Br. 12. U DUBROVNIKU 22. Marta 1902. Godina XII. CRVENA HRVA Cijena je listu e g za Dubrovnik sa donašanjem w | kuću, sa Austro-Ug & i po Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Dubrovnik, 21 Marta 1902. Nije prosta novinarska fraza, već je činjenica, kojom valja ozbiljno računa- ti, da je najnovije riješenje spora okolo zavoda sv. Jerolima u Rimu uzbudilo veliku ogorčenost u hrvatskom narodu, a pod tim ne razumijevamo samo našu inteligenciju, već u opće svakog Hrva- ta, koji je čuo za ovo ,pitanje“ i nje- govo sadašnje riješenje. Sve do zad- njeg se je časa držalo kao gotova stvar, da će se spor izmegju Vatikana i Cr- ne Gore radi hrvatskog naziva zavoda riješiti po pravu i pravici nama Hrva- tima u prilog. 1 bez obzira na naše pravo, držalo se je, da se stvar ne mo- že drugčije svršiti, jer Roma locuta, causa finita, a Rim je jednom bio iz- rekao i nazvao zavod hrvatskijem. Mno- gi su se valjda zanašali i na Vatikan, koji, po njihovom mišljenju, nije nam smio nanijeti ovako krvavu nepravicu. Dogodiio se sasvim drugačije nego li se je iko nadao. Prvi put u povijesti katoličke crkve svijet stoji prek fak- tom, da je (rimska kurija u razmaku od samih sedam mjeseca opovrgla je- dan papinski breve. To je uradila ona rimska diplomacija o kojoj se priča, da je nema opreznije i inkavije na svi- jetu i koja se nigda konačno ne odlu- či, prije nego prouči i pretrese jako dobro koje mu drago bilo pitanje. A ovo se je pitanje zavoda sv. Jeronima razvlačilo već nekoliko godina, prije nego je bio proglašen poznati breve »Slavorum gentem“, kojim se je na- djelo savodu hrvatsko ime, Godina je i godina rimska kurija prije toga vi- jećala o tom s hrvatskim biskupima, Rae R. Naša Župa — srpska? vu. Spominjat će se čitatelji, kako me je onomadne gospar V. Adamović bio uputio na članak ,Srpsko ime u Du- brovniku“, | dje da ću 0 srpstvu naći »blaga božijega“. I odoh ja baš sa gust da vidim, kakvo e to ,blago božije*, i zaista imadoh to da vidim. U onom članku poredani su kronološkim redom njekakvi ,doka- zi*. Na broju ih je deset, velim deset kao deset u onome članku, na koji me gospar Vice uputio, izneseno je ave, što naša braća srbi cijene da rd» kh rilog iz povijesti Dubro učih osvrnuti se Bosnu i Hercegovinu s poštom pie 10 2000, na po godine 5 krand, - za duananae? : na 10 pa čak i s austrijskom diplomacijom ugovarala, te s toga se je me može pod nikakvu cijenu opravdati, da nije dobro bila u stvar upućena. Nu mi nećemo lijevati ulja u onako već raspirenu vatru, a daleko od nas misao, da ćemo bilo i iz daleka brani- ti i opravdavati rimsku kuriju. S njom je na čistu već svaki Hrvat. Zabilježit nam je samo danas jedan poraz, ali taj poraz više vrijedi od mnoge pobje- de, jer iz njega možemo mnogo toga naučiti. Pred nekoliko vijekova osno- vali su u Rimu Hrvati jedan zavod za svoje suplemenjake, koji bi dolazili u vječni grad. Prošle je godine papa u dogovoru s hrvatskim biskupima preu- strojio taj zavod i nazvao ga hrvat- skim imenom. Proti tomu ustade Ala- čević i njegova žalosna družina, a ci- jela talijanska štampa uzme provalaike u obranu. Kad smo mi ne radi zavoda ni njegovih milijana već radi narodne časti prosvjedovali, ta nas je ista štam- pa častila svakojakim pogrdama. Tali- jaucima se pridružiše i Madžari, pa čak i diplomacija hapzburške monarhije, koja je dajbudi imala znati, da i Hr- vati žive u toj monarkiji. U jednu ri- ječ nagjosmo se osamljeni i izvrgouti napadajima sa svih