Br. 11. U DUBROVNIKU 15. Marta 1902. Godina XII.

 

j : sa Dubrovnik sa donašanj i oglasi se upravi ,Orvene Hrvatske“ a

Po E S ; ov ireegoulna s oem: ne Izlazi svake subote. Du! gdje su atažlj iii
odinu 10 krun&, na Re 5 krun&, — sa snosemstvo 10 Za priopćeno, zahvale i ost. se po retku.
runa i poštarski troško Oglasi koji se više putatlakaju po bi i uz razmjeran popust.
Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je Pojedini broj 20 para. Dopisi šalju se.Uredništva. Rakopisi se ne vraćaju, & ne-

frankirana pisma ne primaju se.

predbrojen i sa došasto polugodište.

 

isti predmet, da se nije srpskom za- | najprije hrvatski naglasio, da u hrvat- | u zaštitu i nikada u zaštitu uzeti ne

stupniku Kvekiću svidjelo, da pred ca- | skim zemljama ne žive nego jedan na- 1 SINAN JNA M Ao
revinsko vijeće iznese u novom izda- | rod, hrvatski, a za tim se je njemački Do ila sl MR a

pju sve ono, što su srpski listovi u | osvrnuo na Kvekićev govor. Biankini- ranje, da je srpska stranka u Dalmaciji
pokrajini o tom pisali. Časni Kvekić | jev ispravak zaslužuje da ga se u cje- | izložena nevjerojataim  progonstvima,
odlikovao se je do sad u carevinskom | lini pročita, pa ga s toga donosimo u | što dokazuje i činjeaica, da času g.
vijeću šutnjom, ali je ovog puta btio, | prevodu iz stenografskog izvješća za- zastupnik Kvekić nije zoao navesti ni
iti, da iskali oj ičke kuće. Ispravak glasi: jedan jedini slučaj tih progonstava.
može biti, da iskali ojagjenu dušu, jer | Stupničke p g jo se tiče tobožnjih nezakonitosti
mu nije pošlo za rakom dobiti mandat | Visoka kućo! Govor časnog zastup- | mog zadnjih saborskih izbora, to ja
za pokrajinski sabor. Njegov govor o- pi RNA a. i e ra stvarno ispravljam, da je već javna štam-
ba srpska lista u Dalmaciji donose na | najvežnije, jer bi mi inaće bilo nemo- | P% % Dalmaciji dokasala, kako su ne-

: : temeljite u svakom pogledu nezakoni-
prvom mjestu kao nešto fenomenalna. | guće u granicama jednoga stvarnoga | coti navedene po časnom zast. Kveki-

I zbilja govor je fenomenalan u svojoj | ispravka. Zi te da io daimateski sai jedini
vrsti. U glavnom g. Kvekić nije nista | _ Istina je, da su vladini organi u Dal- m ispitati izbore i 0 njima nadi.

nova rekao, već opetovao, da su Srbi Ea " PES A E E a tu. (Tako jel) ;
izloženi od nekoga vremena nevjero- | ži tad oontšutnicto ak _ | 1 sada, moja gospodo, završujem.
Pe : živa trvenja i neprijateljstva, ali ja stvar Ako u Dalmaciji ili igdje dragovdje
jatuim ,progonstvima“ i da su podlegli | no ispravijam, da je ovo odvratno na- i ije e ie “kako 16 ma-
nekoj kliki, od koje u zemlji ostale | stojanje vlade uvijek imalo svrhu, ras- u I
9) ) : : a . i ned ma to pripovijedao časni zast. Kvekaić,
litičke stranke daleko stoje. Ovo se | čijepati i oslabiti ogromou i prirodnu | 220 moćna, da je mogla jednim  ma-
a ' većinu zemlje to j. hrvatsku većinu te a je JEDN
je činilo smiješno i samoj Neue freie 3 hom oboriti 1 namjesuika 1 podnamjes-

jetati_ njezi me Zdru- .
Presse, koja ne skriva nigda svojih pro- e s Jena i i: nika, ako je u istinu ta klika srpskoj

tuhrvatskih čuvstava, pa je osvrćući | stvo svih hrvatskih zemalja pod žezlom im EE Roo o m pet

se na Kvekićev govor napisala i ovo; | Habsburgovaca (Povlagjivanje).

