Br. 11. U DUBROVNIKU 15. Marta 1902. Godina XII. j : sa Dubrovnik sa donašanj i oglasi se upravi ,Orvene Hrvatske“ a Po E S ; ov ireegoulna s oem: ne Izlazi svake subote. Du! gdje su atažlj iii odinu 10 krun&, na Re 5 krun&, — sa snosemstvo 10 Za priopćeno, zahvale i ost. se po retku. runa i poštarski troško Oglasi koji se više putatlakaju po bi i uz razmjeran popust. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je Pojedini broj 20 para. Dopisi šalju se.Uredništva. Rakopisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. predbrojen i sa došasto polugodište. isti predmet, da se nije srpskom za- | najprije hrvatski naglasio, da u hrvat- | u zaštitu i nikada u zaštitu uzeti ne stupniku Kvekiću svidjelo, da pred ca- | skim zemljama ne žive nego jedan na- 1 SINAN JNA M Ao revinsko vijeće iznese u novom izda- | rod, hrvatski, a za tim se je njemački Do ila sl MR a pju sve ono, što su srpski listovi u | osvrnuo na Kvekićev govor. Biankini- ranje, da je srpska stranka u Dalmaciji pokrajini o tom pisali. Časni Kvekić | jev ispravak zaslužuje da ga se u cje- | izložena nevjerojataim progonstvima, odlikovao se je do sad u carevinskom | lini pročita, pa ga s toga donosimo u | što dokazuje i činjeaica, da času g. vijeću šutnjom, ali je ovog puta btio, | prevodu iz stenografskog izvješća za- zastupnik Kvekić nije zoao navesti ni iti, da iskali oj ičke kuće. Ispravak glasi: jedan jedini slučaj tih progonstava. može biti, da iskali ojagjenu dušu, jer | Stupničke p g jo se tiče tobožnjih nezakonitosti mu nije pošlo za rakom dobiti mandat | Visoka kućo! Govor časnog zastup- | mog zadnjih saborskih izbora, to ja za pokrajinski sabor. Njegov govor o- pi RNA a. i e ra stvarno ispravljam, da je već javna štam- ba srpska lista u Dalmaciji donose na | najvežnije, jer bi mi inaće bilo nemo- | P% % Dalmaciji dokasala, kako su ne- : : temeljite u svakom pogledu nezakoni- prvom mjestu kao nešto fenomenalna. | guće u granicama jednoga stvarnoga | coti navedene po časnom zast. Kveki- I zbilja govor je fenomenalan u svojoj | ispravka. Zi te da io daimateski sai jedini vrsti. U glavnom g. Kvekić nije nista | _ Istina je, da su vladini organi u Dal- m ispitati izbore i 0 njima nadi. nova rekao, već opetovao, da su Srbi Ea " PES A E E a tu. (Tako jel) ; izloženi od nekoga vremena nevjero- | ži tad oontšutnicto ak _ | 1 sada, moja gospodo, završujem. Pe : živa trvenja i neprijateljstva, ali ja stvar Ako u Dalmaciji ili igdje dragovdje jatuim ,progonstvima“ i da su podlegli | no ispravijam, da je ovo odvratno na- i ije e ie “kako 16 ma- nekoj kliki, od koje u zemlji ostale | stojanje vlade uvijek imalo svrhu, ras- u I 9) ) : : a . i ned ma to pripovijedao časni zast. Kvekaić, litičke stranke daleko stoje. Ovo se | čijepati i oslabiti ogromou i prirodnu | 220 moćna, da je mogla jednim ma- a ' većinu zemlje to j. hrvatsku većinu te a je JEDN je činilo smiješno i samoj Neue freie 3 hom oboriti 1 namjesuika 1 podnamjes- jetati_ njezi me Zdru- . Presse, koja ne skriva nigda svojih pro- e s Jena i i: nika, ako je u istinu ta klika srpskoj tuhrvatskih čuvstava, pa je osvrćući | stvo svih hrvatskih zemalja pod žezlom im EE Roo o m pet se na Kvekićev govor napisala i ovo; | Habsburgovaca (Povlagjivanje). . | je tu kliku raskriakao, 1 Zasto nama »Pod erom namjesnika F. Z. M. pl E DR o; a ne kaže, koji su njezini članovi, neka Davida tih ,progonstava“ si i ES \ | ih svijet pozna i neka se može njih avi »Prog sigurno nije | da se osujeti hrvatski program, srpska | zvati, (Poolagjiva o smjelo biti, jer se je tada dizala ruka | stranka u Dalmaciji od svoga postan- po i. rad itd pokroviteljica nad Srbima, usprkos ne- | ka išla uvijek uporedo sa vladom proti | voza nije ući e i ka 00 Do kih sumnjivih pojava, koje se javljahu muvo" g že da je | članova like dokazala netemeljitvst u kotaru dubrovačkom i u samom gra- jek (tana dt: sdrudila ca tako podvala časnog g. zast, Kvekića. du Dubrovaiku ...