Br. 12.

U DUBROVNIKU 22. Marta 1902.

Godina XII.

 

CRVENA HRVA

Cijena je listu e g za Dubrovnik sa donašanjem w |

kuću, sa Austro-Ug
& i po

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

Dubrovnik, 21 Marta 1902.

Nije prosta novinarska fraza, već je
činjenica, kojom valja ozbiljno računa-
ti, da je najnovije riješenje spora okolo
zavoda sv. Jerolima u Rimu  uzbudilo
veliku ogorčenost u hrvatskom narodu,
a pod tim ne razumijevamo samo našu
inteligenciju, već u opće svakog Hrva-
ta, koji je čuo za ovo ,pitanje“ i nje-
govo sadašnje riješenje. Sve do zad-
njeg se je časa držalo kao gotova stvar,
da će se spor izmegju Vatikana i Cr-
ne Gore radi hrvatskog naziva zavoda
riješiti po pravu i pravici nama Hrva-
tima u prilog. 1 bez obzira na naše
pravo, držalo se je, da se stvar ne mo-
že drugčije svršiti, jer Roma locuta,
causa finita, a Rim je jednom bio iz-
rekao i nazvao zavod hrvatskijem. Mno-
gi su se valjda zanašali i na Vatikan,
koji, po njihovom mišljenju, nije nam
smio nanijeti ovako krvavu nepravicu.
Dogodiio se sasvim drugačije nego li
se je iko nadao. Prvi put u povijesti
katoličke crkve svijet stoji prek fak-
tom, da je (rimska kurija u razmaku
od samih sedam mjeseca opovrgla je-
dan papinski breve. To je uradila ona
rimska diplomacija o kojoj se priča,
da je nema opreznije i inkavije na svi-
jetu i koja se nigda konačno ne odlu-
či, prije nego prouči i pretrese jako
dobro koje mu drago bilo pitanje. A
ovo se je pitanje zavoda sv. Jeronima
razvlačilo već nekoliko godina, prije
nego je bio proglašen poznati breve
»Slavorum gentem“, kojim se je na-
djelo savodu hrvatsko ime, Godina je
i godina rimska kurija prije toga vi-
jećala o tom s hrvatskim biskupima,

Rae R.

Naša Župa — srpska?
vu.

Spominjat će se čitatelji, kako me
je onomadne gospar V. Adamović bio
uputio na članak ,Srpsko ime u Du-
brovniku“, | dje da ću 0 srpstvu naći

»blaga božijega“.

I odoh ja baš sa gust da vidim, kakvo
e to ,blago božije*, i zaista imadoh
to da vidim. U onom članku poredani
su kronološkim redom njekakvi ,doka-
zi*. Na broju ih je deset, velim deset
kao deset

 

u onome članku, na

koji me gospar Vice uputio, izneseno

je ave, što naša braća srbi cijene da

rd» kh rilog iz povijesti
Dubro

učih osvrnuti se

Bosnu i Hercegovinu s poštom
pie 10 2000, na po godine 5 krand, - za duananae?

: na
10

pa čak i s austrijskom diplomacijom
ugovarala, te s toga se je me može
pod nikakvu cijenu opravdati, da nije
dobro bila u stvar upućena.

Nu mi nećemo lijevati ulja u onako
već raspirenu vatru, a daleko od nas
misao, da ćemo bilo i iz daleka brani-
ti i opravdavati rimsku kuriju. S njom je
na čistu već svaki Hrvat. Zabilježit
nam je samo danas jedan poraz, ali
taj poraz više vrijedi od mnoge pobje-
de, jer iz njega možemo mnogo toga
naučiti. Pred nekoliko vijekova osno-
vali su u Rimu Hrvati jedan zavod za
svoje suplemenjake, koji bi dolazili u
vječni grad. Prošle je godine papa u
dogovoru s hrvatskim biskupima preu-
strojio taj zavod i nazvao ga hrvat-
skim imenom. Proti tomu ustade Ala-
čević i njegova žalosna družina, a ci-
jela talijanska štampa uzme provalaike
u obranu. Kad smo mi ne radi zavoda
ni njegovih milijana već radi narodne
časti prosvjedovali, ta nas je ista štam-
pa častila svakojakim pogrdama. Tali-
jaucima se pridružiše i Madžari, pa čak
i diplomacija  hapzburške monarhije,
koja je dajbudi imala znati, da i Hr-
vati žive u toj monarkiji. U jednu ri-
ječ nagjosmo se osamljeni i izvrgouti
napadajima sa svih strana. Na svrhu
ustade proti nama i Crna Gora, da
ponovno dokaže svoju bratsku ljubav
i knjaževu iskrenost, koji je pjevao da
će za Hrvata brata, kap posljednju kr-
vi dati. I Crna je Gora uspjela. Dobi-
la je bitku proti Hrvatima, koji nijesu
mogli u toj bitci ni sudjelovati. Dne
7 0. m. potpisan je ugovor izmegju
kardinala Rampolle i crnogorskog iza-

