pr. 9.

 

U DUBROVNIKU 1. Marta 1902.

Godina XII.

mmm

CRVENA HRVATSKA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u
ovinu s poštom: na
godina 10 kruna4, na po godine 5 krun&, — sa inosemstvo 10

kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i

kruna i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

Dubrovnik, 28. februara 1902.

Vjest, koju smo i mi u prošlom
broju priopćili, da će. dalmatinskim
namjesnikom bit imenovan dr. Erazmo
Handel, dvorski savjetnik d ministar-
stvu unutrnjih posala u Beču, može
se smatrati sasvim pouzdanom. Potvr-
gjuju je neki bečki, dobro obaviješteni
listovi i nadodaju da će imenovanje
slijedit prvih dana mjeseca Marta.
Svaku sumnju, koja se je 0 tom mo-
gla opravdano poroditi iza poznate in-
terpelaoce zastupnika Biankina, raspr-
šuje konačno uvodni članak u zadnjem
broju spljetskog Jedinstva“. Ovaj je
list na prve glasove, da bi dalmatin-
skim namjesnikom mogao postati dr.
Handel, udario u filipike proti takvom
imenovanju. U zadnjem broju naprotiv
nastao je potpun obrat, pa samo da
svoje  onomadašnje držanje opravda,
javlja, da imenovanjem dr. Handela za
namjesnika neće nastati nikakav ,novi
kurs“, kog se je on toliko strašio. Po
istom smo članku doznali, da je novi
kraljevski namjesnik bogat čovjek, koji
neće doći u Dalmaciju samo da poteže
masnu platu Dapače njegovo je bo-
gastvo toliko puta istaknuto, da pris-
podobivši dosadašnje namjesnike, koji
nijesu bili bogati, nehotice bi čovjek
promislio. da su ovi dolazili u Dalma-
ciju jedino, da beru najveću u Austriji
činovničku platu.

Dr. Handel je prvi gragjanski na-
mjesuik, izuzme li se ono kratko raz-
dobije, kad je iza Wagnerova otpusta
Rodić bio zabavljen u Krivošijama &
na čelu pokrajinske aprave bio barun
Fluck. Tim je dakle udovoljeno staroj
želji našvj, koja je i u pokrajinskom
saboru više puta odjeknula, a zadnji
put g. 1895 prigodom Biankinijeva pred-
loga bila podigla veliku buru. Bečka

BER

Naša Župa — srpska?
Pismo iS Gosp.

Vici Adamović-u.

Veleštovani Gospodine !

Da Vam odgovorim! Kad ste u Va-
šoj raspravici o Župi ustvrdili, da je
srpski kralj od trinčstog vijeka Stje-
pan Vladislav bio onaj te je ,darovao“
vlasteli dubrovačkoj cijelu Župu, Vi
ste se & tom tvrdnjom stavili u naj-
izrazitiju upreku s kazivanjem svih pa-
ih starijih i novijih ljetopisaca i po-
vjesničara, osobito s kazivanjem naj-
vrijednijeg i najkritičaijeg od njih vrlog
Gjona Rastića, koga Vi sami nazvaste
»Povjesuičarom pravim i om“,

Svi oni bez iznimke slažu se u to-
me, što tvrde da je Župa prešla u sa-
komiti posjed Republike barem za dvje-
sta godina prije, neg se na svijet -
vio bio srpski kralj Vladislav,

Nemojte cijenit, da naši domaći po-
vjesničari nijesu suali za onu srpsku
povelju, koju Vi smatrate Vašim ce-
vallo di battaglia. Zuali su oni sa nju
vrlo dobro, nju spominju Ristić, Pu-
Gić 1 drugi, ali, vidite, nijednomu od

njih nije došlo na pamet da prosto 0-

 

Izlazi svake subote.'

Pojedini broj 20 para.

Dubrova

Dopisi šalju se

je vlada bila neko vrijeme sklona, da | hrsatski će narod budnim okom pratiti

dade Dalmaciji gragjanskog namjesvi-
ka i tad naši zaatupnici predložiše pk.
Klaića. Vlada 'nije htjela ni da ćuje
za njega, jer je on bio odviše izrazita
politička ličnost li za njezine planove
odviše radikalan. Tako jednako nije
se uspjelo ni s barunom Pino, kog je
Klaić na mjesto sebe predlagao. Sve
se je konačuo razbilo jo otpor bečkih
vojničkih krugova, koji su htjeli saču-
vati to unosno mjesto za koga od svojih.

