Br. 16. U DUBROVNIKU 19. Aprila 1902. Godina XIl Cijena je ae rijeda : kuću, sa Awustro-U; Bosnu i u 10 kruna, gorsku, i poštarski tro Ko . vrati list, predbrojen i za došasto polagrdššća. godine 5 krun&, — sa inosemstvo 10 kad mu pretplata mine, smatra se da je s poštom: na Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Ola Ko 38 lo Dopisi šalja se frankirana pisma ne CRVENA HRVATSKA Dobro # se upravi ,Crvene Hrvatske“ u s sahvale i ost. Top bata laka p Mi Tar čazjeraa Pops. pisi se ne Da Veliki diplomatički škandal u pitanju zavoda sv. Jeronima. Netom se je doznalo za sporazum iz- megju Crne Gore i Vatikana, usljed kojeg je bilo digouto zavodu sv. Jero- nima u Rimu hrvatsko ime, srpski su listovi taj sporazum stali uzdizati do nebesa i prikazivati ga kao velik us- pjeh izvanrednog crnogorskog poslan- stva. Tim se je listovima pridružio i zvanični organ crnogorske vlade član- kom, u komu, pored bizantinskog pre- vijanja i raznih protuslovlja, piše, da je aspjehom crnogorskog poslanstva po- bjedila narodna misao! Članak potiče iz pera vajnog crnogorakog poslanika »grafa“ Vojnovića, pa i ako smo po- znavajući njegovu nadutost imali do- voljno povoda da posumajamo u nje- gove tvrdnje, ipak se nijesmo nadali da će sve nedostojne intrigue u Rimu ovako brzo izaći na vidjelo a crnogor- ski uspjeh prikazati u pravom svjetlu, kao posljedicu budalaština austro-ugar- skog poslanika kod Kvirinala baruna Pasettia. Uvaženi talijanski noviaar u Rimu, gospodin Renzo Manzoni, unuk slavnog Aleksandra Manzoni, pisca ,Vjerenika“, pisao je zastupniku Biakini-u pismo, iz kog jasao proizlavi, da je hrvatsko ime na zavodu bilo žrtvovano radi škanda- loznih intriga austro-ugarske diploma- cije. Proti takovom postupanju naše di- plomacije, koja je već po čitavom svi- jetu razglašena kao nesposobna, bit će govora u delezacijama. Otkrića su Man- zonijeva važna i zanimljiva, pak s to- ga priopćujemo njegovo pismo u cjeli- ni. Evo ga: RIM, 2 Aprila 1902. Cijenjeni gospodine uredoiče | Da uzmognete imati jasan i potpun pojam zakulisne radnje, koja je dovela do opoziva papine bule Pro croatica gente od 1 Avgusta pr. g. i po tomu do poraza hrvatskih težnja na zavod sv. Jeronima u Rimu, te konačne po- bjede Crne Gore — do časti mi je pri- općiti Vam, što slijedi. I počiojem 'spo- minjući, da je rimeki list ,La Patria“ u broju od 20 Janusara o. g. objeloda- nio ovo pismo — izjavu: Odlični gospodine Uredniče | Vaš nas list pita, sto mislimo raditi iza kako se je Alačević povukao, Na taj ćemo upit jasno odgovor ti. Mi o- stajemo tvrdo kod naših odluka, Žao nam je, da se Alačević nije moguo ili znao opravdati. Niko nije potpisao ni- kakav kompromis, nikakvu nagodbu. Učinili smo i potpisali predloge, koji ako se prime, kongregacija će se sv, Jeronima s nama opet ustanoviti, ina- če, riješeni svakog obzira, pokrenut će- mo, kako amo odlučili u istim predlo- zima, sudbeni postupak. Razlozi, sbog kojih smo ovako po- &topali, isključuju se, sa sada, od jav- je naiviša naša misao. Ali za