“ Ni hrvatski za- | zvanim Talljanima proti Hrvatima (Čwj- Časni g. zast. Kvekić i njegovi pri- stupnici u Beču nijesu mukom ' presli | će/), i ako su tako zvani Talijani pri- nape dete otuda, preko Kvekićevih insinuacija, već su | rodni neprijatelji srpske i hrvat. stran- noj moćaoj kliki, ?) iii ru Hrvati i Srbi jedan od, može u najboljem slućaju ovo reći, što mu odgovorili, kako je zaslužio. U sjed- oi a su tiće : m. a i S u | pripovijeda priča o arapskom feaiksu: nici od 5 o. m. časni zastupnik Vuko- E a id Jo. | Da postoji sri gažu! A gdje je, t0 niko vić odbio je od hrvatskih stranaka in- | kom i vjerom. oR \( kz a sinuaciju, kao da bi se one igda upu- | Kad dakle časni g. zast. Kvekić pri. | J% mislim da g. zast. i stile u intrige i sumnjičenja proti srp. | govara Hrvatima, da oni svoje suple- re e ne arabski a mjesu uzeli u zaštitu proti &le- i skoj stranci, proti kojoj su uvijek otvo. | monjake sijesu useli ua klika, onda | (Zeselost), & to uvakako | istočajački reno i lojalno stale. Za njim je govo- | ja putem stvarnoga ispravka, konstati- (Živo odobravanje). rio časni zastupnik Biankini, koji je | ram, da mi Hrvati nijesmo mogli uzeti TE: 8=R Ra a a a _ nl AAS >x O === SMO Dubrovnik, 14 Marta 1902. Od vajkada je megalomanija bila lju- ta rak rana, od koje su Srbi bolovali. Ona je s drugim tugama i nevoljama u najnovije duba dovela kraljevinu Sr- biju do ruba propasti. Ta zemlja, od prirode bogato nadarena, krivnjom svo- jih sinova, financijalao i gospodarski sve dublje pada u ponor, a ni po jada da uz državni dug od preko 400 mili- juna, mjesu sva glavnija vrela dobiti i privrede u rukama tugjinaca, koji na- rod 1 zemlju isisavaju, da gore ne mo- gu. | arpska stranka kod nas boluje od iste boljetice. Dok je tu stranku zakriljivala moćoa vladina ruka, mogla se je una razmetati pred nevještim svi- jetom svojom tubožnjom veličinom i jakosti, ali kad ju je ta ruka ostavila, izmišljena se je veličina srpstva poka- zala u potpunoj golotinji. Posvemašnji por+z -rpske stranke u južnoj Dalma- cy. 4 posljednih saborskih izbora, u prkus savezu sa tako Zvanim Talijana- šuma 1 svim onim poznalim nemoral- nim srestvima, kojim su 8e udruženi konsurtiste u izbornoj borbi služili, i- mao je barem obladiti ugrijane glave pjezinih vogja. Ali je megalomanija duboko u vjima uvriježena i mješte da računajuć s realuosti priznada svoju ne- woć proti hryatstvu, stade ih još viša vika i krika, te da bilo kako pokriju svoje poraze, uzeše se graditi žrtvama neke bezimene moćne klike i izbornih nezakonitosti, Ovo zadnje vrijeme imali smo više puta prigode, da dokažemo, na kojim labavim nogama stoje takove tvrdnje, te se ne bi danas opet povraćali na njegova vrijednoga advokata u Žraov- | d lastela str. 91), baš ovi knez Bosne pram, iri GIS Zle je | po kon e a ls on ar te u itički po- u neza 3 Naša Župa — srpska? Nego znate li, za što se Adamorićevi | sjed Žape, tim što Ih oslobagaja sta. | &r0 — op. slugara). : VIL odvjetnici protive zdravu razumu? To | novitog mogoriša za Žrnovicu, koji mo- | ,Ako potražimo pak toga Stjepana Nezvani i nepoznani advokat gospa- ra Vice Adamovića zaintaćio i ne mo- že mu niko izbit iz glave ono, što mu je zabio guspar Jireček, biva da se je u sredvjem vijeku cio župski predio zvao ,Žrnovica“. Ama, dragi, tvoj go- Spar Jereček u tome se je prevaro, isto