Br. 15.

 

kuću, za Austro-Ug
odinu 10 krun&, na
rasi i poštarski troškovi.

Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je

predbrojen i za došasto polugodište.

GENESISA

Dubrovnik, 11. Aprila 1902,

Kad mi mlagji čitamo ili slušamo
pripovijedati o zulumčarenju dalmatin-
ske burokracije u prvo doba narodnog
preporoda, pričinja nam se to kao pri-
ča iz starih dana, koji su u nepovrat
utonuli. A nemamo pravo, jer duh na-
še burokracije, uz časne iznimke, i da-
nas je isti i ako su drugačija srestva,
kojim se narodni parasiti služe proti
ustavnim i narodnim pravima. Danas,
istina je, na dalmatinskom presidiju
ne bi se smjele držati orgije, na kojim
bi se kovale veleizdajničke denuncije i
napijalo smrti hrvatskih prvaka, kao
što je bilo u vrijeme Roznera, Lapen-
ne i Alesania. Danas burokracija ne
pali kao negda izborne listine i ne na-
regjuje, da se puca na mirne birače i
da se po tamnicama zatvaraju hrvatski
borci. Hrvatska je svijest našeg naro-
da dovoljno razvijena, pa se takovim
srestvima danas ne bi moglo ništa po-
stići, ali ipak burokracija na drugi na-
čin podmeće klipove hrvatskim težnja-
ma, Eklatantne primjere tomu doživje-
li smo opet ovih dana. U Blatu je na
otoku Korčuli dalo ostavku preko po-
lovine općinskih vijećnika, te se je s to-
ga po zakonu imala ona općina raspus-
titi. Opće-je želja bila da se %
izbora uprava povjeri kakvom dušnom
mješćaninu, i zemaljski je odbor pre-
poručio tu želju c. k. dalmatinskom
namjesništvu. Proti svačijemu očekiva-
nju namjesništvo je, poslušavši savjet
kotarskog poglavara u Korčuli, nekog
Marinkovića, odredilo mjesto raspusta
općine naprosto naknadne izbore za o-
no 21 vijećnika, te su bili predali o-

AaeOĆCaR

Naša Župa — srpska?

X

Drago mi je, što u podlisku zadnjeg
»Dubrovnika* naši srpski pisari htje-
doše se navratit na pitanje o ustupu
zemalja učinjenom starim Dubrovčani-
ma od Stjepana hrvatskog kralja u pr-
voj polovici XI. vijeka, pokle tako da-
doše mi prigodu da izvršim jedno obe-
ćanje pe pretprošli put štovanim

ma.

God. 1876 Dr. Rački, u svojoj ras-
pravi ,Burba južnih Slavena za držav-
nu neodvisnost u XI. vijeku“, bio se
je izrazio da au dubrovački ljetopisci

 

m seed“ «
zna i iš
a Ova nau
86 ja, da ne bude
ENE
Zaton ustupio Dubrovniku setaki (cr-

GRVENA

Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u
= Bosnu i Hercegovinu s poštom: na
godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10

s

U DUBROVNIKU 12. Aprila 1902.

 

 

stavku. Izbori se na vrat na nos oba-
više, i svršiše ,pobjedom“ štićenika po-
glavara Marinkovića. Proti ovomu se

MR

Izlazi svake subote.

Pojedini broj 20 para.

je-poglavaru nekoliko puta u javnosti |

iznosilo krupnih tužaba, ali on za njih
ne mari, već radi što ga je volja, svi-
jestan zaštite iz Zadra. Kad spomene-
mo da je načelnik blatski pristaša auto-
nomaške stranke, onda će se razumjeti
postupanje kotarskog poglavara Marin-
kovića, koji se takogjer broji megju fa-
natične autonomaše. Ovo je jedan slu-
čaj, kako radi naša burokracija, a dru-
gi se je zbio baš ovih dana u Zadru.
Došao je novi gragjanski namjesnik
barun Handel i kao što je običaj pošli
su ga pozdraviti i pokloniti mu se raz-
ni činovnici. U ime činovništva na na-
mjesništvu, pozdravio ga je njemačkim
jezikom slatki dvorski savjetnik gosp.
Nardelli, a istim jezikom financijalni i
poštarski činovnici, Barun Handel je
svijem njemački odgovarao. Sudbeni
činovnici pozdraviše ga talijanski i on
im je talijanski odzravio. Nadbiskup
Dvornik takogjer talijanski samo kao
iz milosrgja progovorio je nekoliko ri-
ječi hrvatski. Jedini grčko-istočni vla-
dika predstavio je svoje svećenstvo gsa-
mo hrvatskim jezikom, te kad je na-
mjesnik odvrativši nekeliko riječi hr-
vatski htio nastaviti razgovor  nje-
mački, vladika ga je upozorio, da taj
jezik pozna samo on i još jedan njegov
svećenik. Dalmatinska je burokracija
eto opet pokazala svoje protuhrvatske
osjećaje ostentativno se služeći tugjim
jezicima, u onako svečanom času, a no-
vi je namjesnik pružio toj burokraciji
svoju ruku pomoćnicu. Godina i godi-

Stjepan hrvatski kralj, kako to tvrde
dubrovački kroničari. O tome ti Maj-
kov znade pričati kao o gotovu činu.
Na str. 200 svoje ,lIstorije“ on piše:
Od ovijeh mesta na granici neka do-
biše Dubrovčani od srpakih vladalaca
ne mnogo prije Nemanje. O tome go-
vore mnogi dubrovački ljetopisci ali su
u njih godina i imena iskvarena. Ap-
posebe veli da je to bilo 1050 godine.
ugel, pristajući na tu godinu, veli da
te zemlje dao Vojislav i sio mu Mihaj-
o (1040-1080), Dubrovčani dobiše od
prvoga Župu, Rijeku, Gruž, Zaton i sva
obalu do Orašca (ll); & od do-
biše ostrva Koločep, Lopud i Šipan (1l),“

A koji su, pitam ja, positioni 0-
zi, po kojim ova o naučenjaci
mogu tako & tvrditi daje sve
to tako bilo? Zar mogaše oni nama na-

vesti kakvu povelju, kakvu ,hrisovulju“
ili barem koji mu iz
i prala Zorn

same, koi bi otela
> rje iri išta od

je mola abai

 

i

č
g
138

ii
E
::
:
E

RIE
i
a8

s8
s
ses

i
i
li

!
:
si

!

 

Y

Dubro
Za 0

Dopisi šalju se

na smo tražili gragjanskog namjesnika,
koji bi poznao naše jade i obuzdao sa-
movolju burokracije. Dobili smo ga na-
pokon, ali on odmah prisvom nastapu,
uprkos uvjeravanju ministra  predsjed-
nika g. Koerbera, da dobro pozna hr-
vatski jezik, ne samo da dopušta svo-
jim činovnicima da ga pozdrave tugjim
jezicima, već se i on s istim služi! Hr-
vati bi iz Dalmacije iz ovoga imali is-
crpsti nauku i svi složno uprijeti, da
jezik hrvatski, jezik cijelog naroda ove
pokrajine, zagospoduje u svim uredima,
a pokvarenoj burokraciji i namjesniku
doviknuti: Svršeno jel Ako ćete na svo-
jim stolicama mirni biti, poštujte br-
vatske osjećaje našeg naroda!
Prosvjed hrvatskih biskupa u
pitanja zavoda Sv. Jeronima.

Sarajevski je nadbiskup dr. Stad-
ler bio pred malo dana pošao u
Rim. Na Uskrs je bio primljen od
Pape u audijeneu. Dr, Stadler mu
je pročitao i uručio ovaj ;rosvjed
u ime svih hrvatskih biskupa:

Sveti Oče!

Odani potpisani govornik, Vaš naj-
pozniji i najprivrženiji sluga i sin, pro-
strt pred vašim licem, dužan je da iz-
loži Vašoj Svetosti, što slijedi:

Kako no, kada se je Vaša Svetost
prošle god. apoštolskim breveom ,Sla-
vorum gentem“ udostojila dobrohotno
odlučiti, da novi preobraženi narodni
kolegij sv. Jeronima u Rimu bude na-
zvan svojim ;pravim imenom — pro
croatica gente — sav je naš narod čuv-
stvom najživlje  zahvalaosti i odušev-
ljenja i jednodušnim plebiscitom od vi-

 

 

samo 0 ovomu sjajniji hram, ne-
go i Dubrovniku ustupio Župu, diel Šu-
meta, Rijeku i Zaton uz uvjet, da u
ovih predjelih sagradi crkve onomu
zaštitniku. Megju tiem, kano što je naš
Ivan, arcidjakon gorički, fako su s du-
brovački spomenici hrv. kralja Stj.
na pomiješali sa njegovim smenja
setskim velikim šupanom t. j. sa Stje-
panom  Vojslavom. Ovomu je naime,
ko smo drugdje vidjeli, pripadala Du-
brovniku susjedna župa trebinjska; &
poslije pobjede nad Ljutovitom (g. 1042)
još i zahumske. Obje ove župe prote-
zale su se s obiju strana tik do Du-
brovnika, tako da je grad na njihova
= deka aji vim ža Ae
com njiho .
ćao danak.“

MSK

Oglasi e bota aaa po

frankirana pisma ne primaj

Godina XII.

 

 

 

jest, da je sveta stolica uslijed zahtje-
va diplomafSkih iznesenil*od male Cr-
ne Gore glede zavoda sv. Jeronima do-
šla do zaključka, da promijeni ovo ime
već proglašeno u navedenom  apoštol-
skom breveu — pro jeroatica gente“

nako u svim svojim slojevima i osjeti
se duboko ogorčen i uvrijegjen dotle,
da su neki došli do žalosne misli, da
se radi toga čina otcijepe od Rima i
da progju na raskol.

Ganut takom nepromišljenom, ali ža-
losnom namjerom, koja ,se širi u raz-
nim redovima, & u drugu ruku znajući
da tumačim dobro poznata čuvstva pre-
časnih biskupa Dalmacije, Hrvatske,
Slavonije, Bosne i Hercegovine, |potpi-
sani je smatrao svojom strogom  duž-
nošću, da pobiti u Rim pred Vaše pri-
jestolje, da odvrati takovu . pogibelj i
poslije dužaih i zdušnih obavijesti pro-
niknutih načelima pravde i istine, da
ponizno ali živo zamoli Vašu Svetost,
neka kao ljubezljivi i pravedni otac,
ne bi na nijedan način dozvolila, da
našemu narcdnomu zavodu ime već pro-
glašeno, kojemi, ia danas jedino prie
pada ,pro croatica gente“, bude opos«
vano i promijenjeno uslijed upliva bi«
lo to i diplomatičkih elemenata tugjih
i protivnih, a samo na povredu i šteta
našega siromašnoga naroda.

Sveopće ogorčenje hrvatskoga naro-
da radi te vijesti nije, sveti Oče, bes

 

h
i
:

tiri
ki
i

i

i
|

E:
u