svaki do- bri slučaj i da stanemo na kraj zlob- nim insinuacijama, kazat ćemo: da ne bi smo bili učinili pomirbene korake, da nijesmo znali, da ostavši nepokole- bivo uz svoje težnje, bili bi u kratko vrijeme škodili, i moguće za vazda, in- teresima naših suplemenjaka. Nama je poznato, da sedam gospode Hrvata (Slavena) ponudiše privreme- nom povjereniku svoju pripomoć samo da zavod bude, bez ikakva obzira, po- hrvaćen. S njima se je mogla zakonito ustanoviti kongregacija, a Vi ćete ra- zumjeti da politički postupak proti toj kongregaciji bio bi daleko mučniji (a- ko ne uzaludsn), nego proti privreme- nom povjereniku. S toga smo učiaili spomenute predloge, koji se sadrže u ova tri zahtjeva ; 1. da u kongregaciji bude većina svjetovnjaka ; 2. da u nijednom slučaju zavod sv. Jeronima ne smije biti podložan tež- njama panslavističkim ; 3. da eventualaa pretvorba zavoda bude odvisiti o privoli talijanske poli- tičke vlasti. Tim smo se odužili svojoj, savjesti i talijanskom zakonu. I poslije toga ograničujemo se izja- viti Vam se odani Bonavia Riccardo, prof. Michelan- gelo Fasolo, Alessandro Marcoc- chia, Quirino Voltolini, Emilio Gogola, Francesco de Galateo.“ Ovoj je izjavi ,Patria“ nadodala: »1 ovom nimalo izričitom izjavom Dal- matiaaca konačno zatvaramo raspravu, odričući za uvijek gostoljublje ovoj gos- podi, koji su tako naivni, da nam ni- ječu daaas opstanak kompromisa, četr- desetiosam sati iza kako ih je njihov gospodin Alacevich javno pobudio, da . o. Dakle spor ovih Dalarstinaca riješa- vao se je baš u smislu pripoznasja s pj hove strane papiue bule 1 kolovoza: »Prv croatica gente“. Na razjašnjenje EH gu će ono sedam Hrvata ostati svegj vjer- no bilo vladi austrijskoj, bilo Vatika- nu, bilo napokon svojim obvezama, htje- de, da bude pobjeda austro-ugarske vlade potpunija da s jedne strane 0- sujeti spletkarenje Crnegore, a s druge da predobije za sebe dalmatiuske ire- dentiste. S toga on, u potpunom spo- kom sv. Jeronima, poduzeo je nepo- sredno preko svoga dobro poxnatog a- genta (plaćena s 500 lira mjesečno) gospodina Roberta De Fiori, dopisnika iz Rima bečke ,Neue free Presse“, austro-ugarskom poslaniku kod Kviri- nala, kojom potpuno odobravahu spo- menutu papinu balu, potvrgjujuć i o- snutak hrvatskog kolegija. Barun Pasetti obznanio je o tomu odmah ne samo privremenog povjere- nika zavoda sv. Jeronima grofa Coro- ninia, već i N. P. austro-ugarskog mi- nistra vanjskih poslova grofa Golachow- skog, koji ga je, izrazujuć mu svoje i vladarsko zadovoljstvo, uoblastilo, da nastavi i dokrajči posao. U ostalom barun Pasetti, uvjeren, da razumu 8 €. k. privremenim povjereni- pregovore s conte Titom Alačevićem, koji je nazivao sebe predsjedaikom ,Dal- matinskog odbora u Rimu“, premda je ovaj već bio u rimskim novinam obje- lodanio slijedeći prosvjed svojom ru- kom napisan i poligrafički reproducirau: »Dalmatinski odbor prikazao je pred- sjednicima Komore i Senata i svim mi- nistrima ovaj prosvjed: Preuzvišenosti | Dalmatinski odbor, u ime svoje i