ložio, cijenim da je sasvim suvišno vi>
še se na isti predmet povraćati.
_Drugi srpski ,dokaz“ vagjen je iz
pisanja Furioeqnia (oko g. 9850). Po-
e i o ovome bilo je opširno govora,
a inače od naučenj svjetskog glasa
u novije vrijeme bilo tm Por-
ne za-

 

Izlazi svake subote.

| Pojedini broj 20 para.

 

slanika Luja Vojnovića, usljed kojeg
se ukida zavodu hrvatsko ime i zami-
jenjuje ilirskim.

Kakvi su razlozi pri tomu vodili rih-
sku kuriju, nećemo ispitivati, već nam
je samo konstatovati, da je to plaća
hrvatskom narodu, koji je potocima
krvi nekoliko vjekova branio kršćan-
stvo od turskih provala, to je plaća o-
nom narodu, koga je jedan rimski pa-
pa nazvao ,antemurale christianitatis*.
Hrvatski će narod zapamtiti i znati se
ovom poukom okoristiti. Rekosmo da
ovaj poraz više vrijedi od mnoge po-
bjede, a do nas je sada, da ga zgodno
upotrebimo. On nam je kazao kojim
putem ne smijemo udriti, on nas rije-
šava mnogih obzira, koji su nas do sad
sputavali. Pao je predlog, da svi slož-
no prosvjedujuć proti nanešenoj uvri-
jedi zahtijevamo naše starinsko pravo,
jezik našeg puka u svim našim crkva-
ma, Skupimo se i složimo se, &a pam-
timo ovaj poraz, pa prama tomu ude-
simo naš budući rad.

w Madžari i Dalmacija.
Obećali smo nedavno, da ćemo se
osvrnuti na jedan člaosk; te je pred
mmslo sedmica izašao u ,Budapesti Hir-
lapu“ o nama i našim odnošajima. Me-
gjutim je isti list donio još druga dva
slična članka a i neki drugi madžarski

 

sli o nekoj akciji za izmirenje Madža-
ra i Hrvata, a tomu bi bio prvi korak

bio čovjek mnogo vrijedan i srčan, pod-
pod svoju oblast cijelu Hrvatsku ;
- odluči sebi poli ne see
kneževinu srpsko kraljest
Došavši dakle g. skom u Hum
onda nije

 

:

I

sa

i oglasi u se apravi ,Orvene Hrvatsko“ u
BN i Ra vi,
Za , priopćeno, sahvale i ost. plaća se 20 po retku.
Oglasi koji se više tiskaju po dno zast na popust.
Dopisi šalju se Uredništvu. pisi se ne vraćaju, & ne-
frankirana pisma ne primaju se.

pripomoći našem nastojanju okolo sje-
dinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Nu
hoće li onakovi članci pripomoći tom
željenom izmirenju, to je sasvim druga
stvar.. Madžarski se listovi nijesu ni
ovog puta mogli dignuti nad svoj o-
bični šovinizam niti se oteti snovima o

po
m ili Hartlebenovom ilustrovanom
vodiću i po gdjekojim novinskim član-
cima nego li po ičemu drugomu.
U prvom članku poslanu iz Zadra
dopisnik veli, da je Madžarima buduć-

nost Dalmacija, a njoj opet Madžarska,

jer dalmatinske gradove može dovesti
do procvata samo madžarska trgovina,
a njezine proizvode mogu svijetom raz-
nositi madžarske lagje, Italija se može
potisnuti samo s madžarskom carinar-
skom nagodom ; luke dalmatinske mo-
gu napuniti samo madžarska polja, jer
Bosnu .bez njihove volje ne, može niko
otvoriti, & madžarski željeznički turif"
može Dalmaciji i pripomoći i štetiti, i
jer je Ugarska Dalmaciji pogledom na
geografski položaj naravni osloa. Do-
pisnik završuje: , Madžarska se privola
i žrtve ne moga postići sve dotle, dok
Ugarska ne bude sigurna i
da svoju krv lije i novce troši za svoje
dobro, za svoju budućaost,

ž
s

 

i