Nedavno smo javljajući otstup N.
P. pl. Davida izrazili nadu, e da novo
imenovanje bude značit preotret na bolje.
Sad smo eto mjesto generala dobili
gragianskog namjesnika. Vojnički na-
mjesnik, koliko god imao volje ij lju-
bavi, nije bio čovjek na svom mjestu,
a dogodilo se je, da je, kao zadnjih
desetak godina, pod stanovitim uplivom
bio udario pravcem, koji se je sveosve
kosio s narodnim težnjama. Novi gra-
gjanski namjesnik nije naše gore list
— od takova u Beču zaziru — on ne
pozna ni jezik našeg hrvatskog naro-
da, već ga je istom počeo učiti, pa
napokon njemu je Dalmacija sasvim
nepoznata zemlja, ne pozna njezine po-
trebe ni prilike. Nu ako je zbilja e-
nergičan, pronicav i poduzetan, kako
nam ga opisuju, on će se brzo i isko
snaći. Hrvatskom se narodu u Dalma-
ciji i na narodnom i na gospodarskom
polju nanaša velika nepravda. U zem-
lji se vodi protuhrvatski pravac a u
javnim se uredima podržava tugjinski
jezik. Zemlja, koja je od prirode svim
nadarena, usljed maćuhinske uprave,
danas je prava pepeljuga. Pred novim
se namjesnikom otvara široko i zahval-
no polje rada. On dolazi kao pouzda-
nik bečke vlade, |pa bi mogao mnogu
ranu iscijeliti, Do njega je da bira, a

proštenje onog ,mogoriša“ uzmu kao
»Preznamenito pismo darovštine reče-

nog predjela vlasteli dubrovačkoj“, kao
što Vi to držite.

Kad bi zemlje označene pod imenom
pAstarea“ bile pripale Dubrovniku
stoprva u trinćstom vijeku, to nije
moguće da se o tome tako znameni-
tom dogagiaju ne bi bio sačuvao  ka-
kav dokumenat fi ustupa, kao
što su se sačuvale povelj
Rata i Stona, niti je moguće da taj
dogagjaj ne bi bili zabilježili dubrovač-
ki povjesničari u svojim kronikam. Pot-
puni nauk njihov u tako znamenitoj
stvari jest zoakom, dapače sigurnim
dokazom, da je Župa već davoo prije
bila pod oblasti Dubrovnika.

Cijenim da Vi kako naočen čovjek
ne biste trebovali za ovo dokaza,

i znati ocijeniti sve po zasluzi.

Madžari i Dalmacija.

Glasovi, koje smo mi onomadne za-
bilježili, o nekoj akciji ugarske vlade
za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom,
odjeknuše i u vanjskoj štampi, koja se
baš ovih dana mnogo više nego li o-
bično bavi s nama i s našim pitanji-
ma. Zabilježit ćemo danas dva članka,
Jedan je izašao u češkim ,Nar. Li-
stym, a drugi u ,Budapesti Hirlapu“.

Madžarski se listovi — pišu ,N.L.“
— opet bave pitanjem budućeg polo-
žaja zaposjednutih zemalja u svezi s od-
nošajima -u Dalmaciji. Dalmacija u ne-
kom pogledu zauzimlje položaj prama
obim državnim polovicama nimalo sli-
čan onomu zaposjednutih zemalja, po-
što s ovim uz suverenost sultana Au-
stro-Ugarska upravlja usljed ovlaštenja
berlinskog kongresa.

Da)macija po nagodbi austro-ugar-
skoj od godine 1867 pripada u istinu
trojednoj kraljevini (Hrvatskoj), ali i-
pak faktično se nalazi u svezi kralje-
vina i zemalja zastupanih na carevin-
skom vijeća. Tu leži uzrok svih po-
teškoća uspješnom razvitku Dalmacije;
cislajtanski su političari obično gledali
svaliti krivnju zbog eventualnih neue-
pjeha dalmatinskih težnja na madžar-
sku politiku, a opet madžarski po-
litičari na cislatansku politiku, Pučan-
stvu Dalmacije osim toga nije se ni-
kako pomoglo, materijalna bijeda i go-
spodarska potištenost ne prestaje,