. | je tu kliku raskriakao, 1 Zasto nama
»Pod erom namjesnika F. Z. M. pl E DR o; a ne kaže, koji su njezini članovi, neka
Davida tih ,progonstava“ si i ES \ | ih svijet pozna i neka se može njih

avi »Prog sigurno nije | da se osujeti hrvatski program, srpska | zvati, (Poolagjiva o

smjelo biti, jer se je tada dizala ruka | stranka u Dalmaciji od svoga postan- po i. rad itd
pokroviteljica nad Srbima, usprkos ne- | ka išla uvijek uporedo sa vladom proti | voza nije ući e i ka 00 Do
kih sumnjivih pojava, koje se javljahu muvo" g že da je | članova like dokazala netemeljitvst
u kotaru dubrovačkom i u samom gra- jek (tana dt: sdrudila ca tako podvala časnog g. zast, Kvekića.

du Dubrovaiku ...“ Ni hrvatski za- | zvanim Talljanima proti Hrvatima (Čwj- Časni g. zast. Kvekić i njegovi pri-
stupnici u Beču nijesu mukom ' presli | će/), i ako su tako zvani Talijani pri- nape dete otuda,
preko Kvekićevih insinuacija, već su | rodni neprijatelji srpske i hrvat. stran- noj moćaoj kliki, ?)

iii ru Hrvati i Srbi jedan od, može u najboljem slućaju ovo reći, što
mu odgovorili, kako je zaslužio. U sjed- oi a su tiće : m. a i S u | pripovijeda priča o arapskom feaiksu:
nici od 5 o. m. časni zastupnik Vuko- E a id Jo. | Da postoji sri gažu! A gdje je, t0 niko
vić odbio je od hrvatskih stranaka in- | kom i vjerom. oR \( kz a
sinuaciju, kao da bi se one igda upu- | Kad dakle časni g. zast. Kvekić pri. | J% mislim da g. zast. i

stile u intrige i sumnjičenja proti srp. | govara Hrvatima, da oni svoje suple- re e ne arabski

a mjesu uzeli u zaštitu proti &le- i
skoj stranci, proti kojoj su uvijek otvo. | monjake sijesu useli ua klika, onda | (Zeselost), & to uvakako | istočajački

reno i lojalno stale. Za njim je govo- | ja putem stvarnoga ispravka, konstati- (Živo odobravanje).
rio časni zastupnik Biankini, koji je | ram, da mi Hrvati nijesmo mogli uzeti TE:
8=R Ra a a a _ nl AAS >x O === SMO

Dubrovnik, 14 Marta 1902.

Od vajkada je megalomanija bila lju-
ta rak rana, od koje su Srbi bolovali.
Ona je s drugim tugama i nevoljama
u najnovije duba dovela kraljevinu Sr-
biju do ruba propasti. Ta zemlja, od
prirode bogato nadarena, krivnjom svo-
jih sinova, financijalao i gospodarski
sve dublje pada u ponor, a ni po jada
da uz državni dug od preko 400 mili-
juna, mjesu sva glavnija vrela dobiti i
privrede u rukama tugjinaca, koji na-
rod 1 zemlju isisavaju, da gore ne mo-
gu. | arpska stranka kod nas boluje
od iste boljetice. Dok je tu stranku
zakriljivala moćoa vladina ruka, mogla
se je una razmetati pred nevještim svi-
jetom svojom tubožnjom veličinom i
jakosti, ali kad ju je ta ruka ostavila,
izmišljena se je veličina srpstva poka-
zala u potpunoj golotinji. Posvemašnji
por+z -rpske stranke u južnoj Dalma-
cy. 4 posljednih saborskih izbora, u
prkus savezu sa tako Zvanim Talijana-
šuma 1 svim onim poznalim nemoral-
nim srestvima, kojim su 8e udruženi
konsurtiste u izbornoj borbi služili, i-
mao je barem obladiti ugrijane glave
pjezinih vogja. Ali je megalomanija
duboko u vjima uvriježena i mješte da
računajuć s realuosti priznada svoju ne-
woć proti hryatstvu, stade ih još viša
vika i krika, te da bilo kako pokriju
svoje poraze, uzeše se graditi žrtvama
neke bezimene moćne klike i izbornih
nezakonitosti,

Ovo zadnje vrijeme imali smo više
puta prigode, da dokažemo, na kojim
labavim nogama stoje takove tvrdnje,
te se ne bi danas opet povraćali na

  
  
   
   
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
      

 

 

 

njegova vrijednoga advokata u Žraov- | d lastela str. 91), baš ovi knez Bosne
pram, iri GIS Zle je | po kon e a ls on ar
te u itički po- u neza 3
Naša Župa — srpska? Nego znate li, za što se Adamorićevi | sjed Žape, tim što Ih oslobagaja sta. | &r0 — op. slugara). :
VIL odvjetnici protive zdravu razumu? To | novitog mogoriša za Žrnovicu, koji mo- |  ,Ako potražimo pak toga Stjepana