kv- lonije dalmatinske u Rimu, prosvjeduje energičao proti uplitanju stramh vlasti u spor Sv. Jeronima. Ni Austrija, ni Vatikan, ni Crnagora, bno Ar nijesa se ni- kad pačali, ni politički ni administra- tivno, u dalmatinski zavod u Rimu. Autonoman i nezavisan za čitava četi- ri vijeka i 90, zavod Sv. Jeronima, dr- žan i upravljan uvijek od Dalmatinaca, nastanjenih u Rimu, mora i nadalje da ostane, kakvim ga smatrahu njegovi osnovatelji, to jest dobrotvorni zavod, koji ne bijaše stvoren ni sa Austriju, ni za maogobrojne državice i narodno- sti balkanskog poluostrva, već 2& 8a- me Talijance i Slavene 13 Dalmacije. Danas, kao i u prošlosti, ako kako- va vlast ima prava, da bdije nad sa- vodom Sv. Jervnima, ova ne može biti janstvom, predstavnici stranih vlada u- govarsju s nepomirljivim neprijateljima talijanskog jedinstva na štetu jednog Blagog Djela, koje se nalazi pod zašti- tom i nadzorom talijanskih zakona. Slijedeći ovaj pravac postupanja, od- bor je uvjeren, da tumači nakane i že- lje ne samo Dalmatinaca, PERA u Rimu, već i svih dalmatinskih kolo- nija Italije. Rim, 14 stadenoga 1901. Dalmatinski odbor: Tito Alacevich, F. de Galateo, R. Bonavia, Q. Voltoliui, A. Marcoc- chia.“ Poslije dugih pregovora, za kojih se je prosulo mnogo novca, uzeta iz za- klade sv. Jeronima, (na pr.: 600 lira zajma farmaceuta Bonavii, koji se je obvezao, da će ga povratiti kroz godi- nu dana, počimljući od 1, siječnja 1903, a to da isplati mjenice, kojima je rok dospijevao, i da napravi rćclame svo- mu farmaceutskom izumu ,Licitinol* ; 100 lira dvojici braće Costa, koji, prem- da sinovi jednog bivšeg profesora u Zadru, rogjeni su u Girgenta i pro- glašeni talijanskim podanicima ; 150 li- ra pripomoći u jedan put i 25 lira traj- ne mjesečne (pripomoći profesoru M. Fasolu, umirovljenom učitelju talijanske vlade; 80 lira sedmićno zloglasnom prof. Simevnu M. Pjerotiću itd. itd. — osim drugih svota, danih na slobodno ras- polaganje i bez ikakve kontrole gosgo- di Titu Alačeviću i Robertu De Fiori, koje dostigoše više hiljada lira) došlo se je do sporazumka sa sedam Hrvata (koji pak ni najmanje ne snadijahu sve ove zakulisne kupovine i prodaj bijahu sklonjeni, da na nj pristanu ra- di tobožajih zu“ mok interesa) te bi > 8 =. U f: bitaa bi bila ta, prie krepost, već kroz 6 mjeseca — bi pot- pisan dne 29 prošlog novembra od 13 dalmatinaca, uračunav iredeatiste i bje- guace, i od 6 Hrvata, pošto se je u sad- nji čas kanonik Ivan Vitić bio povukao, Evo ugovora, kako je bio zamišljen i napisao od Tita Alačevića; napisao po- ligrafićčki na nalegjići brzojavnog obras- ća brsojavnog ureda u Rimu ; 1. Dalmatinski odbor priznaje vlast Svete Stolice 1 zaštitu austrijaku. 11. Dalmatinci pristaju, da savod S, Kolegij će biti savod sa odgoj i obrazovanje čisto crkovno svećenićkih kandidata is dij cesa, navedenih u brevu. 1IL Da se dobrotvornost proširi ta- kogjer na suplemenjake i njihove po- tomke u smislu, da promid# njihovo dobrostanje moralao i materijalno, & da 5 mo opaki mm za ja naj: