Br. 14. CRVENA HRVATSKA , odinu 10 krun4. O godine 5 kruna, — sa snosemstvo 10 i poštarski troš 4. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. SASSO Dubrovnik, 3 Aprila 1902. Ovaj se je spor oko zavoda sv. Je- ronima u Rimu oduljio kao gladna go- dina i uza svu poučnu stranu, koju je nama Hrvatima pokazao, bio bi već postao i odveć dosadan, da nije nekih pojava, te su izbile na javu usljed naj- novijeg a rekli bismo ne još konačnog riješenja ove afere. Odmah u početku, kad se je počelo govoriti o tom pita- nju, mi smo o njemu rekli, što misli- | mo, pa se ne bi danas opet povraćali, da nije tih pojava, kojim se ne može kazati, da nijesu zanimljive. U prvom nas redu : zanima pisanje ideja nego samo slijepa mržnja proti svemu, što je hrvatsko. Taj list i svi njegovi drugovi pričaju nam o crnogorskoj pobjedi u ovom pi- tanju. Nu kakva je to pobjeda? Zva- nični je organ crnogorske vlade u zad- njem broju objelodanio note izmijenjene izmegju kardinala Rampolle i crnogor- skog izaslanika Vojnovića. iDa se uklo- ni ,svaki uzrok dvomislenosti i teškoće u apostolskim pismima Slavorum gen- tem od 1. Avgusta prošle godine i že- ' leći u isto doba dati dokaza svoje bla- gonaklone pošte prama N. K. V. knja- zu crnogorskom i knjaževskoj vladi“, srpskih listova. Dok zagrebački ,Sr- | Sveti je OtaceLav XIIL opunomoćio bobran“ u uzmaku rimske kurije glede | kardinala Rampollu, da dade ove izja- hrvatskog naziva zavoda vidi dokaz, | ve, koje je Crna Gora prihvatila : kojim se po njemu iz temelja obara I. Zavod će se sv. Jeronima u bu- dogma 0 papinoj nepogrešivosti, dotle | duće zvati ,Collegium Hieronymianum njegov dubrovački drug ustaje na o- | Illyricorum“, pod kojim se nazivom ra- brauu rimske kurije a na opravdane | zumijevaju katolički južni Slaveni, di- hrvatske prosvjede bizantinski prevrće | jeceza spomenutih u rečenim Apostol- očima. Farizejstvo se ljudi oko lista | skim pismima; »Dubrovnika“ najbolje pokazuje u na- II. Nadbiskupu Barskom priznaju se, padajima na zastupnika Biankinia radi ' na osnovi potpune jednakosti, sva pra- njegova nekidašnjega govora u care- | va i sve koristi, koje ostali biskupi vinskom vijeća. Časni je Biankini pro- | rečenih dijeceza uživaju prama nare- svjedovao proti rimskoj kuriji i austro- gjenjima odnosnih statuta. ugarskoj diplomaciji radi uvrijede i ne- | 1II. Usqjed te jednakosti nadbiskup pravde nanešene hrvatskom narodu, a | Barski imat će pravo predložiti zajed- to je on, bez obzira što je katolički no sa istim biskupima kardinalu pro- svećenik, bio dužan da učini kao za- ' tektoru jednog člana u upravno vijeće stupnik hrvatskog naroda. U očima li- | rečenog zavoda. sta, koji bi htio da bude liberalan, ta IV. Istom aadbiskupu pripada pravo je opravdana obrana velik i neoprostiv , narediti pitomcima Barske nadbiskopije grijeh. Liberalstvo se je tog lista, koji učenje ,srpskog“ jezika ćirilskim pis- godina i godina napada na ,mračnjačke , menima. i nazadnjačke“ Hrvate, opet jedanput | Ovim se dakle sporazumom ne pro- pokazalo u pravom svjetlu i pružilo nov _ mjenjuje spomenuto papinsko pismo u dokaz, da kod Srba nije vodilja nikakva ničemu, nego jedino u imenu zavoda i | aaarsrsezunzs= m IRJTmERaNNOR BišTaR Adamovića, kad je i tako njegova ve- leučena osoba u veleučenom srpskom ze dubrovačkom svijetu, pa i : Naša Župa — srpska? , lje, dobro pomata. 7 SR IX, Na stvar dakle! Eto sam dočekao, što se nijesam na- | Nakon dvadeset dana pametnog mika, dao. Naćeše srbi da mi prije vremena ,Dubrovnik“ se napokon razglagolao. pišu biografiju :.... ,parok je u Man. ; Dvadeset dugih dana ragjala baba di- dalijeni. Svrsio je gimnaziju u Dubrov- | jete, najposlije proti općemu očekiva- niku, a bogosloviju u Zadru. Do sada ; nju rodio se — Nasradin. Cijela stvar nije napisao nikakva naučnog djela, ni- / svagja se na to da su srbi našli da naš ti je poznato da se ozbiljno historijom / Resti u svojoj kronici na dva mjesta bavi...