Jedna od najgorućijih potreba Dal-
macije jest sasvim manjkavo spojenje
njezinih željezničkih sveza s najbližim
zalegjem, Bosnom i Hercegovinom, sve-
za s ostalom državom i vlastitim pri-

morjem, osobito s lukama na Jadran-

az ——===s——===—= ===
godine 1074, dakle dvjesta godina pri-

je neg se bijaše rodio Vaš srpski Vla-
dislav! Za isto razdoblje od prilike
Gelcich (,Sullo sviluppo“
: plofatti pressocha tutti
possedimenti appartengono si

sei fino da tempo immemorabile;
di Malfi e delle localith ad esse con-
termini & memoria negli Statuti, e in
altri aotichissimi documenti coi nomi
generici di ,Terre di ,Astarea“ o , Sta-
rea“, che altro non sono 8e non una
corruzione di ,Starina“, e sigoificano
pervenute dagli aatichi e posse-
dimenti aatichi“.

Proti ovome povjesaome faktu son
Dubrovčani su Već BVr-

 

ili ti Žarnovica (sadašnji Mlini, tačnije
semlja od župske doline do sv, Jurja

Roll

1) D.r Jiroček : dio Handelstrassen str,
Appendini, st. 81.

1 vi Crvene Hrvatske“
lata gi oglasi plaćala se upravi u
Za , priopćeno, zahvale i ost.

Oglasi Koli se više zato aja
n
u se

frankirana pisma ne primaj

vi,
m po

 

skom moru, i ako je to more jedino,
koje našoj državi otvara put u preko-
morske krajeve i moglo bi takogjer
postati ishodištem njezine prekomor-
ske trgovinske politike.

To stanje žalosno i za Dalmaciju i
za cijelu državu traje već četiri dece-
nija, a osim toga u Dalmaciji sve je
još u primitivnom stanju, a osobito što
se tiče komunikacionih sredstava u na-
prosto neuregjenom stanju. Kad se ra-
di o kakvoj pruzi, koja je Dalmaciji
sasvim potrebna, obe državne polovice
tjeskobno razmišljaju, bili mogla ta
pruga drugoj državnoj polovici biti od
veće gospodarske koristi.

Tim čudnovatim odaošajima valja na-
dodati još jednu okolaost, koja baca
sasvim tamnu sjenu na gospodarsku i
transportnu politiku cislajtansku. Mi-
slimo na politički program onih nje-
mačkih skupina a ovoj državnoj polo-
vici, koje hoće hegemoniju njemačku
u Cislajtaniji i koje rade sve da osla-
be slavenski živalj. Te su skupine pred
nekoliko godina proglasile geslo, da
valja Dalmaciju, Galiciju i Bukovinu
otcijepiti. Poznata je stvar, kakav du-
bok upliv te skupine vrše ma prilike
u.ovoj državnoj polovici, + daš x ćom
njemačkom stanovištu valja tražiti naj-
veću sapreku, zašto se ne udovoljuje
gospodarskim i transportnim planovima
dalmatinskim i zašto Cislajtanija u svim
tim pitanjima ne može prodrijeti pro-
ti Madžarima.

Uzalud uporno dokazuju slavenski
zastupnici na carevinskom vijeću da je
u interesu koliko države, toliko zapo-
sjednutih zemalja i Dalmacije, da se
konačno zgradi željeznička sveza, koja
bi podigla gospodarstvo tamošnjih kra-

jeva i tim pridonijela materijalnim in-
teresima ove državne polovice. Poslje-

aaa aaa LS VREPO SPONA,
u Bielo %) pripala je u sakoniti posjed
Dubrovnika u dvančstom vijeku, i baš
godine 1164, kad još o Nemanjićima
nije bilo govora, koji fakat potvrgjuju
takogijer svi naši povjesničari s Resti-
ćem na čelu, koji pise; ,Dopo quattro
auni della guerra di Barich 1 Ragusei
acquistarono il dominio di quella par-
te della cuntrada di Breno, che vol-
garmente si nomina Sgiarnoviza, ciod
della terra giudical&, dove si faceva il
per concessione di E-

una

vio (Zibaldone str. 229, glasi
gla Nomine D.ni Nostri Jesu Ohristi

Dei aeterni. Amen. Aono ejus lacarnationis

MCLXIV lodictione XI, regoante

Manuele, Dei et cuius gratia ego

terrace Canali et Sciarnovize Dominus, dono