dice tog nastojanja ostaju sasvim skrom- nč, te se svaki put opetuje, da je o- va državna polovica , podlegla svemoć- nom uplivu ugarskomu“ i sko je poz- nato odlučujuće stanovište ovamošnjih Nijemaca, što se odnosi na Dalmaciju, a tako i investicija za željezničke grad- nje u njoj. Konac pjesme ostaje, da se Dalmacija mora zadovoljiti položajem zemlje, koju ,vlada austrijska zapušta i zanemaruje“, kako je to neki dan sasvim zgodno opazio zast. Kaftan. Razgranjeno primorje dalmatinsko, u neposrednoj suvislosti sa zapadnim di- jelom Balkana, za tu je zemlju u bli- žoj budućnosti jamstvo od višeg zna- čenja, nego li mi to mislimo. Odnošaji u evropskoj Turskoj dozrijevaju, preko svih očekivanja o čuvanju »dosadašnjeg stanja“, i vlasti, koje će biti pozvane, da sudjeluju, godina i godina pripra- vljaju se za svoje interese. U poslje- dnje je vrijeme ostao svijet jako izne- nagjen vijesti, da je izmegju Francuske Italije postignut sporazumak takogjer odnosno na podijeljenje sfera na Sre- dozemnomu moru, te su pri tom izri- čito bili naglašeni talijanski iateresi u Albaniji, dakle u neposrednoj blizini Dalmacije, ne uzevši u obzir malo cr- nogorsko primorje. K tomu je izbilo na javu poznati pro- jekat željeznice iz Austro-Ugarske do Soluna, koji dovodi do mišljenja jedne popriječne željezničke pruge od Crno- ga Mora do zapadnih obala Adrije, ko- ja bi spajala balkanske slovenske dr- žave Bugarsku, Srbiju i Crnu Goru A u samoj austro-ugarskoj državi obrnule su se okolnosti, koje što dalje * tim energičnije stavljaju Madžarima pred oči značenje i važnost Dalmacije u bu- dućnosti. Mnogi političari u Ugarskoj sasvim ozbiljao razmišljaju o mogućem razdi- jeljenju sadašnjeg zajedničkog carinar- skog područja i 0 eventualnim poslje- dicama tog razdijeljenja. A tu na njih osobito upliva misao, da se Cislajtanija ne mora strašiti tog razdijeljenja, pošto se sve glavne pru- ge i putovi trgovački iz Ugarske pra- ma zapadu, sjeveru i sjevero istoku nalaze na cislajtanskom području, te se na taj način ključi ugarskih trgo- vačkih interosa nalaze u moći Cislaj- tanije, t. j. Cislajtanija u slučaju ca- rinskih i trgovačkih razlika g Ugar- skom, mogla bi trgovinu ugarsku ne- milo pritisnuti i obuzdati, K tomu su došla i ova razmišljanja. Molim sada ja Vas, Velestovani Go- spodine, napram ovim povjesnim činje- nicam, kako stoji ona Vasa tobožaja e darovština od godine 1235? isto Vam kažem da stoji tako krivo da gore ne može, Ovdje nije govor o onom zemljištu što je poviše Župe (ter- rorum (quod est super Brenum), nego je govor o starom župskom pa se pita kako ga je srpski kralj mo- gao Dubrovčanima darovat, kad nje- poto nije bilo? Nemo dat quod non t. Nego reći ćete, ona povelja opstoji, et mea benedictione omai tempore laborandi, seminandi, pastinandi et quid quid velle fa. ciendi de ea habeant potestatem. Siquidem gener meus Michatius vice praenotatae terrae redonavit mihi militarem clipeum cum elmo ferreo, et unam vegetem L... vini continens. Unde si quis post meum datum et decretum hoc frangere voluerit, et hos meos filios in. quietare teutaverit Omnipotentis Dei et San- ctorum OCOXVIL. Patrum, Apostolorum et Martirum ommiumque Sanctorum maladic- tionem incurrat, et cum Juda traditore dam- Detur, Huic donationi interfuerunt isti testes ; Bel. doo Vrečinici Ali“ 1V "aaa Moi, us; IV. casinizus V. Razvad, sednicus; VI. Slit; VIL Drasih: archipresbyter de Canalo. luter quos et Matihaeus diaconus scriptor et testis in ui veluti praesens super ipsm terram fui et sicut ab ore Do. Devesii, praeseutibus testibus audivi, ita seripsi“. (Opaska prepisivača Matei; ,Oo- Bl ivi con varie abbrevialure, ot una lacuna, 6 senza verun puuto e virgola“.) 