strana. Na svrhu ustade proti nama i Crna Gora, da ponovno dokaže svoju bratsku ljubav i knjaževu iskrenost, koji je pjevao da će za Hrvata brata, kap posljednju kr- vi dati. I Crna je Gora uspjela. Dobi- la je bitku proti Hrvatima, koji nijesu mogli u toj bitci ni sudjelovati. Dne 7 0. m. potpisan je ugovor izmegju kardinala Rampolle i crnogorskog iza- ložio, cijenim da je sasvim suvišno vi> še se na isti predmet povraćati. _Drugi srpski ,dokaz“ vagjen je iz pisanja Furioeqnia (oko g. 9850). Po- e i o ovome bilo je opširno govora, a inače od naučenj svjetskog glasa u novije vrijeme bilo tm Por- ne za- Izlazi svake subote. | Pojedini broj 20 para. slanika Luja Vojnovića, usljed kojeg se ukida zavodu hrvatsko ime i zami- jenjuje ilirskim. Kakvi su razlozi pri tomu vodili rih- sku kuriju, nećemo ispitivati, već nam je samo konstatovati, da je to plaća hrvatskom narodu, koji je potocima krvi nekoliko vjekova branio kršćan- stvo od turskih provala, to je plaća o- nom narodu, koga je jedan rimski pa- pa nazvao ,antemurale christianitatis*. Hrvatski će narod zapamtiti i znati se ovom poukom okoristiti. Rekosmo da ovaj poraz više vrijedi od mnoge po- bjede, a do nas je sada, da ga zgodno upotrebimo. On nam je kazao kojim putem ne smijemo udriti, on nas rije- šava mnogih obzira, koji su nas do sad sputavali. Pao je predlog, da svi slož- no prosvjedujuć proti nanešenoj uvri- jedi zahtijevamo naše starinsko pravo, jezik našeg puka u svim našim crkva- ma, Skupimo se i složimo se, &a pam- timo ovaj poraz, pa prama tomu ude- simo naš budući rad. w Madžari i Dalmacija. Obećali smo nedavno, da ćemo se osvrnuti na jedan člaosk; te je pred mmslo sedmica izašao u ,Budapesti Hir- lapu“ o nama i našim odnošajima. Me- gjutim je isti list donio još druga dva slična članka a i neki drugi madžarski sli o nekoj akciji za izmirenje Madža- ra i Hrvata, a tomu bi bio prvi korak bio čovjek mnogo vrijedan i srčan, pod- pod svoju oblast cijelu Hrvatsku ; - odluči sebi poli ne see kneževinu srpsko kraljest Došavši dakle g. skom u Hum onda nije : I sa i oglasi u se apravi ,Orvene Hrvatsko“ u BN i Ra vi, Za , priopćeno, sahvale i ost. plaća se 20 po retku. Oglasi koji se više tiskaju po dno zast na popust. Dopisi šalju se Uredništvu. pisi se ne vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. pripomoći našem nastojanju okolo sje- dinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Nu hoće li onakovi članci pripomoći tom željenom izmirenju, to je sasvim druga stvar.. Madžarski se listovi nijesu ni ovog puta mogli dignuti nad svoj o- bični šovinizam niti se oteti snovima o po m ili Hartlebenovom ilustrovanom vodiću i po gdjekojim novinskim član- cima nego li po ičemu drugomu. U prvom članku poslanu iz Zadra dopisnik veli, da je Madžarima buduć- nost Dalmacija, a njoj opet Madžarska, jer dalmatinske gradove može dovesti do procvata samo madžarska trgovina, a njezine proizvode mogu svijetom raz- nositi madžarske lagje, Italija se može potisnuti samo s madžarskom carinar- skom nagodom ; luke dalmatinske mo- gu napuniti samo madžarska polja, jer Bosnu .bez njihove volje ne, može niko otvoriti, & madžarski željeznički turif" može Dalmaciji i pripomoći i štetiti, i jer je Ugarska Dalmaciji pogledom na geografski položaj naravni osloa. Do- pisnik završuje: , Madžarska se privola i žrtve ne moga postići sve dotle, dok Ugarska ne bude sigurna i da svoju krv lije i novce troši za svoje dobro, za svoju budućaost, ž s i