Br. 18. CRVENA HRVATSKA i ma u se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Za Poe ai po retka, Oglasi koli se riše puta dlakaju po Seas gensk frankirana pisma ne primaju se. |. 9F Cijena je listu mapotjeje: za Dubrovnik sa donašanjem Bosnu s Hercegovinu s poštom: na ' godinu 10 krun&, na godine & kruna, — 'sa inosemstvo 10 % kuću, sa Austro-Ug bakruna i poštarski troškovi. * Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Poljaci i trojni savez. Kad je pred dvije godine vitez Ja- worsky predsjedao austrijskoj delega- ciji, on je pravim zanošom govorio o politici trojnoga saveza toliko u govo- ru, kojim je delegacije otvorio, koliko u onom, kojim ju je predstavio vlada- ru. Slavenska štampa monarhije izra- zila je nad tim postapanjem viteza Ja- worskoga veliko negodovanje, a to 8 dva razloga. Najprije vitez Jaworsky stavljao se je time u opreku s češkim delegatima i u opće sa stanovištem, koje Slaveni zauzimaju prama trojnom savezu, U drugom redu Jaworsky je bio onda predsjednik eksekutivnoga od - bora čitave desnice u parlamentu, te je time stajao na čelu slaveaske koa- licije. On nije mogao i nije smio ras- poloviti svoju osobu, te kao predajed- nik delegacije govoriti drugčije, no što je to mislila i osjećala desnica, koju je vodio. Ni vitez Jaworsky ni njegovi poljski drugovi u delegaciji nisu se dali smesti od negodovanja slavenske štom- pe. Poljaci ostali su sa drugim Slave- nima prilično solidarni u pitanju unu- trnje politike; ali u ouima vanjske ni- su se sasvim izolirali. Česi i Poljaci solidarni u parlamenta, stajali su na antipodima u delegaciji. I odviše su pozuati razlozi, koji su vodili Poljake u tom njihovu stanovištu, Nu općim raz- lozima, megju kojima zauzima prvo mje- sto protivnost Rusiji, ovoga puta na- dodavao se je jedan novi; a taj je, da grof Goluchowsky, Poljak, stoji ua če- lu vanjskoga ureda u našoj monarkiji. Poljaci smatraju to nekom osobitom čašću i svoje su zadovoljstvo radi toga a0 Naša Župa — srpska? XH. Baš u času kad htjedoh prihvatiti pero da istakoem nove budalaštine srp- skili pisara u zadnjemu , Dubrovniku“ suže mi pismo od prijatelja iz sjever- ne Dalmacije, kojim me upozoruje, ka- ko je ne dalje od lani (štv za pravo Ja nijesam znao) u ,Vijesniku hrvat- skog Arheološkog Drustva“ u Zagrebu izašao iz pera poznatog našeg učenja- ka veleučenog prof. Frana Bulića ,lz- vještaj o crkvi sv. Marije od Otoka, i nadgrobnom sj kraljice Jele- A se k.3 se uzgred pini ua ovu je, da prvo zemljišta stare dubrovačke Republike ima se pripisati hrvatskomu kralju Stje- panu-Miroslavu is X. vijeka. Haran prijatelju na zgodnoj obavi- jesti, pobrzah da nabavim nagaaćenu raspravu, pa me evo danas, da — to 2 gluma let revereutia“ — ODAVIJGoslim muse arpske pišare 0 1apat- ku najaovijih povjesaih 1straživanja i otkrića u ovome predmetu. t Na 25 kolovoza 1808 bi otkrivena od Društva ,Bihać“, za istraživanje osti, u crkvi sv. Marije U DUBROVNIKU 8. Maja 1902. višeput bez oklijevanja naglasili. Opo- nirati vanjskoj politici bilo bi značilo oponirati jednome svome zemljaku, koji stoji ma tako visokom položaju; & spe- cijalni poljski patriotizam od toga je najodlučnije zazirao. Megjutim stvari su se promijenile. Predsjedništvo delegacije i ljetos je po- nugjeno vitezu Jaworskomu; ali ga je on otklonio obzirom na svoju visoku starost. Gazeta Narodowa“ glasilo viteza Jaworekoga piše, da je