2) Skurla ,Cenni Storici“ str. 4, Na balkanskom poluotoku podigle su 8e tri države, za koje se osobito brine Rusija, te je eventualni pravac do So- luna već mnogo opasan i pošto bi zah- tijevao izvanrednih žrtava, dvojbeno je, bili postignutim uspjehom bile jedva nagragjene. Otuda je nastalo u Ugarskoj dvoja- ko čuvstvo o mogućim poteškoćama, koliko što se odnosi na zapadne trgo- vačke interese, toliko što se tiče za- prijeka proširenju upliva, zasezajućem duboko u balkanski poluotok. S tih razloga radilo se je u Ugar- skoj mišljenje, da trgovina i željeni po- kret Ugra svakako potrebuje drugo, novo ishodište, a takova je Dalmacija sa svojim rezgranjenim primorjem, svo- jim izvrsnim položajem na zapadnoj strani balkanskog poluotoka i sa svo- jim ,zapuštenim i zanemarenim int6- resima“ u Austriji. U jedau riječ, Madžari drže danas Dalmaciju za otvorena vrata na more, kojeg se Madžari moraju po što po to domoći, da ih razvitak budućih dogo- gjaja ne baci natrag i digne im kori- sti, koje su do sad postigli. Misao o Dalmaciji razvila se je u glavama nekih madžarskih političara u plan sasvim jasan i odregjen, komu ne treba drugo do same privole Dalmati- naca. “Budapesti Hirlap“ n. pr. govori o tim stvarima u članku, posvećenom i uspomenama“ iz prošlosti, i sasvim otvoreno kaže: ,talijanska vladavina bila je za Dalmaciju: ropstvo; austrij- sko gospodstvo donijelo joj je siro- maštvo; madžarska vladavina značila bi za Dalmaciju slobodnu samostalnost, nutarnji mir, oslobogjenje, bratsko po- štovanje, bogastvo i razvitak“. Madžarskim je planovima baš velika potpora to, što je Dalmacija četrdeset godina zalud tražila uvjete zdravog gospodarskog razvitka u svezi s Cis- lajtanijom. A dogju li — pišu , Nar. Listy“ — jugoslavenski političari izme- gju cislitanske Scylle i madžarske Cha- ribde — neko bi treći mogao — Tali. jani naime — zgrabit što je bolje, ka- ko se je to-u dog: dilo. O članku , Bud. Hir.“ drugi put, NERINA Naši dopisi. Umrla od glada! Ercegnovi, 19 feb. Čujte, pa se di- vite! Kako ovamošnja srpska općina postupa s nami katolicim-hrvatima, po- znaćo je na daleko i široko. Da ne bi drugo, a ono neprestano bijedeć i kle- i svakako nesto dokazuje, Jest, odgo- varam, ali što? Ja tvrdim, da ona 8rp- ska povelja, dokazuje samo to, da su srpski vladari od Dubrovčana Marač iskali, pod prijetajom da ako im ga ne dadu, napastit će i porobit svu du- brovačku državu. Evo što o tome pisu gori rečeni zo Monah, ostavi dva roša i Stjepana Vladi- premda mlagji, otme (usurpo) kraljestvo, i odmah se poka- še neprijateljom rapubiike, i htjede da upropasti njesinu državu . . . najglav- niji usrok ove Oi bio je sahtjev (pretensione) onih vladara da repubdli- ka ne posjeduje zakonitim naslovom ve- lik dio svoje države“. Jeste hl čuli ? Vaši Nemanjići htjeli su da upropaste dubrovačku državu, a da to izvrše slu- žilo im je kao izlika, kako piše Pucić, »da Dubrovčani pripoznadu kako drže veći dio svoje zemlje bez pravičnog naslova“, U jednu riječ, dokopavši se Nemanjići vlasti nad Zahumljem i Tre- binjem, koji predjeli u nigda srpski bil *), htjeli su poblabutit sve, neha- jući ni malo na sakonite naslove, što su Dubrovčani imali nad zemljama sta- re Astareje. Pohlepni za osvajanjem i prošlosti "hekoliko puta“ vetajuć našu čestitu omladinu, podižuć proti njoj tolike