Br. 15. kuću, za Austro-Ug odinu 10 krun&, na rasi i poštarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. GENESISA Dubrovnik, 11. Aprila 1902, Kad mi mlagji čitamo ili slušamo pripovijedati o zulumčarenju dalmatin- ske burokracije u prvo doba narodnog preporoda, pričinja nam se to kao pri- ča iz starih dana, koji su u nepovrat utonuli. A nemamo pravo, jer duh na- še burokracije, uz časne iznimke, i da- nas je isti i ako su drugačija srestva, kojim se narodni parasiti služe proti ustavnim i narodnim pravima. Danas, istina je, na dalmatinskom presidiju ne bi se smjele držati orgije, na kojim bi se kovale veleizdajničke denuncije i napijalo smrti hrvatskih prvaka, kao što je bilo u vrijeme Roznera, Lapen- ne i Alesania. Danas burokracija ne pali kao negda izborne listine i ne na- regjuje, da se puca na mirne birače i da se po tamnicama zatvaraju hrvatski borci. Hrvatska je svijest našeg naro- da dovoljno razvijena, pa se takovim srestvima danas ne bi moglo ništa po- stići, ali ipak burokracija na drugi na- čin podmeće klipove hrvatskim težnja- ma, Eklatantne primjere tomu doživje- li smo opet ovih dana. U Blatu je na otoku Korčuli dalo ostavku preko po- lovine općinskih vijećnika, te se je s to- ga po zakonu imala ona općina raspus- titi. Opće-je želja bila da se % izbora uprava povjeri kakvom dušnom mješćaninu, i zemaljski je odbor pre- poručio tu želju c. k. dalmatinskom namjesništvu. Proti svačijemu očekiva- nju namjesništvo je, poslušavši savjet kotarskog poglavara u Korčuli, nekog Marinkovića, odredilo mjesto raspusta općine naprosto naknadne izbore za o- no 21 vijećnika, te su bili predali o- AaeOĆCaR Naša Župa — srpska? X Drago mi je, što u podlisku zadnjeg »Dubrovnika* naši srpski pisari htje- doše se navratit na pitanje o ustupu zemalja učinjenom starim Dubrovčani- ma od Stjepana hrvatskog kralja u pr- voj polovici XI. vijeka, pokle tako da- doše mi prigodu da izvršim jedno obe- ćanje pe pretprošli put štovanim ma. God. 1876 Dr. Rački, u svojoj ras- pravi ,Burba južnih Slavena za držav- nu neodvisnost u XI. vijeku“, bio se je izrazio da au dubrovački ljetopisci m seed“ « zna i iš a Ova nau 86 ja, da ne bude ENE Zaton ustupio Dubrovniku setaki (cr- GRVENA Cijena je listu unaprijeda: za Dubrovnik sa donašanjem u = Bosnu i Hercegovinu s poštom: na godine 5 krun&, — sa inozemstvo 10 s U DUBROVNIKU 12. Aprila 1902. stavku. Izbori se na vrat na nos oba- više, i svršiše ,pobjedom“ štićenika po- glavara Marinkovića. Proti ovomu se MR Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. je-poglavaru nekoliko puta u javnosti | iznosilo krupnih tužaba, ali on za njih ne mari, već radi što ga je volja, svi- jestan zaštite iz Zadra. Kad spomene- mo da je načelnik blatski pristaša auto- nomaške stranke, onda će se razumjeti postupanje kotarskog poglavara Marin- kovića, koji se takogjer broji megju fa- natične autonomaše. Ovo je jedan slu- čaj, kako radi naša burokracija, a dru- gi se je zbio baš ovih dana u Zadru. Došao je novi gragjanski namjesnik barun Handel i kao što je običaj pošli su ga pozdraviti i pokloniti mu se raz- ni činovnici. U ime činovništva na na- mjesništvu, pozdravio ga je njemačkim jezikom slatki dvorski savjetnik gosp. Nardelli, a istim jezikom financijalni i poštarski činovnici, Barun Handel je svijem njemački odgovarao. Sudbeni činovnici pozdraviše ga talijanski i on im je talijanski odzravio. Nadbiskup Dvornik takogjer talijanski samo kao iz milosrgja progovorio je nekoliko ri- ječi hrvatski. Jedini grčko-istočni vla- dika predstavio je svoje svećenstvo gsa- mo hrvatskim jezikom, te kad je na- mjesnik odvrativši nekeliko riječi hr- vatski htio nastaviti razgovor nje- mački, vladika ga je upozorio, da taj jezik pozna samo on i još jedan njegov svećenik. Dalmatinska je burokracija eto opet pokazala svoje protuhrvatske osjećaje ostentativno se služeći tugjim jezicima, u onako svečanom času, a no- vi je namjesnik pružio toj burokraciji svoju ruku pomoćnicu. Godina i godi- Stjepan hrvatski kralj, kako to tvrde dubrovački kroničari. O tome ti Maj- kov znade pričati kao o gotovu činu. Na str. 200 svoje ,lIstorije“ on piše: Od ovijeh mesta na granici neka do- biše