pr. 9. U DUBROVNIKU 1. Marta 1902. Godina XII. mmm CRVENA HRVATSKA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u ovinu s poštom: na godina 10 kruna4, na po godine 5 krun&, — sa inosemstvo 10 kuću, za Austro-Ugarsku, Bosnu i kruna i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Dubrovnik, 28. februara 1902. Vjest, koju smo i mi u prošlom broju priopćili, da će. dalmatinskim namjesnikom bit imenovan dr. Erazmo Handel, dvorski savjetnik d ministar- stvu unutrnjih posala u Beču, može se smatrati sasvim pouzdanom. Potvr- gjuju je neki bečki, dobro obaviješteni listovi i nadodaju da će imenovanje slijedit prvih dana mjeseca Marta. Svaku sumnju, koja se je 0 tom mo- gla opravdano poroditi iza poznate in- terpelaoce zastupnika Biankina, raspr- šuje konačno uvodni članak u zadnjem broju spljetskog Jedinstva“. Ovaj je list na prve glasove, da bi dalmatin- skim namjesnikom mogao postati dr. Handel, udario u filipike proti takvom imenovanju. U zadnjem broju naprotiv nastao je potpun obrat, pa samo da svoje onomadašnje držanje opravda, javlja, da imenovanjem dr. Handela za namjesnika neće nastati nikakav ,novi kurs“, kog se je on toliko strašio. Po istom smo članku doznali, da je novi kraljevski namjesnik bogat čovjek, koji neće doći u Dalmaciju samo da poteže masnu platu Dapače njegovo je bo- gastvo toliko puta istaknuto, da pris- podobivši dosadašnje namjesnike, koji nijesu bili bogati, nehotice bi čovjek promislio. da su ovi dolazili u Dalma- ciju jedino, da beru najveću u Austriji činovničku platu. Dr. Handel je prvi gragjanski na- mjesuik, izuzme li se ono kratko raz- dobije, kad je iza Wagnerova otpusta Rodić bio zabavljen u Krivošijama & na čelu pokrajinske aprave bio barun Fluck. Tim je dakle udovoljeno staroj želji našvj, koja je i u pokrajinskom saboru više puta odjeknula, a zadnji put g. 1895 prigodom Biankinijeva pred- loga bila podigla veliku buru. Bečka BER Naša Župa — srpska? Pismo iS Gosp. Vici Adamović-u. Veleštovani Gospodine ! Da Vam odgovorim! Kad ste u Va- šoj raspravici o Župi ustvrdili, da je srpski kralj od trinčstog vijeka Stje- pan Vladislav bio onaj te je ,darovao“ vlasteli dubrovačkoj cijelu Župu, Vi ste se & tom tvrdnjom stavili u naj- izrazitiju upreku s kazivanjem svih pa- ih starijih i novijih ljetopisaca i po- vjesničara, osobito s kazivanjem naj- vrijednijeg i najkritičaijeg od njih vrlog Gjona Rastića, koga Vi sami nazvaste »Povjesuičarom pravim i om“, Svi oni bez iznimke slažu se u to- me, što tvrde da je Župa prešla u sa- komiti posjed Republike barem za dvje- sta godina prije, neg se na svijet - vio bio srpski kralj Vladislav, Nemojte cijenit, da naši domaći po- vjesničari nijesu suali za onu srpsku povelju, koju Vi smatrate Vašim ce- vallo di battaglia. Zuali su oni sa nju vrlo dobro, nju spominju Ristić, Pu- Gić 1 drugi, ali, vidite, nijednomu od njih nije došlo na pamet da prosto 0- Izlazi svake subote.' Pojedini broj 20 para. Dubrova Dopisi šalju se je vlada bila neko vrijeme sklona, da | hrsatski će narod budnim okom pratiti dade Dalmaciji gragjanskog namjesvi- ka i tad naši zaatupnici predložiše pk. Klaića. Vlada 'nije htjela ni da ćuje za njega, jer je on bio odviše izrazita politička ličnost li za njezine planove odviše radikalan. Tako jednako nije se uspjelo ni s barunom Pino, kog je Klaić na mjesto sebe predlagao. Sve se je konačuo razbilo jo otpor