepripravne stekavši slobodu, danas treba da se bore s e- BzOTaR Naša Župa — srpska!?! u Dokazavši nikakvu osnovanost tvrd- nje, osnovane tobože na Portirogenitu, da su Župljani genećićni srbi, red nam se vsvruuti na vno nešto što nam g. Adamović priča o povjesti naše 2zupe, naime kako je una došla u ruke sta- roga Dubrovnika. Naprosto kažemo: ovdje je gosp. Adamović sve pobrkao, on je povijest natlegao sve unako, kako bi njegovu srpstvu bolje u prilog izašlo, & najljep- še je što u potvrdu svoga pisanja on se pozivlje i na ,Povješnicu Dubrovni- ka“ napisanu od pokojaog kneza Ocaa- ta Pućić Saatuća. Gosp. Adamović piše: ,Stare nam domaće kronake pripovijedaju, kako još god. 1164 dobi Republika onaj dio Žu- pe, 6tu stari zvobu & danas Mliai“ “e. ali i » Konačno“ da je Župa i pri- je bila a rekama Kopablika. ZU M istom konomičnom bijedom i tugjinskom na- jezdom. Ali griješe i oni, koji misle, da mi možemo naš narod potpuno go- spodarski emancipirati bez političke sa- mostalnosti. Nemamo li tomu svakim danom sve više bolnih dokaza. Eno Madžara, kojim je prevlast u rukama nijesu li zar oni uredili u Hrvatskoj željezničke mreže na takav način, ka- ko će samo njima biti od koristi; ne Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. protive li se oni uporno direktnoj že- ' ljezničkoj svezi Dalmacije s Hrvatskom? Nu, kad nam nije moguće, da se pot- puno gospodarski emancipiramo, može- 'Dopisi šalju se dosta truda, ali ako budemo stojati ta tiskaju po redništvu. frankirana pisma ne primaju se. e sa utužljivi, a OT zahvale i ost. Oglasi koji se više o se 20 para po retku. bi i oz razmj popust. opisi .. 5» eodaja, & ne- Dubrova i oglasi plaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u og pucali na opoziciju, & da naravno nisu prekrštenih ruka, nećemo nigda ništa _ pogodili. Zuali su, da opozicija, koja se postići. Kad tako gospodarski «crgani- zujemo narod, mi smo ga ujedno i po- litički organizirali, te nećemo tad stre- piti pred budućnosti. Hrvatski sabor. Zagreb, 28 Januara 1902, Proračunska je rasprava dovršena. Sabor će se još baviti sa zakonom 0 komasaciji zemljišta i sa nekim zako- _ nima mabje vrijednosti, pa će se razi- , mo i dužnost aam je, da nešto učini- . mo za naše poljodjelstvo, koje je os- nov cijelog našeg gospodarskog i na- rodnog života. ći dne 10. veljače najdalje. Kad sam vam zadnji put govorio, da u času u kao svećenik govori proti navalama zastupnika Vukmanića na svećenstvo Agrarna kriza kako po ostaloj Evro- | nisam bio sretan prorok. Šoap je u i- pi tako je i kod nas vrlo oštra. Naš seljak danomice sve više propada, ne- što usljed elemencarnih nezgoda, ne- sretnih trgovačkih ugovora, i — budi- mo iskreni — radi naše vlastite krivi- ce (kao u Slavoniji, gdje je jedan dio naroda ostavio polja a zašao po krčma- ma, pa pijančuje, dok mu stranac ne proda kuću i kućište) a nešto radi teškog duga i nestašice jeftine vjeresi- je. Posljedice toga nijesu izostale. Rektor hrvatskog sveučilišta dr. Vrba- nić brojkama je dokazao, kako sve vi- še naših posjeda (prelazi u tugjinske ruke. Pred malo godina bilo .se je počelo raditi, da se osnuje društvo, koje bi kupovalo seljačke posjede, osobito u Slavoniji i naseljivalo hrvatskim naro- dom iz drugih krajeva. Takovo društvo treba u život privesti, a ujedno širom cijele Hrvatske organizirati seoske' zaj- moane udruge. To u istinu zahtijeva iii iN ll a iz vjesnici Dubrovnika“, spomenuvši kako su otoci Šipan, Lopud i Koločep bili ustupljeni Dubrovniku od Tješimira bo- sanskog kralja koji se bijaše povratio pomoću bana hrvatskoga na prijestolje“, nastavlja opisujući povijest nae Župe doslovce ovako: ,Kasmje Stjepan bije- lohrvatski kralj, a Krešunirov sio, koji je bio razdijelio očevinu s Pavlimirsm bratom još ih (Dubrovčane) veće obo- gati. Ou se bio u nemoći zavjetovao da će popraviti i uzprćiti staru crkvu sv. Stjepana u Dubrovniku, i pošlje za to svoga čovjeka, koji u dva gudi- šta s mnogo troška preogradi crkvu, sBazida kolak nje popovsku kuću i sta- vi za popa rogjaka svoga