“ prevagja riječ ,Žrnovnica“ sa ,Breno“ I ovobi bio prvi veliki srpski ,argu- di Breno“. Iz toga izvedoše o- menat“, Srpski ,doktari“ i ,naučenja- ko či“, te se kupe oko papirnatog ,Du- brovnika“, hoće najprvo da moju ma- predstave slavnoj srpskoj čita- i uvjere ju, da, ako se srpska štampa od blisu tri mjeseca u- Za u koštac s mojim sera to onapokon nije se uhitila s m nego sljednom naučenjačkom — karik.turom ! | jaa . suačilo. tocka i! Ja sa privo ne ,preten | a < EE bes oaučenjačke diplome. Nu i Midi olte+ gra reći vrlinu, svako pitanje, o kome hoću da pi- gi art ži: 5 i * i: l U DUBROVNIKU 5. Aprila 1902. Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Godina XIL Jata i upravi ,Crvene Hrvatske“ pe ma ea mn a p o se po . i bi i popust. Oe i a fredništva. Rukopisi 50 vraćaju, & ne- frankirana pisma ne primaju se. prosvjeda imali obrnuti vjerom, a dru- gi opet zazira od prosvjeda proti rim- skoj kuriji, iz vjerske bojazni. U Za- grebu su prošlih dana sveučilištarci i- mali sastanak, da se posavjetaju, što bi se imalo učiniti. Na sastanku su iz- bile tri struje. Jedni su htjeli da se u znak prosvjeda i ogorčanja pokrene prelaženje na grško-istočnu vjera. Dru- gi su bili, da se mladost (ograniči na izjavu, u kojoj bi se konstatiralo, kako crpeć nauk iz jovog postupka rimske kurije, mi nemamo od Rima očekivati nikakove pomoći u našojjnarodnoj bor- bi i u kojoj bi se takogjer reklo, da se mi ne kanimo ni u kojem slučaju angažirati za Rim i njegove crkveno političke interese. Na koncu je prevla- dala treća struja, koja je bila za to, da se izradi spomenica, koju bi potpi- gali svi hrvatski sveučilištarci, a po- sebno bi je poslanstvo predalo papi. U spomenici bi se imalo prosvjedovati proti opozivu hrvatskog imena, te bi se ujedno tražilo da se to ime opet us- postavi i da se po svim hrvatskim zem- ljama uvede staroslovenska služba božja. Naše je mišljenje, da je zahtjev da se uspostavi hrvatsko ime zavoda po- sao Lrvatskih biskupa, koji su u ovom poslu najviše komprometirani, &a narod hrvatski treba da prosvjeduje proti u- vrijedi i da traži svoje staro pravo, svoj jezik u svojim crkvama bes molja- kanja i poklonstava. Rekosmo, a neka drugi sude, jesmo li pogodili pravi put. Eugen Kvaternik. Nakon smrti Kvaternikove udovice stalo se je o njemu nešto pisati, U. koliko ja poznam: prvo je započelo della guerra di Barich, i Ragusei acqui- starono ti dominio (ne veli ,il posses- so“ nego ,il dominio“, čim se iz teme- pobjeda Crne Gore sastoji se jedino u tom, što je hrvatsko ime bilo zamije- | njeno ilirskim. Takva joj pobjedu mi ne zavidimo, a koliko joj je na čast, to se vidi iz pisanja poluslužbenih or- gana ministra Goluchowskoga. Ako će- mo vjerovati tim listovima, crnogorska je vlada vadila za Austro-Ugarsku ke- stenje iz vatre. Bečki ,Fremdenblatt“ piše, da uspostavom starog imena pro Illiricis mogu bit zadovoljne vlade Au- strije i Ugarske, koje su od prije pre- poručivale, da se na zavodu što manje promijeni. ,Pester Lloyd“ izjavljuje, da je prvobitno stanovište Austro-Ugar- skog poklisarstva bilo da se zadrži sta- ro ime i da se je tomu sada zadovo- ljilo. Isti se je list opet povratio na o- vu aferu, te piše da je buka s hrvat- ske strane neosnovana, jer da se od godinu dana nije ništa dogodilo, što bi diralo u politička prava Hrvatske i što bi prijetilo u budućnosti razvitku hr- vatske hijerajhije, te zaključuje, da se je kurija odgovarajući potpuao nazori- ma ugarske vlade vratila glede naziva zavoda na prijašnje korektno stanoviš- te. Ovo je i odveć jasno, te ne treba nikakovog pobližeg tumačenja, Srbi i Crna Gora opet pokazaše, da vole sla- žiti tugjiun, samo kad je to na štetu Hrvatima. Te bratske ljubavi, neka bu- du uvjereni, mi nećemo zaboraviti. Pitanje je sada, što da mi radimo, Svak je uvjeren da ne smijemo premu- čati uvrijedu i nepravdu, nu ona slož- nost i ono oduševljenje, kakvo poka- zasmo prošlog Septembra, kao da je sasvim iščezlo. Bit će tomu valjda uz- rok, što ne razlikujuć dobru vjera od rimske kurije neki misle, da bi u ime sam kazao da je uvijek postojala razli- ka izmegju Brenum (Žups) i Moline (Žrnovnica) to, naravno, ako se ti na- zivi uzmu u užem smislu. Ali u pismu upravljenu na g. Adamovića (v. br. 9 "Crv. Hrv “) ja sam kazao: , Mislim da se cijela Župa nije nigda zvala Žrnov- nica, nego Župa, baš onako kako se i sada sove, & kad bi se naročito imal označit sadašnji Mlini, tad bi stari re- kli Župa: Žrnovnica, baš da ju time raz- Župe.“ Napram tome,