Nezvani i nepoznani advokat gospa-
ra Vice Adamovića zaintaćio i ne mo-
že mu niko izbit iz glave ono, što mu
je zabio guspar Jireček, biva da se je
u sredvjem vijeku cio župski predio
zvao ,Žrnovica“. Ama, dragi, tvoj go-
Spar Jereček u tome se je prevaro,
isto kako se je prevario gvspar Nodilo,
kad je pisao da je Žrnovica ts do Za-
toma. Ni jedav mi drugo nije letina,
»ŽrLovica* svao 86 samo 1 uvijek onaj
predio Sto je izmegju Župe 1 Cavtata
(Breuum utor ot Kpidaurum), kako
+aže Maltei, a 6 njime 1 Medo Pucić,
Resuć 1 drugi naši ljudi, To potvrgjuju
+ Sreduvječu) zaključći Malug i Voukog
dubrovačkog vijeća, u kojum se dobro
razlikuje ,Brenum* (Zupa) od ,Moli-
ne“ (Žruovuica), kako bih to mogao
Ba muugo prunjera dokazati. U osta-
lom tvrdaja nepoznatog advokata pro-

je za to što bi oni htjeli da ,ogromai | goriš oni dovode u svezu sa onim danj- | medj hrvatskim vladarim m u ni
zamašaj“ one srpske povelje protegou | kom od 36 dukata, što su u desetome | u X. vijeku nema mu traga. Istom u

od Mlma do Cavtata, nego i | Yijeku, pu kazivanju Porfirogenita, Du- | Xi. vjeku sretamo kralja Stjepana L,
od Dupca do Mlina! A kad ih ja tvr. | brovčani plaćali zahumskom koezu. Eh, | kuji braneć Dalmaciju pruti Saracenima,
dim dokazima u laž uljeram, onda se pusto blago! Najprije nije tre. | mogao je doći 1 u duticaj sa Duorov«
čude e bih ja mugao bili tvliko, reci- valo, da srpski vladar uvode Du. | nikom, & po usluši koju im je čiano,
mo, »pametan“, 1 kažu da ovo sto pi. | brovčane u pulitički posjed Žipe, jer | braneć 1 šuteć od gusara i njehovu po-
Som guue mAć«a 12 moje vreće“ || su oni potpuni politički posjed Župske | morska Qrgovinu, Worao 1M Be Kao pri-

Osvem tuga ju& nije bistro u njiho- | doline već aavao imali 1 to uslijed ustupa | jatelj 1 veliki uobrutror pokazati.

vo) mudroj glavi jesam U ja Doktor | učinjena im od Stjepana hrvatsko dalma- Ne razumije se samo, kako bi op bio
Vice ii Dum Vice. Pokle je ovo pita. | tinskog kralja, kako to tvrde svi najbolji | mogao darovau Dudrovčanom okolna
nje od velige važuvsti, ostavljam da | naši povjesničari, & o stvari piše učeni A. | sela Župe do Zatona, buduć je tada

sa je K. Matas, auktor povješue rasprave | Dalmacija zavišila od mletačkih dužda,
o razlici ismegju srpskoga s hrvatsko- | »Miletii versus“ slijedeće: ,Potraživši | kuju um je tekar oteo Dljepanov Das-
ga jesika, rijesi veloučow Doktor Vice | sad toga kralja Stjepana, meg) bosao- | ljedoik Petar Krešimir, Isina je, Mio-

i
ile:
u

E
ti
[i
i

tivi 6 i vom pućkom ahvaćanj A Stu kaše nesvani Care. istom 1082-85 mletačke slabosti, mogućno
jer naziv zaovica dolas od brva M dalje? Pralljaa ća. prieae Ve o. dušlanii ado o sa koa šjopaa žudi ag a ar s
a tih žrvanja nije nigda bilo u vjesnu činjemicu, udara u tanćine, pra- | (Y. : Povjest Bosne, 1883. str. | veću ajegurnost dao ona mjesta, što su
mo Et eni g već distinkciju ismegju prostog posje. | 43-45.). im bila us predvratje.“

ue cijenim, da bi bio lud, da i poliučgug posjeda. ,Mouted, piše, | ,Nu ovaj bosanski knes Stjepan nit | ,Ovašako des protuslovja unusrnjih
cijeloj Župi bio nadio jedno ime, koje | i ti imat kuća i bastina u F' je magme Sit otvmsljtnij, ni obvstkih) rasloga i suvremenih vanjskih svjedoćba
već samo po sebi nikako mjestu ali za to neće one kuće i baštine, sv. Stjepana, nit toliko riješin fommaci li 00 magla, 0:05 a0 rit
odgovara. Neću dalje o ovome, jer ako tvoje, pripadati Austnji“, Ovdje | dobrotvor Dubrovnika, da bigrad snje- | ski kralj Stjepan svoga imenjaka
o stvari već neki dan pisao i pobio 2 SRE četka supski posjed smrti u crao savijen toliko žalio, | sv, Stgopana u Dubrovnika -\obavvio,
gosp, Adamovića samim njegovim dršave a kojeg | i toliko neobičajaim sadušaicam njego. | povećao, njetkim svetim Moćim provi«
ružjem, pa mi no ostaje .nego ma drago prvataog 6 staza | va uspomeao slavje (m, šesti op. Gb dio, dragoenim posagem, rum |

fi