tužbe, navagjajuć nje- ke čudne svjedoke, spravne na svako- jake prisege i zakletve, a to jedino da nam se u svemu naškodi, Nu ovo se ip»k, ako i privremeno dade progutati, tješeć se onom: ide vrijeme nosi bre- me. Ali kad promislimo na sljedeći . sramotni dogogjaj, koji se je odigrao | , Općini i u gradu: barem žandem-ali- prekjučer 17. tek. pod ovom općin- skom upravom, grozi nas hvata, te ne nalazimo dostojne mječi, da žigošemo nemarnost, neharnost, ioumanitarnost i prezir naših općinskih maćuha prama pama katolicima. Kukavnu i osamljenu sirotu, nazvanu u mjestu, kontešu Bu- rović, zadnji ogran«k glasovite porodi- će grofova Burović, pustili su Općioske poglavice, zatvorenu u osamljenoj miri- ni, da skapne od gladi...! Znade se za gladne crnogorske dotepuhe naći rada i kruha; znađe se probijati u vlastitu korist zidine tvrgjave, da ne škodi voda mačelnikovu vrtu i graditi nove puteve oko novosagragjene kuće tajnika Nakičenovića, a to sve bez po- trebe trošeći općinski novac; ali za tužnu starica Burović nema kruha, ne- ma ležišta, nema pažnje, nema stana ! Najprije su ju zatvorili bijednicu, na- kon što je u ovo zadnje doba sišla s uma u gradski toranj, gdje bez le- žišta i pokrivala malne nije svisnula po noći od studeni. Tu se je popela do satnika i učinila nešto škode jadi- kujuć, da ju pušte barem na slobodu, kad ju ne žele pomoć, što ju živu još turaju u grob? Od tuda su ju bacili u Jejinu, njekadašnu gradsku tvrgjavu, mjesto osamljeno, tamno, vlažno, gdje stavljaju zločince i buntovnike | . . . Tu prosuditi, kao ono u raspravi Lazar- Benussi 2 Vidjećemo. Ereegnovi, 10. feb. U predzadnjem broju ,Dubrovnika“ čitamo ispravak Antuna Lale-Lalić iz Ercegaovoga. Mi- lo nam je, što nam se na pet-šest do- pisa, koje bijasmo prisiljeni sasut u ovo zadnje doba proti nepravdam i zloporabam naše braće posrbljenika na quando, ma i na jednu ako i ćoravo odgovorilo. Mi se nadamo, da će se bratija sastati i uzeti u pretres sve na- še dopise, te kao pošteni ljudi sve je- dnu po jednu istinu iznijeti, pa onda ili ju pobiti, ili opravdati, ili priznati. Megjutim ajiemo da vidim, što je sis. > pravkom nebogog Lale-Lalić. G. jeLa- le-Lalić zanatom siromašni drvodjelac, koji je pučke škole izučio na talijan- skom jeziku, kod bivših talijanskih fra- tara, u samostanu sv. Ante ovdje u mjestu. Poslije je morao uvijek trbu- hom za kruhom, te mu nije preostalo vremena, da se bavi ni politikom, ni srpstvom, niti da uči na žalost, svoj milozvučni hrvatski jezik, a da bi uz- mogo jedan dan u javnosti, maknuti perom Istina je, da je on katkad znao utklikouti: ,ja sam srbin: živio knjaz Nikola“ ! ali to bi bilo samo ono — o- nako, — kad se ko okruni krunom vin- ka lozića svakako! Slučajno, bi li pre- stali posrbljene poglavice — kvaritelji naroda — mitom i huckanjem, a naš bi ti Lale-Lalić sve gjavlom otpremio. On se nije siromašak niti sada brižio za ispravak niti za izjave: njemu je potreba kruha i rada, što no i danas zaslužuje kod svoje braće katolika-hr- vata; dočim mu posrbljene poglavice je sirota starica sine luce et cruce iz- dahla, gore nego da je u rukama naj- gorih Zali: bez njege, bez ležišta, bez pokrivala, bez hrane, bez svetotajstva i bez svećenika | U Jejini su ju našli mrtvu, ukamenjenu. ko zna od koliko dana, kao živinu. Po gradu kolaju sva- kakve glasine, da joj za toliko dana nijesu nosili jesti, da ju za toliko da- ua nijesu prigledali, da su ju zabora- vili gori u Jejini...! Ako je tomu ta- ko, ala srca, ala duše, ala poštenja, a- la