Dubrovčani od srpakih vladalaca ne mnogo prije Nemanje. O tome go- vore mnogi dubrovački ljetopisci ali su u njih godina i imena iskvarena. Ap- posebe veli da je to bilo 1050 godine. ugel, pristajući na tu godinu, veli da te zemlje dao Vojislav i sio mu Mihaj- o (1040-1080), Dubrovčani dobiše od prvoga Župu, Rijeku, Gruž, Zaton i sva obalu do Orašca (ll); & od do- biše ostrva Koločep, Lopud i Šipan (1l),“ A koji su, pitam ja, positioni 0- zi, po kojim ova o naučenjaci mogu tako & tvrditi daje sve to tako bilo? Zar mogaše oni nama na- vesti kakvu povelju, kakvu ,hrisovulju“ ili barem koji mu iz i prala Zorn same, koi bi otela > rje iri išta od je mola abai i č g 138 ii E :: : E RIE i a8 s8 s ses i i li ! : si ! Y Dubro Za 0 Dopisi šalju se na smo tražili gragjanskog namjesnika, koji bi poznao naše jade i obuzdao sa- movolju burokracije. Dobili smo ga na- pokon, ali on odmah prisvom nastapu, uprkos uvjeravanju ministra predsjed- nika g. Koerbera, da dobro pozna hr- vatski jezik, ne samo da dopušta svo- jim činovnicima da ga pozdrave tugjim jezicima, već se i on s istim služi! Hr- vati bi iz Dalmacije iz ovoga imali is- crpsti nauku i svi složno uprijeti, da jezik hrvatski, jezik cijelog naroda ove pokrajine, zagospoduje u svim uredima, a pokvarenoj burokraciji i namjesniku doviknuti: Svršeno jel Ako ćete na svo- jim stolicama mirni biti, poštujte br- vatske osjećaje našeg naroda! Prosvjed hrvatskih biskupa u pitanja zavoda Sv. Jeronima. Sarajevski je nadbiskup dr. Stad- ler bio pred malo dana pošao u Rim. Na Uskrs je bio primljen od Pape u audijeneu. Dr, Stadler mu je pročitao i uručio ovaj ;rosvjed u ime svih hrvatskih biskupa: Sveti Oče! Odani potpisani govornik, Vaš naj- pozniji i najprivrženiji sluga i sin, pro- strt pred vašim licem, dužan je da iz- loži Vašoj Svetosti, što slijedi: Kako no, kada se je Vaša Svetost prošle god. apoštolskim breveom ,Sla- vorum gentem“ udostojila dobrohotno odlučiti, da novi preobraženi narodni kolegij sv. Jeronima u Rimu bude na- zvan svojim ;pravim imenom — pro croatica gente — sav je naš narod čuv- stvom najživlje zahvalaosti i odušev- ljenja i jednodušnim plebiscitom od vi- samo 0 ovomu sjajniji hram, ne- go i Dubrovniku ustupio Župu, diel Šu- meta, Rijeku i Zaton uz uvjet, da u ovih predjelih sagradi crkve onomu zaštitniku. Megju tiem, kano što je naš Ivan, arcidjakon gorički, fako su s du- brovački spomenici hrv. kralja Stj. na pomiješali sa njegovim smenja setskim velikim šupanom t. j. sa Stje- panom Vojslavom. Ovomu je naime, ko smo drugdje vidjeli, pripadala Du- brovniku susjedna župa trebinjska; & poslije pobjede nad Ljutovitom (g. 1042) još i zahumske. Obje ove župe prote- zale su se s obiju strana tik do Du- brovnika, tako da je grad na njihova = deka aji vim ža Ae com njiho . ćao danak.“ MSK Oglasi e bota aaa po frankirana pisma ne primaj Godina XII. jest, da je sveta stolica uslijed zahtje- va diplomafSkih iznesenil*od male Cr- ne Gore glede zavoda sv. Jeronima do- šla do zaključka, da promijeni ovo ime već proglašeno u navedenom apoštol- skom breveu — pro jeroatica gente“ nako u svim svojim slojevima i osjeti se duboko ogorčen i uvrijegjen dotle, da su neki došli do žalosne misli, da se radi toga čina otcijepe od Rima i da progju na raskol. Ganut takom nepromišljenom, ali ža- losnom namjerom, koja ,se širi u raz- nim redovima, & u drugu ruku znajući da tumačim dobro poznata čuvstva pre- časnih biskupa Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne i Hercegovine, |potpi- sani je smatrao svojom strogom duž- nošću, da pobiti u Rim pred Vaše pri- jestolje, da odvrati takovu . pogibelj i poslije dužaih i zdušnih obavijesti pro- niknutih načelima pravde i istine, da ponizno ali živo zamoli Vašu Svetost, neka kao ljubezljivi i pravedni otac, ne bi na nijedan način dozvolila, da našemu narcdnomu zavodu ime već pro- glašeno, kojemi, ia danas jedino prie pada ,pro croatica gente“, bude opos« vano i promijenjeno uslijed upliva bi« lo to i diplomatičkih elemenata tugjih i protivnih, a samo na povredu i šteta našega siromašnoga naroda. Sveopće ogorčenje hrvatskoga naro- da radi te vijesti nije, sveti Oče, bes h i : tiri ki i i i | E: u