sta- rost u ovom slučaju bila samo izli- ka, te da je vitez Jaworsky otklonio ponugjenu mu čast s političkih razloga. Oa nije htjeo primiti se predsjedništva delegacije, jer ne bi bio mogao ni smio u svojim govorima izjaviti se povoljno o trojnom savezu. Ovo tumačenje ,Ga- zete Narodowe“ izazvalo je sveopću senzaciju u čitavome novinstvu. Razu- mije se od sebe, da su slavenske novi- ne sve zadovoljne, dočim štampa troj- noga saveza, osobito ona, koja je u bli- žem odnošaju sa grofom Goluchowskym stoji kao zapanjena. Vrlo je značajao, što čitavo poljsko novinstvo vez :4u.MmM- ke odobrava postupanje viteza Jawvr- skoga. Ako je koji poljski list, kao na primjer ,Glvs Narodu“, to je što bi htio, da je vitez Jxworsky išao dalje te da se je primio predsjedništva i pri- hvatio tu prigodu, da dade oduška svo- me negodovanju nad trojnim savezom. Ne ćemo ispitivati, bi li, ne bi li zgodno bilo, da je vitez Jaworsky išao tako daleko. To bi bilo dovelo do su- koba, jer govor, kojim predsjednik de- legacije pozdravlja vladara, priopćen je prije vanjskom uredu, neka megju njim i vladarevim odgovorom, dotično is, toli znamenit za hrvatsku povijest. a prvu vijest ovog otkrića uzradova- la se je sva hrvatska zemlja. ,Još za vremena kopanja — riječi su izvjesti- telja društvenog presjednika Bulića — osobito prvih dana, hiljada je duša ho- dočaštilv do Gospe od Otoka, da svo- jim očima vidi mjesto pokopališta hr- vatske kraljice, koja je tu g. 976 ga- klopila svoje oči u crkvi od nje sazi- danoj, pokraj samostana od nje uteme- ljena, iza kako je zadnje godine svoga umrloga vijeka, valjda iza mesretnog vladanja, sprovela u kršćanskim djeli- me, utirući suze udovica i tješeći sirote.“ Latinski napis, našao se razdrobljen u 90 komada, a osobitom pomajom i trudom popunjea od veleučenog Bulića glasi ova«o u hcva pdine od wupućenja Gospodinova 976., nčetvrte indikcije, cikla mjesečnoga pe- ploga, koji pada su šestim (petak). Ona koja je sa šivota dsla kraljevstvu urajka, postade (majkom) sirota i saš- gtićnicom udovica. Ovamo pog i čo- uvjeće, reci: Boše, smiluj (joj) se duši.“ Veuka zaameutost ovog spomenika, i g km <: 6 gjeje sio ore njime nesumajivo utvrgjuje vijest poz- natog Tome arcidjakona 0 kraljici" Jo- jeni, kao utemeljiteljići crkve sv, Mi- Izlazi svake subote. Pojedini broj 20 para. Dopisi šalju se prijestolnom besjedom, ne bude neskla- da Glavno je, da u raspravama dele- gacije poljski delegati ostanu dosljedni razlozima, s kojih je vitez Jaworsky odbio predsjedništvo, te da iskreno ka- žu svoju. Zbije li se ovo, odreka vite- za Jaworskoga steći će novu važnost i mi ćemo stajati pred dogagjajem od najvećega domašaja. Vitez Jaworsky promijenio je svoje stanovište prama trojnom savezu, do- tično prama savezu naše monarkije sa Njemačkom, usljed okrutnih progonstva Pruske proti Poljacima Poznanja. Na taj način predsjednik poljskoga kluba i vogja poljske politike u nasoj monar- kiji zasvjedočuje svoja solidarnost sa Poljskom braćom u Prusiji. U tomu je poljski patriota sasvim dosljedan. Ako Poljaci monarkije ne taje svoju protiv- nost Rusiji, radi politike koju ona vodi u Poljskoj, ne smiju zatvoriti svoje o- či, kad Prusija progoni Poljake, te je njihova dužnost od toga progonstva po- vući nuždne posljedice. Kako da oni dadu svoju privola savezu sa državom, koja silom razoarogjuje poljsku djecu, koja ih muči, kad izuste samo