bečkih vojničkih krugova, koji su htjeli saču- vati to unosno mjesto za koga od svojih. Nedavno smo javljajući otstup N. P. pl. Davida izrazili nadu, e da novo imenovanje bude značit preotret na bolje. Sad smo eto mjesto generala dobili gragianskog namjesnika. Vojnički na- mjesnik, koliko god imao volje ij lju- bavi, nije bio čovjek na svom mjestu, a dogodilo se je, da je, kao zadnjih desetak godina, pod stanovitim uplivom bio udario pravcem, koji se je sveosve kosio s narodnim težnjama. Novi gra- gjanski namjesnik nije naše gore list — od takova u Beču zaziru — on ne pozna ni jezik našeg hrvatskog naro- da, već ga je istom počeo učiti, pa napokon njemu je Dalmacija sasvim nepoznata zemlja, ne pozna njezine po- trebe ni prilike. Nu ako je zbilja e- nergičan, pronicav i poduzetan, kako nam ga opisuju, on će se brzo i isko snaći. Hrvatskom se narodu u Dalma- ciji i na narodnom i na gospodarskom polju nanaša velika nepravda. U zem- lji se vodi protuhrvatski pravac a u javnim se uredima podržava tugjinski jezik. Zemlja, koja je od prirode svim nadarena, usljed maćuhinske uprave, danas je prava pepeljuga. Pred novim se namjesnikom otvara široko i zahval- no polje rada. On dolazi kao pouzda- nik bečke vlade, |pa bi mogao mnogu ranu iscijeliti, Do njega je da bira, a proštenje onog ,mogoriša“ uzmu kao »Preznamenito pismo darovštine reče- nog predjela vlasteli dubrovačkoj“, kao što Vi to držite. Kad bi zemlje označene pod imenom pAstarea“ bile pripale Dubrovniku stoprva u trinćstom vijeku, to nije moguće da se o tome tako znameni- tom dogagiaju ne bi bio sačuvao ka- kav dokumenat fi ustupa, kao što su se sačuvale povelj Rata i Stona, niti je moguće da taj dogagjaj ne bi bili zabilježili dubrovač- ki povjesničari u svojim kronikam. Pot- puni nauk njihov u tako znamenitoj stvari jest zoakom, dapače sigurnim dokazom, da je Župa već davoo prije bila pod oblasti Dubrovnika. Cijenim da Vi kako naočen čovjek ne biste trebovali za ovo dokaza, i znati ocijeniti sve po zasluzi. Madžari i Dalmacija. Glasovi, koje smo mi onomadne za- bilježili, o nekoj akciji ugarske vlade za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, odjeknuše i u vanjskoj štampi, koja se baš ovih dana mnogo više nego li o- bično bavi s nama i s našim pitanji- ma. Zabilježit ćemo danas dva članka, Jedan je izašao u češkim ,Nar. Li- stym, a drugi u ,Budapesti Hirlapu“. Madžarski se listovi — pišu ,N.L.“ — opet bave pitanjem budućeg polo- žaja zaposjednutih zemalja u svezi s od- nošajima -u Dalmaciji. Dalmacija u ne- kom pogledu zauzimlje položaj prama obim državnim polovicama nimalo sli- čan onomu zaposjednutih zemalja, po- što s ovim uz suverenost sultana Au- stro-Ugarska upravlja usljed ovlaštenja berlinskog kongresa. Da)macija po nagodbi austro-ugar- skoj od godine 1867 pripada u istinu trojednoj kraljevini (Hrvatskoj), ali i- pak faktično se nalazi u svezi kralje- vina i zemalja zastupanih na carevin- skom vijeća. Tu leži uzrok svih po- teškoća uspješnom razvitku Dalmacije; cislajtanski su političari obično gledali svaliti krivnju zbog eventualnih neue- pjeha dalmatinskih težnja na madžar- sku politiku, a opet madžarski po- litičari na cislatansku politiku, Pučan- stvu Dalmacije osim toga nije se ni- kako pomoglo, materijalna bijeda i go- spodarska potištenost ne prestaje, Jedna od najgorućijih potreba Dal- macije jest sasvim manjkavo