obraza i humanitarnosti naših op- ćinskih vogja! Hoće li ovu nevinu žrtvu ko osvetiti ? Hoće li se drž, odvjetništvo pobrinuti, da stvar ispita, razvidi i do potrebe kazni ? Hoće li nam delegirati kao sica istražitelja g. pristava Strmi- ća novog potpresjednika 3rpske čitao- nice, koji će to sve u redu razviditi i novcem tražili su od Dubrovčana ha. rač, danjak, od prilike kako kasnije turski Subaše. Našavši se Dubrovčani u teškom škripcu valjalo je i na silu da im ga dadu, i sklope s njima mir, u strahu da im ne oderu i popale svu državu, kako što su kasnije to činili njihovi vrijedni nasljednici Uroši, Voj- savi, Altomani i ostali ,vragovi i kra- lji nevjerni“. U ostalom nije ni čuda da onaj koji uswrpava starijemu bratu kraljevstvo, bude usurpat i zemlje sta- rinom dubrovacke | Eto Vam, veleštovani gospodine, s kakvom vrsti dokumenta V; izigjoste na srijedu, da dokažete srpstvo naše Zape| li znam, Vi od mene očekujete da Vam iznesem sličnu posolju ,0d otra- ne bilo koga hrvatskog vladara“. Is. kreno Vam očitujem: ja sličoe povelje uemam a ne bi ni želio da je bude dajbudi onoliko, koliko je do M Pucić držao, ako ste baš pravi Du- brovčanin, znat će te uvašit tvrdnju ponajboljih megju njima, koi svjedoće da je Stjepan, kralj Hrvatske i Dal. macije bio onaj, te je ustupio vlasteli dubrovačkoj Župu i ostale zemlje oko Dubrovnika, i to polovicom jedanaesto- ka biva u ono doba iz kojeg pisci spomenici i pi sudbom vre- mena do nas na žalost doprio piješu. Što se liče nasiva , Žrnovica“, o ko« njih pok. dovode radnike, eda mu prave utakmi- ću i otmu njemu i ostalim hrvatskim drvodjelcim i zadnju koricu hljeba. Ali duhovi-trovatelji hoće da u mutnom love i da zavagjaju Hrvate megjusobno, dočim se oni postraoce smija. Oni lo- povski i bezobrazno izlažu javnom ru- glu prosta čovjeka, koji nije kadar sa- staviti nikakva ispravka, a moguće nit potpišao' isti; ižim što je nakon toliko pritiska, a ne ćemo reć mita, pristao na potpis, Da je tomu tako, to zoa svak u mjestu pa i isti blezgavi dopi- snik, koji je onakvi ludi i lažni is- pravak skalupio; na koji mu ovako od- vraćamo : Strpali ste da, prepredeni posrbljenici, jadnog Lalu-Lalića u svoj glasoviti odbor za izbore, ovo mi opet tvrdimo i našu tvrdnju ovim razlozim potkrijepljujemo. Prvo: jer g. Lale-La- EREPSNNPENNENNNNINIJESNSERSTTJNNRNIEINNP me tvrdite da se je to ime s vreme. nom proteglo na cjelokupni kraj, ni tu, Veleštovani Gospodine, nemate pra- vo. Mislim da se cijela Župa nije mig- da zvlala Žrnovica, nego zupa, baš o- nako kako se i sada zove, a kad bi se naročito imali označit sadašnji Mlini, tada bi stari rekli Župa — Žrnovica, baš da ju time razlikuju od ostale Župe. Pjesma koju Vi navagjate dokazuje baš protivno onome, što Vi mislite, Ondje je očito " a pjevač me da že vori o cijeloj Župi, nego navlaš o Žu- pi-Žraov.ci: ,s u Župi«Žrnovici sado- voljno hladne vode“, to zoači da u Mli- nima, gdje su ,žrvnji“, ima dosta hlad. ne vode. Pa i jest tako. Izraz Župa. Žrnovica pretpostavlja da ima i jedna druga Župa koja mje Žrnovica, inače bio bi rekao samo Žrnovica, Napram ovome ja cijenim, da je pogriješen i sam naglov ,Dubrovnikovih“ podlistaka, Što napokon mi pišete, da prosti ci- tati i krojasti ulomci nij . pazili da toga svega ma dajbudi deset puta manj Vas i kod Vašeg prijatelja nm. nog gušpura Nikša N., koji, kako ćete bit opazili, u pomanjkanju boljih doka- sa cijenio je da se srpstvo Dubrovni« ka može dokazat i sa jednim svoćeim srpskim ,bogami“ | Vaš D. Vice Medini.