kako se je prevario gvspar Nodilo, kad je pisao da je Žrnovica ts do Za- toma. Ni jedav mi drugo nije letina, »ŽrLovica* svao 86 samo 1 uvijek onaj predio Sto je izmegju Župe 1 Cavtata (Breuum utor ot Kpidaurum), kako +aže Maltei, a 6 njime 1 Medo Pucić, Resuć 1 drugi naši ljudi, To potvrgjuju + Sreduvječu) zaključći Malug i Voukog dubrovačkog vijeća, u kojum se dobro razlikuje ,Brenum* (Zupa) od ,Moli- ne“ (Žruovuica), kako bih to mogao Ba muugo prunjera dokazati. U osta- lom tvrdaja nepoznatog advokata pro- je za to što bi oni htjeli da ,ogromai | goriš oni dovode u svezu sa onim danj- | medj hrvatskim vladarim m u ni zamašaj“ one srpske povelje protegou | kom od 36 dukata, što su u desetome | u X. vijeku nema mu traga. Istom u od Mlma do Cavtata, nego i | Yijeku, pu kazivanju Porfirogenita, Du- | Xi. vjeku sretamo kralja Stjepana L, od Dupca do Mlina! A kad ih ja tvr. | brovčani plaćali zahumskom koezu. Eh, | kuji braneć Dalmaciju pruti Saracenima, dim dokazima u laž uljeram, onda se pusto blago! Najprije nije tre. | mogao je doći 1 u duticaj sa Duorov« čude e bih ja mugao bili tvliko, reci- valo, da srpski vladar uvode Du. | nikom, & po usluši koju im je čiano, mo, »pametan“, 1 kažu da ovo sto pi. | brovčane u pulitički posjed Žipe, jer | braneć 1 šuteć od gusara i njehovu po- Som guue mAć«a 12 moje vreće“ || su oni potpuni politički posjed Župske | morska Qrgovinu, Worao 1M Be Kao pri- Osvem tuga ju& nije bistro u njiho- | doline već aavao imali 1 to uslijed ustupa | jatelj 1 veliki uobrutror pokazati. vo) mudroj glavi jesam U ja Doktor | učinjena im od Stjepana hrvatsko dalma- Ne razumije se samo, kako bi op bio Vice ii Dum Vice. Pokle je ovo pita. | tinskog kralja, kako to tvrde svi najbolji | mogao darovau Dudrovčanom okolna nje od velige važuvsti, ostavljam da | naši povjesničari, & o stvari piše učeni A. | sela Župe do Zatona, buduć je tada sa je K. Matas, auktor povješue rasprave | Dalmacija zavišila od mletačkih dužda, o razlici ismegju srpskoga s hrvatsko- | »Miletii versus“ slijedeće: ,Potraživši | kuju um je tekar oteo Dljepanov Das- ga jesika, rijesi veloučow Doktor Vice | sad toga kralja Stjepana, meg) bosao- | ljedoik Petar Krešimir, Isina je, Mio- i ile: u E ti [i i tivi 6 i vom pućkom ahvaćanj A Stu kaše nesvani Care. istom 1082-85 mletačke slabosti, mogućno jer naziv zaovica dolas od brva M dalje? Pralljaa ća. prieae Ve o. dušlanii ado o sa koa šjopaa žudi ag a ar s a tih žrvanja nije nigda bilo u vjesnu činjemicu, udara u tanćine, pra- | (Y. : Povjest Bosne, 1883. str. | veću ajegurnost dao ona mjesta, što su mo Et eni g već distinkciju ismegju prostog posje. | 43-45.). im bila us predvratje.“ ue cijenim, da bi bio lud, da i poliučgug posjeda. ,Mouted, piše, | ,Nu ovaj bosanski knes Stjepan nit | ,Ovašako des protuslovja unusrnjih cijeloj Župi bio nadio jedno ime, koje | i ti imat kuća i bastina u F' je magme Sit otvmsljtnij, ni obvstkih) rasloga i suvremenih vanjskih svjedoćba već samo po sebi nikako mjestu ali za to neće one kuće i baštine, sv. Stjepana, nit toliko riješin fommaci li 00 magla, 0:05 a0 rit odgovara. Neću dalje o ovome, jer ako tvoje, pripadati Austnji“, Ovdje | dobrotvor Dubrovnika, da bigrad snje- | ski kralj Stjepan svoga imenjaka o stvari već neki dan pisao i pobio 2 SRE četka supski posjed smrti u crao savijen toliko žalio, | sv, Stgopana u Dubrovnika -\obavvio, gosp, Adamovića samim njegovim dršave a kojeg | i toliko neobičajaim sadušaicam njego. | povećao, njetkim svetim Moćim provi« ružjem, pa mi no ostaje .nego ma drago prvataog 6 staza | va uspomeao slavje (m, šesti op. Gb dio, dragoenim posagem, rum | fi