Stojka. Osim toga koliko kralj toliko kraljica žena mu Margarita riukiaja poslaše silu sre- bra da se ukrase svete mošti, što 80 ZR u . crkvi; još kraljica htje- 8 pogje glavom posjetit tu syetu- 1 kralj joj dozvoli, te poručila od- Dubrovčanima, da mu sprave ko- = ERE i 1 H ss i8 3 stinu uzeo riječ za proračunske ras- prave, ali to za specijalne, ne da po- bije zastupnika Vukmanića, nego da navali na opoziciju, koja da jo tobože u vrijeme izbora terorizirala narod. Od govornika, koji su prije njega govorili u proračunskoj raspravi, i Sekulić i Kovačević najžešće su napali na kleri- kalizam. Nu ni Šnap ni nijedan drugi svećenik većine nišu našli zgodn'm da se na te napadaje osvrnu. Proračuo- ska rasprava pružiia je ovoga puta je- dan čudnovati prizor; a to da su svi govornici za proračun bili jedaom o- pozicionalci. Vukmanić, Šnap, Sekulić, Kovačević, pa ako ćemo uzeti u obzir i zadnjega govornika u specijalno! ras- pravi Pliverić, svi su jednom pripadali jednoj ili drugoj od opozicionalaih stra- naka, U ostalom hrvatski sabor još ni- je nikada doživio kukavnije i žalosnije proračunske rasprave. O proračunu se mije govorilo. Svi su govornici jedino niji iii S IŠ nl bo je bila ugostila, darovaše Župu, Br- gat, Rijeku, Gruš, Zaton i dio doline šumetske, ualoživši joj da po svijem tijem mjestima ona sagradi po jednu crkvu od jednake mjerd na čast sv. Stjepanu. Za to kada nakon malo on umre, republika mu dade učiniti velike zadušnice, kako svomu dobroćiucu, & njegova udovica Margarita ne imajući od srca poroda dogje s mnogo gospode bosanske da provede u Dubrovniku svo- ju starost“. : Ovako knez Pučić, Nego, čudo na svijetu, gosp. Adamović koji se inače, kako rekosmo, znade za drugo na nje- ga pozivati, glede ovoga ne samo, što se na njega ne pozivlje, no dapače on piše sve drugo i treće, tvrdeći da taj tjepan koji je Dubrovniku darovao upu, Brgat i ost. nije bio kralj hr- vatski, sio Krešimira, nego srpski vla- dar Stefao Vojislav koji je v od god. 1232-1240, po tom da nije pripala Republici u devetom ili dese- tom, nego čak u trinacatom vijeku vario se dakle Medo Paćić kad je na ograničila na to, da markira svoje sta- novište, neće u raspravu utjecati, pa su onda mislili da se mogu razmahati do mile volje. Dva govora, koja su proizvela pravu sensaciju osobito u ma- gjarskoj štampi, te stekla njezino -neo- graničeno odobrenje to su govor Bar- lovića i onaj Kovačevića držana u pot> punom magjaronskom duhu. Barlovićev govor dao je povoda i jednom .čudno- vatom incidentu. Izmegju ostaloga om je bagatelizirao težnje opozicije za fi- nancijalnu neodvisnost i pripovijedao . kojem pišem, možda zastupnik Šoap | da je opozicija kupila potpise na lanj- sku peticiju u prilog financijalnoj ne- odvisnosti, varajaći narod da se radi o besporeznom pečenju rakije. Dr. Breš- ćenski, koji je lani predao peticiju, te ju zastupao, uzeo je riječ na osobnu primjedbu, te odbio insinuaciju, kao da je opozicija prevarom kupila potpi- se. O drugomu nije govorio. Nu pošto je Barlović i to rekao, da je , Obzor“ donio vijest, da peticije broje pedeset i jednu hiljadu potpisa, dočim da ih svaka od predanih p.ticija broji samo 17.000 to je zastup. Barlović podnio prešni predlog, da se izabere odbor ko- ji da ispita; je lion istinu rekao ili dr Brešćeuski, u koliku se tiče broja pot- pisa. Prešnost je prihvaćena i bi iza- bran odbor, koji se je odmah konsti- tuirao, izabravši predsjednikom Kova+ čevića a izvjestiteljem dr. Gavranića, Megjutim o broju potgisa dr. Brešćen- ski nije ni riječi rekao, niti je on mo- gao uzeti riječi u osobnoj primjedbi u ime ,Obzora“. ,Obzor“ je pak istinu rekao, jer sve tri peticije, ona o is- bornom pravu, ona o tiskovnom zako- ali ako paši ljetopieci o ovako lijepo dolazak i priček Mk kra- lja i kraljice u Dubrovniku, oni to is« misljaju, griješe, pobrkavaju godine i osobe? Ma je li zo e : njuak što su mu plaćali sa alias Župu*). Slušate li goigaso Viee, ta povelja, koju on velikom spravom u izvoraiku iznosi, dokazuje chiaro lampante tri velike stvari: 1)