spojenje njezinih željezničkih sveza s najbližim zalegjem, Bosnom i Hercegovinom, sve- za s ostalom državom i vlastitim pri- morjem, osobito s lukama na Jadran- az ——===s——===—= === godine 1074, dakle dvjesta godina pri- je neg se bijaše rodio Vaš srpski Vla- dislav! Za isto razdoblje od prilike Gelcich (,Sullo sviluppo“ : plofatti pressocha tutti possedimenti appartengono si sei fino da tempo immemorabile; di Malfi e delle localith ad esse con- termini & memoria negli Statuti, e in altri aotichissimi documenti coi nomi generici di ,Terre di ,Astarea“ o , Sta- rea“, che altro non sono 8e non una corruzione di ,Starina“, e sigoificano pervenute dagli aatichi e posse- dimenti aatichi“. Proti ovome povjesaome faktu son Dubrovčani su Već BVr- ili ti Žarnovica (sadašnji Mlini, tačnije semlja od župske doline do sv, Jurja Roll 1) D.r Jiroček : dio Handelstrassen str, Appendini, st. 81. 1 vi Crvene Hrvatske“ lata gi oglasi plaćala se upravi u Za , priopćeno, zahvale i ost. Oglasi Koli se više zato aja n u se frankirana pisma ne primaj vi, m po skom moru, i ako je to more jedino, koje našoj državi otvara put u preko- morske krajeve i moglo bi takogjer postati ishodištem njezine prekomor- ske trgovinske politike. To stanje žalosno i za Dalmaciju i za cijelu državu traje već četiri dece- nija, a osim toga u Dalmaciji sve je još u primitivnom stanju, a osobito što se tiče komunikacionih sredstava u na- prosto neuregjenom stanju. Kad se ra- di o kakvoj pruzi, koja je Dalmaciji sasvim potrebna, obe državne polovice tjeskobno razmišljaju, bili mogla ta pruga drugoj državnoj polovici biti od veće gospodarske koristi. Tim čudnovatim odaošajima valja na- dodati još jednu okolaost, koja baca sasvim tamnu sjenu na gospodarsku i transportnu politiku cislajtansku. Mi- slimo na politički program onih nje- mačkih skupina a ovoj državnoj polo- vici, koje hoće hegemoniju njemačku u Cislajtaniji i koje rade sve da osla- be slavenski živalj. Te su skupine pred nekoliko godina proglasile geslo, da valja Dalmaciju, Galiciju i Bukovinu otcijepiti. Poznata je stvar, kakav du- bok upliv te skupine vrše ma prilike u.ovoj državnoj polovici, + daš x ćom njemačkom stanovištu valja tražiti naj- veću sapreku, zašto se ne udovoljuje gospodarskim i transportnim planovima dalmatinskim i zašto Cislajtanija u svim tim pitanjima ne može prodrijeti pro- ti Madžarima. Uzalud uporno dokazuju slavenski zastupnici na carevinskom vijeću da je u interesu koliko države, toliko zapo- sjednutih zemalja i Dalmacije, da se konačno zgradi željeznička sveza, koja bi podigla gospodarstvo tamošnjih kra- jeva i tim pridonijela materijalnim in- teresima ove državne polovice. Poslje- aaa aaa LS VREPO SPONA, u Bielo %) pripala je u sakoniti posjed Dubrovnika u dvančstom vijeku, i baš godine 1164, kad još o Nemanjićima nije bilo govora, koji fakat potvrgjuju takogijer svi naši povjesničari s Resti- ćem na čelu, koji pise; ,Dopo quattro auni della guerra di Barich 1 Ragusei acquistarono il dominio di quella par- te della cuntrada di Breno, che vol- garmente si nomina Sgiarnoviza, ciod della terra giudical&, dove si faceva il per concessione di E- una vio (Zibaldone str. 229, glasi gla Nomine D.ni Nostri Jesu Ohristi Dei aeterni. Amen. Aono ejus lacarnationis MCLXIV lodictione XI, regoante Manuele, Dei et cuius gratia ego terrace Canali et Sciarnovize Dominus, dono