jednu riječ svojim jezikom, koja zlostavlja sa- me poljske majke, aku ove uclanu na obranu svoje djece? Ako je do sada okoluost, što je jedan Poljak na čelu našega vanjskoga ureda, mogla biti je- dan od razloga, s kojih su Pvljaci pri- stajali ua politiku trojnoga saveza, ta ista ukvlaost mora biti danas razlog, 8 kojega da se toj politici usprotive, Svaki čovjek u kojemu čuvatvo huma- niteta nije izumrlo, mora osuditi grofa Goluchowskoga, kojemu je srce pod- nijelo, da zagrli grofa Billowa, tlaći- DmDaJErs- a iINnEzaRnnJ=E RENE NN rije na Otoku *), nego nam se otkriva ju nista manje nego tri hrvatska kra- lja, 0 kojim je po dosadašnjim oskud- nim povjesuim 1spravam nijesmo može se reći ušla znali. Tomislav. (riječi su veleuč, Bulića) bio je svakako prvi kralj hrvatski, bio je krunjen negdje izmegiu god. 914i 924. God. 914 bio je još banom, ali na prvom spljetskom crkvenom saboru g. 924 nalazimo ga kao kralja, te je vladao jos g. 928, kada se je u Splje- tu obdržavao drugi crkveni sabor. Od ove godine (928) nemamo diplomatskog svjedočanatva sve do g. 970 po prilici, kada se spomiuje, da je biv kraljem Držislav, ali sigurno je bio kralj god. 978..., Ovu prazninu od kojih 40 ili 50 godina možemo popuniti sa viješti- ma bizantinskog pisca Konstaotina Por- tirogenita, Ovaj okrunjeni pisac pisao je svoje djelo ,De admiaistraado im- perio* ismegju g. 949-952. U njemu se u dva hrvatska kralja Kre- šimir i Miroslav. Za Miroslava veli Konstantio, da ga je ubio bao Pribina, a ovo ubojstvo spomiaje kao da se dogodilo tada, kada je car pisao svo djelo, Za to i uzimlju obićao naši his- toričari da je bao Pribiaa ubio kralja *) Has siquidom ecolesias odificavit ot do- tavit quaedam Helena regina, donans e&s Godina XII. mmm pisi se ne vraćaju, & ne- telja njegove braće. Nu iprvi, koji su zvani da ga osude i da odbiju u tom pogledu s njim svaku solidarnost, jesu Poljaci. Mi ih shvaćamo, kad oni osje- ćaju neki ponos, što jedan njihov zem- ljak ravna vanjskom politikom u mo- narkiji; ali niko ih ne bi shvatio, kad bi oni tom ponosu žrtvovali sebe i sve svoje osjećaje. Nad tim ponosom stoji drugi narodai ponos; stoje čuvstva brat- stva sa ostalim Poljacima. Grof Golu- chowski može da ta čuvstva zataji; ali ih ne smije zatajiti poljski narod. I tako, budu li u delegaciji poljski delegati dosljedni izjavi viteza Jawor- skoga, oni će se naći složni sa češkom bracom, te će svi Slaveni bez razlike oponirati trojnom savezu. To je od naj- veće važnosti u času, u koji savez ima da se obnovi. Ne ćemo biti sangvinič- ni, niti optimiste, te odatle izvesti Bog zna kakove posljedice, Svakako ne će moći da bude bez posljedica u toku vremena čin, da su Nijemci i Magjari jedini stupovi trojnoga saveza, Protiva nost Poljaka biti će najbolji dokaz, da je bajka, kad se stvar predstavlja tako, kao da je trojni savez nuždan za mo+ narkiju, Ona je nuždan za hegemoniju Nijemaca i Madžara, ali je štetao iin- teresima monarkije i njezinoj samostal - nosti i njezinu ugledu. 'To osjećamo najbolje mi Hrvati, koji smo žrtve troj- noga saveza. Megju raznim slavenskim narodaostima u monarkiji Poljaci ne- maju ni boljih, ni naravnijih, ni iskre- nijih prijatelja do nas Hrvata. Njihova protivaost trojnom savezu samo će u- čvrsti to prijateljatvo. Miroslava g. 949. Pošto pak car stantia izrićno veli, da je Miroslav dao poslije svoga oca četiri godine, umro s8š : e